12.05.2015 Views

Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

14<br />

BOŠNJAČKI GLAS<br />

esti nekoliko pristupa. Prvi, djelovanje JMO-a koja,<br />

ističući svijest o autonomiji Bosne i Hercegovine,<br />

ističe i svijest o postojanju bosanskih Muslimana, što<br />

će na identičan način izraziti Avdo Humo na Drugom<br />

<strong>za</strong>sjedanju ZAVNOBIH-a održanom 30. juna do 2.<br />

jula 1944. godine u Sanskom Mostu i reći: „U istoriji<br />

borbe naših naroda u Bosni i Hercegovini, jedine<br />

koje su <strong>za</strong>stupale ideju Bosne i Hercegovine bile su<br />

muslimanske mase.“ 49 U debati sa velikosrpskim i<br />

velikohrvatskim intelektualnim krugovima u tom<br />

razdoblju izlazio je i list „El-Hidaja“ koji je djelovao<br />

sa pozicija panislamizma. Međutim, najsnažnije i<br />

najubjedljivije djelovanje u afirmaciji i rješavanju<br />

nacionalnog pitanja Muslimana imao je lijevo orijentirani<br />

časopis „Putokaz“ čiji su urednici bili Skender<br />

Kulenović i Hasan Brkić. Nažalost časopis je izlazio<br />

samo dvije godine od 1937. do 1939. godine u svega 13<br />

brojeva (1937. godine brojevi 1, 2, 3 i 4; 1938. godine<br />

tri dvobroja 5-6, 7-8 i 9-10 i 1939. godine jedan trobroj<br />

11-12-13). 50 Snažan otpor unutar Komunističke<br />

partije Jugoslavije su davali M. Đilas, V. Masleša, dok<br />

s bošnjačke strane pored pomenutih, neprocjenjiva je<br />

uloga Hasana Brkića, Mustafe Muje Bašića i Ešrefa<br />

Badnjevića (pod pseudonimom Mustafe Oranovića).<br />

Iz tog perioda posebno je značajno istaći polemiku<br />

i odgovor na istupe Milovana Đilasa koje je dao<br />

Mostarac Mustafa Mujo Bašić. Ne treba <strong>za</strong>boraviti<br />

ni ulogu Miroslava Krleže i drugih ljevičara koji su<br />

djelovali u <strong>Zagreb</strong>u i Beogradu. Kako su osporavanja<br />

Muslimana dolazila iz najelitnijeg političkog i intelektualnog<br />

vrha, Tito, <strong>za</strong>lažući se <strong>za</strong> ravnopravnost, će<br />

na Osnivačkom kongresu KP Srbije 1946. godine<br />

ka<strong>za</strong>ti sljedeće: „Ako je Bosna i Hercegovina ravnopravna,<br />

ako njeni narodi imaju federalnu jedinicu,<br />

onda mi nismo pocijepali Srbiju (i Srbe) nego smo<br />

napravili srećne Srbe u Bosni, isto tako i Hrvate i<br />

Muslimane. Radi se samo o administrativnoj podjeli.“<br />

51 Na istoj konferenciji notiran je Titov stav koji<br />

kaže: „Bosna je jedno, zbog vjekovnog <strong>za</strong>jedničkog<br />

života, bez obzira na veru.“ 52 Ako se zna da je bio<br />

veliki broj članova KPJ koji su negirali Muslimane i<br />

bosanskohercegovačku posebnost, Titova odlučnost<br />

iska<strong>za</strong>na posebno u Beogradu ima svoju dalekosežnu<br />

važnost. Da ova velikosrpska ideja nije poražena<br />

i da treba Bošnjake držati u nacionalnoj magli u<br />

kontekstu nacionalne identifikacije poka<strong>za</strong>t će istup<br />

Husage Huseina Ćišića 18.1.1946. godine. Na njegov<br />

<strong>za</strong>htjev <strong>za</strong> uvrštavanje šeste buktinje u grb, Đilas je<br />

rekao da je on iznio „karakterističan prijedlog jednog<br />

muslimana da bi trebalo unijeti šestu buktinju<br />

49 Kasim Suljević, cit. djelo, str. <strong>26</strong>7.<br />

50 Citirano prema: Hamdija Pozderac, Državnost i nacionalnost<br />

Bosne i Hercegovine, priređivači Mujo Demirović i Mulo Hadžić,<br />

Pravni fakultet u Bihaću, Bihać, 2008., str. 15.<br />

51 Kasim Suljević, cit. djelo, str. 211.<br />

52 Hamdija Pozderac, cit. djelo, str. 20.<br />

u naš grb.“ Kada je riječ o Husagi Ćišiću uglavnom<br />

se iznosi njegovo negodovanje, međutim riječ je o<br />

dubljem i dalekosežnijem značaju Ćišićevog istupa, te<br />

se ne može smatrati izdvojeno i incidentno. Stoga, <strong>za</strong><br />

ovu priliku iznosimo njegov integralni tekst „Bosna<br />

Bosancima i nikako drugačije“. Kako je tada posebnost<br />

Bosanaca protumačena kao „teorijsko“ pitanje<br />

pa se ono ne može riješiti dekretom i kako Husagu<br />

Ćišića nisu podržali bosanski komunisti bez obzira na<br />

nacionalnu pripadnost, ostalo se, na osnovu oficijelne<br />

politike, na grbu s pet buktinja. 53<br />

53 Milovan Đilas je 17. januara 1946. godine na sjednici Savezne<br />

Skupštine Ustavotvorne skupštine FNRJ, kao <strong>za</strong>stupnik ministra<br />

