BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

More documents

Recommendations

Info

36 BOŠNJAČKI GLAS da je SDS gubio glasove kad je smanjio nacionalističku retoriku, a SNSD Milorada Dodika je dobijao glasove upravo nacionalističkom politikom čiji je cilj razbijanje Bosne i Hercegovine. Dokaz tome da je trebalo raditi suprotno je stanje u Distriktu Brčko; tu se sve odvijalo pod strogim nadzorom međunarodne zajednice, birani su ljudi po stručnim sposobnostima, po klasičnom receptu stručnog kadroviranja. Zato tu i ima napretka. Ova knjiga je pokazala golu istinu političkog stanja BiH. Takvo istraživanje u Hrvatskoj još nije napravljeno. Primjer Švicarske bi mogao biti ogled šta treba uraditi u BiH. U Švicarskoj, nakon 105 godina rata, kada su susjedne zemlje prestale da se miješaju u njen politički život, sami Švicarci su uspjeli, bez miješanja sa strane, izgraditi jedan od najstabilnijih državnih sistema na svijetu uz poštivanje svih nacionalnih prava i razlika u jeziku“. Na kraju je o razlozima koji su ga opredijelili da uradi ovu knjigu govorio i g. Amir Zukić. Rekao je: „Ideja je bila da se na jedan egzaktan način pokaže i dokaže osnovna linija političkog hoda BiH u posljednjih 20 godina. U njoj se kriju i uzroci svih tragedija u vrijeme zlosretnog rata, kao i miješanje susjednih država u politički život BiH. Iz ovih brojeva i analitike se mogu vidjeti osnovni pravci političkog razvoja BiH u prošlih 20 godina, što sigurno može pomoći u stvaranju i kreiranju društvenog i državotvornog projekta Bosne i Hercegovine“. Na kraju je komorni zbor Bosana, izveo tri pjesme. Poseban dojam na gradonačelnika Sarajeva ostavile su pjesma o Kulinu Banu i pjesma „Kiseljak“ o njegovom rodnom Kiseljaku. U nastavku donosimo recenziju knjige dr.sc. Filipa Škiljana. „Knjiga Amira Zukića Demokratski izbori u Bosni i Hercegovini 1990- 2010. uistinu je prava riznica za istraživače novije prošlosti Bosne i Hercegovine. Nije mi poznato da li je u Hrvatskoj uopće izišlo takvo izdanje koje bi obuhvaćalo rezultate svih izbora od početka demokratske Hrvatske do današnjih dana. Situacija u Bosni i Hercegovini nije ni u kojem slučaju jednostavna kao u Hrvatskoj, pa je stoga posao koji je uradio Zukić daleko veći od posla koji bi uradio neki politolog koji bi se bavio izborima u Hrvatskoj od početka devedesetih do danas. Knjiga je strukturirana vrlo jasno i omogućuje lagano praćenje pojedinih izbora od 1990. do 2010. Zukić uz svake izbore daje ilustrativan materijal koji nam omogućuje uvid u svaku pojedinu općinsku i kantonalnu strukturu vlasti. Zukić započinje svoju knjigu s kratkim povijesnim uvodom i statističkim podacima za razdoblje od početka dvadesetog stoljeća do 1990. Time daje mogućnost uvida u razvoj političkih ideja u Bosni i Hercegovini. Zukićev stil je vrlo nedvosmislen, objektivan i čitak, tako da knjiga nije namijenjena samo za usku stručnu, odnosno znanstvenu publiku. On piše tako da i širi slojevi stanovništva mogu čitati ovaj tekst i dobiti sliku o posljednjih dvadeset godina politike u Bosni i Hercegovini. Zukić ne ulazi dubinski u temu rata u Bosni i Hercegovini, što njegov tekst lišava nepotrebnih i suvišnih informacija koje bi na neki način samo opterećivale podatke o političkim strankama, izbornim rezultatima i okolnostima izbora u Bosni