kazali?te 37/38 - HC ITI

premu industrijski dehidrirane hrane. Polaganoubijanje jastoga obješenoga o strop u Nezgoda(Ubijanje zbog jela), kojem se povremenim polijevanjemvodom produžuju patnje, komadanje životinjejoš aktivnih živaca, roštiljanje i potom konzumiranjeizazvalo je zgražanje dijela publike. Činubijanja jastoga Garcia opravdava rutinskimpostupkom svih boljih restorana jer tako meso negubi na kvaliteti pri kasnijoj termičkoj obradi. Paiako Garcia poseže za ekstremnim sredstvima, tvrditida je ubijanje jastoga za potrebe umjetnostineopravdano, dok je isto legitimno za prehranjivanje,posve je prijetvorno uzme li se da na sadašnjojcivilizacijskoj razini nitko za svoj opstanak nebi trebao jesti meso, odnosno životinje. Najvišemoralnih osuda ipak je izazvalo potapanje zamoracau akvariju u Raspite moj pepeo po Mickeyju.Šokantna gesta ukazuje na nebrigu za druge uotuđenoj komercijalističkoj shemi kapitalizma.Unatoč negodovanju iz publike je protestno izišlajedna jedina osoba, nastojeći prekinuti mučenjemalih krznaša. Na slične reakcije naišlo je simuliranjeseksualnog čina pred očima djece, bespotrebnorazbacivanje hrane (med i tost) kao i izbrijavanjedjevojčine glave. Može se dvojiti koliko jeGarcijina brutalnost metode u maniri ikonoklastičkogarazaranja doista nužna, ali jasno je da uovoj konstelaciji ona u gledatelja pokreće niz afektivnihstanja, od prezira do gađenja, koja ga izbacujuiz pasivne promatračke pozicije i u potrebi zamoralnim rasterećenjem tjeraju na stvarnu reakciju.Znamo li da su svaka akcija i reakcija međusobnoovisne, ta bi se dvojba mogla preoblikovati upitanje koliko je okrutnosti dovoljno da bi se izazvalareakcija, koliki je uistinu prag ljudske(ne)tolerancije?Povratak emocijiOtvoren za svaku komunikaciju, i na sceni i nasusretima s publikom, sam sudjelujući u svimKompleksna vizualnost: Ricercar, režija François Tanguytrima gostujućim inscenacijama, stapajući životno iskustvo iscensku iluziju u nerazdvojiv entitet, spajajući naizgled nespojiveizvođače i ne bježeći pred emotivnošću, Pippo Delbono jedinije od laureata ovogodišnje Nagrade za kazališnu realnost ispraćenzdušnim ovacijama. Treba li birati između moralne krivnje isusljedna pročišćenja u Garcijinu slučaju i poklonjene katarzebez izravne umiješanosti u scenska/stvarna događanja, a time ibez odgovornosti za njih, vroclavska se publika radije priklanjapotonjem. Presjek dvadesetogodišnjeg odmjeravanja kazališta,počevši s performansom Priča o kazališnom putovanju u neotkrivenamjesta između bijesa i ljubavi, samoće i susreta, sputanostii slobode posebno pripremljenim za Wrocław, nastavivši sasvojom prvom cjelovečernjom predstavom Vremenom ubojica, azavršivši predstavom Ova divlja tama, kojom je Delbono gostovaoi na prošlogodišnjem riječkom Međunarodnom festivalumalih scena, dramaturški poentira umjetnikovu razvojnu putanju.Od prvih radova Delbono računa na suradnju gledatelja,posebno se to ističe u Vremenu ubojica, koje počiva na dekonstrukcijislike (samo)ironijskim komentarom i komičnim obratima.U prvoj predstavi Delbono tematizira uporabu droga i opijata,u Ovoj divljoj tami problem AIDS-a, u obama slučajevimafoto: Zbyszek Warzyńskicrpeći iz osobnih proživljavanja i trauma. Stoganije neobično Delbonove scene promatrati kaokaleidoskop fragmenata između sjećanja i zaborava,trezvenosti i ludosti, neurotične želje za ops -tan kom i pasivnog prepuštanja bolesti. Njegovapoetika nastaje u spoju statičke slike tijela, tijelakao objekta podložnog mijenama, i vitalističkogoblikovanja, dinamiziranih slika i ekstatičkogzanosa. Delbonova ikonografija uključuje i ritualnemomente, semantičke pomake dugujući trećimtijelima, ne onim idealno treniranim ni onim svakodnevnim,nego obilježenim mentalnim bolestimai devijacijama, anoreksično istanjenim, bezudova, iscrpljenim, vidljivo propadljivim, nagrizenimumorom. Izložena tijela u odnosu na tijelopublike emaniraju ambivalentno značenje, s jednestrane ona su tijela-žrtve društvenog žrvnja, sdruge strane daleko od idealne projekcije odbijajuOva divlja tama, režija Pippo Delbonopostati tijelom-robom.Među ostalim dobitnicima ovogodišnje Nagrade za kazališnurealnost predstavom Ricercar naglašene vizualnosti, snoviteatmosfere, kolaža animiranih i glazbenih dijelova, sve usmjerenopropitivanju granica fizikaliteta, izdvojili su se François Tanguy iThéâtre du Radeau. Belgijski redatelj Guy Cassiers odlučio se zasumornu i pomalo hermetičnu multimedijalno realiziranu monodramuPotonulo sunce, nastalu prema autobiografskom romanuJeroena Brouwersa o iskustvima u japanskom logoru tijekomDrugoga svjetskog rata. Mađarski autor Árpád Schilling, kojegpamtimo po uspješnicama Državni neprijatelj i Frau Plastic chickenshow Istvána Tasnádija, Büchnerove trilogije (Radnički cirkusprema drami Woyzeck, potom Leonce i Lena te Moja slatkadomovina), Čehovljeva Galeba ili Crne zemlje (dvije potonjegostovale su i u Hrvatskoj), predstavio se skromnim dijelovimasnimke predstave u nastajanju Apologija za eskapologista.Razlog je tomu raspad kazališta Krétakör unutar kojeg jeSchilling godinama djelovao i traženje novih umjetničkih pozicija.foto: Rafal Nowak206 I KAZALIŠTE 37I38_2009207