<strong>za</strong> konstituantu (Edvarda Kardelja), govorio o prijedlozima koji<br />

su u javnoj diskusiji dati na Nacrt Ustava FNRJ, i između ostalog<br />

na kraju rekao: „Dolazilo je prijedloga sa više strana, ali je<br />

karakterističan prijedlog od jednog muslimana (ne kaže da je taj<br />

musliman narodni poslanik Husein Ćišić i riječ musliman piše<br />

malim slovom – O.I.) da bi trebalo unijeti šestu buktinju u naš<br />

državni grb. Prijedlog se motiviše time da su muslimani odobrili<br />

Nacrt Ustava u svim njegovim pojedinostima, ali da su bili ne<strong>za</strong>dovoljni<br />

time što nije u državni grb ušla šesta buktinja kao simbol<br />

muslimanske nacionalnosti. Ja mislim da parlament ne može<br />

pretresati pitanje da li su muslimani <strong>nacionalna</strong> grupa ili nijesu<br />

jer, na kraju krajeva, da li je neko <strong>nacionalna</strong> grupa ili posebnost<br />

ne <strong>za</strong>visi od rješenja Narodne skupštine, jer ona je onakva kakva<br />

jest. To se ljudi mogu prepirati na ovaj ili onaj način, ali ni u kom<br />

slučaju ne može se riješiti jednim dekretom. Ako bi se jedan<br />

takav prijedlog motivisao time da bi šestu buktinju trebalo unijeti<br />

kao simbol šeste federacije (valjda federalne jedinice – O.I.),<br />

on bi mogao da bude predmetom pretresa. Ali, pošto se stalo na<br />

stanovište da svaka nacionalnost dobije svoju buktinju onda u<br />

svakom slučaju mora biti samo pet buktinja. Time, razumije se,<br />

ja ne mislim negirati posebne crte kod muslimana koje danas<br />

postoje“. (Zasjedanje Ustavotvorne skupštine, 29. novembra<br />

1945. - 1. februara 1946., stenografske bilješke, str. 187. Beograd).<br />

Đilas u svome izlaganju nije naveo ko je bio taj musliman.<br />

Iz stenografa se također to ne vidi. U podnesenom Izvještaju<br />

Ustavotvornog odbora Skupštine naroda navode se članovi odbora<br />

među kojima su bila i dva muslimana Murad Šećeragić<br />

(vjerovatno iz Sandžaka) i Mustafa Hodža, Albanac sa Kosova.<br />

Zanimljivo je da nije bilo ni jednog bosanskog muslimana. Zatim<br />

se navode imena članova Odbora koji su učestvovali u načelnom<br />

pretresu Nacrta Ustava, u kojoj je učestvovao i Murad Šećeragić,<br />

ali se ne kaže o čemu je govorio. Oba doma Ustavotvorne<br />

skupštine i<strong>za</strong>brala su po pet poslanika radi ujednačavanja teksta<br />

i to šest Srba i po dva Hrvata i Slovenca, bez ijednog bosanskog<br />

muslimana. Ovo najbolje govori o kakvoj je ravnopravnosti<br />

između naroda riječ. Kasnije je u javnost „procurilo“ da je Husein<br />

Ćišić bio taj musliman koji je tražio unošenje šeste buktinje u grb<br />

FNRJ. Navodim šire izvode iz njegovog ponovljenog pismenog<br />

podneska Predsjedništvu Skupštine naroda Ustavotvorne<br />

skupštine od 18. januara 1946. godine, jer prvi podnesak je<br />

Đilasovim izlaganjem bio odbačen: „Moj prvobitni podnesak Ministarstvo<br />

<strong>za</strong> Konstituantu iz nekih svojih razloga nije uzelo u<br />

obzir, pa nije ga ni postavljalo Ustavotvornom Odboru na uvid i<br />

ocjenu, što se to već vidi iz izvještaja Ustavotvornog Odbora, kao<br />

i iz stili<strong>za</strong>cije čl. 3. projekta Ustava, koja je ostala kao i prije. Moj<br />

podnesak upućen Ministarstvu <strong>za</strong> Konstituantu <strong>glas</strong>i: U vezi sa<br />

nacrtom Ustava F.N.R.J., objelodanjenog u organu Komunističke<br />

partije Jugoslavije ‘Borba’ od 3. X11.1945. broj 293 imam da<br />

primjetim ovo: ‘Avnoj’ u svom drugom <strong>za</strong>sjedanju u Jajcu dne 29.<br />

novembra 1943. g. doneo je <strong>za</strong>ključke od velikog istorijskog<br />

značaja, po kojima se, na osnovu nacionalne ravnopravnosti<br />

Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca, teritorijalno<br />

područje bivše Kraljevine Jugoslavije ima podijeliti na šest Federalnih<br />

jedinica i to: Federativnu Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Crnu<br />

Goru, Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu. Prema ovim <strong>za</strong>ključcima<br />

Avnoja, svaka federativna jedinica sa aktom toga svoga opredjeljenja<br />

stekla je pravo na svoje vlastito narodno ime, samo je to<br />

BROJ <strong>26</strong>

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!