BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

More documents

Recommendations

Info

8 BOŠNJAČKI GLAS Dalmatin, Bošnjak etc“. 17 Posebno je, ističe Muhamed Hadžijahić, dubrovačka historiografija bila ta koja je afirmirala Bosnu i bošnjački narod. 18 Navedene ilustracije nedvosmisleno govore da su vanbosanski južnoslavenski pisci jasno uočavali etnički i označavali individualitet naroda Bosne. No, za razumijevanje povijesti razumijevanja i recepcije Bošnjaštva, od posebne je važnosti i činjenica da su u doba osmanske vladavine nad Bosnom pripadnici katoličke obrazovne elite, koja je autohtono bila bosanska, također etnički individualitet bosanskog stanovništva označavali imenom Bošnjaci. I u ovom kontekstu ćemo sa nekoliko primjera ilustrirati i argumentirati ovo stanovište. U našu društvenu znanost, zapravo, Muhamed Hadžijahić je uveo dva pojma „nacionalnog Bošnjaštva“. Jedna koncepcija izražava bosanskokatoličko, a druga bosansko-muslimansko poimanje Bošnjaštva. Bez šireg upuštanja u suštinu učenja predstavnika Bošnjaštva bosansko-katoličke provenijencije, navest ćemo najznačajnije: fra Filip Laštrić, fra Antun Knežević, fra Ivan Frano Jukić, fra Jako Baltić. Riječ je, dakle, o paradigmatičkim likovima katoličkofranjevačke provenijencije Bošnjaštva, koji kao etnički Bošnjaci njeguju tradiciju srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva, memoriraju prirodne i historijske granice Bosne i Hercegovine, stoje u odbrani samostalne, nezavisne državno-političke egzistencije Bosne. No agresivno importiranje hrvatske nacionalne ideologije ugasit će nacionalnu Bošnjačku samosvijest kod bošnjačkih katolika, odnosno izvršiti kroatizaciju. Kao potvrda ovoga je tekst Dubravka Lovrenovića „Godina 1900. – Godina 2010. Stoljeće hrvatskih lutanja poznatim putevima“, objavljenog u Oslobođenju – Pogledi, 20.II.2010, str. 25-27. Kada je riječ o predstavnicima etničko-bošnjačke identifikacije bošnjačkih pravoslavaca ističemo neka imena, kao što su Pero Tunguz, Aleksandar Šola, Prokopije Čokorilo. Zajedničko za njih je insistiranje na bosanskom jeziku, ali istovremeno širenje velikosrpske ideje i negiranje Bošnjaka. Bošnjačku nominaciju, kao i bosanski jezik možemo prepoznati i kod srbijanskih autora, kao što su: Ilija Garašanin, Vuk Stefanović Karadžić… „... osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka... na istočnog veroispovedenija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje 17 Iz Jambrešićevoga rječnika, štampanog 1742. godine u Zagrebu, citirano prema M. Hadžijahić, navedeno djelo, str. 17. 18 Navedeno prema, Muhamed Hadžijahić, citirano djelo, str. 18- 19. franjevački fratri“. 19 No, mada „pravoslavno nacionalno bošnjaštvo“ nije u tolikoj mjeri artikulirano i samoosviješteno iskazivano, ipak se ne mogu ignorirati ili podcjenjivati svjedočanstva da su se do sredine devetnaestog stoljeća, pa i kasnije, bosanski pravoslavci identificirali kao Bošnjaci. Kako se ovdje, međutim, ne možemo baviti detaljnom rekonstrukcijom povijesti bošnjačke identifikacije Bosanaca pravoslavne vjere, to ćemo u ilustrativnom smislu naznačiti neke momente koji indiciraju tu povijest, i koju tek treba istražiti. Prije