BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
BOŠNJAČKI GLAS<br />
7<br />
Ne možemo ulaziti u identifikaciju i analizu svih<br />
historijskih faktora koji su oblikovali etnički individualitet<br />
naroda Bošnjana, kako su sebe, u svim<br />
sačuvanim dokumentima, imenovali srednjovjekovni<br />
Bosanci. 9 No, apostrofirat ćemo, u sažetom obliku,<br />
neke od najvažnijih.<br />
Riječ je, prije svega, o pojavi, afirmaciji i razvoju srednjovjekovne<br />
države. Još je Ivan Kinamos, vi<strong>za</strong>ntijski<br />
pisac iz XII stoljeća, govoreći o Bosni bana Borića,<br />
prvog poznatog bana, prethodnika Kulina bana, uočio<br />
politički individualitet i neovisnost Bosne, pa će<br />
<strong>za</strong>pisati: „A Bosna nije podložna... nego je sama <strong>za</strong><br />
se; narod koji svojim <strong>za</strong>sebnim životom živi i sobom<br />
upravlja.“ 10<br />
Izvjesno je da je politička individualnost Bosne, kako<br />
je to bilo uobičajeno i u drugim srednjoevropskim<br />
državama, bitno sudjelovala u etničkom individualiziranju<br />
i samoosvješćavanju naroda Bošnjana.<br />
Mjestimice i suvremena, pa i srpska historiografija,<br />
prepoznaje i respektira tu međusobnu vezu između<br />
etničkog individualiteta i egzistencije bosanske<br />
države: „Čitav razvoj posebne bosanske države vodio<br />
je u pravcu stvaranja osjećanja pove<strong>za</strong>nosti i solidarnosti<br />
stanovništva u njenim okvirima. Otuda se naziv<br />
Bošnjani <strong>za</strong> stanovnike bosanske države javlja daleko<br />
češće od srpskog imena i potiskuje ga čak u oblastima<br />
koje su iz sastava srpske države srazmjerno kasno<br />
ušle u sastav Bosne“. 11 U širenju osjećanja pove<strong>za</strong>nosti<br />
i solidarnosti među „Dobrim Bošnjanima“, dakle,<br />
kao bitan faktor i izraz njihovog etničkog političkog<br />
individualiteta, presudnu ulogu odigrala je egzistencija<br />
bosanskohercegovačke države: „Jedva se može<br />
sumnjati da su kod nas, kao i u mnogim evropskim<br />
državama, državne tvorevina predstavljale ‘kalupe’<br />
u kojima su se izlivale narodnosti, bilo stapanjem<br />
elemenata različitog porijekla, bilo izdvajanjem, individualiziranjem<br />
dijelova iz cjeline istog porijekla.“ 12<br />
Da <strong>za</strong>ključimo: politička i vojno-ekonomska<br />
reprezentacija srednjovjekovne Bosne, imenom<br />
Bošnjani izražava dijelom srednjovjekovno poimanje<br />
političkog naroda kome ona pripada. No, istovremeno<br />
tim samoimenovanjem ova elita izražava etničku<br />
posebnost bosanskog stanovništva razlikujući ga od<br />
drugih etničkih entiteta što žive u drugim susjednim<br />
državama. Nije dakle riječ ni o regionalnom imenu ni<br />
odrazi kasne antike u hrišćanstvu srednjovjekovne Bosne, Vrhbosanska<br />
visoka teološka škola, Sarajevo, 1991. god., str. 118.<br />
9 Marko Vego, npr. iznosi smjelu hipotezu da su srednjovjekovni<br />
Bošnjani bili <strong>za</strong>sebno srednjovjekovno pleme koje se istovremeno<br />
sa srpskim i hrvatskim plemenima doselilo na prostor<br />
srednjovjekovne Bosne pa bi se u tom njihovom porijeklu mogao<br />
tražiti izvor njihovog etničkog individualiteta<br />
10 U knjizi Esad Zgodić, Građanska Bosna, Ritam Tuzla, 1996. god.,<br />
str. 141. navedeno prema: Ivan Lovrenović, V dni bana velikog<br />
Kulina “Odjek”, broj 15-16, Sarajevo, 1989. god<br />
11 Sima Ćirković, Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd,<br />