i Hercegovini. Zukić svoju knjigu započinje s informacijama o izborima u Bosni i Hercegovini 1990. Osobno mi je ovaj dio bio osobito zanimljiv. Naime, autor ovdje donosi okolnosti oko izbora u Bosni i Hercegovini, okolnosti oko buđenja nacionalizama koji su se pojavili kod svih triju naroda koji nastavaju Bosnu i Hercegovinu. Zukić donosi informacije o formiranju HDZ BIH, SDA i SDS-a, tri glavne nacionalne stranke, ali govori i o svim drugim strankama koje su se na tim izborima pojavile u Bosni i Hercegovini. Donosi osnove njihovih političkih programa i imena njihovih lidera. Vidljivo je da su SDS i HDZ BIH bile instrumentalizirane iz Srbije, odnosno iz Hrvatske, te da su za cilj imale razbijanje jedinstvene Bosne i Hercegovine. Zukić se, da bi prekinuo statističku monotonost, ali nužnost u ovakvoj vrsti znanstvenog rada, služi brojnim citatima iz tadašnjih dnevnih novina, s televizije i iz literature, što stvara dojam dinamičnosti i protočnosti teksta. Posebno opširno se bavi izbornim rezultatima. Oni su te 1990. predznak budućeg rata u Bosni i Hercegovini. Najveći broj glasova dobili su među Bošnjacima Fikret Abdić i Alija Izetbegović, među Srbima Nikola Koljević i Biljana Plavšić, među Hrvatima Franjo Boras i Stjepan Kljujić, a među redovima ostalih i nacionalno neopredijeljenih Ejup Ganić. Vidljivo je također da je SDA imala 86 poslanika u Vijeću građana i u Vijeću općina što je iznosilo 35,85%, SDS je imala 30%, odnosno 72 poslanika,HDZ je imao 44 poslanika ili 18,35%, a ostale stranke su imale preostalih 38 poslanika. Zanimljiv je podatak da je npr. Srpski pokret obnove imao samo jednog poslanika iz općine Nevesinje gdje su dobili najveći broj glasova. Promatrajući izborne rezultate po općinama moguće je ustanoviti da se oni u etnički čistim krajevima (kao što je Cazinska krajina što se tiče Muslimana, drvarski, grahovski i petrovački kraj što se tiče Srba ili zapadna Hercegovina što se tiče Hrvata) djelomično podudaraju s etničkom strukturom tih krajeva te da su 84% glasova u tim izborima dobile upravo stranke s nacionalnim predznakom. Podatke koje Zukić donosi u tabelama vrlo su precizne i daju potpunu informaciju svakom istraživaču i interpretatoru. Zukić u poglavlju koje se tiče postizbornog perioda piše ukratko o političkoj situaciji tijekom rata u Bosni i Hercegovini, odnosno o formiranju paradržava Hrvatske Republike Herceg Bosne i Republike Srpske. Zukić o tome periodu piše sažeto ne opterećujući čitatelja nepotrebnim podacima o ratu koje može pročitati i na drugim mjestima. Činjenica da BROJ 26
BOŠNJAČKI GLAS 37 je na izborima 1996. sudjelovalo čak 99 stranaka govori o disperziranosti glasova. Zukić otvoreno piše o problemima s kojima su se tada susreli građani Bosne i Hercegovine bošnjačke nacionalnosti od kojih je preko 600.000 bilo izvan zemlje prilikom izbora, problemom postojanja Republike Srpske i potrebom ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne, odnosno etničkim čišćenjem pojedinih zona u Bosni i Hercegovini i takozvanim humanim preseljenjima stanovništva, te najrazličitijim vrstama predizborne kampanje. Vidljivo je da su u to vrijeme još uvijek primat imale nacionalne stranke (SDA, HDZ, SDS). Odaziv birača na ovim izborima bio je iznimno visok (86,6%). Zukić ne štedi prilikom pisanja o političkim