kazali?te 37/38 - HC ITI

Iz povijestiSnježana BanovićDruga bitkaJulija Benešićaza reformu HNK-a(1939. - 1940.)208 I KAZALIŠTE 37I38_2009Najuspješniji intendant Hrvatskoganarodnog kazališta u Zagrebu nakonStjepana Miletića, ugledni hrvatskiintelektualac Julije Benešić uspio jeu svoja prva dva intendantska mandata1 u HNK-u (od svibnja 1921. doožujka 1927.), koja suvremena hr -vatska teatrologija naziva zlatnim do -bom povijesti našega kazališta, us -postaviti rijetku ravnotežu izmeđusu v remenog modela organizacije izavidnog umjetničkog repertoara teje svojim šestogodišnjim djelovanjemispisao jedno od najznamenitijihpoglavlja u svekolikoj našoj glumišnojpovijesti. 2 Taj poznati jezikoslovac,pjesnik, prozaik, književni kritičari profesor imenovan je ponov no3. listopada 1939., dekretom bana“Kazalište se mora voljeti, tko ga ne voli,nema prava da o njemu brine.”Julije Benešić, 1944.Šubašića, v. d. upravnikom 3 Narodnog kazališta, 4čime se na kon trinaest godina vratio u kazalište ukojem će ovoga puta ostati samo šest i pol kratkih,ali inten ziv nih mjeseci, u razdoblju – kako je to samironično primijetio u jednom novinskom zapisu iz1944. godine 5 – od Miholja do Gjurdjeva.U kazalište ga drugi put, kao ni trinaest godina ranije,nije dovela ambicija prema intendantskoj stolicini ikakav karijeristički poriv, već naprotiv – svijest dase i u najtežim sociopolitičkim prilikama mora pokušatiuspostaviti relevantan nacionalni umjetnički zavod.Zanimljivo je u tome imenovanju da njegovomišljenje, eventualne želje, programi ili suradnicinisu bili ni spomenuti od vlasti, a samo imenovanjeuslijedilo je bez ikakvih konzultacija s imenovanimte je Be nešić za njega i doznao u kuloarima – tu muje vijest, naime, prvi priopćio književnik i novinar IlijaJakovljević koji je glasinu o novom intendantu (koja seubrzo pokazala istinitom) – načuo u redakciji Hrvatskogdnevnika.Benešić kasnije doznaje još i to da je glavni pokretač ovogimenovanja bio upravo njegov bivši ravnatelj Drame i ne -procjenjivi suradnik i dragi prijatelj – dr. Branko Gavella,koji je s tim možda mislio najbolje, kad je iznio takav pri -edlog, pošto je položaj mog predšasnika dra Slavka Ježićau zagrebačkom novinstvu bio prikazan kao neodrživ. 6Sigurno je da se u prigodi okupljanja cjelokupnoga kaza -lišnoga kolektiva Benešić prisjetio vlastitih riječi kojima ses mnogo gorčine 7 oprostio od njih trinaest godina ranije, uožujku 1927.: Odlazim iz ove kuće bez želje da se u njuvratim, mada sam s njom živio i kao prevodilac i kritičar ireferent i upravnik više od 20 godina, odlazim vezan snjom, a to znači s vama i dalje, bio ja makar gdje to bilo.Vaša lica, vaše kreacije i vaši temperamenti ostat će mi upameti i uspomeni, a moje će nastojanje, koliko to dopusteprilike, biti u tome, da Vam pomognem, ne tražeći zato nikakve druge hvale osim ove: da vam ostanem u ugodnojuspomeni. 8Nema sumnje, djelovanje kazališta u doba kada JulijeBenešić doslovno biva prinuđen preuzeti intendatsku stolicu,ovisno o promjenama vlada i ministara prosvjete,zasićeno je stalnim promjenama čelnih ljudi. Ono je financijskineuređena institucija, što znači da su dugovi konstantni,a kako je na odlasku utvrdio rezignirani SlavkoJežić, kao da tu nema lijeka, i ako pokušate, da o kazališ -nom pitanju stvarno raspravljate, neće to htjeti ni uzetiozbiljno, već će slijegati s nepovjerenjem ramenima. 9Kao neizlječiv zaljubljenik u kazalište, kao njegov iznimanpoznavatelj i iskusan organizator, Benešić se ipak, unatočbrojnim vanjskim i unutarnjim teškoćama, prihvaća teškogazadatka te odmah pred vlast i javnost iznosi svoje energičnepostulate za program novoga mandata: iznad svegana umu ima jedan cilj, a to je – stvaranje relevantne umjetničkeinstitucije. Za postizanje toga cilja pred sebe isvoju ekipu suradnika stavlja iznad svega – program potpunereorganizacije koja će prodrijeti u sve kazališnesfere, a zatim i izglasavanje zakona o kazalištu od Hrvat -Julije Benešić, portretLjuba Polikarova - DimitrovaU kazalište ga drugi put, kao ni trinaest godina ranije,nije dovela ambicija prema intendantskoj stolici ni ikakavkarijeristički poriv, već naprotiv svijest, da se i unajtežim sociopolitičkim prilikama mora pokušatiuspostaviti relevantan nacionalni umjetnički zavod.skoga sabora te očekivano poboljšanje financiranja, brojnagostovanja po manjim mjestima cijele zemlje, povezivanjes kazalištima u Splitu 10 i Osijeku, obnovu baleta,osuvremenjivanje repertoara nacionalnim djelima kaoglavnom odrednicom, otvaranje prema đačkoj (s klasičnimdjelima) i seljačkoj publici (s “poučnim i nacionalnim”djelima). Iako će nakon samo nešto više od polagodine otići iz kazališta naglo kako je i došao, ostavit će209