Poglavlje 6. OCJENA HRVATSKOGA INOVACIJSKOG POTENCIJALA

130Vanost strateških odrednica za jaèanje inovacija u EU vidljivaje u sljedeæim dogaðajima. Samitom u Barceloni u oujku 2002. Europskoje vijeæe revidiralo napredak na osnovi Lisabonske strategije,potvrdilo predanost poticanju inovacija i pozvalo na znaèajnije poticanjeaktivnosti istraivanja i razvoja te inovacijskih aktivnosti u Uniji(European Commission, 2003d). U zakljuèku Vijeæe je proširilo zahtjeveza izdacima namijenjenim istraivanju i razvoju (cilj je do 2010. dosegnutioko 3% BDP-a, s tim da 2/3 investicija trebaju potjecati iz privatnogasektora). Nadalje, upuæen je poziv za jaèanje poslovnih istraivanjai razvoja putem integrirane strategije koja obuhvaæa porast konkurencijena trištima proizvoda, bolji pristup kapitalu za riziènije pothvate,kao i bolju zaštitu prava intelektualnog vlasništva te unaprijeðenoumreavanje i širenje tehnologije. Priopæenjem Povjerenstva o inovacijskojpolitici u 2003. takoðer su prošireni zakljuèci zasnovani naLisabonskoj strategiji (European Commission, 2003d). Priopæenje sepoziva na šire definiranje koncepta inovacija, sa svrhom da politika neizostavi manje oèite ili manje poznate oblike inovacijskih aktivnosti.Takoðer je zahtijevana interakcija inovacijske politike s politikamadrugih podruèja, npr. s industrijskom politikom, što bi trebalo poveæatiuspješnost same inovacijske politike.U priopæenju Industrijska politika u proširenoj Europi inovacijaje istaknuta kao kljuèni èimbenik industrijske konkurentnosti, zajednosa znanjem i poduzetništvom (European Commission, 2003c;2004c). U priopæenju se istièe kako europska industrija treba postatiinovativnija neprestanim uvoðenjem, usavršavanjem i poboljšavanjemsvojih proizvoda, procesa i usluga. Naglašava se kako je kod poduzetnikapotrebno razvijati sklonost riziku u inovacijama. U Zelenoj knjizio poduzetništvu inovacija se smatra jednim od kljuènih izazova (EuropeanCommission, 2003c; 2003g).HRVATSKA INOVACIJSKA POLITIKAU SVJETLU BUDUÆEG PROŠIRENJAEUROPSKE UNIJEHrvatska je od poèetka politièke tranzicije bila orijentirana premapridruivanju EU i tijekom tog razdoblja uèinila je znatne napore upostizanju toga cilja. U odgovorima na Upitnik Europske komisije2003, koji je kasnije posluio kao osnova za dobivanje statusa kandida-

131ta za pridruenje EU, Hrvatska je meðu mikroekonomske i strukturneprioritete uvrstila uspostavljanje suvremenoga inovacijskog sustava. Tobi Hrvatskoj trebalo pomoæi u stvaranju kljuènih uvjeta za postizanjedugoroènoga gospodarskog razvoja. Suvremeni inovacijski sustav kojemuzemlja tei definiran je kao sustav koji potièe suradnju obrazovnogai znanstvenog sustava, tehnološkog razvitka, vladinih institucija iprivatnih poduzeæa. Europska je komisija 2004. godine dodijelila Hrvatskojstatus kandidata. U svom mišljenju o kandidaturi Hrvatske zaèlanstvo u EU (European Commission, 2004e) Komisija na Hrvatskugleda kao trišno gospodarstvo koje funkcionira. Ipak, Komisija smatrakako bi trebali biti uèinjeni veæi napori na podruèju inovacijske politikeda bi Hrvatska bila konkurentna i uèinkovita na europskoj razini. Ponajprije,kao opæa mjera, izdaci drave za istraivanje i razvoj (1,09%BDP-a) ispod su prosjeka EU (1,99% BDP-a), kao i udio izdataka privatnogasektora za istraivanje i razvoj (0,45% BDP-a 2002. u usporedbis prosjekom EU od 1,3% BDP-a) (DZS, 2003). Drugo, potrebne supromjene u politici znanosti i visokom obrazovanju kako bi se ono moglaintegrirati u Europsko istraivaèko podruèje (European ResearchArea). i Strategija nacionalne industrije, u koju bi morali biti ukljuèenielementi inovacijske politike kako bi se poveæala konkurentnost industrije,još uvijek nije usvojena, neovisno o opæoj ekonomskoj politici.Politika poduzeæa, još jedna dopuna suvremenoj inovacijskoj politici, uslubenim je dokumentima ocijenjena kao politika malih i srednjih poduzeæa.Inovacijska je politika sustavno povezana s politikom malih isrednjih poduzeæa na temelju Programa hrvatskoga inovacijskog tehnologijskograzvitka (HITRA), kojim se daje potpora transferu tehnologijepoduzeæima zasnovanima na novim tehnologijama putem financijskihi nefinancijskih poticaja.Na nacionalnoj je razini, politièki neovisno savjetodavno tijelokoje potièe i unapreðuje hrvatsku konkurentnost – Nacionalno vijeæe zakonkurentnost, svrstalo razvoj inovativnosti i tehnologije meðu najvanijepolitièke i ekonomske prioritete. Vijeæe percipira inovacije kaostalnu osnovu za odravanje konkurentnosti poveæanjem proizvodnosti.To je viðenje u skladu sa strateškom odlukom EU da postane ekonomijazasnovana na znanju, i to putem poticanja inovativnosti. Jedan je odrezultata rada Vijeæa dokument naslovljen “55 preporuka za poveæanjekonkurentnosti Hrvatske”, a moe posluiti kao osnova za donošenjepolitièkih odluka (National Competitiveness Council, 2004). U dokumentuse o inovacijskoj politici govori u terminima onoga “što ona trebapostati”, a ne “što ona u ovom trenutku jest”. Stoga je Vijeæe izdvo-

132jilo nekoliko naèela koja bi trebala pomoæi hrvatskoj inovacijskoj politicida se pokrene prema suvremenom pristupu i kao rezultat ojaèa vezeizmeðu tehnologije, inovativnosti i ekonomskoga rasta. Ta bi naèelatrebala potaknuti donošenje inovacijske politike usmjerene na trište,koja æe jaèati sastavnice inovacijskog potencijala (apsorpcijski kapacitet,potranju, širenje inovacija te istraivanje i razvoj), voditi rastu proizvodnostii jaèati znanje kao komponentu novih investicija.VANOST INOVACIJA ZA GOSPODARSKIRAST I KONKURENTNOSTPravilnim poimanjem teorijskih veza izmeðu gospodarskograsta, konkurentnosti i inovacija moe se promicati uloga inovacija ujavnom i politièkom ivotu Hrvatske. Meðu ekonomistima postoji opæikonsenzus da inovacije imaju središnju ulogu u procesu dugoroènogagospodarskoga rasta (Radoševiæ, 2003a:4).Inovacije u teorijama i modelima ekonomskog rastaDok neoklasièna teorija rasta nije objasnila kako se postietehnološki napredak, premda ga smatra izvorom rasta, endogenimodeli rasta otišli su dalje. U tim je modelima rasta (utemeljenimana eksternalijama, neoschumpeterijanskim modelima i AK modelima)tehnološki napredak i dalje glavni izvor rasta, ali je shvaæenkao rezultat aktivnosti nekog subjekta – poduzeæa ili pojedinca (Romer,1986; 1990). ii U modelu koji se temelji na eksternalijama uèenjeod drugih poduzeæa na razini ekonomske grane vodi novim idejamakoje mogu rezultirati tehnološkim napretkom. Znanje, koje jesinonim za tehnološki napredak, ne moe biti zaštiæeno, pa je stogabesplatno i moe se “prelijevati”. Neoschumpeterijanski se modelitemelje na uvjerenju da istraivanje i razvoj mogu potaknuti ekonomskirast (Grossman i Helpman, 1990; 1991; Aghion i Howit,1992). Ti modeli funkcioniraju uz pretpostavku nesavršene konkurencije.Uz tu pretpostavku, poduzeæa æe biti zainteresirana za inoviranjejer mogu patentima zaštititi inovacije i zaraditi ekstraprofit.U AK modelima rast je posljedica akumulacije kapitala, a tehnologijanije shvaæena kao poseban oblik dobra, što taj model èini manjesofisticiranim od prethodnih.

