BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
BOŠNJAČKI GLAS<br />
29<br />
sa iskustvenim darom <strong>za</strong>ronio<br />
je u svoja još friška sjećanja i<br />
stranice knjige ispisao krvlju.<br />
Ova knjiga od početka otkriva<br />
na jedan dostojanstven način<br />
bol i patnju ljudi, autorovih<br />
sugrađana, koje ljudi – neljudi<br />
provode kroz pakao Omarske<br />
i Manjače. Re<strong>za</strong>k Hukanović, i<br />
sam <strong>za</strong>točenik, mada u knjizi<br />
priča u trećem licu, vrlo vješto<br />
uobličava i razobličava surovu<br />
stvarnost zločina nad svojim<br />
sugrađanima, nad Bošnjacima<br />
i nad Bosnom i Hercegovinom.<br />
Ovo je knjiga koja nad čitaoca<br />
ostavlja neku vrstu jeze i<br />
groze. S jedne strane su ljudi,<br />
<strong>za</strong>točenici dovedeni iz svojih<br />
kuća, sa svojih njiva, radnih<br />
mjesta, istrgnuti iz porodica,<br />
a s druge strane su ljudi –<br />
bogovi, koji ne žive na nebu<br />
nego na zemlji, tu, među nama,<br />
svemoćni, nadmeni, surovi,<br />
neumoljivi. I poput hobotnice<br />
čija je glava negdje u Beogradu<br />
a pipci tu, naoružani do zuba,<br />
ljigavi i hladni, svakodnevno<br />
sišu nam krv. Čitajući ovu knjigu<br />
<strong>za</strong>ista ćete doći do spoznaje<br />
da je rat stanje u kojem je <strong>za</strong><br />
sve dobre ljude život pakao, u<br />
kojem je <strong>za</strong> sve zle ljude život<br />
raj. Svjestan toga, Hukanović,<br />
koji je i glavni junak ove priče,<br />
ulaže maksimalne napore da<br />
nam prikaže što više sudbina;<br />
svojih poznanika, jer to su<br />
njegovi rođaci, prijatelji, susjedi,<br />
znanci, sugrađani koje je<br />
<strong>za</strong>desila ista zla sudbina. On<br />
želi, makar krajičkom oka, da<br />
ih registruje u desetim vratima<br />
pakla, a ta pričanja su životne<br />
istine o nama od kojih ne smijemo<br />
bježati, koje ne smijemo<br />
nijekati, koje moramo <strong>za</strong>pisivati<br />
i pohranjene u knjigama ostavljati<br />
budućim generacijama kao<br />
opomenu i amanet...“<br />
O tom stvaranju neprijatelja<br />
od dojučerašnjih sugrađana,<br />
susjeda i poznanika sa kojima<br />
smo se pozdravljali svako<br />
jutro, smatrali ih neodvojivim<br />
dijelom vlastitoga svijeta, na<br />
promociji knjige govorio je i<br />
književnik Ervin Jahić: „Događa<br />
se maj – svibanj 1992. godine,<br />
događa se programirano društvo<br />
straha, stvaraju se neprijatelji<br />
preko noći samo <strong>za</strong>to što su<br />
drukčije vjere, drukčije nacije,<br />
drukčijeg imena. Stavljaju im<br />
se bijele trake na ruke, na<br />
kućama su im bijele <strong>za</strong>stave,<br />
označeni su, oni su markirani i<br />
to je granica koja govori o lojalnosti.<br />
Sjetite se, dakle, kako<br />
je Hitlerova Njemačka tretirala<br />
Židove... Ono što je strašno,<br />
<strong>za</strong>ista strašno – ono što je i<strong>za</strong>zvalo<br />
kod mene <strong>za</strong>ista gotovo<br />
fiziološku mučninu, jeste cijeli<br />
taj repertoar torture, čega se<br />
sve čovjek, nakarad, zločinački<br />
