BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

More documents

Recommendations

Info

28 BOŠNJAČKI GLAS ZAGREB Promocija knjige „Deseta vrata pakla“ U okviru manifestacije „Dani bijele trake – Zagreb“ kojom se u Zagrebu obilježilo stradanje Bošnjaka prijedorske općine, u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju održana je 27.6.2013. promocija knjige „Deseta vrata pakla“ Rezaka Hukanovića, u izdanju izdavačke kuće „Buybook“ Sarajevo - urednik Goran Samardžić. Knjigu su promovirali književnik Ervin Jahić, književnik Muhidin Šarić i autor Rezak Hukanović. Iz recenzije: “Rezak Hukanović je u ljeto 1992. pola godine proveo kao zarobljenik u logorima smrti Omarska i Manjača. Svoja iskustva svojedobno je zabilježio u knjizi koja je, ovih dana, dvije decenije nakon događaja u njoj opisanih, doživjela svoje drugo, prošireno izdanje. Knjiga „Deseta vrata pakla“ dokumentarno je svjedočenje sudionika događaja koji danas tonu u zaborav. Prirodnost i lakoća sa kojom sjećanja hlape, žudnja za zaboravom, uljuljkanost u tranzicijsku anesteziju, sve to se odupire postojanju i čitanju ove knjige, njenom ponovnom objavljivanju. I sve to je, dakako, čini nužnom.” Ervin Jahić, autor Rezak Hukanović i Muhidin Šarić Kratki pojmovnik ljudskog beščašća „Ova knjiga je rezultat jedne užasne noćne more nastale zbog velike mržnje prema precima, stalno prisutne i veoma ubjedljive mržnje. Ovdje govorimo o ljudima koji su se dobro poznavali, bili su komšije koje su se pozdravljale na ulici, a onda odjednom otrovani patriotskim i etničkim fanatizmom, postali su žestoki i ljuti neprijatelji. Kako objasniti takve okrutnosti, takav sadizam prema ljudima koji su do jučer živjeli u bratstvu sa svojim današnjim žrtvama? Zašto je među njima takva potreba da povrijede, ponize čovjeka čija je jedina krivnja, čiji je jedini ‘zločin’ bio vjerovanje u Muhammeda a ne u Isusa? U ovoj priči nalazimo scene terora koje ispisuje ludilo...“ Tako u predgovoru knjige „Deseta vrata pakla“ Rezaka Hukanovića, čije je drugo izdanje, ravno dva desetljeća nakon prvoga, promovirano prošli tjedan u organizaciji BNZ u Zagrebu, piše i sam zatočenik nekih od zloglasnih koncentracionih logora Drugoga svjetskog rata, pisac i nobelovac Elie Wiesel. I dodaje: „Pakao, prema Rabbi Nahmanu iz Bratzlava, velikom hasidiku, pripovjedaču i misliocu, nije na svijetu koji će doći, nego je na ovom. Dovoljno je samo da se osvrnemo na događanja u Bosni i Hercegovini u periodu okupacije od strane Srba i uvjerit ćemo se da je to istina.“ Kao da u tome prepoznajemo odjeke onog pesimističnog pogleda Sartrea: „S jedne strane, same sebe možemo spoznati samo u prisutnosti Drugog i na tome opstaju pravila suživota i blagosti. No, ovoga Drugog radije smatramo nepodnošljivim jer u određenoj mjeri nije Mi. Tako, svodeći ga na neprijatelja, stvaramo vlastiti pakao na zemlji...“ A imati neprijatelja, smatra Umberto Eco, važno je ne samo „kako bismo definirali vlastiti identitet nego i kako bismo iznašli prepreku prema kojoj ćemo odmjeriti svoj sustav vrijednosti i, sukobivši se s njom, dokazali vlastitu vrijednost. Stoga, kada takav neprijatelj ne postoji, valja ga konstruirati...“ O knjizi je, veoma nadahnuto i ponesen porukama i istinama njenog sadržaja, govorio Muhidin Šarić, književnik: „Ovo je knjiga o dobrim i lošim ljudima, ili o ljudima i neljudima. Rezak Hukanović, pjesnik, novinar, pripovjedač, logoraš, BROJ 26