133Osim brige za rast, gospodarstva u tranziciji usmjerila su se premakonkurentnosti, sredstvu sustizanja zemalja EU, ali i sredstvu odr-avanja konkurentskih prednosti na nacionalnoj razini zbog konkurentskihpritisaka, ponajprije iz zemalja EU (Radoševiæ, 2003a). Uloga inovacijau uspjehu nacije i industrija predmet je Porterova rada i ukljuèenaje u Dijamant nacionalne prednosti. iii Porter (1990:73) uoèava kakose natjecanje zbiva oko kreiranja i asimilacije znanja i istièe da konkurentnostnacije ovisi o potencijalu nacionalne industrije da se inovira inapreduje.Porterov pristup inovacijamaIako Porter tvrdi kako nacionalni uspjeh razlièitih zemaljamoe biti kombinacija brojnih èimbenika, odluèno odbacuje širokorasprostranjeno uvjerenje da æe vladine politike poput aktivnoga deviznogteèaja i antimonopolske politike potaknuti gospodarstvo.Umjesto toga, on se poziva na primjere industrija koje su uspjele naglobalnoj razini i tvrdi kako poduzeæa postiu konkurentsku prednostinovacijskim aktivnostima (Porter, 1990:74). Na razini poduzeæapod inovacijom se ne razumijeva samo uvoðenje nove tehnologije(što rezultira novim proizvodima) veæ se ona odnosi i na inovacijeprocesa i inovacije u organizacijama (npr. novi procesi unutarpoduzeæa). Ipak, naglašava meðunarodnu dimenziju – uèinciinovacija (npr. inovirani proizvodi) moraju biti plasirani na meðunarodnotrište da bi poduzeæe postiglo konkurentsku prednost.Porter vjeruje kako æe uspješne inovacije nastati kada poduzeæa budupod snanim pritiskom konkurencije i unatoè èinjenici da njihoveinovacijske aktivnost mogu naiæi na kritike i velike zapreke.Odravanje konkurentske prednosti smatra kontinuiranim procesomunapreðenja i dograðivanja jer konkurenti mogu oponašati bilokoju konkurentsku prednost.INOVACIJSKI POTENCIJAL U ZEMLJAMASREDNJE I ISTOÈNE EUROPEStrategije za postizanje i odravanje dugoroènog ekonomskograsta u zemljama središnje i istoène Europe tijekom 90-ih zanemarivalesu znaèenje sustava istraivanja i razvitka, kao i vanost inovacijskihaktivnosti. Javne politike inovacija pojavile su se tek krajem 90-ih, dokinstitucionalni sustavi istraivanja i razvitka još uvijek nisu bili restruk-

134turirani. Rast i inoviranje u gospodarstvima opæenito ovise o istraivanjui razvoju, o sposobnosti apsorpcije i širenja tehnologije i o potranjii iskorištavanju generiranih elemenata. To sve zajedno tvori konceptualniokvir nacionalnoga inovacijskog potencijala.Elementi nacionalnoga inovacijskog potencijala(1) Apsorpcijski je potencijal sposobnost apsorpcije novogaznanja i usvajanja uvezenih tehnologija. (2) Potencijal istraivanjai razvoja nije vaan samo radi generiranja novoga znanja nego i radimehanizma njegove apsorpcije. (3) Širenje je kljuèni mehanizamza ubiranje ekonomskih koristi od ulaganja u istraivanje i razvoj teza jaèanje apsorpcijskih kapaciteta. (4) Potranja za istraivanjem irazvojem te inovacijama kljuèni je mehanizam koji inicira procesestvaranja bogatstva u sklopu aktivnosti istraivanja i razvoja, apsorpcijei širenja (Radoševiæ: 2003a:8).Brojni znanstvenici i inenjeri, zajedno s relativno dobroobrazovanom radnom snagom, dvije su dobre polazne toèke nacionalnogainovacijskog sustava u zemljama središnje i istoène Europe.Nacionalni inovacijski sustav sastoji se od mjera i programapolitike, tehnološke institucionalne infrastrukture i mehanizama politièkekontrole (Švarc, 2004).Institucionalizirana se baza istraivanja i razvitka tijekom tranzicijesmanjila zbog smanjenja udjela izdataka javnoga sektora za istra-ivanja i razvitak u BDP-u i zbog nedovoljnog tehnološkog unapreðenjau poduzeæima. Financiranje institucionaliziranog istraivanja i razvitkaod industrije razlikovalo se od regije do regije, od snanih do krajnjeslabih veza, dok je intenzitet suradnje bio odreðen industrijskomstrukturom zemlje. Deindustrijalizacija je u nekim zemljama središnjei istoène Europe bila prilièno nagla, pri èemu se poveæao udio usluga uekonomskoj strukturi, istodobno prešavši svojim rastom aktivnosti industrijskiprosjek. Opæenito, djelomièni je gubitak vladinih sredstava,uz slabu potranju uzrokovao zanemarivanje modernizacije i restrukturiranjasustava istraivanja i razvitka.Zemlje središnje i istoène Europe zaostaju za EU u svim aspektimanacionalnoga inovacijskoga kapaciteta, osobito u potencijalu generiranjapotranje inovacija koji se moe definirati kao razina razvitkafinancijskoga sustava, kao stupanj konkurencije i makroekonomske stabilnostiili kao udio u izravnim stranim ulaganjima. Dokaz o stanju na-

135cionalnoga inovacijskoga sustava u bivšim zemljama kandidatkinjamaupuæuje na velike nejednakosti (European Commission, 2003a:11). Uusporedbi s EU-15, nove su èlanice (primljene u svibnju 2004) izrazilesklonost izbjegavanju rizika, u njima je nedovoljno financirano istraivanjei razvoj, slabo razvijene veze izmeðu znanosti i istraivanja te poslovnogsektora. Pokazalo se kako je svim novim èlanicama zajednièkapoteškoæa u podruèju inovacijskih politika to što im one nisu postaleautonomne i potpuno oformljene. Institucionalna okolina za primjenuinovacijske politike nije dobro koordinirana, ljudski su i financijskiresursi oskudni, a potencijal poduzeæa da apsorbira znanje i potom gaprimijeni nizak.Zbog svega toga veza izmeðu domaæe inovacijske aktivnosti igospodarskoga rasta na uzorku osam zemalja središnje i istoène Europenije jasna (Radoševiæ, 2003a). Èini se kako vodeæa gospodarstva(Èeška Republika, Slovaèka, Maðarska i Poljska) nisu zemlje s najveæimbrojem registriranih patenata rezidenata. To podrazumijeva da inovacijenisu uzrok gospodarskoga rasta u zemljama središnje i istoèneEurope. Ni uzroènost izmeðu gospodarskoga rasta i inovacija nijeizravna. I gospodarski rast i gospodarski pad vodili su padu u istraivanjui razvoju, sugerirajuæi da jaèi ekonomski rast ne vodi nuno veæiminovacijskim aktivnostima. Ojaèani uvjeti ponude i potranje u zemljamasredišnje i istoène Europe krajem 90-ih mogli su pridonijeti intenzivnijemusvajanju novih tehnologija, ali se to nije dogodilo. Osim prepoznavanjateškoæa domaæih poduzeæa u financiranju svojih aktivnosti,jaka konkurencija “marki” (meðunarodnom trgovinom i izravnim stranimulaganjima) takoðer je mogla sprijeèiti napredak na podruèju tehnologije.Kada se analiziraju troškovi inovacijskih aktivnosti u zemljamasredišnje i istoène Europe, èini se da su istraivanja i razvitak manjevani od kupovine novih strojeva i opreme, dok je trend u EU obrnut –istraivanje i razvitak imaju veæi udio u izdacima za inovacije nego pribavljanjenovih strojeva i opreme. Poslovno je okruje, a ne informacijeunutar poduzeæa (kao u razvijenijim zemljama), glavni izvor informacijaza inovacije. Dio toga okruja èine poduzeæa u stranome vlasništvu,a svjetske su procjene da veæina inovacija nastaje upravo u multinacionalnimkompanijama. Ipak se èini da je transfer tehnologije multinacionalnihkompanija u zemljama središnje i istoène Europe vezanza poduzeæa u stranome vlasništvu (Biegelbauer, Griebler i Leuthold,2001). Transfer tehnologije iz stranih poduzeæa u lokalna mogao seostvariti samo u zemljama u kojima je najznaèajniji dio izravnih stranih