um može prisjetiti, što može<br />
potencirati i na koji način uopće<br />
pamet može biti suspendirana. I<br />
tu uočavam vrlo ozbiljan problem<br />
kojim se ova knjiga bavi, a<br />
to je: kako je moguće da susjed<br />
nasrne na susjeda, i teško da<br />
je itko od nas ovdje prisutnih<br />
kompetentan da odgovori na<br />
to pitanje koje <strong>za</strong>lazi <strong>za</strong>pravo<br />
u sferu psihijatrije – kako<br />
je moguće da se takve stvari<br />
dogode, da susjed krene na<br />
susjeda, pretvarajući ga u<br />
neprijatelja. Jedna paralelna<br />
povijest ovih prostora, siguran<br />
sam, bila bi upravo povijest<br />
nasilja na ovom tlu. I sigurno će<br />
biti i takvih knjiga koje će reći<br />
da to nije više eksces, da je to<br />
vrlo programirano, osviješteno,<br />
do kraja provedeno načelo, a<br />
sve u ime tobože nekih viših<br />
ideja koje suspendiraju sve što<br />
je normalnom čovjeku normalno.<br />
Tako da ovdje imate prikaz<br />
različitih tipova sadističkog<br />
mučenja, gotovo jednu strategiju<br />
mučenja. Zato su knjige<br />
poput ove važne, jer to su prave<br />
male antologije koje popisuju<br />
ljudsko beščašće, one popisuju<br />
ljudsko zlo. A riječ je tu o vrlo<br />
stvarnim ljudima, one ih na neki<br />
način memoriraju <strong>za</strong> kulturno<br />
pamćenje jednog naroda koji<br />
ne smije sebi dopustiti luksuz<br />
da ne zna što mu se dogodilo<br />
– ne treba <strong>za</strong>boraviti da je<br />
ovdje riječ o dvanaestom genocidu<br />
na ovom tlu u posljednjih<br />
150 godina. Tu vrstu nemara,<br />
tu vrstu <strong>za</strong>boravnosti ovakve<br />
knjige ispravljaju, ne daju tom<br />
mentalitetu da postaje sindrom,<br />
ovakve knjige suprotstavljaju se<br />
toj amneziji...“<br />
Sam autor reći će da se<br />
knjige obično pišu olovkom,<br />
ili u današnje, moderno doba,<br />
kompjuterom, ali da je njegova<br />
knjiga pisana krvlju, kostima<br />
i kožom njegovih prijatelja i<br />
njegovom. Knjiga „Deseta vrata<br />
pakla“ čiji je podnaslov – pola<br />
godine u logorima smrti Omarska<br />
i Manjača – <strong>za</strong>počinje posvetom:<br />
„Ova knjiga je tek mali spomenik<br />
svim stradalnicima logora smrti,<br />
sagrađen od najtvrđeg mermera<br />
i usađen u moje srce.“ O samom<br />
njegovom psihičkom i tjelesnom<br />
stanju, nakon torture u logoru,<br />
dovoljno je navesti sadržaj<br />
zdravstvenog kartona koji autor<br />
navodi u knjizi: „Prijelom lijeve<br />
ruke, jedno polomljeno rebro,<br />
naprsnuće lobanje i nekoliko<br />
hematoma sa krvnim podlivima.<br />
Nekoliko polomljenih zuba.<br />
Potrebna ljekarska njega.“<br />
Precizno,vjerodostojno, jasno<br />
do krajnosti, dokument koji ne<br />
ostavlja mjesta ravnodušnosti.<br />
Popis jednog od opisa užasa svakodnevice:<br />
„Užasan je bio taj<br />
zvuk lobanje koja puca, prska,<br />
kostiju koje se lome. Taj zvuk,<br />
izmiješan sa jaucima i kricima<br />
bola, duboko se <strong>za</strong>vlačio u<br />
utrobe ljudi unutra, pekao im<br />
bubne opne i, kao crni gavra-<br />
BROJ <strong>26</strong>
Change language