Bošnjački glas 26 - Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...

BOŠNJAČKI GLAS
13
Mihajlovića. Mustafa Imamović navodi tri navrata,
kao što su juni 1941. godine i februar 1942. godine,
drugi tokom augusta 1942. i treći početkom 1943.
godine u kojem je stradalo preko 100.000 Bošnjaka.
Brojna su mjesta gdje su izvršeni pokolji Bošnjaka, a
kasnije je velikosrpska politika izvršila manipulaciju
sa žrtvama i prikazala ih kao žrtve ustaša, Nijemaca i
drugih okupatora. Navest ćemo samo jedan primjer o
kojem sam i pisao u knjizi „Bosna i Bošnjaci u srpskoj
politici“, pod naslovom „Exurs: Paradigma Kulen-
Vakuf“, koja se može vidjeti na stranici Jasenovac
Research Institute (http://www.jasenovac.org/), gdje
su svi pobijeni Bošnjaci i Bošnjakinje prikazani kao
žrtve Jasenovca. Kako znam da je majka mog oca
bila prva žrtva prije masovnih pokolja sahranjena u
Kulen-Vakufu, što svjedoči i njen nišan, to najbolje
govori o manipulacijama i lažima srpske politike. 41
Ako se zna da su najveće vojne operacije vršene u
Bosni i Hercegovini, imajući u vidu naprijed kazano,
nije ni čudo što su Bošnjaci, poslije Jevreja, procentualno
imali najveći broj žrtava (8,1% ukupne tadašnje
muslimanske populacije). 42
Kako se većina ratnih operacija odvijala u Bosni
i Hercegovini to su se i najznačajniji događaji i
dokumenti formiranja nove vlasti donosili u njoj
(ZAVNOBIH i AVNOJ). U svim bitnim dokumentima
ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a Muslimani su tretirani
kao narod sa velikim slovom „M“. Tako u
Proglasu narodima Jugoslavije sa Prvog zasjedanja
AVNOJ-a održanog u Bihaću 26. i 27. novembra
1942. godine spominju se svih šest naroda, što znači
da se Muslimani, Crnogorci, Makedonci kao i narodi
koji su bili priznati u Kraljevini Jugoslaviji (Srbi,
Hrvati, i Slovenci) priznaju kao politički narod, istina
do 1946. godine, kada nestaje Muslimana. „U dokumentima
AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a od 1942. do 1945.
godine muslimani su se pisali velikim slovom M. Već
u programu bosanskohercegovačke vlade Rodoljuba
Čolakovića, koji je objavljen 3.5.1945. godine, nakon
Trećeg zasjedanja ZAVNOBIH-a i Prvog zasjedanja
Narodne Skupštine BiH, Muslimani se više ne pišu
velikim slovom. Sljedeće, 1946. godine Rodoljub
Čolaković je pisao da u BiH žive dva naroda – Srbi i
Hrvati i da je prepušteno muslimanima, (znači malo
„m“ – M.D.) da se opredijele za jednu od te dvije
nacionalnosti.“ 43
25. i 26. novembra 1943. godine održano je osnivačko
41 Pošto mi je majka iz porodice Kosović, a otac Demirović, navest
ćemo samo najbližu familiju: Demirović Mujo (djed), Demirović
Bilka (nena), Demirović Muje Ahmet (stric), Demirović Omer
(očev stric), Demirović Bajro (očev stric), Demirović Alije Dedo
(očev stric) itd. Kosović Bege Turse (djed), Kosović Turse Bego,
Kosović Bege Huse, Kosović Pašo itd. Ukupan broj ubijenih iz
porodice Demirović i Kosović u Kulen-Vakufu je oko tristo.
42 Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije, Jugoslovensko
viktimološko društvo, Zagreb, 1989., str. 168.
43 O. Ibrahimagić, Historijska svijest o Bosni i Bošnjacima – povodom
popisa stanovništva u BiH, 2013., Gračanički glasnik, broj
34/2012, str. 15.
zasjedanje ZAVNOBIH-a, kada Bosna i Hercegovina,
poslije 480 godina, obnavlja svoju državnost (1463-
1943.), potvrđuje granice utvrđene Berlinskim ugovorom
(što znači da nije riječ o izmišljenim titovskim
granicama koje upotrebljavaju predstavnici
velikodržavnih projekata ne samo u politici nego i
u „ozbiljnim“ knjigama, kao npr. „Ustavno pravo“
Rajka Kuzmanovića 44 ). Na ovom zasjedanju iznijeta
je vrlo interesantna i diskutabilna, mnogoznačno
objašnjiva parola da BiH nije ni srpska, ni hrvatska ni
muslimanska, nego i srpska, i muslimanska i hrvatska.
45 Da li je to rezultat suprotstavljanja samobitnosti
Bosne i Hercegovine jer sve federalne jedinice
su označene imenima (što se vidi iz sljedećeg citata:
„Zato je odlučeno da se Jugoslavija izgradi na federativnom
principu koji će osigurati ravnopravnost Srba,
Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonaca, odnosno
naroda Srbije, Hrvatske, Slovenije, Makedonije,
Crne Gore i Bosne i Hercegovine“ 46 ). Vidljivo je da
Muslimana nema uopće i da su svoj status federalne
jedinice stekle na osnovu nacionalnog kriterija.
Jedino Bosna i Hercegovina nije stekla svoj federalni
status na tom kriteriju „nego kao historijska
zajednica triju naroda koji u njoj stoljećima žive“.
Pored nenavođenja da je Bosna i Hercegovina federalna
jedinica Bosanaca i Hercegovaca, nenavođenje
Muslimana išlo je na ruku onima koji su pokušali
negirati i status Bosne i Hercegovine u okviru DFJ.
Kako je zvanična politika priznala da u BiH žive
samo dva naroda, Muslimanima, da bi sačuvali svoj
identitet i opstojnost, preostalo je da se izjašnjavaju
kao „neopredijeljeni“ što će trajati sve do popisa 1971.
godine.
VRAĆANJE BOŠNJAŠTVU
Bošnjaci su u svakodnevnim pisanim i usmenim
interpretacijama različito nominirani: a) Muslimani,
b) Muslimani Bosne i Hercegovine, c) slavenski
Muslimani, d) muslimansko stanovništvo Bosne
i Hercegovine itd. 47 Slično će, iako je podržavao
renominaciju Muslimana u Bošnjake, napisati Zlatko
Topčić, koji kaže: „Muslimani, Bosanski Muslimani,
Bošnjani, Bosanci, Bošnjaci… Bože, ni manjeg naroda,
ni više imena, što zbunjuje dobronamjerne, a
raduje ostale.“ 48 Pored toga što je stvaralo pometnju
postojalo je više pristupa nacionalnom pitanju
Bošnjaka. Tako se u predratnom vremenu može nav-
44 Rajko Kuzmanović, Ustavno pravo, Pravni fakultet, Banja Luka,
1997. Šire: Omer Ibrahimagić, Srpsko osporavanje Bosne i
Bošnjaka, Magistrat, Sarajevo, 2001.
45 Mustafa Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine,
Magistrat, Sarajevo, 2001., str. 338.
46 Isto, str. 341.
47 Kasim Suljević, Nacionalnost Muslimana, Otokar Keršovani, Rijeka,
1981., str. 213.
48 Zlatko Topčić, Bošnjaci, danas, Rubrika „U žiži“, Oslobođenje,
Sarajevo, 1993., str. 1. Citirano prema: Šaćir Filandra, Bošnjaci
nakon socijalizma, BZK Preporod, Sarajevo/Zagreb, 2012., str.
193.
BROJ 26