kazali?te 37/38 - HC ITI
Share Embed Flag
Download ePaper

kazali?te 37/38 - HC ITI

kazali?te 37/38 - HC ITI kazali?te 37/38 - HC ITI

hciti.hr
10.07.2015 Views

Predstavom Factory 2 premijernoizvedenom 2008. u produkcijikrakovskoga kazalištaStary, Lupa je najavio prekretnicuu radu, odmičući se odmonumentalnih i estetski pročišćenihscenskih adaptacijavelikih romana autora kao štosu Dostojevski, Musil ili Bern -hardt. Crtu Factory 2 nadah-Novu fazu u Lupinu stvaralaštvuobilježava posvećenostsituacijama prijenosa,preklapanja, odnosno međudjelovanjapredodžbe otematiziranoj osobnosti iosobnosti glumcaOsmosatna grupna improvizacija: Iz predstave Factory 2, režija Krystian Lupafoto: Zbyszek Warzyńskinutu karizmatičnim likomAndyja Warhola slijedi i predstavau nastajanju Triptih, čijise prvi dio Persona osniva naživotu još jedne ikone pop-kulture,Marilyn Monroe. U drugimdvama dijelovima TriptihaLupa se namjerava pozabavitiličnostima armensko-grčkogamistika i filozofa Georgija Iva -noviča Gurdijeva (Gurdjieff) ifrancuske književnice i filozofkinjeSimone Weil. Ovu novufazu u Lupinu stvaralaštvu obilježavaposvećenost situacijamaprijenosa, preklapanja,odnosno međusobnoga utjecajapredodžbe o tematiziranojosobnosti i osobnostiglumca koji ulazi u intimniodnos s manifestnim značajkamapretpostavljene ličnosti.foto: Zbyszek WarzyńskiFactory 2, Piotr Skiba u ulozi Andyja WarholaOsobnost se, prema Lupinim riječima, dotiče i pitanja autosugestije i samoobmane,također i mitova koji se povremeno rađaju. I Factory 2 i Triptih Lupa stoga atribuira“kolektivnim fantazijama”. Različito od prethodnih uprizorenja, među ostalim i nagrađivanihSchwabovih Predsjednica prikazanih iovom prigodom i Nedovršena komada za glumcaprema Čehovljevu Galebu i Španjolskoj drami Yas -mine Reza kojim je 2005. gostovao na Festivalusvjetskoga kazališta, čiju su dinamiku u većojmjeri ipak određivali dramska radnja i njezin tijek,građa novih produkcija gotovo je u cijelosti proizišlaiz glumačkih improvizacija koje su potom fiksirane,a dramaturški prije teži gomilanju negoli razmicanjui profiliranju pojedinih semantičkih slojeva.Oslanjajući se na Warholovu filozofiju neselektivnosti,Lupa u osmosatnom bivanju na scenitraži prilike u kojima popuštaju granice privatnogai javnog prostora, u kojima osobnosti iskliznu uWerner Schwab, Predsjednice, režija Krystian Lupa, Bożena Baranowskai Halina Rasiakównainteraktivni konglomerat. Ili, kako je to sam autor formulirao,definira nas ono u čemu smo upravo zatečeni.Filozofija neselektivnostiBanalni sadržaj svakodnevice Warholove klike iz njujorškogapotkrovlja Factory 2 slika onakvim kakav jest, fantazija o superzvijezdamapostaje poprištem ljudskih drama skriveno iza živopisneboemštine umjetnika. Warhol u interpretaciji Lupina amblematskogaglumca Piotra Skibe podvaja se kao pasivan i povučen,ali istodobno pronicljiv manipulant izrazite destruktivnosti.U inscenaciju nas uvodi snimka Warholova kontroverzna filmaBlow job, krupni plan lica Toma Bakera pri oralnom seksu, ispresijecanasnimljenom improviziranom građom Lupine ekipe.Potom slijedi niz dugih prizora s naglaskom na vizualnosti, u koji-foto: Rafal Nowak202 I KAZALIŠTE 37I38_2009203