svega, treba istaći da meritorni srbijanski autori još sredinom devetnaestog stoljeća identificiraju bosanske pravoslavce kao Bošnjake, a ne kao etničke Srbe. Zapravo sve stanovnike Bosne, bez obzira na njihovu vjersku diferenciju, smatraju Bošnjacima. Tako će, npr. i Vuk Stefanović Karadžić, još 1832. godine, u jednom pismu Jerneju Kopitaru, govoriti o Bošnjacima različitog vjerozakona, a bosanske muslimane neće poistovjećivati sa „etničkim“ Osmanlijama, nego će ih smatrati etničkim Bošnjacima. Opisujući pokret Husein-bega Gradaščevića, on će npr. reći kako je „carskoj vojsci“ stigao „u pomoć stolački kapetan s Hercegovcima (i turskog i našeg zakona)“. 20 Dakle, „Hercegovce našeg zakona“ ne imenuje etničkim Srbima, kao što ni bosanske muslimane ne označava „Turcima“ ili „Osmanlijama“, nego Bošnjacima: „da su svi Bošnjaci bili složni, prije bi mi Sultana nadvladali nego on njih“. 21 I kasnije, kod Vuka Stefanovića Karadžića mogu se prepoznati tonovi vansrpske identifikacije stanovnika Bosne. Ilustrira to i činjenica da Vuk Stefanović Karadžić pismo koje se koristi u Bosni ne naziva srpskom ćirilicom, nego ga naziva „bosanska bukvica“. 22 I nakon Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine u St. Petersburgu objavljen je tekst čiji će se autor potpisati kao „Pravoslavni Bošnjak“. 23 ŠTA JE BILO SA BOŠNJACIMA I BOŠNJAŠTVOM? Krajem 18. stoljeća Bosna i Bošnjaci su izloženi raznim oblicima gušenja i destrukcije njenog državno-pravnog individualiteta. Već smo ranije iznijeli nacionaliziranje, odnosno srbizaciju bosanskih pravoslavaca i kroatizaciju bosanskih kato- 19 Ilija Garašanin, cit. djelo, str. 74. 20 Pismo citirano prema, Sadik Šehić, Zmaj od Bosne: Husein-Kapetan Gradaščevicì, Front slobode, Tuzla, 1991., str. 29. 21 Isto, str. 29. 22 Vuk Stefanović Karadžić, Propisi srpskoslavenskog jezika, Beč, 1957. 23 M. Demirović, Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici, Pravni i Ekonomski fakultet Bihać, Bihać 1999, str. 31. BROJ 26
BOŠNJAČKI GLAS 9 lika. 24 Iako su metodi i sredstva prividno različiti, zajednička im je matrica – nestanak Bošnjaka pa samim tim i Bosne. Brojni su programi velikosrpske politike: „Praviteljstvujušči sovjet serbski“, „Tradicionalno pjesništvo“, „Načertanije“, „Srbi svi i svuda“, „Aneksija Bosne i Hercegovine i srpsko pitanje“, „Homogena Srbija“, „Četničke instrukcije Draže Mihajlovića“, „Memorandum Milana Nedića von Ribentropu“, „Memorandum SANU“ i drugi. O ovim dokumentima sam opširnije i izvorno pisao u knjizi „Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici“ (str. 47-131). Iako ne predstavljaju poseban i konzistentan program, pisani i izgovoreni istupi „oca nacije“ Dobrice Ćosića 25 po svom karakteru, sadržaju i namjeni su u funkciji negiranja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ne ulazeći šire u elaboraciju ovog pitanja „Načertanije“ je model srbocentrizma, srpskog hegemonizma i ideološka osnova za politiku etničkog čišćenja i ostvarenja projekta „Svi Srbi u jednoj državi“. Kratko kazano on je i antibošnjački i antimuslimanski i model za izradu svih kasnijih programa velikosrpske nacionalne politike. Sadržaj, u suštini svih izloženih