BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
BOŠNJAČKI GLAS<br />
5<br />
Dragi Jukiću! Razumio sam tvoje<br />
jade i da ležiš slab izvan domovine.<br />
Evo ti moj poruk i selam. Nijesam<br />
htio Tvojih poruka i savjeta slušati,<br />
a da slušah, ne bi se onolika krv po<br />
Bosni i Hercegovini prolila. Ona krv<br />
me uvijek uznemiruje i sve što se<br />
uspinjem na više časti, pričinja mi<br />
se, da sam manji od onog nesretnog<br />
pohoda u Bosnu. Nijesam htio vjerovati,<br />
da je nemoguće, da bi Bošnjaci<br />
postali pravi Turci. Ali tako doista<br />
jeste. Ovo uvjerenje ulila mi je u dušu<br />
neka kći Krajine, koja reče, da voli u<br />
Krajini u košari spavati i prohu jesti,<br />
nego u carskim dvorovima zlatom<br />
se ogrtati. A to je ona sila, koju mi<br />
ti spomenu; sila nad kojom veće sile<br />
nema. Dok poslove uredim, vratit ću<br />
se u Carigrad, izvojštit ću Ti slobodu,<br />
a dotlem neka ti bude muka manja;<br />
jer ju na pola u duši svojoj dijeli s<br />
Tobom Tvoj Omer-paša“.<br />
Pismo Omer-paše Latasa<br />
fra Ivanu Frani Jukiću,<br />
Bagdad, 30. 9. 1857. godine.<br />
PARADIGMA BOSNE I BOŠNJAŠTVA<br />
Bosna i Hercegovina povijesno je prebivala kao teritorijalni, običajno-kulturni, političko-pravni i državni<br />
identitet. No, taj identitet je bio, i jeste još uvijek, glavni „predmet“ i pobuđujući poriv srpskog agresivnog<br />
nacionalizma u cjelinu. Otuda, srpska <strong>nacionalna</strong> politika, u krajnjoj liniji, orijentirana je ka negaciji tog<br />
bosansko-hercegovačkog identiteta i povijesnog individualiteta.<br />
Na drugoj strani, znanstvena historiografija,<br />
oslobođena svakog etnocentrizma, naprimjer,<br />
historiografija jedne Nade Klaić, uvaženog<br />
historičara i poznavaoca Bosne, smatra da bi „rađanje<br />
srednjovjekovne bosanske države moralo pobuđivati<br />
pažnju i to ne samo što je ona izgleda među svojim<br />
susjedima najstarija, nego i <strong>za</strong>to što se srpska i<br />
hrvatska formula nikako nisu dale primijeniti na<br />
Bosnu.“ 1 Šire elaborirajući povijesne procese što su<br />
se odvijali na državno-pravnom prostoru u okviru<br />
Južnih Slavena, Nada Klaić će jasno argumentirati<br />
svoj temeljni uvid, koji sa svoje strane svjedoči<br />
o dubokom povijesnom izvorištu i kontinuitetu<br />
državno-pravne i političke samostalnosti Bosne, koja<br />
kaže: „onda su bosanske zemlje počele svoj samostalni<br />
politički razvitak, doduše u isto vrijeme kada i<br />
oni Slaveni koji su <strong>za</strong>posjeli kasnije hrvatske i srpske<br />
zemlje, ali je ogromna razlika što samostalni bosanski<br />
politički razvitak nisu nikada prekidali niti Hrvati<br />
niti Srbi, koji su tek potkraj osmog stoljeća osvanuli<br />
u Dinarskim planinama“. 2 Jedna je to od mnogobrojnih<br />
historiografskih spoznaja, u čiju širu elaboraciju<br />
mi ovdje ne možemo ulaziti, kroz koje Nada Klaić<br />
pokazuje da je Bosna, najstarija balkanska država,<br />
graničila sa Srbijom i Hrvatskom te da je u toj državi<br />
živio jasno identificirani etnikum Bošnjaci, koji nisu<br />
bili niti Srbi niti Hrvati, te da je ona historijski,<br />
etnički i po svemu bila prepoznatljiva.<br />
Istina je, kako navodi i Noel Malkolm, Bosnom<br />
je uvijek vladao bosanski ban i ako bi ponekad<br />
morao privremeno napustiti svoju zemlju da susjedni<br />
vladari „prošeću po njoj“, takvi izleti su bili kratkotrajni<br />
i tada nisu značili ništa, jer tuđinski vladari<br />
1 Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna, Еminex, <strong>Zagreb</strong>, 1994., str.<br />
28.<br />
2 Isto.<br />
mogli su doći i otići, dok su bosanski ostajali, borili<br />
se i gradili ne<strong>za</strong>visnost svoje zemlje Bosne. Iako su<br />
bosanski vladari, od Kulina bana pa dalje, formalno<br />
nosili različite titule i nazive, oni su, što je <strong>za</strong>jedničko<br />
obilježje svih njih, suvereno i potpuno samostalno<br />
vladali svojom državom Bosnom i svaki je imao<br />
onoliko vlasti koliko je raspolagao stvarnom moći u<br />
svojoj zemlji.<br />
Bosna je, iako su i ranije uspostavili svoj uticaj i<br />
uporište, prije 1430. godine, pala pod vlast Osmanskog<br />
carstva 1463. godine i „otada je Bosna izgubila<br />
mogućnost vlastitog državno-pravnog razvitka“. 3<br />
Naime, u periodu od 1448-1453. godine od osvojenih<br />
dijelova Bosne stvoreno je Bosansko krajište, koje<br />
„predstavlja prvu upravnu jedinicu na bosanskom<br />
tlu, koja se drugačije zvala Vilajet Hodidjed i Vilajet<br />
Saraj-ovasi, Polje oko dvora“, 4 da bi 1463. godine<br />
bio osnovan Bosanski sandžak. Međutim, pad Bosne<br />
pod osmansku vlast i<strong>za</strong>zvao je dramatične obrte.<br />
Osvajanje bosanske teritorije, u njenim povijesnim<br />
okvirima, po mišljenju Muhameda Filipovića,<br />
„značilo je, istovremeno uništenje i cjelokupne prethodne<br />
strukture vlasti i socijalnih odnosa, koji su<br />
tada u Bosni vladali, te nosilaca te vlasti. Sve forme<br />
i funkcije te vlasti su nestale. Nestao je kralj i cijela<br />
njegova obitelj, nestale su vojvode i visoko plemstvo,<br />
nestala je Crkva bosanska i cijela ekonomsko-pravna<br />
struktura države Bosne“. 5 No, bosanska egzistencija<br />
3 Omer Ibrahimagić, „Državno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine“,<br />
Centrala Stranke demokratske akcije, Sarajevo, 1997. godine,<br />
str. 18<br />
4 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Preporod, Sarajevo,<br />
1997., str. 107.<br />
5 Muhamed Filipović, Bosna i Hercegovina – najvažnije geografske<br />
demografske, historijske, kulturne i političke činjenice, Compact,<br />
Publishing House, Sarajevo, Sarajevo 1997., str. 77.<br />
BROJ <strong>26</strong>
Change language