kazali?te 37/38 - HC ITI

mac), trideset sedam glumaca i deset redatelja (od kojihčetvorica i glumci) – ukupno četrdeset dvoje glumaca –neki su jedno ili drugo, neki oboje, a neki jednostavno –članovi drame. Uz njih su tu još i volonteri, inspicijenti išaptači. Najviša je plaća jednog redatelja (Branko Gavella)koja iznosi 7.000 dinara, najmanja je ona jednogvolontera – 700 din. Prosječna plaća u Drami iznosi2.988,92 din., u Operi – 3.623,45., u upravi – 3.158., uzboru – 1.767,16., u Baletu – 1.561,11, orkestru2.602,75, tehnici – 1.497,63 dinara.Direktor Opere mjesečno dobiva 5.740, tenor pak10.000, a šaptač u operi 1.400 dinara.Po svemu navedenome i na prvi pogled vidljiv je problemrazvrstavanja umjetničkog osoblja koji se nije nimalo popravionovom Uredbom o službenicima Banovine Hrvat -ske, 28 a razlog tomu jest u danas posve nelogičnom i smislenoteško objašnjivom načelu: jedna skupina umjetnikai dalje je “razvrstana” kao i svi državni činovnici u zemlji iima pravo na mirovinu i “garanciju za stalnost,” dok sudrugi, tzv. kontraktualci angažirani “ugovorno”, tj. ugovoromna godinu dana, bez prava na mirovinu (osim naodre đene prinose iz Centralnog penzionog fonda, osnovanoguredbom tek 1934. godine.) i bez zajamčene sigurnostiglede budućnosti i jasne perspektive. U pravu jeGavella kada kaže da su naši glumci postali zapravo državninamještenici i prije nego su znali što zapravo znači bitiglumac. 29Zbog navedene su Uredbe neki od umjetnika razvrstanina platni popis na sasvim drugom mjestu nego što bi impo opisu radnog mjesta trebalo pripasti, a dobar primjerza to je npr. voditeljica baleta Margareta Froman koja jebila “razvrstana” među članstvom opere, dok su ostaličlanovi baleta bili redom ugovorni te je “puč” koji će ubaletu trajati tijekom cijelog Benešićeva mandata velikimdijelom prouzročen i vođen tada nerješivim problemomrazvrstavanja umjetnika.Moglo bi se čak reći da je zastarjela “Pozorišna uredba” iz1911. godine bila čak i naprednija od prakse iz 1939.: do -puštala je mogućnost ugovaranja na dvije i tri godine.Osim toga, omogućavala je da se nakon članstva u kazalištuod deset godina ide na reviziju, a otkazivanje kontraktamoralo je imati motivacijsku snagu i odobrenje mi -nistarstva. Članovi koji su se osobito odlikovali umjetnič -kom igrom, revnosnim radom i priznatim glasom u svojojvještini 30 mogli su po navršenoj petnaestoj godini redovitogčlanstva, a po uzoru na francuski model uređenja na -cionalne kuće, postati stalni članovi. Dobivali su plaću,za jamčen minimum naknada koje su se određivale s obziromna umjetničku vrijednost njihove igre, na revnost isa vjesnost u radu i posebne okolnosti (težinu repertoaranpr.).Benešić je, svjestan apsurdnosti takvog razvrstavanjaumjetničkog osoblja, želio riješiti taj ključni problem svogaosoblja iniciranjem i izradom novog kazališnog zakona, ito na način da sva radna mjesta, ovisno o umjetničkimpostignućima, budu kategorizirana i stalna, s osnovnimplaćama te s funkcionalnim ili umjetničkim dodacima, od -nosno naknadama za prekovremeni rad. I to je vizija kojutijekom svoga kratkotrajnog mandata nije uspio ostvariti.U skladu s navedenim računovodstvenim zakonima bio jei pravilnik po kojem su sva kazališta Kraljevine bila dužnauplaćivati doprinosa za glumce u Centralni mirovinski za -vod u Beogradu. Naime, u taj se zavod, osnovan 1934.,uplaćivao doprinos od svake prodane ulaznice (i to 50para od svaka 3 dinara), što je do 1939. iznosilo visokusvotu od oko dva milijuna dinara. Od toga novca, suprotnopravilniku samoga Zavoda – nikada ništa nije bilo uplaćenonatrag ni jednom hrvatskom glumcu. Ta je notornanepravilnost ujedno postala i prvi zadatak u programudjelovanja novoosnovanog vodstva zagrebačke sekcijeglumačkog udruženja na čelu s Vjekoslavom Afrićem, izabranimza predsjednika te Sekcije u studenom 1939.godine, koji će svojim oštrim stavovima i te kako zagorčatiživot Benešiću te ponajviše utjecati na njegovu demisijuu travnju 1940. godine.Zagrebački Mirovinski zavod pak služi uglavnom za kreditiranjesvojih socijalno ugroženih članova – gotovo cijeliumjetnički personal kazališta zadužuje se redovito kodtog Fonda koji im svakog prvog u mjesecu plijeni plaću nakazališnoj blagajni. I zato sutradan opet dižu zajam u Mi -ro vinskom zavodu, da prožive tim predujmom sljedećimjesec... ta prezaduženost dovela je do toga, da se nekifunkcionari Mirovinskog zavoda smatraju vrhovnim šefovimaglumaca, svojih dužnika. 