136ulaganja investiran u aktivnosti usmjerene na izvoz, poput automobilskeili elektronièke industrije, i to ako su poduzeæa u stranome vlasništvuradila s lokalnim dobavljaèima (Poljska, Èeška i Maðarska). Radoševiæ(2003b:9) istièe da oslanjanje na vanjske informacije i okolinu jaèa vanostnacionalnoga inovacijskog sustava jer inovacijski potencijali poduzeæaovise o obiljejima sustava vanjskog okruja u kojemu ona djeluju.HRVATSKA INOVACIJSKA POLITIKAPrvi elementi inovacijske politike u Hrvatskoj pojavili su se tekkrajem 90-ih (Švarc, 2004). Razlog marginalizacije inovacijske politikemoe se pripisati vanosti koja je dana makroekonomskoj politici,osobito makroekonomskoj stabilizaciji i reformama, ciljevima monetarnei fiskalne politike. Osim toga, shvaæanje inovacijske politike tradicionalnoje bilo takvo da se smatralo kako se inovacijska politika trebaponajprije temeljiti na fundamentalnim istraivanjima. Takav je tradicionalnipogled ometao razvoj primijenjene znanosti i njezine komercijalneupotrebe, kao što je odgaðao modernizaciju i reorganizaciju opæegainstitucionalnog okruja i politike istraivanja i znanosti. Dokaztoga je èinjenica da je Ministarstvo znanosti i tehnologije RH bilo jedinotijelo odgovorno za inovacijsku politiku, ali ju je percipiralo kao politikutehnologije i znanosti od poèetka tranzicije pa do kraja 90-ih. iv Utoj je situaciji pozitivno to što je tradicionalni pristup znanosti i tehnologijisprijeèio rasipanje široke baze znanja. Vlada je uglavnom bila usmjerenana modernizaciju visokoga obrazovanja, ali bez uèinaka na sustavznanosti i istraivanja, koji je s financijskom potporom Vlade ostaonesamostalan. Nacionalni program znanosti i istraivanja iz 1996.godine posluio je kao formalna osnova za stvaranje prve mree institucijaza transfer tehnologije, a predviðao je i primjenu mjera za poduzeæazasnovana na inovacijama. Osnovani su centri u Zagrebu, Rijeci,Splitu i Osijeku, a njihova je misija bilo povezivanje sveuèilišta i poslovnezajednice.“Trište” istraivanja bilo je osiromašeno zbog zatvaranja mnogihindustrijskih instituta koji su bili pokretaèi razvitka tehnologije iinovacija u prošlosti. Preostali instituti prepušteni su da ovise o trištui poduzeæima koja su ih osnovala. Rezultat toga je èinjenica da samonekolicina takvih instituta još uvijek postoji i uspješno djeluje. Prekretnicau razvoju inovacijske politike dogodila se poèetkom 2000. godine,kada su uvedeni programi koji potièu suradnju izmeðu industrije i su-

137stava istraivanja i razvoja. Ministarstvo znanosti i tehnologije uvelo je2001. Program HITRA s ciljem stvaranja uèinkovitoga nacionalnogainovacijskoga sustava putem stalnog razvitka triju dugoroènih strateškihodreðenja: (1) kreiranja mjera, mehanizama i programa poticajnepolitike; (2) kreiranja infrastrukture tehnoloških institucija i (3) uvoðenjakontrolnih mehanizama politike usmjerene na inovacije i tehnologiju(National Competitiveness Council, 2004). Tim je programima osobitociljano na razvoj poduzetništva i tehnološko unapreðenje poduzeæa.Njihovo je uvoðenje bilo korak prema modernom pristupu inovacijskojpolitici koji se moe naæi u modelu Triple Helix, koji èine triosnovna sudionika – vlada, sveuèilišta i poduzeæa – èije se djelovanjeisprepleæe radi skraæenja vremenskog razdoblja izmeðu stvaranja iiskorištavanja znanja. v No ti programi nisu uspjeli ojaèati sve elementemodela, a osobito su zakazali u promicanju veze izmeðu istraivanja irazvoja i poduzeæa. Najpromoviraniji element modela bila je veza izmeðuVlade i sektora istraivanja i razvoja. Hrvatski nacionalni inovacijskisustav do sada karakterizira slab sektor industrijskog istraivanjai razvitka te niska razina tehnoloških potencijala poduzeæa. Primjenaprograma HITRA i njegov doprinos razvoju hrvatskoga nacionalnogainovacijskoga sustava do sada nisu bili dostatni.Zbog èinjenice da je inovacijska politika primjenjivana samo uposljednje èetiri godine, njezin procijenjeni utjecaj na istraivanje i razvoj,a posljedièno i na gospodarski rast, moe biti skroman i, prema tome,slabo vidljiv.METODOLOGIJA I PODACITeorijski okvir tehnoloških promjena pretpostavlja postojanjesektora istraivanja i razvoja koji u interakciji sa zanimanjem inovatoraza rezultate istraivanja i razvoj vodi inovacijama (Radoševiæ, 2003a:5).Naš je cilj istraiti potrebu za inovacijama i stanje u podruèju inovacijau Hrvatskoj te napraviti usporednu analizu s EU, novim èlanicama teRumunjskom i Bugarskom. Kao okvir za analizu koristili smo se Europskomljestvicom uspjeha u inoviranju. Ljestvica je izvorno kreirana zapraæenje napredovanja prema strateškim ciljevima EU radi postizanjanajkonkurentnijega i najdinamiènijega gospodarstva u svijetu zasnovanogana znanju (European Commission, 2004c:4) i sastoji se od 17 pokazateljapodijeljenih u èetiri kategorije relevantne za proces inoviranja.Te su kategorije ljudski potencijali, kreiranje znanja, prijenos i primjena

138novoga znanja i financije, trište i proizvod inovacija. Ukljuèene su EU-15 i nove èlanice EU od svibnja 2004. te Bugarska i Rumunjska.Ljudski potencijali kao kategorija aproksimiraju ljestvicu kvaliteteljudskih potencijala kao glavne determinante kreiranja, prijenosa iprimjene znanja. vi Ta je kategorija prepoznata kao najvaniji izvor znanjau odreðenim zemljama. Kategorija ljudskih potencijala obuhvaæapet pokazatelja podijeljenih u dvije skupine: obrazovanje i uèenje te zaposlenost.Pokazatelji vezani za obrazovanje i uèenje jesu postotak diplomiranihu znanosti i inenjerstvu u dobi od 20 do 29 godina u ukupnojpopulaciji, postotak populacije s visokim obrazovanjem i sudjelovanjeu cjeloivotnom obrazovanju. Skupina koja se odnosi na zaposlenostobuhvaæa dva pokazatelja: broj zaposlenih u proizvodnim poduzeæimavisoke tehnološke razine i broj zaposlenih u uslunim poduzeæimavisoke tehnološke razine.Kreiranje znanja kao kategorija odraava inventivne aktivnosti.Kreiranje znanja kao proces potièe invencije koje su vrlo èesto preduvjetinovacijskih aktivnosti. Pokazatelji te kategorije jesu javna istraivanja irazvoj, poslovna istraivanja i razvoj te patentiranje. Patentiranje imadvije potkategorije: (1) patente visoke tehnološke razine pri Europskomuredu za patente (EPO high tech patents) i patente visoke tehnološkerazine pri Uredu SAD-a za patente (USPTO high tech patents) i (2) prijaveEuropskom uredu za patente i Uredu SAD-a za patente (USPTO). viiPrijenos i primjena novoga znanja jest veza izmeðu konceptainvencije (stvaranja znanja) i inovacija. Prijenos i primjena novoga znanjakao kategorija pokriva inovacijske aktivnosti kao što su uvoðenjenove opreme u sustav proizvodnje i pruanja usluga poduzeæa, usvajanjeinovacija što su ih razvila nova poduzeæa i organizacije te usvajanjenovoga znanja za posebne potrebe poduzeæa (European Commission,2001:6). Ta kategorija obuhvaæa nekoliko pokazatelja: inoviranje malihi srednjih poduzeæa vlastite proizvodnje, mala i srednja poduzeæaukljuèena u inovacijsku suradnju i izdatke za inovacije.Analizu zapoèinjemo prikupljanjem pokazatelja za zemlje srednjei istoène Europe dostupnih u Izvješæu o Europskoj ljestvici uspjehau inoviranju i usporeðujemo njihove vrijednosti s prosjeènom vrijednošæupokazatelja za EU u 2003.Zbog nedostupnosti podataka za Hrvatsku u kategoriji Financiranje,trište i stvaranje inovacija Europske ljestvice uspjeha u inoviranju,ispustili smo tu kategoriju i usmjerili se na analizu serija od 12 pokazateljaobuhvaæenih u ostale tri kategorije: ljudskim potencijalima,kreiranju znanja te u prijenosu i primjeni novog znanja.