1964. god. str. 35.<br />
12 Isto, str. 35.<br />
isključivo o oznaci <strong>za</strong> politički narod nego o oznaci i <strong>za</strong><br />
etnički individualitet naroda Bosne. U transformaciji<br />
prvobitno etnički heterogenog stanovništva Bosne u<br />
„novi narod“ Bošnjana u bitnom smislu sudjelovala je<br />
afirmacija i moć srednjovjekovne bosanske države.<br />
No, od presudne je važnosti da u upotrebi imena<br />
Bošnjanin <strong>za</strong> stanovnike Bosne ne dolazi do diskontinuiteta<br />
nakon gubitka ne<strong>za</strong>visnosti i pada Bosne pod<br />
osmanlijsku vladavinu. Kao oznaka <strong>za</strong> etničku individualnost<br />
stanovništva Bosne, bez obzira na njegovu<br />
vjersku diferenciju (muslimani, katolici i pravoslavci),<br />
etničko ime Bošnjanin nastavlja da živi<br />
i u djelima vanbosanskih južnoslavenskih<br />
pisaca kao i u obrazovnoj svijesti bosanske<br />
elite i svijesti bosanskog naroda.<br />
Navešćemo nekoliko ilustracija figuriranja etničkog<br />
imena Bošnjaci u ovom periodu bosanske historije.<br />
Uz etničke Hrvate, Srbe, Bugare i sl., kao <strong>za</strong>sebnost<br />
figuriraju i Bošnjaci. Npr., u Predgovoru „Novom<br />
<strong>za</strong>vjetu“, čiji je autor jedan južnoslavenski i protestantski<br />
reformator, a koji je štampan 1562. godine, se<br />
kaže: „Jesmo s tim našim tumačenjem svim slovenskog<br />
jezika ljudem služiti hoteli, najprvom Hrvatom<br />
i Daltmatinom, potom takajše Bošnjakom, Bezjakom,<br />
Srbianim, Bulgarinom.“ 13<br />
I kasnije, uz etničke Hrvate, Srbe, Makedonce,<br />
svrstavaju se u ravnopravnom rangu i etnički<br />
Bošnjaci. Ivan Tonko Mrnavić će 16<strong>26</strong>. godine pisati<br />
kako je potrebno „učiniti u Iliriku osobu koja je<br />
vješta čitavom jeziku zemlje sa svim narječjima i<br />
djelimičnim razlikama i koja posjeduje ne samo<br />
potrebne knjige nego također i savjetnike, najmanje<br />
četvoricu i to jednog Dalmatinca, jednog Hrvata, jednog<br />
Bosanca i jednog Makedonca ili Srbina“. 14<br />
I pjesnik Marko Marulić razlikuje etničke Bošnjane<br />
od drugih etničkih grupa pa će u jednoj svojoj pjesmi<br />
pisati: „Boj su bili s njimi Hrvati, Bošnjaci, /Grci<br />
ter Latini, Srbi ter Poljaci, Eto još biju bijanici,<br />
a nikih ni / a druži ne smiju jer im si gnjiva“. 15 I<br />
prvi južnoslavenski gramatičar Bartolomej Kašić u<br />
Predgovoru svog djela „Ritual“ iz 1640. godine, u<br />
kontekstu rasprave o jezičkim problemima, razlikuje<br />
i etničke Bošnjake od drugih etničkih grupa, te<br />
piše: „Ne mogasmo nikakva posobito naći s kojim bi<br />
se moglo ne samo sima rusagom pa čak ni jednom<br />
samom ugoditi gradu. Jere svaki človik svoga grada<br />
govor i besidenje hvali, Hrvat, Dalmatin, Bošnjak,<br />
Dubrovčanin, Serbjin“. 16 Bošnjačku etničku individualnost<br />
identificira i Andrija Jambrešić <strong>za</strong> koga je<br />
„riječ Illyrus isti što i Ilirijanac iliti Slovenec, Horvat,<br />
13 Matija Murko, O prethodnicima Ilirima, Nova Europa, <strong>Zagreb</strong>,<br />
II/3, 1920. str. 86.<br />
14 Navedeno prema, Muhamed Hadžijahić, citirano djelo, str. 16.<br />
15 Marko Marulić, Judita, Su<strong>za</strong>na, Pjesme, Matica Hrvatska – Zora,<br />
<strong>Zagreb</strong>, 1970.<br />
16 Navedeno prema, Muhamed Hadžijahić, citirano djelo, str. 130.<br />
BROJ <strong>26</strong>
Change language