programskih dokumenata, je da su oni u funkciji velikosrpske nacionalne politike u čijoj je razradi i realizaciji, pored oficijelne vlasti, ogroman doprinos dala srpska inteligencija. Osim časnih izuzetaka, sveukupna srpska kulturna i politička misao je bila u funkciji te politike; Programi velikosrpske ideologije i politike u osnovi su hegemonistički, ekspanzionistički i agresivni koji mobilizaciju svoga naroda sprovode na historijskim lažima, obmanama, fobiji od drugih kako bi dokazali da su njegovi projekti humani, historijski opravdani, plemeniti. Kosovski mit, epsko pjesništvo, san o „vaskrsavanju Dušanovog carstva“, istina, u proširenom obliku, zastupljeni su u svim programima; U svim programskim dokumentima Bosna i Hercegovina negira se kao suverena država, odnosno uključuje se u Srbiju kao „srpska zemlja“, pri čemu se posebno ističe antiislamski karakter te politike; Za realizaciju svojih ciljeva ova politika sebi daje za pravo korišćenje svih sredstava; negiranje kulturnog, jezičkog, etničkog i drugog individualiteta Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, asimilacija, dehumanizacija „istorijsko“ i „prirodno“ pravo za izvršenje čina zločina genocida i etničkog čišćenja. Ovu velikosrpsku politiku kroz zločine genocida Bošnjaci iskušavaju 24 Šire: Omer Ibrahimagić, Bosanski identitet i suverenitet, Univerzitet u Sarajevu: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2012., str. 63-69. 25 Djela Dobrice Ćosića: Daleko je sunce, (1951.), Koreni, (1954.), Deobe 1-3, (1961.), Akcija, (1964.), Bajka, (1965.), Moć i strepnje, (1971.), Vreme smrti 1-4, (1972.-1979.), Vreme zla - Grešnik, (1985.), Vreme zla - Otpadnik, (1986.), Vreme zla - Vernik, (1990.), Vreme vlasti 1, (1996.), Piščevi zapisi 1-4, (2001.-2002.), Srpsko pitanje 1-2, (2002.-2003.), Pisci moga veka, (2002.), Kosovo, (2004.), Prijatelji, (2005.), Vreme vlasti 2, (2007.), Piščevi zapisi 1993—1999, (2008.), Piščevi zapisi 1999—2000: Vreme zmija, (2009.), Srpsko pitanje u XX veku, (2009.). od Prvog srpskog ustanka preko svih kasnijih ratova pa sve do otvorene agresije na našu državu 1992. godine. 26 Zbog namjene i karaktera ovog teksta, koji će zasigurno biti dio obimnijeg rada, nismo ulazili u njihovu razradu, iako su oni razrađeni u mojoj pomenutoj knjizi. 27 Profesor Omer Ibrahimagić u tekstu „Historijska svijest o Bosni i Bošnjacima – povodom popisa stanovništva u BiH, 2013.“ 28 navodi i praktične primjere srbizacije bosanskih pravoslavaca. Naime, razgovor koji je imao sa svojim mentorom H. Čemerlićem zbog indikativnosti navodimo u cjelini. „Kao svojevrstan odgovor na to prigušivanje, koncem 19. i početkom 20. stoljeća, dakle u vrijeme austrougarske uprave u BiH, pod uticajem Srbije i pravoslavne crkve iz Srbije, kod pravoslavnog stanovništva, počinje se razvijati nacionalna ideja srpstva, a kod katoličkog stanovništva, pod uticajem politike hrvatstva i katoličke crkve – nacionalna ideja hrvatstva. U tom kontekstu, sjećam se, kako mi je, svojevremeno, prof. Hamdija Ćemerlić (koji mi je bio mentor na doktoratu) pričao da su, koncem 19. i početkom 20. stoljeća, u BiH bila formirana posebna društva, čiji su predstavnici imali zadatak da na