139Podaci za konstruiranje hrvatskih pokazatelja prikupljeni su izizvora na makrorazini i mikrorazini. Podaci s makrorazine prikupljenisu od Dravnog zavoda za statistiku, ministarstava i vladinih agencija.Podaci na razini poduzeæa dostupni su iz preliminarnih rezultata istra-ivanja Community Innovation Survey (CIS) za Hrvatsku provedenogau sklopu projekta Statistika inovacija u Republici Hrvatskoj što ga jevodio Ekonomski institut, Zagreb. viii Takva su istraivanja veæ provedenau trideset zemalja Europe, a cilj im je prikupljanje podataka o inovacijskimaktivnostima koji obièno slue kao statistièka osnova nositeljimainovacijske politike. Ta statistika obuhvaæa podatke iz sektoraproizvodnje i sektora usluga za inovacije proizvoda i procesa, izdatkeza inovacijske aktivnosti, istraivanje i razvoj unutar poduzeæa itd.U Hrvatskoj je CIS proveden na 3.749 poduzeæa s više od desetzaposlenih u rudarstvu i eksploataciji, proizvodnji, opskrbi elektriènomenergijom, plinom i vodom, prijevozu, skladištenju i komunikacijamate u financijskom posredovanju i poddjelatnostima: raèunalnim i srodnimaktivnostima, istraivanju i razvoju, arhitektonskoj djelatnosti i in-enjerstvu te u tehnièkom savjetovanju povezanome s tim, tehnièkomtestiranju i analizi. ix Promatrano je razdoblje 2001-2003. godina. Uzorakiskorišten za konstruiranje pokazatelja iz kategorije prijenosa i primjenenovog znanja manji je nego uzorak iz druge kategorije i èini ga600 poduzeæa. Oèekujemo da æe konaène vrijednosti u kategoriji prijenosai primjene novog znanja biti nie nego preliminarne vrijednostikojima se mi koristimo.U analizi smo se prisiljeni koristiti okvirom pokazatelja Europskeljestvice uspjeha u inoviranju jer primjena jedinstvene metodologijeza mjerenje inovacijskih aktivnosti za sve zemlje iz uzorka ne postoji.Analiza æe nam omoguæiti rangiranje Hrvatske u odnosu prema zemljamaEU i zemljama pristupnicama u razdoblju promatranja, te zaocjenu napretka zemlje na podruèju inovacijskih aktivnosti i tehnološkihpromjena mjerenoga standardima EU.ANALIZA POKAZATELJALjudski potencijaliPrva se kategorija pokazatelja odnosi na stanje i sposobnostiljudskih potencijala. Oni pokušavaju obuhvatiti ostvarenja u obrazovanjui cjeloivotnom obrazovanju, a kombiniraju se sa zaposlenošæu u in-

140dustriji i uslunim djelatnostima usmjerenima na srednje visoku tehnološkurazinu. x U toj kategoriji Hrvatska stoji prilièno dobro u usporedbis ostalim zemljama srednje i istoène Europe, kao i u usporedbi s prosjekomEU.Pokazatelj visokoobrazovanih u znanosti i inenjerstvu mjera jeudjela osoba u djelatnostima obuhvaæenima pojmom znanosti i inenjerstva.Taj se pokazatelj rabi kao široka kategorija obrazovanja. Premaprosjeènoj vrijednosti pokazatelja, u EU se izdvajaju tri skupine. Prvuèine zemlje s vrijednošæu toga pokazatelja veæom od prosjeka EU, s“europskim tigrom” Irskom, u kojoj je 90% više diplomiranih na fakultetimakoji obuhvaæaju znanost i inenjerstvo od prosjeka EU. SlijedeFrancuska, Velika Britanija i Finska. Gospodarski uspjeh Finske i Irskeèesto se pripisuje njihovoj predanosti fakultetskom obrazovanju. Suprotnotome, jedno od najveæih i najuspješnijih europskih gospodarstava,njemaèko, ima vrijednost niu od prosjeka EU.Slika 1. Visokoobrazovani u znanosti i inenjerstvu*14121086420EU prosjek = 11,3HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RUNapomena za ovu i iduæe slike: HR-Hrvatska, ÈR-Èeška, ES-Estonija, MÐ-Maðarska,LA-Latvija, LI-Litva, PL-Poljska, SK-Slovaèka, SL-Slovenija, BG-Bugarska, RU-Rumunjska.* Postotak osoba u dobi od 20 do 29 godina.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podataka DZSa,2003)Sve zemlje središnje i istoène Europe osim Litve imaju nie pokazateljeod prosjeka EU. Vrijednost pokazatelja za Hrvatsku nešto jenia od prosjeka EU, te svrstava zemlju u skupinu s Belgijom i Njemaèkom,koje pripadaju skupini s niom vrijednošæu tog pokazatelja. Hrvatska,zajedno s Litvom, vodi meðu zemljama središnje i istoène Europe.

141Stanovništvo s visokim obrazovanjem opæi je pokazatelj ponudenaprednih znanja (European Commission, 2003a:8). Prosjeèno 21% europskepopulacije ima završen fakultet. Finska i Velika Britanija istièuse kao zemlje s još veæim udjelom stanovnika sa sveuèilišnom diplomom,iz èega proizlazi da njihov obrazovni sustav daje široku visokoobrazovanuosnovu za industriju.Poloaj Hrvatske u usporedbu s EU pokazuje nepovoljan odnosjer manje od 16% stanovnika ima visoku razinu obrazovanja, što je26% manje od prosjeka EU. Litva i Estonija uspjele su uæi u skupinu svrijednošæu toga pokazatelja veæom od prosjeka EU, dok je vrijednostza Bugarsku blizu prosjeka.Slika 2. Stanovništvo s visokim obrazovanjem*504030EU prosjek = 21,520100HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak osoba u dobi od 25 do 64 godine.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)Cjeloivotno obrazovanje je kontinuirano usvajanje novih ideja iznanja (European Commission, 2003a:10). Velika Britanija, zajedno saskandinavskim zemljama, po tome je vodeæa zemlja u EU, s najveæimudjelom sudjelovanja u cjeloivotnom obrazovanju. Kontinuirano jeobrazovanje najkritièniji problem Hrvatske u kategoriji ljudskih potencijala.Ne samo da je vrijednost toga pokazatelja znatno ispod prosjeka EU,veæ je znatno nia od vrijednosti svih novih èlanica. Zemlje s kritiènijimvrijednostima samo su Grèka, Bugarska i Rumunjska – sve tri s visokomstopom nezaposlenosti. Èini se kako je obrazovanje u Hrvatskoj još uvijekusmjereno na osnovno i srednjoškolsko, s naglaskom na zastarjelimmetodama i tehnikama poduèavanja ogranièenog spektra osnovnih vještina(National Competitiveness Council, 2004:21). Jednako tako, veze