postupaka na scenu, neizbježno navodeći na (samo)kritičko promišljanje.Ritualni performans i korištenje hrane i organskihotpadaka Garcijino je neizostavno scensko oružje. Fekalije, bljuvotinei crvi dio su Garcijina performativnoga inventara (kao uJednom u životu stvarno moraš prestati s glupostima), ali vroclavskojpublici previše su bili i miris pseće hrane i valjanjemedom namazana tijela po nakupinama kose. Sudionici performansaPas uz vonj ogromnih količina briketa razasutih po scenisardonično prozivaju vlasnike kućnih ljubimaca koji svoju bezgraničnuljubav mjere minimumom vremena potrošenim za primase Lupa povodio Warholovom mišlju da ljude,kad su u poziciji objekta, treba gledati, a ne snjima pričati. Međusobno sučeljena publika iglumci sapleteni su mrežom objektivacija, pričemu glumci reproduciraju imaginativne karaktereu maniri reality showa paralelno sa snimkamaimprovizacija i snimkama povijesno relevantnihčlanova Warholove Tvornice, koje otvaraju ironijskuperspektivu zbivanja na sceni. Neprestano iz -loženi provokaciji gledatelji su i u trenucima stankeprisiljeni svjedočiti izvedbi – izlazeći u predvorjeu offu nailazimo na staklenu kutiju u kojoj inačesjajna Iwona Bielska kao Brigid Berlin ne prekidasvoj monolog trenutak prije projiciran na pozornici.Nekoliko dojmljivih scena, primjerice duhovita sce -na o crpljenju nadahnuća tijekom ispraznih telefonskihrazgovora, potisnuto je prerazvučenimscenskim materijalom. Silan angažman glumacaposljednjih dva sata izvedbe nažalost zamagljujeosjetni pad koncentracije publike.Mitska Marilyn Monroe doima se kao logičan nastavak istraživanja umjetničkog eg(oizm)a. Kao iFactory 2 izvedena u filmskom studiju, Personaprati Marilyn u stanci snimanja filma te se referirajućina Braću Karamazove Dostojevskoga slav -na glumica poistovjećuje s Grušenjkom. Dok Mari -lyn njezin seksepil čini marionetom u brojnim si -tua cijama, upravo je odsutnost seksualnoga nabojaposlužio za korelaciju odnosa nje i njezina fotografahomoseksualne orijentacije i odnosa Gru -šenj ke i Aljoše. Na sceni upoznajemo neku druguMarilyn, daleko od statusa seks-bombe, krhku islabu, nagrizenih živaca, zanemarena izgleda, propadljivatijela. Dugi prizori s monološkim i dijaloškimsekvencama, nadrealne, snovite atmosfere,kao i u slučaju Factory 2 zamućuju okvire fikcije ifakcije, lika i glumice (Sandra Korzeniak u uloziMarilyn). Obje produkcije zahtijevaju krajnju usredotočenosti izoštrenost osjetila, statične, pomalokrute u dosljednosti i izvan svake dopadljivosti uMarilyn iz triptiha Persona, režija Krystian Lupa, SandraKorzeniak kao Marilyn i Katarzyna Figura kao Paulasvoj svijet uvlače meditativnošću, beskonačnim stankama izmeđuscenskih događanja u kojima se prepuštamo bivanju i polaganomprotjecanju vremena. Vizualna sastavnica obiju predstavaopterećena je ni po čemu inventivnim korištenjem projekcija,bilo prethodno snimljenoga materijala, bilo simultanoga snimanjakamerom, a sve u svrhu poigravanja simulakrumima. Pre -mosnicu između pripovjedačkog teatra naglašenoga trajanja ivizualnosti, s izostankom pravoga scenskog događanja s jednestrane i ranijega Lupina teatra s ishodištem u dramskom pismus druge čini fokusiranje na intenzivnu izgradnju unutarnjih životascenskih osoba. Takvo emotivno oblikovanje karaktera s istodobnimprividom transparentnosti glume uz hiperrealističkoscensko okružje prisutno je u Predsjednicama, čija premijeradatira u 1999. Dosljedan u prenošenju teksta o besperspektivnostisudbina triju žena s društvene margine čije vrednote proizlazeiz mišljenja Katoličke crkve i servilnoga gutanja televizijskogprograma, Lupa Schwabovoj drami pristupa bez napadnihintervencija, ali i bez konkretnoga socijalnog ili političkog komentara.foto: Zbyszek WarzyńskiTeatrabilnost jednaka provokaciji: Raspite moj pepeo po Mickeyu, režija Rodrigo GarciaProvokacija √ mjera društvene (re)akcijeKomentara i oprečnih reakcija zato nije nedostajalou predstavama Rodriga Garcije, argentinsko--španjolskoga umjetnika poznatoga po radikalnimperformansima, kritici konzumerizma i ugrozeljudskih prava. Sve tri izvedbe, performans s poljskimstudentima Pas, potom performans Nezgoda(Ubijanje zbog jela) te predstava Raspite moj prahpo Mickeyju, šokiraju izravnošću i neuglađenimprenošenjem obrazaca svakodnevnih ljudskihGarcia šokira izravnošću i neuglađenimprenošenjem obrazaca svakodnevnihljudskih postupaka nascenu, neizbježno navodeći na(samo)kritičko promišljanje.foto: Rafal Nowak204 I KAZALIŠTE 37I38_2009205