BOŠNJAČKI GLAS 29 sa iskustvenim darom zaronio je u svoja još friška sjećanja i stranice knjige ispisao krvlju. Ova knjiga od početka otkriva na jedan dostojanstven način bol i patnju ljudi, autorovih sugrađana, koje ljudi – neljudi provode kroz pakao Omarske i Manjače. Rezak Hukanović, i sam zatočenik, mada u knjizi priča u trećem licu, vrlo vješto uobličava i razobličava surovu stvarnost zločina nad svojim sugrađanima, nad Bošnjacima i nad Bosnom i Hercegovinom. Ovo je knjiga koja nad čitaoca ostavlja neku vrstu jeze i groze. S jedne strane su ljudi, zatočenici dovedeni iz svojih kuća, sa svojih njiva, radnih mjesta, istrgnuti iz porodica, a s druge strane su ljudi – bogovi, koji ne žive na nebu nego na zemlji, tu, među nama, svemoćni, nadmeni, surovi, neumoljivi. I poput hobotnice čija je glava negdje u Beogradu a pipci tu, naoružani do zuba, ljigavi i hladni, svakodnevno sišu nam krv. Čitajući ovu knjigu zaista ćete doći do spoznaje da je rat stanje u kojem je za sve dobre ljude život pakao, u kojem je za sve zle ljude život raj. Svjestan toga, Hukanović, koji je i glavni junak ove priče, ulaže maksimalne napore da nam prikaže što više sudbina; svojih poznanika, jer to su njegovi rođaci, prijatelji, susjedi, znanci, sugrađani koje je zadesila ista zla sudbina. On želi, makar krajičkom oka, da ih registruje u desetim vratima pakla, a ta pričanja su životne istine o nama od kojih ne smijemo bježati, koje ne smijemo nijekati, koje moramo zapisivati i pohranjene u knjigama ostavljati budućim generacijama kao opomenu i amanet...“ O tom stvaranju neprijatelja od dojučerašnjih sugrađana, susjeda i poznanika sa kojima smo se pozdravljali svako jutro, smatrali ih neodvojivim dijelom vlastitoga svijeta, na promociji knjige govorio je i književnik Ervin Jahić: „Događa se maj – svibanj 1992. godine, događa se programirano društvo straha, stvaraju se neprijatelji preko noći samo zato što su drukčije vjere, drukčije nacije, drukčijeg imena. Stavljaju im se bijele trake na ruke, na kućama su im bijele zastave, označeni su, oni su markirani i to je granica koja govori o lojalnosti. Sjetite se, dakle, kako je Hitlerova Njemačka tretirala Židove... Ono što je strašno, zaista strašno – ono što je izazvalo kod mene zaista gotovo fiziološku mučninu, jeste cijeli taj repertoar torture, čega se sve čovjek, nakarad, zločinački um može prisjetiti, što može potencirati i na koji način uopće pamet može biti suspendirana. I tu uočavam vrlo ozbiljan problem kojim se ova knjiga bavi, a to je: kako je moguće da susjed nasrne na susjeda, i teško da je itko od nas ovdje prisutnih kompetentan da odgovori na to pitanje koje zalazi zapravo u sferu psihijatrije – kako je moguće da se takve stvari dogode, da susjed krene na susjeda, pretvarajući ga u neprijatelja. Jedna paralelna povijest ovih prostora, siguran sam, bila bi upravo povijest nasilja na ovom tlu. I sigurno će biti i takvih knjiga koje će reći da to nije više eksces, da je to vrlo programirano, osviješteno, do kraja provedeno načelo, a sve u ime tobože nekih viših ideja koje suspendiraju sve što je normalnom čovjeku normalno. Tako da ovdje