142izmeðu visokog obrazovanja i poslovnoga sektora slabe su, što ometa postizanjeobostranih koristi koje donosi cjeloivotno obrazovanje.Slika 3. Sudjelovanje u cjeloivotnom obrazovanju*108EU prosjek = 8,46420HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak osoba u dobi od 25 do 64 godine.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003) xiAko prihvatimo tezu da kvaliteta obrazovanja i sudjelovanje uprocesima uèenja tijekom cijeloga ivota odreðuju nacionalnu konkurentnost(National Competitiveness Council, 2003:54), tada je poloajHrvatske s obzirom na konkurentnost osjetljiv u usporedbi s EU i drugimzemljama središnje i istoène Europe.Zaposlenost u poduzeæima srednje visoke i visoke tehnološkerazine smatra se presudnom za gospodarski razvitak jer obuhvaæa podsektores velikim inovativnim potencijalom koji èesto prati poslovni uspjeh.Njemaèka je jedina zemlja u EU s vrijednošæu veæom od prosjekaUnije. Vrijednosti ostalih starih èlanica blizu su prosjeka (npr. Finska,Italija, Švedska). Zaposlenost u poduzeæima srednje visoke i visoketehnološke razine u zemljama središnje i istoène Europe vrlo je visokai iznad je prosjeka EU u najnaprednijim novim èlanicama EU: Èeškoj,Maðarskoj, Poljskoj, Slovaèkoj i Sloveniji. Hrvatska zaostaje zatim naprednim zemljama, ali ima bolji poloaj od Bugarske i Rumunjske.Vrijednost hrvatskog pokazatelja bliska je rezultatu dobivenomanalizom zaposlenosti u proizvodnji, u èemu Hrvatska ima lošije rezultateod Èeške, Slovenije i Maðarske, ali bolje od Bugarske (Vidoviæ,2004:21). To se moda moe objasniti smanjivanjem nekoæ jake industrijskeosnove u Hrvatskoj, dok je i u Maðarskoj i u Èeškoj ta osnovaojaèana pritjecanjem izravnih stranih ulaganja usmjerenih na izvoz.

143Slika 4. Zaposlenost u poduzeæima srednje visoke i visoke tehnološke razine*108EU prosjek = 7,46420HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak ukupne radne snage.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)Znaèenje pokazatelja zaposlenosti u uslunim poduzeæima visoketehnološke razine ogleda se u èinjenici da se takve usluge pruajuizravno potrošaèima, npr. u telekomunikacijama, te u tome što inputeza inovacijske aktivnosti èine dostupnim drugim poduzeæima u svimsektorima gospodarstva (European Commission, 2004a:1-11). Zaposlenostu poduzeæima koja proizvode robu srednje visoke tehnološke razinei pruaju takve usluge takoðer upuæuje na to da postoji potencijal zasustizanje, koji je veæi ako su gospodarstva specijalizirana u tehnološkiintenzivnim sektorima (Radoševiæ, 2003b:9).Slika 5. Zaposlenost u uslunim poduzeæima koja se bave visokom tehnologijom*864EU prosjek = 3,620HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak ukupne radne snage.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)

144Prosjek EU podiu uglavnom manje zemlje, od kojih su se nekepokazale snanima u obrazovanju na podruèju znanosti i inenjerstva;meðu njima su skandinavske zemlje, Nizozemska i Irska. Taj je pokazateljjedan od onih po kojima zemlje središnje i istoène Europe dosti-u EU. U tom je podruèju Poljska vodeæa po udjelu stanovništva zaposlenogau poduzeæima koja pruaju visokotehnološke usluge. Sve ostalezemlje središnje i istoène Europe zaostaju za prosjekom EU, a Hrvatskaje sa 6,4% zaposlenih u poduzeæima visoke tehnološke razine blizutoga prosjeka.Kreiranje znanjaPrema vrijednostima pokazatelja koji pripadaju toj kategoriji,zemlje središnje i istoène Europe u kreiranju znanja nisu konkurentneEU. Hrvatska ima loš plasman po svim pokazateljima i ni po jednomeod pokazatelja nije uspjela dosegnuti prosjek EU.Pokazatelj javnih izdataka za istraivanje i razvoj izraèunava sekao razlika izdataka drave za istraivanje i razvoj i izdataka poslovnogsektora za istraivanje i razvoj. Njegova najveæa vanost jest to što javnaistraivanja i razvoj èine osnovu svakoga nacionalnoga sustava znanostii osnovu nacionalnoga inovacijskoga sustava. Sustavi inovacija umodernom su smislu interakcija izmeðu sustava istraivanja i razvitka,poduzeæa i drave.Slika 6. Pokazatelj javnih izdataka za istraivanje i razvoj (% BDP-a)0,8 EU prosjek = 0,70,50,30,0HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RUIzvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)

145Slovenija je kao jedna od vodeæih zemalja središnje i istoène Europeuspjela podiæi svoje izdatke na 0,7% BDP-a, što je prosjek EU.Opæenito, Slovenija po svim pokazateljima ima vodeæe mjesto u kategorijikreiranja znanja i na taj naèin oèituje pribliavanje EU. Hrvatskadonekle zaostaje za Slovenijom u javnim izdacima za istraivanje i razvojkao postotku BDP-a, ali je daleko ispred drugih zemalja središnje iistoène Europe i samo 8,7% ispod prosjeka EU.Slika 7. Izdaci poslovnog sektora za istraivanje i razvoj (% BDP-a)1,51,31,00,80,50,30,0EU prosjek = 1,3HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RUIzvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi podatakaDZS-a, 2003)Pokazatelj izdataka poslovnog sektora za istraivanje i razvojodnosi se na stvaranje novoga znanja unutar poduzeæa. To je osobitovano u sektorima koji se zasnivaju na znanosti (farmacija, kemijskaindustrija i neka podruèja elektronike) i u kojima veæina novoga znanjanastaje u laboratorijima za istraivanje i razvoj ili u njihovoj blizini(European Commission, 2003a:1-18). Finska i Švedska i po tom su pokazateljuu vodstvu, a u tim zemljama poduzeæa i najviše troše na istra-ivanje i razvoj. Uzimajuæi u obzir èinjenicu da se privatni sektor uzemljama središnje i istoène Europe još razvija, niski pokazatelji zazemlje središnje i istoène Europe nisu neoèekivani. Iako Hrvatska dobrostoji u odnosu prema zemljama središnje i istoène Europe, njezinpoloaj u usporedbi s prosjekom EU nije zadovoljavajuæi.Prijave Europskom uredu za patente kao pokazatelj pokriva sveprijave Europskom uredu za patente (European Commission, 2003a:1-24). xii Analiza prijava tom uredu pokazuje da su vrijednosti za sve zemljesredišnje i istoène Europe znatno nie od prosjeka EU. Slovenija, snajveæim brojem prijava, još je uvijek 75% ispod prosjeka EU. Javna je

146percepcija u Hrvatskoj o broju patenata i postignutim uspjesima u njihovojprimjeni pozitivna više zahvaljujuæi intenzivnoj promociji u medijimanego stvarnoj poziciji u meðunarodnim razmjerima. To je vidljivo poslabim prijavama tih inovacija prema standardima Europskog ureda zapatente. Vrijednost toga pokazatelja za Hrvatsku je kritièna i svrstavazemlju na sam kraj liste zemalja središnje i istoène Europe te je èini manjekonkurentnom u tom smislu. Dva su razloga zbog kojih je poloaj Hrvatskeu statistikama Europskog ureda za patente nepovoljan. Prvi je maliudio pravnih osoba u prijavama patenata na nacionalnoj razini. Pravnesu osobe od 1992. do 2002. godine podnijele samo 12% ukupnih prijavapatenata, dok su ostale podnijele fizièke osobe (SIPO, 2003). Unatoè visokomudjelu javnih izdataka za istraivanje i razvoj u Hrvatskoj, pokazateljizdataka poslovnoga sektora za istraivanje i razvoj nizak je (0,45%BDP-a u 2002. godini), dok je u Sloveniji, koja takoðer ima visoku razinujavnih izdataka za istraivanje i razvoj, on dvostruko veæi nego u Hrvatskoj(0,94% BDP-a u 2002). Drugi je razlog nedostatak financijskihsredstava kojima bi se potaknuo proboj hrvatskih patenata na meðunarodnotrište, osobito preko Europske organizacije za patente.Slika 8. Prijave Europskom uredu za patente*5040EU prosjek = 161,13020100HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Broj prijava na milijun stanovnika.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju, procjena (SIPO, 2003).Prijenos i primjena novog znanjaOpæa razina pokazatelja za zemlje središnje i istoène Europe ukategoriji prijenosa i primjene znanja ne moe se okarakterizirati kaouspješna ili neuspješna. xiii Individualna dostignuæa zemalja obiljeava-

