Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

BOŠNJAČKI GLAS
9
lika. 24 Iako su metodi i sredstva prividno različiti,
zajednička im je matrica – nestanak Bošnjaka pa
samim tim i Bosne. Brojni su programi velikosrpske
politike: „Praviteljstvujušči sovjet serbski“,
„Tradicionalno pjesništvo“, „Načertanije“, „Srbi svi i
svuda“, „Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje“,
„Homogena Srbija“, „Četničke instrukcije Draže
Mihajlovića“, „Memorandum Milana Nedića von
Ribentropu“, „Memorandum SANU“ i drugi. O ovim
dokumentima sam opširnije i izvorno pisao u knjizi
„Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici“ (str. 47-131). Iako
ne predstavljaju poseban i konzistentan program,
pisani i izgovoreni istupi „oca nacije“ Dobrice Ćosića 25
po svom karakteru, sadržaju i namjeni su u funkciji
negiranja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ne ulazeći
šire u elaboraciju ovog pitanja „Načertanije“ je model
srbocentrizma, srpskog hegemonizma i ideološka
osnova za politiku etničkog čišćenja i ostvarenja projekta
„Svi Srbi u jednoj državi“. Kratko kazano on je
i antibošnjački i antimuslimanski i model za izradu
svih kasnijih programa velikosrpske nacionalne politike.
Sadržaj, u suštini svih izloženih programskih
dokumenata, je da su oni u funkciji velikosrpske
nacionalne politike u čijoj je razradi i realizaciji,
pored oficijelne vlasti, ogroman doprinos dala srpska
inteligencija. Osim časnih izuzetaka, sveukupna
srpska kulturna i politička misao je bila u funkciji
te politike; Programi velikosrpske ideologije i politike
u osnovi su hegemonistički, ekspanzionistički i
agresivni koji mobilizaciju svoga naroda sprovode na
historijskim lažima, obmanama, fobiji od drugih kako
bi dokazali da su njegovi projekti humani, historijski
opravdani, plemeniti. Kosovski mit, epsko pjesništvo,
san o „vaskrsavanju Dušanovog carstva“, istina, u
proširenom obliku, zastupljeni su u svim programima;
U svim programskim dokumentima Bosna i
Hercegovina negira se kao suverena država, odnosno
uključuje se u Srbiju kao „srpska zemlja“, pri čemu
se posebno ističe antiislamski karakter te politike;
Za realizaciju svojih ciljeva ova politika sebi daje za
pravo korišćenje svih sredstava; negiranje kulturnog,
jezičkog, etničkog i drugog individualiteta Bosne i
Hercegovine i Bošnjaka, asimilacija, dehumanizacija
„istorijsko“ i „prirodno“ pravo za izvršenje čina
zločina genocida i etničkog čišćenja. Ovu velikosrpsku
politiku kroz zločine genocida Bošnjaci iskušavaju
24 Šire: Omer Ibrahimagić, Bosanski identitet i suverenitet, Univerzitet
u Sarajevu: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti
i međunarodnog prava, Sarajevo, 2012., str. 63-69.
25 Djela Dobrice Ćosića: Daleko je sunce, (1951.), Koreni, (1954.),
Deobe 1-3, (1961.), Akcija, (1964.), Bajka, (1965.), Moć i strepnje,
(1971.), Vreme smrti 1-4, (1972.-1979.), Vreme zla - Grešnik,
(1985.), Vreme zla - Otpadnik, (1986.), Vreme zla - Vernik, (1990.),
Vreme vlasti 1, (1996.), Piščevi zapisi 1-4, (2001.-2002.), Srpsko
pitanje 1-2, (2002.-2003.), Pisci moga veka, (2002.), Kosovo,
(2004.), Prijatelji, (2005.), Vreme vlasti 2, (2007.), Piščevi zapisi
1993—1999, (2008.), Piščevi zapisi 1999—2000: Vreme zmija,
(2009.), Srpsko pitanje u XX veku, (2009.).
od Prvog srpskog ustanka preko svih kasnijih ratova
pa sve do otvorene agresije na našu državu 1992.
godine. 26
Zbog namjene i karaktera ovog teksta, koji će zasigurno
biti dio obimnijeg rada, nismo ulazili u njihovu
razradu, iako su oni razrađeni u mojoj pomenutoj
knjizi. 27
Profesor Omer Ibrahimagić u tekstu „Historijska
svijest o Bosni i Bošnjacima – povodom popisa
stanovništva u BiH, 2013.“ 28 navodi i praktične primjere
srbizacije bosanskih pravoslavaca. Naime, razgovor
koji je imao sa svojim mentorom H. Čemerlićem
zbog indikativnosti navodimo u cjelini. „Kao svojevrstan
odgovor na to prigušivanje, koncem 19.
i početkom 20. stoljeća, dakle u vrijeme austrougarske
uprave u BiH, pod uticajem Srbije i pravoslavne
crkve iz Srbije, kod pravoslavnog stanovništva,
počinje se razvijati nacionalna ideja srpstva, a kod
katoličkog stanovništva, pod uticajem politike hrvatstva
i katoličke crkve – nacionalna ideja hrvatstva. U
tom kontekstu, sjećam se, kako mi je, svojevremeno,
prof. Hamdija Ćemerlić (koji mi je bio mentor na
doktoratu) pričao da su, koncem 19. i početkom 20.
stoljeća, u BiH bila formirana posebna društva, čiji su
predstavnici imali zadatak da na maltama (nekada,
kontrolnim punktovima na ulazu u gradove) sačekuju
seljake, koji su išli na gradske pijace, sa pitanjem: jesu
li Srbi ili pravoslavci? Ako bi se izjasnili da su Srbi,
dobijali su po dukat, a ako bi se izjasnili da su pravoslavci,
nisu dobijali ništa. Slične akcije po bosanskim
čaršijama u to vrijeme organizovali su i aktivisti
hrvatskih nacionalnih društava. Bez obzira na
osnovanost ove priče, činjenica je da su u to vrijeme
poduzimane organizovane mjere iz Srbije i Hrvatske
da se Bošnjaci pravoslavci, prevedu u nacionalne
Srbe, a Bošnjaci katolici u nacionalne Hrvate. Dok se
kod Srba to radilo više konspirativno, u dobroj mjeri
uz prisustvo pravoslavne crkve, kod Hrvata se nastupalo
puno otvorenije. Tako je, na primjer, od 3. do
5. septembra 1900. godine, u Zagrebu održan veliki
Katolički kongres sa oko 2000 učesnika, na kojem je
tadašnji katolički biskup u BiH Štadler promovirao
ideju Bosanski katolici = Hrvati.“ 29
Presudan događaj na kroatizaciji bosanskih Hrvata
izvršen 1900. godine pod uticajem bosanskog biskupa
Štadlera, o čemu najbolje govori moj kolega Dubravko
Lovrenović u tekstu „Godina 1900. – Godina 2010.
Stoljeće hrvatskih lutanja poznatim putevima“. 30 Kada
26 M. Demirović, cit. djelo, str. 128.
27 M. Demirović, cit. djelo, str. 47-209.
28 O. Ibrahimagić, Historijska svijest o Bosni i Bošnjacima – povodom
popisa stanovništva u BiH, 2013., Gračanički glasnik, broj
34/2012, str. 11.
29 sto, str. 11.
30 Dubravko Lovrenović, Godina 1900. – Godina 2010. Stoljeće
hrvatskih lutanja poznatim putevima, Oslobođenje – Pogledi,
20.2.2010., str. 25-27.
BROJ 26