BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

More documents

Recommendations

Info

16 BOŠNJAČKI GLAS 70-tih godina u Savezu komunista, koji je bio obuhvaćen i krizom daljeg razvoja, kao i pritiscima demokratizacije koja je dolazila i izvana i iznutra, u jugoslovenskim republikama desilo se nekoliko dramatičnih događaja: 1. Partijski obračun sa politikom Aleksandra Rankovića 1966. godine, 2. Cestovna afera u Sloveniji, 3. Studentske demonstracije 1968. godine, 4. Hrvatsko proljeće, 5. Srpski liberalizam, što je doprinijelo demokratizaciji samog Saveza komunista i jačanju autonomije republika. Tako i Savez komunista BiH na dnevni red stavlja nacionalno pitanje i ravnopravnost Bošnjaka- Muslimana. U Bosni i Hercegovini komunisti muslimani koji su do tada morali izjašnjavati službeno kao „Srbi“ ili „Hrvati“ vrlo hrabro otvaraju pitanje ravnopravnosti Muslimana. Naravno da su bili uloženi ogromni intelektualni i drugi napori jer već od 1946. oni ne postoje kao Muslimani nego kao Srbi, Hrvati i u najboljem slučaju neopredijeljeni. Znači, oživljava se muslimanska zasebnost koja ima svoj historijski kontinuitet. U tome je nezaobilazno ime Hamdije ova ... Zato, eto, nacionalistička propaganda, srpska i hrvatska, pored sveg svoga intenzivnog rada u tome smjeru nije do sada uspjela da kod njega poluči ma kakav uspjeh, a nema nikakva izgleda da će to ubuduće polučiti, jer on vrlo dobro znade, ko je i odakle je. Zato pri završetku ovoga svoga podneska apelujem na sve narodne poslanike u Skupštini, da uvaže moje napomene i da se solidarišu sa mojim prijedlogom: da se u čl. 3. četvrtoj rečenici toga člana Ustava umetne: mjesto pet – šest buktinja koso položenih itd. da bi se sa svim konzekvencijama, koje iz toga proizlaze, faktički pravdi udovoljilo“. Narodni poslanik H. Ćišić, Beograd 18. januara 1946. Husein Ćišić zbog neusvajanja prijedloga nije glasao protiv Ustava FNRJ, u stenogramu nema potvrde za to. Naime, prema stenogramu, Ustav je na kraju donesen bez i jednog glasa protiv (str. 851), a glasalo se na prozivku svakog poslanika poimenično. Kada je u grb unešena i šesta buktinja 1963. godine tada su umjesto nacija bile predstavljene republike, i tada da bi se muslimanima izbjeglo dozvoliti nacionalno historijsko opredjeljenje Bošnjak u kome su prepoznavali svoj pravi identitet. Iako su za vrijeme rata komunisti tolerirali nacionalnu zasebnost muslimana i u svojim proglasima ih pozivali u borbu, pisali su musliman sa veliko „M“, pred kraj rata kada je pobjeda bila izvjesna, ponovo su počeli negirati nacionalnu posebnost muslimana. Čolaković, doajen bosanskih komunista o tome je imao decidan stav: „U Bosni i Hercegovini, kao što je poznato, žive dvije nacije: Srbi i Hrvati, i muslimani koji su nesumljivo slovenske rase. Njima će se dati mogućnost da se mirnim, evolutivnim putem, nacionalno opredijele“ („Oslobođenje“, 9.IV.1945., str.2.). Ovo je bilo političko stajalište Rodoljuba Čolakovića, prvog predsjednika bosanske vlade konstituirane aprila 1945., što je bilo i zvanično stanovište tadašnje KPJ i njenih vođa Milovana Đilasa, Moše Pijade i drugih. Kao što se vidi iz priloženog, odnos bosanskih Srba i bosanskih Hrvata nije se ništa izmijenio, ako nije postao i rigidniji, u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. Oba naroda preferiraju Srbiju odnosno Hrvatsku u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. To je dakle njihova historijska konstanta. Bosna je u ličnosti čestitog i visoko moralnog Huseina Ćišića još tada imala svoga uspješnog branitelja. Danas su Bošnjaci i domoljubivi bosanski Srbi i bosanski Hrvati postali dostojni