147ju poloaj zemalja središnje i istoène Europe u toj kategoriji, a zemljekoje vode po razvitku nisu nuno one koje imaju i najbolje rezultate.Hrvatska je u toj kategoriji prilièno dobro rangirana, i prema prosjekuEU i prema vrijednostima za zemlje središnje i istoène Europe.Slika 9. Inoviranje unutar malih i srednjih poduzeæa*5040EU prosjek = 37,43020100HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak proizvodnih/uslunih malih i srednjih poduzeæa.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi rezultata CISa,2004)Pokazatelj inoviranja unutar samih malih i srednjih poduzeæaodraava stupanj do kojega mala i srednja proizvodna/usluna poduzeæakoja su uvela neki novi ili unaprijeðeni proizvod ili proizvodni procesinoviraju unutar sebe (European Commission, 2003a:28). Samo Hrvatskai Estonija po tom pokazatelju premašuju prosjek EU. Vrijednostpokazatelja svrstava Hrvatsku u red s Austrijom, Portugalom i Švedskom.xiv Tako visoka vrijednost pokazatelja za Hrvatsku moda se mo-e objasniti èinjenicom da je nova investicija prema definiciji svaka investicijau novi proizvod, što znaèi i u proizvod nov za domaæe poduzeæe,ali ne i za trište zato što se to transakcija odnosi samo na poduzeæe.Pokazatelj ukljuèenosti malih i srednjih poduzeæa u inovacijskusuradnju pokazuje stupanj ukljuèenosti proizvodnih malih i srednjih poduzeæau inovacijsku suradnju. Rijeè je o razmjeni znanja izmeðu javnihistraivaèkih institucija i poduzeæa, te izmeðu samih poduzeæa (EuropeanCommission, 2003a:30). Proizvodna i usluna poduzeæa najèešæese ukljuèuju u inovacijsku suradnju u skandinavskim zemljama. Tako je,èini se, i u Hrvatskoj, koja meðu zemljama središnje i istoène Europeima najveæu vrijednost pokazatelja – gotovo jednaku kao Švedska.Objašnjenje toga iznenaðujuæega rezultata moe se naæi u èinjenici daHrvatska ima dugu tradiciju proizvodnje (Vidoviæ, 2004:6).

148Slika 10. Ukljuèenost malih i srednjih poduzeæa u inovacijsku suradnju*1612EU prosjek = 9,4840HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak proizvodnih/uslunih malih i srednjih poduzeæa.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi rezultata CISa,2004)Pokazatelj izdataka za inovacije odraava ukupne izdatke zainovacije kao postotak ukupnog prometa u proizvodnim i uslunim poduzeæima(European Commission, 2003a:32). xv Neke su zemlje središnjei istoène Europe uspjele nadmašiti prosjek EU. Najizrazitiji je primjerSlovaèke, èiji je pokazatelj za 55% veæi od prosjeka EU. PoloajHrvatske u tome je prilièno nepovoljan jer se nalazi na kraju liste svihzemalja središnje i istoène Europe.Slika 11. Izdaci za inovacije*98653EU prosjek = 3,520HR ÈR ES MÐ LA LI PL SK SL BG RU* Postotak prometa od proizvodnje/usluga.Izvor: Europska ljestvica uspjeha u inoviranju (izraèun autora na osnovi rezultata CISa,2004)

149ZAKLJUÈCI I PREPORUKECilj je našega rada bila procjena stanja hrvatskoga inovacijskogapotencijala u okolnostima integracije u EU. Hrvatska nije napravila znatnijinapredak u svom inovacijskom potencijalu i politici s obzirom na EU,ali je u odnosu prema europskim standardima dobro rangirana meðu zemljamasredišnje i istoène Europe, osobito u usporedbi s Bugarskom i Rumunjskom.Poloaj Hrvatske prema nekim aspektima razvitka ljudskih potencijalasamo se doima ohrabrujuæim. Na primjer, udio diplomiranih u znanostii inenjerstvu u dobi od 20 do 29 godina visok je, ali zapravo samoodraava umjerenost hrvatskoga obrazovnoga sustava, a ne i njegovu kvalitetu.Nadalje, drugi vaan aspekt razvoja ljudskih potencijala – cjeloivotnoobrazovanje – potpuno je zanemaren i svrstava Hrvatsku na samkraj liste današnjih zemalja èlanica EU. Razlog tome moglo bi biti nepostojanjesuradnje izmeðu sveuèilišta i poslovnog sektora. Stoga bi više pozornostitrebalo pridati ukljuèivanju naèela cjeloivotnog obrazovanja uobrazovni sustav, što takoðer promièe Nacionalno vijeæe za konkurentnost.Promicanje cjeloivotnog obrazovanja, osobito meðu osjetljivimskupinama stanovništva (nezaposlenima), takoðer bi moglo pridonijeti postizanjubolje podudarnosti izmeðu ponude i potranje rada.I veze izmeðu velike nacionalne osnove istraivanja i razvitka iobrazovnoga sustava, kao i poslovnoga sektora, moraju biti ponovno izgraðenei promicane. Znanje æe u buduænosti morati biti èešæe primjenjivanoi iskorištavano u komercijalne svrhe, suprotno današnjoj situaciji ukojoj nema dovoljno poticaja za takvu orijentaciju. Transformirana, prematrištu usmjerena istraivanja i obrazovni sustav bit æe prisiljeni pratitisignale s trišta i unaprijediti svoj potencijal za ponudu inovacija. Ipak,šok-terapija i puštanje da dravna sveuèilišta i sustav istraivanja potpunoovise o trištima nisu poeljan pristup. To bi rezultiralo pomakom iz jednogaekstrema u drugi – od stavljanja teišta na fundamentalna istraivanjado stavljanja teišta na primijenjena istraivanja. Meðunarodna izvrsnosti uspjeh institucija mogao bi se javno priznavati i rangirati.Dok se sektor usluga visoke tehnološke razina u Hrvatskoj èini relativnorazvijenim, sektor proizvodnje robe visoke tehnološke razine još jenerazvijen. Kreiranje znanja je podruèje u kojemu su politike oèito zakazale– izdaci poslovnog sektora za istraivanje i razvoj nedovoljni su, zbogèega je djelomice razumljivo zašto su hrvatski rezidenti podnijeli najmanjeprijava Europskom uredu za patente od svih zemalja središnje i istoèneEurope. U ovom trenutku veæinu patenata na dravnoj razini registrira-

150le su fizièke osobe (88%), dok je trend u EU obrnut – veæinu novih patenataregistrira poslovni sektor.Hrvatska æe morati uloiti više napora u provedbu inovacijskepolitike, ali i u njezino koordiniranje s drugim podruèjima politike –osobito s politikom znanosti i tehnologije, politikom razvoja malih isrednjih poduzeæa te s industrijskom politikom. Sve se te politike morajumeðusobno dopunjavati kako bi se olakšao napredak u inoviranju.Mala gospodarstva moraju njegovati razvoj malih i srednjih poduzeæa,a osim toga, zajedno s politikom znanosti i tehnologije, jaèati industrijske,istraivaèke i tehnološke centre kako bi se stekle veæe moguænostiza ostvarenje inovacijskih procesa.Na kraju moemo preporuèiti sljedeæe mjere.Svrha i ciljevi inovacijske politike moraju biti eksplicitni. Hrvatskase mora pribliavati EU, ali istodobno kao prioritet postaviti vlastiti gospodarskirazvitak. Inovacijska politika moe posluiti kao sredstvo za postizanjeobaju ciljeva. Prema modelu EU, svrha i ciljevi inovacijske politikemoraju biti postavljeni eksplicitno. Politièka opredijeljenost Hrvatskeza èlanstvom u EU nosi obvezu donošenja Nacionalnog plana razvoja prijeulaska u Uniju. Ta se moguænost moe iskoristiti za davanje prioritetarazvoju inovacijskoga potencijala i za provedbu inovacijske politike. Uredza razvojnu strategiju veæ je razmatrao inovacijsku politiku kao integralnidio Nacionalnoga plana razvoja te bi stoga trebao biti odgovoran za postavljanjeciljeva inovacijske politike. Ti bi planovi trebali biti kompatibilnis donesenim planovima ministarstava odgovornih za inovacije i poduzeæa:Ministarstva gospodarstva, Ministarstva znanosti, obrazovanja išporta te Ministarstva financija.Zahtijeva se dosljednija primjena programa inovacijske politike.Inovacijska politika mora koordinirati komplementarne aktivnosti u podruèjutehnologije, a potencijalni sudionici moraju biti svjesni postojanja ikoristi od tih aktivnosti. Programi s podruèja inovacijske politike, poputprograma HITRA, dobro su razraðeni, ali je njihova primjena slaba zbognedovoljne usklaðenosti izmeðu Vlade, sveuèilišta i poduzeæa. Takva situacijane moe rezultirati jaèim politièkim pritiskom ni širim prepoznavanjemvanosti inovacijske politike. Postojeæe programe treba intenzivnijeprimjenjivati i unaprijediti mehanizme kontrole, što bi dalo šire društvenekoristi. Promjena bi mogla privuæi veæu pozornost javnosti i dativeæe znaèenje inovacijskoj politici.Potrebno je ukloniti prepreke financiranju inovacija financijskiminstrumentima i olakšati pristup tom financiranju. Ulaganje u poslovnaistraivanja i razvitak moe se potaknuti i olakšanim pristupom financij-