i životnim prilikama u BIH pred pojedine izbore nikoga. On piše o korupciji i kriminalu, o velikoj nezaposlenosti, o niskim plaćama, o problemima povratka u Federaciju BIH i RS. On raspravlja i o tome zašto su pojedine stranke izgubile popularnost među biračima, odnosno kako je pao njihov izborni rezultat, ali i o utjecaju međunarodne zajednice na političku situaciju u Bosni i Hercegovini. Autor se u knjizi bavi lokalnim izborima u 1997., izvanrednim izborima u Republici Srpskoj 1997., općim izborima 1998., lokalnim izborima 2000., općim izborima 2000., općim izborima 2002, lokalnim izborima 2004., općim izborima 2006., lokalnim izborima 2008. i općim izborima 2010. godine. Nasilne demografske promjene koje su se zbile na području Bosne i Hercegovine promijenile su i izborne rezultate u pojedinim dijelovima države. Etničko čišćenje stanovništva u pojedinim zonama BIH bilo je razlogom održavanja lokalnih izbora 1997., zbog toga što su se vladajuće strukture nadale da će do toga vremena doći do povratka stanovništva u njihove primarne zone naseljavanja, odnosno u njihove domove. U vrijeme nakon rata jedna od rijetkih multietničkih stranaka u BIH, SDP je slabio zbog stvaranja novih malih stranaka koje su odnosile SDP-u glasove, a koje su nastale u poslijeratnom periodu. U RS-u je dolazilo do razmimoilaženja unutar SDS-a koji se raspao u Srpski demokratski savez Biljane Plavšić i Srpsku demokratsku stranku Momčila Krajišnika. Nastale su i druge brojne stranke sa srpskim predznakom koje su, kako piše Zukić, otvarale šanse da se razobliči odgovornost za rat kod SDS-a, stranke koja se svim silama borila za rušenje cjelovite Bosne i Hercegovine. U izborima 1998. vidljivo je, prema Zukiću, da slabe utjecaji nekadašnjih liderskih nacionalnih stranaka SDA, HDZ-a i SDS-a budući da su se pojavile snage koje su im počele uzimati glasove. Međutim, unatoč tome što je SDP u izborima 2000 ojačao, budući da među svojim simpatizerima, članovima i glasačima nije imao multietnički kapacitet, stranke s hrvatskim i srpskim predznakom iskoristile su tu činjenicu i učinile blokadu multietničkom povezivanju. U tom kontekstu valja promatrati i SDP-ovu stagnaciju 2002. godine. Kod Srba tada jača SNSD, a među Bošnjacima SBIH. U vremenu do 2006. godine ojačao je Haris Silajdžić sa svojom strankom SBIH koja se protivila ustavnim amandmanima, te je tako propuštena mogućnost za napredak i stabiliziranje prilika u Bosni i Hercegovini, kako piše Zukić. Na izborima 2010. Silajdžićeva stranka je kažnjena zbog počinjenih grešaka gubitkom glasova. Na izborima 2010. HDZ i HDZ 1990. izašli su ujedinjeni na izbore, ali njihov rezultat nije valoriziran učešćem u vlasti, pa je to produbilo sukob između Bošnjaka i Hrvata, budući da su Hrvati optuživali Bošnjake da im biraju njihove predstavnike u vlasti. Zukić zaključuje da su sve političke stranke u Bosni i Hercegovini jednonacionalne, ali neke od njih teže tome da imaju multietničko članstvo i simpatizere. Najviše takvih stranaka ima među Bošnjacima, dok kod Hrvata i Srba postoje jake nacionalističke težnje koje onemogućuju razvijanje takvih stranaka. Zukić u knjizi uspoređuje snage pojedinih stranaka u vrijeme devedesetih i njihov razvitak u kasnijem razdoblju. Interesantni su pogledi na Stranku demokratske akcije, čiji je član od 