sljedbenici političke misli i ideje Huseina Ćišića o identitetu i integritetu Bosne i njenih Bosanaca. To su pokazali i svojim otporom agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kada su za svoju domovinu bili spremni dati najvrjednije što su imali – svoj život, i davali su ga. Omer Ibrahimagić, Bosanski identitet i suverenitet, Univerzitet u Sarajevu: Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2012., str. 327- 333. Pozderca i brojnih drugih. Pored svih otpora koje prate Muslimane u februaru 1968. godine CK SKBiH donosi odluku kojom će se Muslimani na popisu 1971. godine izjasniti kao narod. Neosporan je doprinos Atifa Purivatre, Kasima Suljevića i mnogih drugih, gdje je nezaobilazan svakako Muhamed Filipović. Atif Purivatra je imao izuzetno značajnu ulogu u popisu stanovništva i istrajavao je kod popisivača da u popisnicu upišu sljedeće podatke: „8. Nacionalna pripadnost: MUSLIMAN, 9. Maternji jezik: BOSANSKI, Vjeroispovijest: ISLAM.“ 54 Kako je Hamdija Pozderac bio intelektualac i vrlo obrazovan (profesor sociologije), a usput i sekretar CK SKBiH, naravno da je i artikulirao ovaj proces. Nezaobilazno je i ime Husein ef. Đozo iz Islamske zajednice koji je kao uticajna ličnost donio odluku da se u tematskom broju Preporoda (broj 13) od 15.3.1971. godine objave izlaganja pojedinih članova sa 26. sjednice CK SKBiH koja je nosila naslov „Muslimani – ravnopravnost i afirmacija“. 55 Ovoj politici izuzetnu podršku, pored muslimanskih intelektualaca i političara, dali su i najistaknutiji funkcioneri iz reda drugih naroda, kao što su: Branko Mikulić, Rato Dugonjić, Boško Šiljegović, te Todo Kurtović, jer je kao predsjednik RKSSRN BiH imao snažan uticaj na medije. U vrijeme nacionalističke euforije u Hrvatskoj, u ljeto 1970. godine na ručku na Biogradskom jezeru Tito je rekao: „Evo sada će, na primjer, biti popis stanovništva kod nas. I tamo unutra imate nekoliko rubrika. Ja vam kažem. Za mene je sada problem šta ja tamo da pišem.“ „I oko identiteta i statusa muslimana se razgovara“, podsjetio je Veljko Vlahović. Na to će Tito: „Nema muslimanske nacionalnosti! Ne može se nacionalnost praviti vještački na religijskoj osnovi. Oni su tu, narod kao i svi drugi. Neka se zovu Bosanci. Dakle, narod! Ko hoće da bude Jugoslaven, neka bude Jugoslaven. Ali ne forsirati. Ne kao nacija, nego on je Jugosloven.“ 56 Svoju podršku je u vrlo dramatičnoj situaciji pred sjednicu u Karađorđevu 1970. godine iskazao tada visoki partijski dužnosnik Miko Tripalo kazavši da: „najnovije ispoljavanje muslimanske nacije ne znači stvaranje nove nacije, nego da je to rezultat činjenica da su muslimani kao nacija kasnije politički priznati premda su kao nacija i ranije postojali.“ 57 I sam sam sa jednom grupom krajiških studenata imao razgovor sa Hamdijom Pozdercem zašto se opredijelilo za nominiranje kao Musliman, zašto ne 54 Atif Purivatra, Muslimani nacionalna stvarnost, Preporod, br. 5/492, Sarajevo, 1. mart 1991. godine, str. 1. 55 U povodu dvadesete godišnjice smrti Hamdije Pozderaca Mulo Hadžić i ja priredili smo knjigu „Hamdija Pozderac: Državnost i nacionalnost BiH“, koja svjedoči o tom vremenu bosanske državnosti. 56 Vidjeti: Blažo Mandić, S Titom, Dan Graf, Beograd, 2012., str. 178. 57 Borba-Reflektor od 27. jula 1970. godine. BROJ 26