151skim instrumentima, osobito putem nekreditnih oblika financiranja kaošto je venture capital. Na tom podruèju politike moe se postaviti kvantitativnicilj tako da odgovara ciljevima EU, pa bi investicije u istraivanjei razvoj u razumnom vremenskom razdoblju trebale dosegnuti3% BDP-a. EU je odredio da veæina investicija Unije treba biti iz privatnogsektora. Alternativni put ostvarenju toga cilja trebalo bi biti proširivanjebaze subvencioniranja istraivanja i razvoja i na poduzeæa.Prijave hrvatskih patenata na europskoj razini izuzetno su malobrojne.Ta se nepovoljna situacija moe promijeniti poticanjem patentiranja upoduzeæu, uz financijsku pomoæ Vlade. Financijskim planiranjem subvencijatrebalo bi se baviti Ministarstvo financija. Na taj se naèin moenagraditi kultura poslovnog inoviranja. Kako bi se to postiglo, poeljnaje što šira definicija inovacije.Potrebno je uspostaviti statistièku osnovu za praæenje uèinakamjera i instrumenata inovacijske politike. Inovacijska politika zahtijevaprilagoðivanje i prihvaæanje trišta. Nuno je uspostaviti statistièke osnoveza praæenje uèinaka mjera i instrumenata inovacijske politike. To biomoguæilo ocjenu, praæenje i vrednovanje uèinaka inovacijske politike iinovacijskoga potencijala. U tu se svrhu mogu koristiti dva polazišta. Prvoje CIS, široko poslovno istraivanje koje se moe provoditi svake dvijegodine. Istraivanje obuhvaæa inovacijske aktivnosti malih, srednjih ivelikih poduzeæa. Usto treba omoguæiti vrednovanje mjera inovacijskepolitike usmjerenih na jaèanje potencijala poslovnih inovacija i rezultata.Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa trebalo bi biti odgovorno zaprovoðenje CIS-a. Europskom ljestvicom za mjerenje uspješnosti inovacijatakoðer se moe svake godine pratiti sustav pokazatelja koji omoguæujerangiranje Hrvatske unutar EU, kao i u odnosu prema Bugarskoj i Rumunjskoj.Ured za razvojnu strategiju mogao bi pratiti podatke unutar sustavapokazatelja i izvješæivati Vladu i javnost o napretku.Poticanje venture kapitala. Uz sve navedeno, pozornost je još potrebnousmjeriti na razvoj venture kapitala jer je ta vrsta kapitala jedan odglavnih izvora financijskih sredstava u svijetu, osobito za inovativna malai srednja poduzeæa. U Hrvatskoj ta djelatnost još nije prepoznata kao zakonskanorma, ali u poslovnoj praksi postoji nekoliko poduzeæa koja sebave tom djelatnošæu. 18 Stoga bi Ministarstvo financija trebalo predloitiSaboru da venture kapital proglasi novom vrstom poslovne djelatnosti.iiiTe su promjene definirane Strategijom razvoja znanosti Republike Hrvatske u 21. stoljeæu[www.hrvatska21.hr] i Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.U kratici AK; A oznaèava konstantu koja implicira postojanje linearne veze izmeðunacionalnoga proizvoda (Y) i kapitala (K).

152iii Dijamant se sastoji od èetiri podruèja, a svako od njih stvara okruenje za napredakodreðenih industrija. Ta su èetiri podruèja: 1. stanje faktora, 2. stanje potranje, 3.povezane industrije i industrije koje se meðusobno podupiru, 4. strategija poduzeæa,struktura i suparništvo.iv Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa od 2004.v Triple Helix znaèi transformaciju znanosti u ekonomsko dobro i promovira jaèanjetog procesa. Njihovo jaèanje poveæava povjerenje industrije u znanje koje potjeèe izakademskih institucija (Etzkowitz, 1998).vi Kreiranje znanja u postindustrijskoj eri rezultat je inovacijskih aktivnosti pojedincaviiili grupe intra/inter poduzeæa.Europski je ured za patente rezultat jedinstvene inicijative uspostavljanja zajednièkogsustava patenata u Europi; izvor je [http://www.european-patentoffice.org/epo_general.htm].viii Metodološka osnova CIS-a je Oslo priruènik - meðunarodni izvor smjernica zaprikupljanje i upotrebu podataka o inovacijskim aktivnostima u industriji (OECD,2003).ixxxixiiCIS analiza ne obuhvaæa nekoliko sektora i podsektora iz Nacionalne klasifikacijedjelatnosti (NKD). To su graditeljstvo, hotelijerstvo i poslovanje restorana, prometnekretninama, iznajmljivanje strojeva i opreme bez operatera i osobnih i kuæanskihdobara.Podjela industrijskih grana (koje nalazimo u Hrvatskoj) po tehnološkoj razini jesljedeæa (usp. OECD, 1997.): Visoka tehnološka razina (proizvodnja uredskih strojevai raèunala, proizvodnja radiotelevizijskih i komunikacijskih aparata i opreme);Viša srednja tehnološka razina (proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda,proizvodnja strojeva i ureðaja, proizvodnja elektriènih strojeva i aparata, proizvodnjamedicinskih, preciznih i optièkih instrumenata te satova, proizvodnja motornihvozila, prikolica i poluprikolica, proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava); Niasrednja tehnološka razina (proizvodnja koksa, naftnih derivata i nuklearnog goriva,proizvodnja proizvoda od gume i plastike, proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnihproizvoda, proizvodnja metala, proizvodnja proizvoda od metala, osim strojevai opreme, proizvodnja namještaja, ostala preraðivaèka industrija); Nia tehnološkarazina (proizvodnja hrane i piæa, proizvodnja duhanskih proizvoda, proizvodnja tekstila,proizvodnja odjeæe, štavljenje i obrada koe, prerada drva, proizvodnja celulozepapira i proizvoda od papira, izdavaèka i tiskarska djelatnost).Podaci hrvatskog DZS-a o uèenju tijekom cijeloga ivota potjeèu iz ankete o radnojsnazi koja se provodi dva puta u godini. Vrijednost za prvu polovicu 2003. iznosilaje 34.865, a za drugu 46.610. Referentna vrijednost pokazatelja uèenja tijekom cijelogaivota aproksimacija je godišnjega prosjeka.Europska ljestvica za mjerenje uspjeha inovacija predlae èetiri indikatora patenata:EPO aplikacije, USPTO aplikacije, EPO aplikacije za patente visoke tehnologijei USPTO aplikacije za patente visoke tehnologije. S obzirom na to da Hrvatskagodišnje ima 2 - 3 prijave Europskoj organizaciji za patente, nepotrebno je procjenjivatiostale pokazatelje.xiii Podaci za Maðarsku, Rumunjsku i Bugarsku nisu bili dostupni.xiv Podaci za Hrvatsku odnose se na razdoblje od 2001. do 2003, a za druge zemljesredišnje i istoène Europe na razdoblje od 1998. do 2000.xvIzdaci za inovacije obuhvaæaju cijeli spektar inovacijskih aktivnosti: istraivanje irazvoj unutar poduzeæa, zajednièko istraivanje i razvoj, strojeve i opremu vezane uzinovacije proizvoda i procesa, izdatke za pribavljanje patenata i licencija, industrijskidizajn, obrazovanje i marketinške aktivnosti za inovaciju (EuropeanCommission, 2003a).