31Iz svega navedenog vidljivo je da su kaotične prilike uDrami najviše utjecale na neuspjeh Benešićeva “bano-vinskog mandata” te ih je potrebno pobliže navesti.PRILIKE U DRAMIDramski je ansambl bio početkom sezone 1939./40.,ponajviše zbog osipanja prouzročenog učestalim odlascimastarijih članova sa scene, nedostatan i brojem i glumačkomizvrsnošću pa je jedan od Benešićevih prioritetabila njegova obnova na najtemeljitiji i dugoročno najisplativijinačin – osnutkom, nakon punih deset godina stanke,Glumačke škole, kao interne ustanove HNK-a, uz sudjelovanjeu njezinu pedagoškom procesu članova kazališta:Gavelle, Strozzija, Dujšina, Afrića, Nučića, Grkovića, Batu -šića, Soljačića te autora nastavnog programa Ivaniševićakoji joj ubrzo postaje i ravnateljem. 32Usto, imperativ uspjeha sveprisutan je na početku djelovanjanovog intendanta: jubilarna je sezona – stota obljetnicaizvođenja prve predstave na hrvatskom jeziku, a re -pertoar je zatečen i zadan: dok Opera uvježbava Zrinskog,Fotezov Dundo Maroje već je izveden s velikim uspjehom.Tu su još jedna uspjela obnova Strozzijeve Dubravke, paJuran i Sofija, zatim stare kajkavske drame, a za kraj godineveć je započela priprema Pira mladog Derenčina –kombinacije Lucićeve Robinje i Držićeve Tirene u Ga vel linojrežiji.Velik je interes za abonman u jubilarnoj stotoj sezonihrvatske drame s čak tri abonentske serije – predbrojkeod kojih svaka ima u sezoni čak 40 predstava – 20 dramskihi 20 glazbenih. Uprava osigurava publici i mogućnostplaćanja na četiri obroka – za svakih deset predstavaunaprijed, što znači da su abonenti odlazili u kazalište idva puta tjedno.No, s druge strane, nezadovoljstvo većinom dramskihpredstava iznimno je veliko: kritika uglavnom pozdravljasamo Gavelline režije, koje se često ocjenjuju atributima“spektakularno”, “blistavo” i “raskošno”. Ostale do-življavajugotovo redom neuspjehe pa su gledališta obaju kazalištaprazna već nakon premijernih izvedbi jer po Obzorunpr. ljudi radije sjede uz radio i slušaju vijesti, o kojima imovisi neposredna sudbina. A ipak nije loše ostaviti sve toi pobjeći na sat-dva udobra stara vremena.33 Sladunjave ko-biva, ubrzo nakon prvog odu-No, kako to obično u kazalištumedije poput I love ševljenja dolaskom novogayou, Na šestom katu intendanta, započinju novinskiili Rođenje Salome, napadi na dramski repertoar.ravnatelj Grković postavljana repertoarMato Grković mora odustati odvodstva drame jer tome poslu,zbog želje za boljompo mišljenju mnogih koji želeprodajom ulaznica kojepredstave kritikavelike, klasične komade, a neneke “eksperimente, od kojihredovito ocjenjuje suvišnima,a što je najgore,ni publika ne stavno √ nije dorastao.nam stradaju živci”, on jedno-mari previše za njih –potonja tročinka Cesara Meana u režiji Ferde Delaka,jednoglasno ocijenjena kao naj slabija predstava sezone,ne uspijeva privući publiku ni na prvoj reprizi, a kritičar“Zagrebačkog lista” uzvikuje: Salomo, bolje da se nisirodila! 34U veljači je, nažalost, dostignut još jedan novi i po mnogimanepotreban Grkovićev rekord: Euripidove Trojanke urežiji samog ravnatelja Drame imaju na prvoj reprizi samotrideset gledatelja u gledalištu.Istina je da zagrebačko gledateljstvo obožava prave, klasičnekomedije nakon kojih ne izostaje gromoglasan usp -jeh s mnogo aplauza i cvijeća koje iz gledališta pada napozornicu. Javnost i kritika redovito se slažu u ocjeni dasamo dobre predstave pune kuću, a gledališta obaju ka -zališta dupkom se pune tek kada nastupaju zvijezde zag -rebačkog glumišta: Viktor Bek redovito prima aplauze naotvorenoj sceni, uz njega i Vjekoslav Afrić i Tito Strozzi, kojinastupa rijetko, što izaziva mnoge negativne reakcije gledateljstvau tisku, u rubrikama tzv. “glasova iz publike”.Možda najvažniji događaji u životu grada i kazališta jesudugo najavljivana i s uzbuđenjem očekivana obilježavanjaumjetničkih jubileja: onaj Nine Vavre za koji ulaznice nes -214 I KAZALIŠTE 37I38_2009215