BOŠNJAČKI GLAS 17 Bošnjak ili Bosanac. Iako je tema bilo vrlo ozbiljna naši razgovori su bili uglavnom opušteni. On nam je odgovorio: „To, zašto Muslimani nisu prije priznati kao nacija isto je da si me upitao zašto Kulin ban nije uveo samoupravljanje. A što se tiče imena, oni moćniji od nas nam nisu dali ime Bosanac, nama je bolan zemljače (Alaga Dervišević) bilo važno da nas priznaju pod bilo kojim imenom i da nas u Ustav stave, a ime je lako promijeniti kada se za to stvore uslovi, to je stvar plebiscita i bit će lakše kasnije rješavati pitanje imena naroda i nacije“, te dodao: „Evo vas mlađih, nastavite sa istraživanjima, dokazivanjima, moja generacija nije mogla više.“ 58 Da je tako, potvrđuju i riječi Alije Isakovića izgovorene 30.9.1993. godine poslije održanog historijskog Bošnjačkog sabora koji na pitanje: „Zašto je uveden termin Musliman sa velikim M?“, odgovara: „Da je tada neko predlagao termin Bošnjak smatralo bi se da zastupa tzv. kalajevštinu i bio bi politički deklasiran. Danas, u slobodi, nema više razloga za bilo kakvu političku mimikriju.“ 59 Prema tome, nakon stoljetne borbe za očuvanje bošnjačke identifikacije, u ratnim uvjetima održava se 27. i 28. septembra 1993. godine Svebošnjački sabor na kojem je prisustvovalo 377 sabornika, te 80 poslanika koji su mogli doći u opkoljeno Sarajevo. Iako Dino Abazović kaže: „U promjeni imena svi dijelovi bošnjačkog naroda bili su jedinstveni“ 60 ipak nije bilo baš tako. Sabor je održan u dramatičnom vremenu kada se odlučivalo između pravednog rata i nepravednog mira, odnosno prihvatanju Ženevskog sporazuma u BiH. Na pitanje: „Da li po Vašem mišljenju treba prihvatiti najnoviju verziju ženevskog paketa?“ 53 sabornika ili 15,18 odsto odgovorilo je sa „da“. Negativan odgovor dalo je 78 sabornika, što je 22,36 odsto, dok se 218 sabornika ili 62,46 odsto opredijelilo za prihvatanje, ali pod uslovom vraćanja otetih teritorija silom. 61 Predsjednik radnog predsjedništva Sabora bio je prof. dr. Enes Duraković, koji je pozdravio goste i učesnike: predsjednika inicijativnog odbora Aliju Isakovića, predsjednika Predsjedništva RBiH Aliju Izetbegovića, naibu-reisa Mustafu ef. Cerića, prof. dr. Muhameda Filipovića, te ministra inozemnih poslova dr. Harisa Silajdžića. U ime inicijativnog odbora pozdravio je ambasadore, predstavnike vjerskih institucija i druge goste. U svom pristupnom govoru Alija Isaković je istakao: „Ne osjećam potrebu da sebi i vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradic- 58 Alaga Dervišević, Bošnjaci u dijaspori, Bosanska riječ, Sarajevo – Vupertal, 2006., str. 243. 59 Alija Isaković, cit. djelo, str. 388. 60 Citirano prema: Šaćir Filandra, cit. djelo, str. 192 61 Prvi Bošnjački Sabor, 27.9.1993., str. 5. iju.“ 62 Iako je njegov govor utemeljen, može se reći da je bio emotivan i ushićen. Poslije njegovog govora redali su se govornici koji su podržavali renominaciju Muslimana u Bošnjake. Tu bi se moglo, i pored prihvatanja generalne ideje, iznijeti nekoliko stanovišta. Muhamed Filipović, za kojeg Šaćir Filandra kaže da je mogući autor Deklaracije, iako mi je on lično rekao da jeste, između ostalog, rekao je: „Draga braćo i sestre Bošnjaci. Konačno smo evo dočekali da se na jednom našem skupu (…) pozdravljamo i oslovljavamo našim pravim imenom Bošnjaci.“ 63 Njegov govor je bio uvjerljiv, pun nade i rađanja nečeg novog. Kao autor Deklaracije, koju navodimo u fusnoti, 64 on je suvereno vezao Bosnu i Bošnjake, bošnjačku historiju i tradiciju, državnopravni identitet naroda i države itd. O tome je šire govorio u tekstu „Smisao bošnjaštva“. 65 Novoizabrani naibu-reis Mustafa ef. Cerić, iako je snažno potencirao bošnjačko ime, ipak se nije mogao odreći poistovjećivanja bošnjačkog i muslimanskog identiteta. Slično je i sa Džemaludinom Latićem. Svoju rezervu istakao je Adil Zulfikarpašić smatrajući „odluke Sabora o promjeni imena naroda etničkim redukcionizmom bošnjaštva, te samo formalnom zamjenom jednog imena drugim“. 