kazali?te 37/38 - HC ITI

Na platnom popisu za listopad 1939. navedeno je u skupiniDrama pedeset šest osoba: direktor drame (i sam glunadalje,zajedno s glav nimSvi listovi u Hrvatskoj tajnikom kazališta Slavkomocjenjuju njegovo postavljanjeza intendanta prokušanom silom), činiliBatušićem (kojega nazivaza grebačkoga kazališta najužu inten dantovu su radničkuekipu.zna čajnim korakom prema“podizanju umjetničkognivoa ove naše šljajući kao vrstan jezikoslo-Budući da Benešić, razmi-prevažne narodne ustanove”na čelo koje, po skoga tipa, smatra jednakovac i intelektualac eu-rop-kao i Gavella da je jezik konstitutivnaoznaka hrvatskogamnogima, napokon dolazi√ kazališni čovjek!kazališta koja u teatru činikapilarnu povezanost s hrvatskom književnošću 20 pa kakonema prava kao intendant zamijeniti ili značajnije dopunitiekipu suradnika, inzistira na dovođenju dramaturga –osobe koja bi znala pratiti nove pojave u svjetskim dramskimtokovima i koja bi pomno skrbila za čistoću jezika nasceni. Za to mjesto uspijeva pridobiti karlovačkoga gimnazijskogprofesora Dragu Ivaniševića, koji dužnost dramaturgapreuzima u prosincu 1939. 21Što se stručnog nadzora nad jezikom tiče, ne ostaje samona tome pa se na mjestu lektora, od listopada 1939.,nalazi dotadašnji profesor III. muške realne gimnazijeMarko Soljačić, još jedan budući intendant koji će topostati za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, a nakonodlaska Dušana Žanka u diplomaciju. Nakon Šubašićevadekreta kojim se Julija Benešića imenuje za vršioca dužnostiupravnika Narodnog kazališta u Zagrebu, svi listoviu Hrvatskoj ocjenjuju njegovo postavljanje za intendantazagrebačkoga kazališta značajnim korakom prema podizanjuumjetničkog nivoa ove naše prevažne narodneustanove. 22 Po mišljenju mnogih, na čelo Kazališta napokondolazi – kazališni čovjek! Suprot no se očito odnosilona Slavka Ježića čiji je odlazak tisak jednoglasno zahtijevaomjesecima i koji je s njihove strane bio označen kaoStojadinovićev čovjek i eklatantan primjer čovjeka beznačela, 23 a koji je jedino djelatno napravio za svogamandata to što je uredio – upravničku sobu. 24Takav je tisak, nakon početnoga oduševljenja Beneši -ćevim povratkom u kazalište, 25 ubrzo započeo, bez većegrazumijevanja za novog intendanta, sa zahtjevima zatemeljitom reorganizacijom kuće i uvođenjem kazališnogazakona koji bi anulirao krajnje nepopularnu “beogradskuuredbu” koja, po mišljenju svih kazališnih poznavatelja,paralizira svako slobodno poslovanje kuće.Intendant je, uza sve navedeno na početku mandata,osupnut i lošim međuljudskim i profesionalnim odnosima:sjednice uprave bile su prije njegova dolaska neredovite,repertoar se neprestano mijenjao, glumci bez znanjauprave prečesto nastupaju izvan kuće, šef kontrole radakazališta podnosi Vladi izvješća bez znanja intendanta,cenzura je jaka, balet se pobunio protiv Margarete Fro -man (bura u čaši vode), mnogi glumci na sceni zanemarujugovor, ali se bune preko udruženja i traže pojedinezadovoljštine pa prekidaju komunikacuju s intendantomkoji ne odgovara na njihove tričave dopise i ne provodiistrage zbog sukoba radi besplatnih karata. 26FINANCIJSKE PRILIKEBenešić vrlo dobro zna da nijedno nacionalno kazalištenije i ne može biti lukrativno poduzeće, ono je za njega uprvom redu umjetnički zavod s velikom kulturnom zadaćomkoji ujedno služi i kao narodna i kao reprezentativnakulturna ustanova.No, isto tako zna da se u financiranju te kuće mnogo togamora promijeniti: iako se ono financira iz zaklade čiji jeupravitelj sam intendant (a koja je osnovana rješenjempo krajinskog namjesnika za Hrvatsku i Slavoniju od 4. travnja1924.), cjelokupan prihod kazališta morao se sve donastanka Banovine slati u beogradsku državnu blagajnu.Sredstva kojima je kazalište dotad raspolagalo on nesmatra ni blizu dostatnima za njegove produkcijske potrebe,a ono što ga još više muči jest način raspolaganja timsredstvima koji je zbog prevelike količine propisa suvišesložen i na štetu ekspeditivnog rada u kazalištu. Bilokakvu kontrolu i analizu zbog toga je nemoguće unaprijediti,što s jedne strane vodi do lakoumnog trošenja, a sdruge razvija nepovjerenje društvenih struktura (vlast,tisak, gledateljstvo) koje