imate prikaz različitih tipova sadističkog mučenja, gotovo jednu strategiju mučenja. Zato su knjige poput ove važne, jer to su prave male antologije koje popisuju ljudsko beščašće, one popisuju ljudsko zlo. A riječ je tu o vrlo stvarnim ljudima, one ih na neki način memoriraju za kulturno pamćenje jednog naroda koji ne smije sebi dopustiti luksuz da ne zna što mu se dogodilo – ne treba zaboraviti da je ovdje riječ o dvanaestom genocidu na ovom tlu u posljednjih 150 godina. Tu vrstu nemara, tu vrstu zaboravnosti ovakve knjige ispravljaju, ne daju tom mentalitetu da postaje sindrom, ovakve knjige suprotstavljaju se toj amneziji...“ Sam autor reći će da se knjige obično pišu olovkom, ili u današnje, moderno doba, kompjuterom, ali da je njegova knjiga pisana krvlju, kostima i kožom njegovih prijatelja i njegovom. Knjiga „Deseta vrata pakla“ čiji je podnaslov – pola godine u logorima smrti Omarska i Manjača – započinje posvetom: „Ova knjiga je tek mali spomenik svim stradalnicima logora smrti, sagrađen od najtvrđeg mermera i usađen u moje srce.“ O samom njegovom psihičkom i tjelesnom stanju, nakon torture u logoru, dovoljno je navesti sadržaj zdravstvenog kartona koji autor navodi u knjizi: „Prijelom lijeve ruke, jedno polomljeno rebro, naprsnuće lobanje i nekoliko hematoma sa krvnim podlivima. Nekoliko polomljenih zuba. Potrebna ljekarska njega.“ Precizno,vjerodostojno, jasno do krajnosti, dokument koji ne ostavlja mjesta ravnodušnosti. Popis jednog od opisa užasa svakodnevice: „Užasan je bio taj zvuk lobanje koja puca, prska, kostiju koje se lome. Taj zvuk, izmiješan sa jaucima i kricima bola, duboko se zavlačio u utrobe ljudi unutra, pekao im bubne opne i, kao crni gavra- BROJ 26
Page 1 and 2: Rijeka, listopad 2013. Broj: 26
Page 3 and 4: BOŠNJAČKI GLAS 3 Uvodnik Kad sam
Page 5 and 6: BOŠNJAČKI GLAS 5 Dragi Jukiću! R
Page 7 and 8: BOŠNJAČKI GLAS 7 Ne možemo ulazi
Page 9 and 10: BOŠNJAČKI GLAS 9 lika. 24 Iako su
Page 11 and 12: BOŠNJAČKI GLAS 11 Svi ovi događa
Page 13 and 14: BOŠNJAČKI GLAS 13 Mihajlovića. M
Page 15 and 16: BOŠNJAČKI GLAS 15 pravo uskraćen
Page 17 and 18: BOŠNJAČKI GLAS 17 Bošnjak ili Bo
Page 19 and 20: BOŠNJAČKI GLAS 19 nejednakost i n
Page 21 and 22: BOŠNJAČKI GLAS 21 RIJEKA Piše: E
Page 23 and 24: BOŠNJAČKI GLAS 23 „Merhameta“
Page 25 and 26: BOŠNJAČKI GLAS 25 Održana prva s
Page 27: BOŠNJAČKI GLAS 27 Zagreb, 22.07.2
Page 31 and 32: BOŠNJAČKI GLAS 31 sedam hronološ
Page 33 and 34: BOŠNJAČKI GLAS 33 Adnan Jahić 1
Page 35 and 36: BOŠNJAČKI GLAS 35 ljanje postoje
Page 37 and 38: BOŠNJAČKI GLAS 37 je na izborima
Page 39 and 40: BOŠNJAČKI GLAS 39 Zbor i orkestar
Page 41 and 42: BOŠNJAČKI GLAS 41 Podmladak Folkl
Page 43 and 44: BOŠNJAČKI GLAS 43 ISTRA Piše: Mi
Page 45 and 46: BOŠNJAČKI GLAS 45 da se brinu o s
Page 47 and 48: BOŠNJAČKI GLAS 47 KUD „Bosna“
Page 49 and 50: BOŠNJAČKI GLAS 49 Himzo Đonko i
Page 51 and 52: BOŠNJAČKI GLAS 51 Piše: Aida Mur
Page 53 and 54: BOŠNJAČKI GLAS 53 prisustvovali i
Page 55 and 56: BOŠNJAČKI GLAS 55 mogao ni pomisl
Page 57 and 58: BOŠNJAČKI GLAS 57 I dočekasmo Pi
Page 59 and 60: BOŠNJAČKI GLAS DA SE NE ZABORAVI
Page 61 and 62: BOŠNJAČKI GLAS 61 POETSKI KUTAK P
Page 63 and 64: IN MEMORIAM Odlazak maestra Fuada A

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...