66 Poseban značaj Šaćir Filandra pridaje pristalicama „uslovnog prihvatanja“ Owen-Stoltenbergovog mirovnog sporazuma o troetničkoj podjeli zemlje, o Bosni i Hercegovini 62 Alija Isaković, cit. djelo, str. 378. 63 Šaćir Filandra, cit. djelo, str. 189. 64 DEKLARACIJA BOŠNJAČKOG SABORA Bošnjaci, Nakon stotinu i petnaest godina, od ljeta 1878. godine kada su se Bošnjaci sastali u haremu Begove džamije da bi se dogovorili o odbrani svoje zemlje, sastali smo se nanovo i u znaku našeg narodnog imena, naše slavne tradicije i zbog interesa naše zemlje, naše država i njenog naroda. Svjesni povijesnog značenja momenta u kojem se sastajemo kao i iskušenja koja nas čekaju, odlučni smo da našem narodu vratimo njegovo povijesno i narodno ime Bošnjaci, da se na taj način čvrsto vežemo za našu zemlju Bosnu i njenu državnopravnu tradiciju, za naš bosanski jezik i sveukupnu duhovnu tradiciju naše povijesti. U duhu tog vraćenog imena i potvrđenog identiteta, izjavljujemo da našu domovinu Bosnu vidimo kao slobodnu i demokratsku zajednicu, koja će čuvati i produbljivati stoljetne zasade tolerancije i međusobnog poštovanja svih ljudi i svih tradicija što u njoj žive. Pozivamo u tome za svjedoka cjelokupnu našu povijest. Da bismo produžili i produbili započeti posao potvrđivanja vlastitog narodnog bića, njegovog mjesta i zadaće u svijetu u kojem živimo i afirmacije njegovih nacionalnih i državnih institucija, odlučujemo da Bošnjački sabor i ubuduće radi. Sabor će biti mjesto okupljanja svih Bošnjaka na kojem će se u slobodi mišljenja, poštovanja različitih uvjerenja i uz maksimalnu kompetenciju i odgovornost razmatrati sva najvažnija pitanja bošnjačkog naroda i naše države, i utvrđivati pravci naše nacionalne akcije. Neka Allah bude svjedok naše iskrene namjere i podrži nas u njoj. 65 Muhamed Filipović, Smisao bošnjaštva, Oslobođenje, Sarajevo, 28. septembar/rujan 1993., str. 5. 66 Intervju Adila Zulfikarpašića, Oslobođenje, evropsko izdanje, 22- 29.12.1994., str. 8-9; citirano prema: Šaćir Filandra, cit. djelo, str. 197. BROJ 26
Page 1 and 2: Rijeka, listopad 2013. Broj: 26
Page 3 and 4: BOŠNJAČKI GLAS 3 Uvodnik Kad sam
Page 5 and 6: BOŠNJAČKI GLAS 5 Dragi Jukiću! R
Page 7 and 8: BOŠNJAČKI GLAS 7 Ne možemo ulazi
Page 9 and 10: BOŠNJAČKI GLAS 9 lika. 24 Iako su
Page 11 and 12: BOŠNJAČKI GLAS 11 Svi ovi događa
Page 13 and 14: BOŠNJAČKI GLAS 13 Mihajlovića. M
Page 15: BOŠNJAČKI GLAS 15 pravo uskraćen
Page 19 and 20: BOŠNJAČKI GLAS 19 nejednakost i n
Page 21 and 22: BOŠNJAČKI GLAS 21 RIJEKA Piše: E
Page 23 and 24: BOŠNJAČKI GLAS 23 „Merhameta“
Page 25 and 26: BOŠNJAČKI GLAS 25 Održana prva s
Page 27 and 28: BOŠNJAČKI GLAS 27 Zagreb, 22.07.2
Page 29 and 30: BOŠNJAČKI GLAS 29 sa iskustvenim
Page 31 and 32: BOŠNJAČKI GLAS 31 sedam hronološ
Page 33 and 34: BOŠNJAČKI GLAS 33 Adnan Jahić 1
Page 35 and 36: BOŠNJAČKI GLAS 35 ljanje postoje
Page 37 and 38: BOŠNJAČKI GLAS 37 je na izborima
Page 39 and 40: BOŠNJAČKI GLAS 39 Zbor i orkestar
Page 41 and 42: BOŠNJAČKI GLAS 41 Podmladak Folkl
Page 43 and 44: BOŠNJAČKI GLAS 43 ISTRA Piše: Mi
Page 45 and 46: BOŠNJAČKI GLAS 45 da se brinu o s
Page 47 and 48: BOŠNJAČKI GLAS 47 KUD „Bosna“
Page 49 and 50: BOŠNJAČKI GLAS 49 Himzo Đonko i
Page 51 and 52: BOŠNJAČKI GLAS 51 Piše: Aida Mur
Page 53 and 54: BOŠNJAČKI GLAS 53 prisustvovali i
Page 55 and 56: BOŠNJAČKI GLAS 55 mogao ni pomisl
Page 57 and 58: BOŠNJAČKI GLAS 57 I dočekasmo Pi
Page 59 and 60: BOŠNJAČKI GLAS DA SE NE ZABORAVI
Page 61 and 62: BOŠNJAČKI GLAS 61 POETSKI KUTAK P
Page 63 and 64: IN MEMORIAM Odlazak maestra Fuada A

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...