BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
BOŠNJAČKI GLAS<br />
37<br />
je na izborima 1996. sudjelovalo<br />
čak 99 stranaka govori o disperziranosti<br />
<strong>glas</strong>ova. Zukić otvoreno piše<br />
o problemima s kojima su se tada<br />
susreli građani Bosne i Hercegovine<br />
bošnjačke nacionalnosti od kojih je<br />
preko 600.000 bilo izvan zemlje<br />
prilikom izbora, problemom postojanja<br />
Republike Srpske i potrebom<br />
ukidanja Hrvatske Republike Herceg<br />
Bosne, odnosno etničkim čišćenjem<br />
pojedinih zona u Bosni i Hercegovini<br />
i takozvanim humanim preseljenjima<br />
stanovništva, te najrazličitijim<br />
vrstama predizborne kampanje.<br />
Vidljivo je da su u to vrijeme još<br />
uvijek primat imale nacionalne<br />
stranke (SDA, HDZ, SDS). Odaziv<br />
birača na ovim izborima bio je<br />
iznimno visok (86,6%). Zukić ne<br />
štedi prilikom pisanja o političkim i<br />
životnim prilikama u BIH pred pojedine<br />
izbore nikoga. On piše o korupciji<br />
i kriminalu, o velikoj ne<strong>za</strong>poslenosti,<br />
o niskim plaćama, o problemima<br />
povratka u Federaciju BIH<br />
i RS. On raspravlja i o tome <strong>za</strong>što su<br />
pojedine stranke izgubile popularnost<br />
među biračima, odnosno kako<br />
je pao njihov izborni rezultat, ali i o<br />
utjecaju međunarodne <strong>za</strong>jednice na<br />
političku situaciju u Bosni i<br />
Hercegovini. Autor se u knjizi bavi<br />
lokalnim izborima u 1997., izvanrednim<br />
izborima u Republici Srpskoj<br />
1997., općim izborima 1998., lokalnim<br />
izborima 2000., općim izborima<br />
2000., općim izborima 2002, lokalnim<br />
izborima 2004., općim izborima<br />
2006., lokalnim izborima 2008. i<br />
općim izborima 2010. godine.<br />
Nasilne demografske promjene koje<br />
su se zbile na području Bosne i<br />
Hercegovine promijenile su i izborne<br />
rezultate u pojedinim dijelovima<br />
države. Etničko čišćenje stanovništva<br />
u pojedinim zonama BIH bilo je<br />
razlogom održavanja lokalnih izbora<br />
1997., zbog toga što su se vladajuće<br />
strukture nadale da će do toga vremena<br />
doći do povratka stanovništva<br />
u njihove primarne zone naseljavanja,<br />
odnosno u njihove domove. U<br />
vrijeme nakon rata jedna od rijetkih<br />
multietničkih stranaka u BIH, SDP je<br />
slabio zbog stvaranja novih malih<br />
stranaka koje su odnosile SDP-u<br />
<strong>glas</strong>ove, a koje su nastale u poslijeratnom<br />
periodu. U RS-u je dolazilo<br />
do razmimoilaženja unutar SDS-a<br />
koji se raspao u Srpski demokratski<br />
savez Biljane Plavšić i Srpsku<br />
demokratsku stranku Momčila<br />
Krajišnika. Nastale su i druge brojne<br />
stranke sa srpskim predznakom koje<br />
su, kako piše Zukić, otvarale šanse<br />
da se razobliči odgovornost <strong>za</strong> rat<br />
kod SDS-a, stranke koja se svim<br />
silama borila <strong>za</strong> rušenje cjelovite<br />
Bosne i Hercegovine. U izborima<br />
1998. vidljivo je, prema Zukiću, da<br />
slabe utjecaji nekadašnjih liderskih<br />
nacionalnih stranaka SDA, HDZ-a i<br />
SDS-a budući da su se pojavile<br />
snage koje su im počele uzimati<br />
<strong>glas</strong>ove. Međutim, unatoč tome što<br />
je SDP u izborima 2000 ojačao,<br />
budući da među svojim simpatizerima,<br />
članovima i <strong>glas</strong>ačima nije imao<br />
multietnički kapacitet, stranke s<br />
hrvatskim i srpskim predznakom<br />
iskoristile su tu činjenicu i učinile<br />
blokadu multietničkom povezivanju.<br />
U tom kontekstu valja promatrati i<br />
SDP-ovu stagnaciju 2002. godine.<br />
Kod Srba tada jača SNSD, a među<br />