153LITERATURAAghion, P. and Howitt, P., 1992. “A Model of Growth through CreativeDestruction”. Econometrica, 60 (2), 323-351.Biegelbauer, P., Griebler, E. and Leuthold, M., 2001. “The Impactof Foreign Direct Investment on the Knowledge Base of Central andEast European Countries”. Political Science Series, 77. Vienna: Institutefor Advanced Studies.DZS, 2003. Statistièki godišnjak. Zagreb: Dravni zavod za statistiku.Commission of the European Communities, 2001. “2001 InnovationScoreboard” [online]. Commission staff working paper. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm/regional_policy/innovation/pdf/library/innovation_scoreboard.pdf].Commission of the European Communities, 2003a. Summary Report,The public debate following the Green Paper ‘Entrepreneurship inEurope [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/entrepreneurship/green_paper/compilation_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003b. Communicationfrom the Commission to the Council, the European Parliament, theEuropean Economic and Social Commitee and the Commitee of theRegions: Innovation policy: updating the Union’s approach in thecontext of the Lisbon strategy [online]. Available from:[http://ftp.cordis.lu/pub/innovation-policy/communications/communication_2003_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003c. Communicationfrom the Commission to the Council, the European Parliament, theEuropean Economic and Social Commitee and the Commitee of theRegions: Industrial policy in enlarged Europe [online]. Availablefrom: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/enterprise_policy/industry/doc/com714-2002_en.pdf].Commission of the European Communities, 2003d. Communicationon Innovation policy. Updating the Union’s approach in the contextof the Lisbon strategy - Commission pushed for a new deal in innovationpolicy [online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm-/enterprise/innovation/communication.htm].Commission of the European Communities, 2004. Opinion on Croatia’sApplication for Membership of the European Union [online].Available from: [http://europa.eu.int/comm/external_relations/see-/sap/rep3/cr_croat.pdf].

154Council of European Union, 2000a. Presidency conclusions: LisbonEuropean Council 2000. Council document [online]. Available from:[http://ue.eu.int/ueDocs/cms_Data/docs/pressData/en/ec/00100-r1.en0.htm].Council of European Union, 2000b. Towards a Europe of Innovationand Knowledge. Council document [online]. Available from:[http://europa.eu.int/scadplus/leg/en/cha/c10241.htm].CIS - Community Innovation Survey in Croatia - database, 2004.Zagreb: The Institute of Economics.European Commision, 2004b. Communication on Innovation policy.Updating the Union’s approach in the context of the Lisbon strategy- Commission pushed for a ‘new deal’ in innovation policy [online].Available from: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/innovation/communication.htm].European Commission, 2003a. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 1 Indicators and Definitions. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_2003_-tp1_indicators_definitions.pdf].European Commission, 2003b. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 2 Analysis of national performances. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp3_regional_innovation.pdf].European Commission, 2003c. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 3 Regional innovation performance. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp3_regional_innovation.pdf].European Commission, 2003d. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 4 Sectoral Innovation Scoreboard. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp4_sectoral_innovation.pdf].European Commission, 2003e. “European Innovation Scoreboard” [online].Technical Paper, No 5 National Innovation System Indicators.Available from: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/-eis_2003_tp5_national_innovation_systems.pdf].European Commission, 2003f. “European Innovation Scoreboard”[online]. Technical Paper, No 6. Methodology Report. Availablefrom: [http://trendchart.cordis.lu/scoreboard2003/html/pdf/eis_-2003_tp6_methodology.pdf].European Commission, 2003g. The public debate following the GreenPaper Entrepreneurship in Europe. [online]. Available from: [http:-

155//europa.eu.int/comm/enterprise/entrepreneurship/green_paper-/compilation_en.pdf].European Commission, 2004a. European Innovation Scoreboard.[online]. Available from: [http://www.mi.government.bg/ind/doc_-inov/innovation2003.pdf].European Commission, 2004c. Industrial Policy in an Enlarged Europe[online]. Available from: [http://europa.eu.int/comm/enterprise/enterprise_policy/industry/policy.htm].European Commission, 2004d. A new Candidate to EU Accession CroatiaST Developments [online]. Available from: [http://europa.eu.-int/comm/research/iscp/pdf/croatia.pdf].EIZG, 2004. Project documentation and statistical base “Statistics ofinnovation in the Republic of Croatia” (mimeo). Zagreb: Ekonomskiinstitut.Etzkowitz, H., Webster, A. and Healey, P., 1998. “Introduction” in:H. Etzkowitz, A. Webster and P. Healey, eds. Capitalizing Knowledge,8-18. Albany: SUNY Press.European Union, 2004. Towards a Europe of Innovation and Knowledge[online]. European Union document-summaries of the EU legislation.Available from: [http://europa.eu.int/scadplus/leg/en/-cha/c10241.htm].Grossman, M. G. and Helpman, E., 1991. “Endogenous Product Cycles”.Economic Journal, 101 (408), 1214-1229.Grossman, M. G. and Helpman, E., 1990. “Comparative Advantage andLong-Run Growth”. American Economic Review, 80 (4), 796-815.National Competitiveness Council, 2003. Annual Report 2002 [online].Available from: [http://nvk.multilink.hr/dokumenti/NVK_God-_izvjesce.pdf].National Competitiveness Council, 2004. 55 Recommendations forimproving Croatia’s competitiveness [online]. Available from:[http://nvk.multilink.hr/kalendar1.asp].OECD, 1997. “Revision Of The High-Technology Sector And ProductClassification”. STI Working Papers 1997/2.OECD, 2002. Dynamising National Innovation System [online]. Availablefrom: [http://www.edis.sk/ekes/kneldok/dokument/9202071E.pdf].OECD, 2003. Oslo Manual: The Measurement of Scientific and TechnologicalActivities European Commission [online]. Availablefrom: [www.oecd.org].Porter, M., E., 1990. “The Competitive Advantage of Nations”. HarvardBusiness Review, 68 (2), 73-93.

156Radosevic, S., 2003a. “A two-tier or Multi-tier Europe: Assessing theInnovation Capacities of Central and Eastern European Countries inthe Enlarged EU”. Centre for the Study of Economic and SocialChange in Europe, School of Slavonic & East European StudiesWorking Paper, No. 31.Radosevic, S., 2003b. Mismatch between Demand and Supply for Technology:Innovation, R&D and Growth Issues in Countries of Centraland Eastern Europe [online]. Paper presented on International ConferenceKnowledge Based Society: A Challenge for new EU and AccessionCountries Zagreb October 23-24. Available from: [http://business2.unisa.edu.au/cid/publications/Zagreb2003/radosevic.pdf].Romer, P. M., 1986. “Increasing Returns and Long-Run Growth.” Journalof Political Economy, 94 (5), 1002-1037.Romer, P. M., 1990. “Endogenous Technological Change”. Journal ofPolitical Economy, 98 (5), 71-101.SIPO – State Intellectual Property Office, 2003. Intellectual PropertySystem of the Republic of Croatia and the State IntellectualProperty Office- Basic Facts. Zagreb: SIPO.Švarc, J., 2004. Innovation Policy in Croatia: the first 10 years (draft).International Conference - Innovation and Social Development inthe Knowledge-Based Economy/Society, InterUniversity CentreDubrovnik, Dubrovnik, Croatia 7-9 May.Verspagen, B., 2001. “Economic Growth and Technological Change:An Evolutionary Interpretation”. OECD STI Working Paper2001/1.Vidovic, H. and Gligorov, V., 2004. “Croatia’s Delayed Transition:Competitiveness and Economic Policy Challenges”. The Vienna Institutefor International Economic Studies Research Reports – 304.