Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

18
BOŠNJAČKI GLAS
kao uniji triju republika, a takvih je na Saboru
dosta bilo. Vjerovatno su smatrali da bi u Evropi
pod muslimanskim imenom neumjesno bilo stvarati
političku jedinicu, muslimansku državu, pa su se
opredjeljivali za nacionalno bošnjačko ime. Kakve
su tu bile kalkulacije i da li je bilo iskrenosti, to oni
znaju. Dan iza održavanja Sabora, Alija Isaković je
dao više intervjua. Posebno je interesantan razgovor
sa novinarima Jasminom Durakovićem i Nerzukom
Ćurkom „Bošnjaci – svoj sudac i presuditelj“.
Indikativnim smatramo njihovo pitanje „Noć u kojoj
je zasjedao Sabor bila je presudna: zaspali smo kao
Muslimani, probudili se kao Bošnjaci. Šta se htjelo
reći Deklaracijom i što ona može značiti za bošnjački
narod?“ Alija Isaković je dao vrlo iscrpan odgovor,
historijski i naučno utemeljen, apostrofirajući da termin
„Bošnjak“ nije izmišljen na Saboru. 67
Suština je ovog Sabora da se ime Musliman promoviše
u nacionalno ime Bošnjak, tako da je donesen Ustavni
zakon 6. aprila 1994. godine i u članu 7. koji glasi: „U
Ustavu Republike Bosne i Hercegovine – prečišćeni
tekst riječ ‘Muslimani’ u različitim padežima zamjenjuju
se riječju ‘Bošnjaci’ u odgovarajućem padežu.“
(Sl. list RBiH, broj 8/1994). Kao što smo već rekli,
iako nisu bile povoljne historijske okolnosti u kojima
se ovo realiziralo, suština ovog Sabora je borba
kako za ideju Bosne tako i nacionalnu identifikaciju
Bošnjaka. Sve ovo ukazuje da održavanje Bošnjačkog
sabora 27.9.1993. godine kao i usvajanje Ustavnog
zakona 6.4.1994. godine nije splet određenih povoljnih
društveno-političkih okolnosti već da je ta ideja
decenijama hranjena, razvijana, njegovana, i tek na
kraju je formalizirana u uslovima u kojima se Bosna
i Hercegovina nalazila. U tom smislu treba shvatiti i
poruke Hamdije Pozderca, kao i nepravedne kritike
da smo preko noći postali od Muslimana Bošnjaci.
U želji da ne budem pogrešno shvaćen, pored eksponiranih
prof. Muhameda Filipovića i Alije Isakovića,
potrebno je istaći ulogu prvog predsjednika Alije
Izetbegovića, u to vrijeme neospornog političkog
autoriteta. Bez obzira što njegova životna filozofija
i poimanje ovog pitanja ima umetski pristup, on je
razumio i uvažio specifičnost Bošnjaka kao nacije,
vezujući to za zemlju Bosnu i Hercegovinu i historijski
kontinuitet.
Završetkom Sabora zavjesa nije pala. Dostignuto i
postignuto trebalo je razvijati. To punih 20 godina,
a i prije Sabora, kao naučnik, angažirani intelektualac,
pedagog, kroz svoje knjige, javne tribine,
oglašavanja bez premca, čini moj mentor prof. dr.
Omer Ibrahimagić i danas sa puno motiva i inspiracije.
Kada sam ja u pitanju riječ mentor shvaćam
u izvornom smislu. Koliko nas je takvih? Puno. Kako
ga zdravlje i nepomućeni um služe, nije vrijeme za
svođenje onog što je on učinio na tom planu do sada.
Bošnjačko sjeme posijao je on i za života ušao među
najznamenitije Bošnjake ovog vremena. 68 Ponosim se
što sam izdanak i dio njegovih napora i angažmana.
Danas možemo čuti mnoga lutanja kao i nominacije
Bošnjaka. Međutim, poznato je da je krvavi
rat završen potpisivanjem nepravednog Dejtonskog
sporazuma. Sporazum su, osim Alije Izetbegovića,
potpisali i Franjo Tuđman i Slobodan Milošević,
čija je politika bila negacija Bosne i Hercegovine i
Bošnjaštva, njene nezavisnosti i suverenosti, bez
obzira na hiljadugodišnju historiju. Isto su učinili i
predstavnici oba entiteta u BiH. U Ustavu piše da
Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Ostali, kao i građani BiH donose
ovaj Ustav. Znači, poslije više od 120 godina, iako
im je historija hiljadugodišnja, Bošnjaci se tretiraju
kao politički narod i imaju međunarodno priznanje.
Kako se ovaj tekst piše pred popis stanovništva BiH
2013. godine, koji će biti sproveden po Eurostatu,
znači po evropskim demokratskim standardima,
pred nama je vrlo odgovoran posao. Cijenim da je,
pored ostalih pitanja, u popisu važno za nas istaći:
a) Nacionalnost: BOŠNJAK, b) Jezik: BOSANSKI, i
c) Vjera: ISLAM. U svojoj hutbi na Kurban bajram
26.10.2012. godine, pored ostalog što priliči ovom
muslimanskom činu, na popis se osvrnuo reis prof.
dr. Mustafa ef. Cerić, što je imalo snažan utisak ne
samo kod vjernika, već i kod onih koji su se možda
kolebali, kao i šire muslimanske javnosti, što olakšava
aktivnosti i razumijevanje budućeg popisa.
Slobodno izražavanje je pretpostavka svakog
demokratskog društva, ali treba napomenuti
da su neznanje, a ponekad i inat, razlozi da
se Bošnjaci izjašnjavaju kao Musliman, Bosanac,
Bosanac i Hercegovac. O značaju i osjetljivosti popisa
stanovništva u BiH govori i pisano pitanje koje su
24.8.2012. godine uputile evropske parlamentarke
Tanja Fajon i Marija Cornellisen Evropskoj komisiji
ukazujući na značaj tog pitanja za BiH.
Najgorljiviji su predstavnici koji zastupaju
izjašnjavanje da smo mi Bosanci i Hercegovci u
nacionalnom smislu. Međutim, Bosanca i Hercegovca
treba shvatiti kao političku zajednicu građana Bosne i
Hercegovine, kao patriotsko i teritorijalno pripadanje.
Treba kazati da svako izjašnjavanje osim Bošnjak,
upućuje da je jedan Bošnjak manje, i da takvo
izjašnjavanje nije u skladu sa ustavnom nominacijom.
Ako se zna u kakvoj specifičnoj zemlji živimo,
kakvo imamo ustavno uređenje i da se vlast uspostavlja
i dijeli na osnovu nacionalnog ključa iz posljednjeg
popisa, onda bi nam trebalo biti jasno. Međutim,
brojnost ne znači i odobravanje majorizacije, niti
67 Razgovor Alije Isakovića sa Jasminom Durakovićem i Nerzukom
Ćurkom, Večernje novine, 30.9.1993.
68 Atif Kujundžić, Bosna i Hercegovina u knjizi zauvijek ili autor
koji može imati mirnu savjest spram svoje domovine, Gračanički
glasnik, broj 34, Sarajevo, 2012., str. 184-210.
BROJ 26