oštro prigovaraju lošem gospodarenjuu kazalištu, dok ono samo svaljuje odgovornostna nemoguć sustav financiranja. Krug se tako zatvara,Benešić je prinuđen na gašenje kriznih žarišta vatrogas -nim mjerama kakve su provodili i njegovi prethodnici.Branko Šenoa npr. dobio je 1936. godine kod Državnehipotekarne banke trinaest i pol milijuna dinara kredita,od kojih je s deset milijuna pokrio dugove, a tri su muposlužila za stvarno pokriće deficita koji je nastao zbogpremalenog proračuna, unatoč izglasanoj uredbi Mjera zasanaciju financijskih prilika u državnim kazalištima od 25.lipnja 1936. godine.Kada Slavko Ježić preuzima od njega dužnost u lipnju1938., preuzima u naslijeđe i dug od jednog milijuna dinara,što znači da se kazalište svakoga mjeseca zaduživaloza više od 100.000 dinara. Ježić dobiva dva i pol milijunadinara kredita, čime je likvidirao teškoće do kraja proračunskegodine 1938./39., ali je zatražio i povećanje dotacijeza novih 1.800.000 dinara, popustio na 1.500.000,da bi na kraju dobio za sezonu 1939./40. povećanje odsamo 709.949,50 dinara! Zato je deficit i dalje produbljivanpa je Benešić podigao, ubrzo nakon dolaska u Kaza -lište, dodatni kredit u iznosu od 2 milijuna dinara. Rasho diredovito prelaze prihode za milijun do dva milijuna dinaragodišnje – upravo toliko kolika je i razlika iz među subvencioniranjabeogradskoga i zagrebačkoga ka zališta.Financijska situacija koju zatječe Benešić izgleda ovako:1. Državni proračun određen za plaće razvrstanih glumacaiznosi sveukupno 5.085.394 dinara, a onaj specijalnikoji se sastoji od vlastitih prihoda kazališta (predviđa seza veliko kazalište 2.800.000, za Malo 1.150.000 plus150.000 pod rubrikom razno, što čini ukupno 4.100.000vlastitoga prihoda) te subvencija Banovine i grada Za -greba (za 1939./40. oboje po 1.000.000) čine ukupanproračun za sezonu 1939./40. u iznosu od – 11.185.394dinara, umanjeno za nerealna očekivanja u stavci vlastitihprihoda – 9.900.000!2. Rashodi prema platnom popisu za listopad, prvi mjesecBenešićeva mandata, iznosili su ukupno 838.657,50 plushonorari u iznosu od 55.000, pa kad se to sve pomnoži s12, dobije se iznos od 10 i pol milijuna dinara rashodaprema 9. 900 000 prihoda.3. Troškovi programa: u sezoni 1938./39., uz štednju,326.363,36 dinara, a hladni pogon i potrepštine770.417,70 dinara, reprezentacija i nepredvidivo u iznosuod 160.000 (u proračunu predviđeno samo 60.000),ukupno – milijun dinara!Zbog svega navedenoga Benešić predlaže budžetiranjepo sezoni, a ne po njegovu mišljenju, jer po njemu stvarniproračunski prihodi iznose oko 10 milijuna dinara, a stvarnepotrebe zahtijevaju iznos od oko dvanaest milijuna.Nadzorna komisija tijekom mjeseca listopada zato dopuštaBenešiću da ode u Beograd i zatraži kredit kod ministrafinancija. Komisija banske vlasti pregledala je poslovanjekazališta i na osnovi rezultata te analize zatražen je kreditod dva milijuna dinara koji će poslužiti za nesmetan radtek do kraja proračunske godine, tj. do kraja ožujka 1940.Ministar Šutej ubrzo službeno dolazi u Zagreb pa se uzzalaganje bana Šubašića (koji je primio Benešića u audijencijuveć 31. listopada, samo tri tjedna nakon stupanjana dužnost) uspijeva isposlovati kredit od dva milijuna. Upozitivnom odgovoru od centralne beogradske vlasti presudilaje jubilarna stota godina djelovanja HNK-a.I sam ohrabren takvim odlučnim Benešićevim nastupom,Maček je prigodom jedne svečanosti u kazalištu ohrabrioBenešića u nastojanjima da financijski i organizacijski kon -solidira kuću, i to ovim riječima: Do sada ste se morali pružatiprema pokrivaču, ali ubuduće će pokrivač biti duži. 27Nažalost, potpredsjednik Vlade Kraljevine Jugo slavije nećeostvariti obećanje dano Benešiću – financijski položajNarodnoga kazališta u Zagrebu ostat će i dalje, sve doraspada Kraljevine, njegovim nerješivim problemom.Kada kredit od dva milijuna dinara ubrzo stigne na računkazališta, gotovo cio iznos poslužit će intendantu za samodvije vrste potraživanja – za pokrivanje dugova obrtnicimai različitim tvrtkama za nabavu materijala te za brojnezaostale honorare suradnicima.MATERIJALNI STATUS UMJETNIČKOG OSOBLJA,NJIHOVO RAZVRSTAVANJE I POLITIKA PLAĆA212 I KAZALIŠTE 37I38_2009213