maltama (nekada, kontrolnim punktovima na ulazu u gradove) sačekuju seljake, koji su išli na gradske pijace, sa pitanjem: jesu li Srbi ili pravoslavci? Ako bi se izjasnili da su Srbi, dobijali su po dukat, a ako bi se izjasnili da su pravoslavci, nisu dobijali ništa. Slične akcije po bosanskim čaršijama u to vrijeme organizovali su i aktivisti hrvatskih nacionalnih društava. Bez obzira na osnovanost ove priče, činjenica je da su u to vrijeme poduzimane organizovane mjere iz Srbije i Hrvatske da se Bošnjaci pravoslavci, prevedu u nacionalne Srbe, a Bošnjaci katolici u nacionalne Hrvate. Dok se kod Srba to radilo više konspirativno, u dobroj mjeri uz prisustvo pravoslavne crkve, kod Hrvata se nastupalo puno otvorenije. Tako je, na primjer, od 3. do 5. septembra 1900. godine, u Zagrebu održan veliki Katolički kongres sa oko 2000 učesnika, na kojem je tadašnji katolički biskup u BiH Štadler promovirao ideju Bosanski katolici = Hrvati.“ 29 Presudan događaj na kroatizaciji bosanskih Hrvata izvršen 1900. godine pod uticajem bosanskog biskupa Štadlera, o čemu najbolje govori moj kolega Dubravko Lovrenović u tekstu „Godina 1900. – Godina 2010. Stoljeće hrvatskih lutanja poznatim putevima“. 30 Kada 26 M. Demirović, cit. djelo, str. 128. 27 M. Demirović, cit. djelo, str. 47-209. 28 O. Ibrahimagić, Historijska svijest o Bosni i Bošnjacima – povodom popisa stanovništva u BiH, 2013., Gračanički glasnik, broj 34/2012, str. 11. 29 sto, str. 11. 30 Dubravko Lovrenović, Godina 1900. – Godina 2010. Stoljeće hrvatskih lutanja poznatim putevima, Oslobođenje – Pogledi, 20.2.2010., str. 25-27. BROJ 26
Page 1 and 2: Rijeka, listopad 2013. Broj: 26
Page 3 and 4: BOŠNJAČKI GLAS 3 Uvodnik Kad sam
Page 5 and 6: BOŠNJAČKI GLAS 5 Dragi Jukiću! R
Page 7: BOŠNJAČKI GLAS 7 Ne možemo ulazi
Page 11 and 12: BOŠNJAČKI GLAS 11 Svi ovi događa
Page 13 and 14: BOŠNJAČKI GLAS 13 Mihajlovića. M
Page 15 and 16: BOŠNJAČKI GLAS 15 pravo uskraćen
Page 17 and 18: BOŠNJAČKI GLAS 17 Bošnjak ili Bo
Page 19 and 20: BOŠNJAČKI GLAS 19 nejednakost i n
Page 21 and 22: BOŠNJAČKI GLAS 21 RIJEKA Piše: E
Page 23 and 24: BOŠNJAČKI GLAS 23 „Merhameta“
Page 25 and 26: BOŠNJAČKI GLAS 25 Održana prva s
Page 27 and 28: BOŠNJAČKI GLAS 27 Zagreb, 22.07.2
Page 29 and 30: BOŠNJAČKI GLAS 29 sa iskustvenim
Page 31 and 32: BOŠNJAČKI GLAS 31 sedam hronološ
Page 33 and 34: BOŠNJAČKI GLAS 33 Adnan Jahić 1
Page 35 and 36: BOŠNJAČKI GLAS 35 ljanje postoje
Page 37 and 38: BOŠNJAČKI GLAS 37 je na izborima
Page 39 and 40: BOŠNJAČKI GLAS 39 Zbor i orkestar
Page 41 and 42: BOŠNJAČKI GLAS 41 Podmladak Folkl
Page 43 and 44: BOŠNJAČKI GLAS 43 ISTRA Piše: Mi
Page 45 and 46: BOŠNJAČKI GLAS 45 da se brinu o s
Page 47 and 48: BOŠNJAČKI GLAS 47 KUD „Bosna“
Page 49 and 50: BOŠNJAČKI GLAS 49 Himzo Đonko i
Page 51 and 52: BOŠNJAČKI GLAS 51 Piše: Aida Mur
Page 53 and 54: BOŠNJAČKI GLAS 53 prisustvovali i
Page 55 and 56: BOŠNJAČKI GLAS 55 mogao ni pomisl
Page 57 and 58: BOŠNJAČKI GLAS 57 I dočekasmo Pi
Page 59 and 60:
BOŠNJAČKI GLAS DA SE NE ZABORAVI
Page 61 and 62:
BOŠNJAČKI GLAS 61 POETSKI KUTAK P
Page 63 and 64:
IN MEMORIAM Odlazak maestra Fuada A
show all

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...