Bošnjacima SBIH. U vremenu do<br />
2006. godine ojačao je Haris<br />
Silajdžić sa svojom strankom SBIH<br />
koja se protivila ustavnim amandmanima,<br />
te je tako propuštena<br />
mogućnost <strong>za</strong> napredak i stabiliziranje<br />
prilika u Bosni i Hercegovini,<br />
kako piše Zukić. Na izborima 2010.<br />
Silajdžićeva stranka je kažnjena<br />
zbog počinjenih grešaka gubitkom<br />
<strong>glas</strong>ova. Na izborima 2010. HDZ i<br />
HDZ 1990. i<strong>za</strong>šli su ujedinjeni na<br />
izbore, ali njihov rezultat nije valoriziran<br />
učešćem u vlasti, pa je to<br />
produbilo sukob između Bošnjaka i<br />
Hrvata, budući da su Hrvati<br />
optuživali Bošnjake da im biraju<br />
njihove predstavnike u vlasti. Zukić<br />
<strong>za</strong>ključuje da su sve političke stranke<br />
u Bosni i Hercegovini jednonacionalne,<br />
ali neke od njih teže tome<br />
da imaju multietničko članstvo i<br />
simpatizere. Najviše takvih stranaka<br />
ima među Bošnjacima, dok kod<br />
Hrvata i Srba postoje jake<br />
nacionalističke težnje koje<br />
onemogućuju razvijanje takvih<br />
stranaka. Zukić u knjizi uspoređuje<br />
snage pojedinih stranaka u vrijeme<br />
devedesetih i njihov razvitak u kasnijem<br />
razdoblju. Interesantni su<br />
pogledi na Stranku demokratske<br />
akcije, čiji je član od 1990., gdje<br />
Zukić vidi kontinuirani pad broja<br />
<strong>glas</strong>ača od 1998. do 2010. Zanimljiv<br />
je podatak da je SDP čak 9 od 11<br />
puta bila snažna opozicijska stranka.<br />
Interesantan je Zukićev pogled<br />
na pojedine marginalne stranke<br />
poput Bosanske stranke, Bosanskohercegovačke<br />
patriotske stranke,<br />
Građanske demokratske stranke,<br />
Liberalno - demokratske stranke,<br />
Demokratske stranke penzionera i<br />
Demokratske narodne <strong>za</strong>jednice <strong>za</strong><br />
koje uglavnom tvrdi da <strong>za</strong>maraju i<br />
razvodnjavaju političku scenu u BIH<br />
budući da nemaju dovoljno simpatizera<br />
koji bi im dali svoj <strong>glas</strong>.<br />
Hrvatska demokratska <strong><strong>za</strong>jednica</strong><br />
pobjeđivala je kontinuirano u svim<br />
situacijama. Zukić pravilno <strong>za</strong>ključuje<br />
da se pad broja <strong>glas</strong>ova HDZ-u<br />
treba sagledati i u vezi sa posljedicama<br />
demografskih promjena u<br />
BIH. Ostale stranke poput HDZ-a<br />
1990, Nove hrvatske inicijative i<br />
Hrvatske seljačke stranke nisu<br />
posti<strong>za</strong>le veći broj <strong>glas</strong>ova. Srpska<br />
demokratska stranka je stranka<br />
koja je bila nosilac vlasti u RS do<br />
2002. i koja je kreator rušenja<br />
Bosne i Hercegovine kao države<br />
osnivanjem tri Srpske autonomne<br />
oblasti i proglašavanjem Republike<br />
srpskog naroda BiH u siječnju 1992.<br />
Savez ne<strong>za</strong>visnih socijaldemokrata<br />
na čelu s Miloradom Dodikom ostvario<br />
je pobjede na izborima od<br />
2006. do 2010., dok su Srpska radikalna<br />
stranka i Partija demokratskog<br />
progresa stabilne opozicione<br />
stranke. Zukić nam na kraju svoje<br />
knjige daje pregledne tablice izbornih<br />
rezultata <strong>za</strong> svaku pojedinačnu<br />
stranku <strong>za</strong> sve izborne godine što<br />
nam omogućuje uvid u kretanje<br />
popularnosti pojedinih stranaka.<br />
Zukićeva knjiga je vrijedno štivo<br />
<strong>za</strong> svakoga tko se bavi poviješću,<br />
demografijom, sociološkim pitanjima<br />
i politologijom Bosne i<br />
Hercegovine u posljednjih dvadeset<br />
godina. Ono što nam Zukić<br />
u tablicama i u svojim komen-<br />
BROJ <strong>26</strong>
Change language