Predstavom Factory 2 premijernoizvedenom 2008. u produkcijikrakovskoga <strong>kazali</strong>štaStary, Lupa je najavio prekretnicuu radu, odmičući se odmonumentalnih i es<strong>te</strong>tski pročišćenihscenskih adaptacijavelikih romana autora kao štosu Dostojevski, Musil ili Bern -hardt. Crtu Factory 2 nadah-Novu fazu u Lupinu stvaralaštvuobilježava posvećenostsituacijama prijenosa,preklapanja, odnosno međudjelovanjapredodžbe o<strong>te</strong>matiziranoj osobnosti iosobnosti glumcaOsmosatna grupna improvizacija: Iz predstave Factory 2, režija Krystian Lupafoto: Zbyszek Warzyńskinutu karizmatičnim likomAndyja Warhola slijedi i predstavau nastajanju Triptih, čijise prvi dio Persona osniva naživotu još jedne ikone pop-kulture,Marilyn Monroe. U drugimdvama dijelovima TriptihaLupa se namjerava pozabavitiličnostima armensko-grčkogamistika i filozofa Georgija Iva -noviča Gurdijeva (Gurdjieff) ifrancuske književnice i filozofkinjeSimone Weil. Ovu novufazu u Lupinu stvaralaštvu obilježavaposvećenost situacijamaprijenosa, preklapanja,odnosno međusobnoga utjecajapredodžbe o <strong>te</strong>matiziranojosobnosti i osobnostiglumca koji ulazi u intimniodnos s manifestnim značajkamapretpostavljene ličnosti.foto: Zbyszek WarzyńskiFactory 2, Piotr Skiba u ulozi Andyja WarholaOsobnost se, prema Lupinim riječima, dotiče i pitanja autosugestije i samoobmane,također i mitova koji se povremeno rađaju. I Factory 2 i Triptih Lupa stoga atribuira“kolektivnim fantazijama”. Različito od prethodnih uprizorenja, među ostalim i nagrađivanihSchwabovih Predsjednica prikazanih iovom prigodom i Nedovršena komada za glumcaprema Čehovljevu Galebu i Španjolskoj drami Yas -mine Reza kojim je 2005. gostovao na Festivalusvjetskoga <strong>kazali</strong>šta, čiju su dinamiku u većojmjeri ipak određivali dramska radnja i njezin tijek,građa novih produkcija gotovo je u cijelosti proizišlaiz glumačkih improvizacija koje su potom fiksirane,a dramaturški prije <strong>te</strong>ži gomilanju negoli razmicanjui profiliranju pojedinih semantičkih slojeva.Oslanjajući se na Warholovu filozofiju neselektivnosti,Lupa u osmosatnom bivanju na scenitraži prilike u kojima popuštaju granice privatnogai javnog prostora, u kojima osobnosti iskliznu uWerner Schwab, Predsjednice, režija Krystian Lupa, Bożena Baranowskai Halina Rasiakównain<strong>te</strong>raktivni konglomerat. Ili, kako je to sam autor formulirao,definira nas ono u čemu smo upravo za<strong>te</strong>čeni.Filozofija neselektivnostiBanalni sadržaj svakodnevice Warholove klike iz njujorškogapotkrovlja Factory 2 slika onakvim kakav jest, fantazija o superzvijezdamapostaje popriš<strong>te</strong>m ljudskih drama skriveno iza živopisneboemštine umjetnika. Warhol u in<strong>te</strong>rpretaciji Lupina amblematskogaglumca Piotra Skibe podvaja se kao pasivan i povučen,ali istodobno pronicljiv manipulant izrazi<strong>te</strong> destruktivnosti.U inscenaciju nas uvodi snimka Warholova kontroverzna filmaBlow job, krupni plan lica Toma Bakera pri oralnom seksu, ispresijecanasnimljenom improviziranom građom Lupine ekipe.Potom slijedi niz dugih prizora s naglaskom na vizualnosti, u koji-foto: Rafal Nowak202 I KAZALIŠTE <strong>37</strong>I<strong>38</strong>_2009203

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!