1990., gdje Zukić vidi kontinuirani pad broja glasača od 1998. do 2010. Zanimljiv je podatak da je SDP čak 9 od 11 puta bila snažna opozicijska stranka. Interesantan je Zukićev pogled na pojedine marginalne stranke poput Bosanske stranke, Bosanskohercegovačke patriotske stranke, Građanske demokratske stranke, Liberalno - demokratske stranke, Demokratske stranke penzionera i Demokratske narodne zajednice za koje uglavnom tvrdi da zamaraju i razvodnjavaju političku scenu u BIH budući da nemaju dovoljno simpatizera koji bi im dali svoj glas. Hrvatska demokratska zajednica pobjeđivala je kontinuirano u svim situacijama. Zukić pravilno zaključuje da se pad broja glasova HDZ-u treba sagledati i u vezi sa posljedicama demografskih promjena u BIH. Ostale stranke poput HDZ-a 1990, Nove hrvatske inicijative i Hrvatske seljačke stranke nisu postizale veći broj glasova. Srpska demokratska stranka je stranka koja je bila nosilac vlasti u RS do 2002. i koja je kreator rušenja Bosne i Hercegovine kao države osnivanjem tri Srpske autonomne oblasti i proglašavanjem Republike srpskog naroda BiH u siječnju 1992. Savez nezavisnih socijaldemokrata na čelu s Miloradom Dodikom ostvario je pobjede na izborima od 2006. do 2010., dok su Srpska radikalna stranka i Partija demokratskog progresa stabilne opozicione stranke. Zukić nam na kraju svoje knjige daje pregledne tablice izbornih rezultata za svaku pojedinačnu stranku za sve izborne godine što nam omogućuje uvid u kretanje popularnosti pojedinih stranaka. Zukićeva knjiga je vrijedno štivo za svakoga tko se bavi poviješću, demografijom, sociološkim pitanjima i politologijom Bosne i Hercegovine u posljednjih dvadeset godina. Ono što nam Zukić u tablicama i u svojim komen- BROJ 26
Page 1 and 2: Rijeka, listopad 2013. Broj: 26
Page 3 and 4: BOŠNJAČKI GLAS 3 Uvodnik Kad sam
Page 5 and 6: BOŠNJAČKI GLAS 5 Dragi Jukiću! R
Page 7 and 8: BOŠNJAČKI GLAS 7 Ne možemo ulazi
Page 9 and 10: BOŠNJAČKI GLAS 9 lika. 24 Iako su
Page 11 and 12: BOŠNJAČKI GLAS 11 Svi ovi događa
Page 13 and 14: BOŠNJAČKI GLAS 13 Mihajlovića. M
Page 15 and 16: BOŠNJAČKI GLAS 15 pravo uskraćen
Page 17 and 18: BOŠNJAČKI GLAS 17 Bošnjak ili Bo
Page 19 and 20: BOŠNJAČKI GLAS 19 nejednakost i n
Page 21 and 22: BOŠNJAČKI GLAS 21 RIJEKA Piše: E
Page 23 and 24: BOŠNJAČKI GLAS 23 „Merhameta“
Page 25 and 26: BOŠNJAČKI GLAS 25 Održana prva s
Page 27 and 28: BOŠNJAČKI GLAS 27 Zagreb, 22.07.2
Page 29 and 30: BOŠNJAČKI GLAS 29 sa iskustvenim
Page 31 and 32: BOŠNJAČKI GLAS 31 sedam hronološ
Page 33 and 34: BOŠNJAČKI GLAS 33 Adnan Jahić 1
Page 35: BOŠNJAČKI GLAS 35 ljanje postoje
Page 39 and 40: BOŠNJAČKI GLAS 39 Zbor i orkestar
Page 41 and 42: BOŠNJAČKI GLAS 41 Podmladak Folkl
Page 43 and 44: BOŠNJAČKI GLAS 43 ISTRA Piše: Mi
Page 45 and 46: BOŠNJAČKI GLAS 45 da se brinu o s
Page 47 and 48: BOŠNJAČKI GLAS 47 KUD „Bosna“
Page 49 and 50: BOŠNJAČKI GLAS 49 Himzo Đonko i
Page 51 and 52: BOŠNJAČKI GLAS 51 Piše: Aida Mur
Page 53 and 54: BOŠNJAČKI GLAS 53 prisustvovali i
Page 55 and 56: BOŠNJAČKI GLAS 55 mogao ni pomisl
Page 57 and 58: BOŠNJAČKI GLAS 57 I dočekasmo Pi
Page 59 and 60: BOŠNJAČKI GLAS DA SE NE ZABORAVI
Page 61 and 62: BOŠNJAČKI GLAS 61 POETSKI KUTAK P
Page 63 and 64: IN MEMORIAM Odlazak maestra Fuada A

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...