Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

BOŠNJAČKI GLAS
17
Bošnjak ili Bosanac. Iako je tema bilo vrlo ozbiljna
naši razgovori su bili uglavnom opušteni. On nam je
odgovorio: „To, zašto Muslimani nisu prije priznati
kao nacija isto je da si me upitao zašto Kulin ban
nije uveo samoupravljanje. A što se tiče imena, oni
moćniji od nas nam nisu dali ime Bosanac, nama
je bolan zemljače (Alaga Dervišević) bilo važno da
nas priznaju pod bilo kojim imenom i da nas u
Ustav stave, a ime je lako promijeniti kada se za
to stvore uslovi, to je stvar plebiscita i bit će lakše
kasnije rješavati pitanje imena naroda i nacije“, te
dodao: „Evo vas mlađih, nastavite sa istraživanjima,
dokazivanjima, moja generacija nije mogla više.“ 58
Da je tako, potvrđuju i riječi Alije Isakovića izgovorene
30.9.1993. godine poslije održanog historijskog
Bošnjačkog sabora koji na pitanje: „Zašto je uveden
termin Musliman sa velikim M?“, odgovara: „Da je
tada neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da
zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politički deklasiran.
Danas, u slobodi, nema više razloga za bilo kakvu
političku mimikriju.“ 59
Prema tome, nakon stoljetne borbe za očuvanje
bošnjačke identifikacije, u ratnim uvjetima održava
se 27. i 28. septembra 1993. godine Svebošnjački
sabor na kojem je prisustvovalo 377 sabornika, te 80
poslanika koji su mogli doći u opkoljeno Sarajevo.
Iako Dino Abazović kaže: „U promjeni imena svi
dijelovi bošnjačkog naroda bili su jedinstveni“ 60 ipak
nije bilo baš tako. Sabor je održan u dramatičnom
vremenu kada se odlučivalo između pravednog rata
i nepravednog mira, odnosno prihvatanju Ženevskog
sporazuma u BiH. Na pitanje: „Da li po Vašem
mišljenju treba prihvatiti najnoviju verziju ženevskog
paketa?“ 53 sabornika ili 15,18 odsto odgovorilo je
sa „da“. Negativan odgovor dalo je 78 sabornika,
što je 22,36 odsto, dok se 218 sabornika ili 62,46
odsto opredijelilo za prihvatanje, ali pod uslovom
vraćanja otetih teritorija silom. 61 Predsjednik radnog
predsjedništva Sabora bio je prof. dr. Enes Duraković,
koji je pozdravio goste i učesnike: predsjednika
inicijativnog odbora Aliju Isakovića, predsjednika
Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića, naibu-reisa
Mustafu ef. Cerića, prof. dr. Muhameda Filipovića,
te ministra inozemnih poslova dr. Harisa Silajdžića.
U ime inicijativnog odbora pozdravio je ambasadore,
predstavnike vjerskih institucija i druge goste.
U svom pristupnom govoru Alija Isaković je istakao:
„Ne osjećam potrebu da sebi i vama objašnjavam
naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika
bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja
ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradic-
58 Alaga Dervišević, Bošnjaci u dijaspori, Bosanska riječ, Sarajevo
– Vupertal, 2006., str. 243.
59 Alija Isaković, cit. djelo, str. 388.
60 Citirano prema: Šaćir Filandra, cit. djelo, str. 192
61 Prvi Bošnjački Sabor, 27.9.1993., str. 5.
iju.“ 62 Iako je njegov govor utemeljen, može se reći
da je bio emotivan i ushićen. Poslije njegovog govora
redali su se govornici koji su podržavali renominaciju
Muslimana u Bošnjake. Tu bi se moglo, i pored prihvatanja
generalne ideje, iznijeti nekoliko stanovišta.
Muhamed Filipović, za kojeg Šaćir Filandra kaže da je
mogući autor Deklaracije, iako mi je on lično rekao da
jeste, između ostalog, rekao je: „Draga braćo i sestre
Bošnjaci. Konačno smo evo dočekali da se na jednom
našem skupu (…) pozdravljamo i oslovljavamo našim
pravim imenom Bošnjaci.“ 63 Njegov govor je bio
uvjerljiv, pun nade i rađanja nečeg novog. Kao autor
Deklaracije, koju navodimo u fusnoti, 64 on je suvereno
vezao Bosnu i Bošnjake, bošnjačku historiju i
tradiciju, državnopravni identitet naroda i države itd.
O tome je šire govorio u tekstu „Smisao bošnjaštva“. 65
Novoizabrani naibu-reis Mustafa ef. Cerić, iako je
snažno potencirao bošnjačko ime, ipak se nije mogao
odreći poistovjećivanja bošnjačkog i muslimanskog
identiteta. Slično je i sa Džemaludinom Latićem.
Svoju rezervu istakao je Adil Zulfikarpašić smatrajući
„odluke Sabora o promjeni imena naroda etničkim
redukcionizmom bošnjaštva, te samo formalnom
zamjenom jednog imena drugim“. 66 Poseban značaj
Šaćir Filandra pridaje pristalicama „uslovnog prihvatanja“
Owen-Stoltenbergovog mirovnog sporazuma
o troetničkoj podjeli zemlje, o Bosni i Hercegovini
62 Alija Isaković, cit. djelo, str. 378.
63 Šaćir Filandra, cit. djelo, str. 189.
64 DEKLARACIJA BOŠNJAČKOG SABORA
Bošnjaci,
Nakon stotinu i petnaest godina, od ljeta 1878. godine kada su
se Bošnjaci sastali u haremu Begove džamije da bi se dogovorili
o odbrani svoje zemlje, sastali smo se nanovo i u znaku našeg
narodnog imena, naše slavne tradicije i zbog interesa naše
zemlje, naše država i njenog naroda.
Svjesni povijesnog značenja momenta u kojem se sastajemo
kao i iskušenja koja nas čekaju, odlučni smo da našem narodu
vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bošnjaci, da se na
taj način čvrsto vežemo za našu zemlju Bosnu i njenu državnopravnu
tradiciju, za naš bosanski jezik i sveukupnu duhovnu
tradiciju naše povijesti.
U duhu tog vraćenog imena i potvrđenog identiteta, izjavljujemo
da našu domovinu Bosnu vidimo kao slobodnu i demokratsku
zajednicu, koja će čuvati i produbljivati stoljetne zasade
tolerancije i međusobnog poštovanja svih ljudi i svih tradicija
što u njoj žive. Pozivamo u tome za svjedoka cjelokupnu našu
povijest.
Da bismo produžili i produbili započeti posao potvrđivanja
vlastitog narodnog bića, njegovog mjesta i zadaće u svijetu
u kojem živimo i afirmacije njegovih nacionalnih i državnih
institucija, odlučujemo da Bošnjački sabor i ubuduće radi.
Sabor će biti mjesto okupljanja svih Bošnjaka na kojem će se u
slobodi mišljenja, poštovanja različitih uvjerenja i uz maksimalnu
kompetenciju i odgovornost razmatrati sva najvažnija pitanja
bošnjačkog naroda i naše države, i utvrđivati pravci naše
nacionalne akcije.
Neka Allah bude svjedok naše iskrene namjere i podrži nas u
njoj.
65 Muhamed Filipović, Smisao bošnjaštva, Oslobođenje, Sarajevo,
28. septembar/rujan 1993., str. 5.
66 Intervju Adila Zulfikarpašića, Oslobođenje, evropsko izdanje, 22-
29.12.1994., str. 8-9; citirano prema: Šaćir Filandra, cit. djelo,
str. 197.
BROJ 26