BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
BoÅ¡njaÄki glas 26 - BoÅ¡njaÄka nacionalna zajednica za Grad Zagreb ...
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
BOŠNJAČKI GLAS<br />
11<br />
Svi ovi događaji, kao i dogovor velikih sila učinili su<br />
da dođe do održavanja Berlinskog kongresa 1878.<br />
godine čime se Bosna stavlja u ne<strong>za</strong>vidan položaj.<br />
Za nas je posebno značajan član XXV Berlinskog<br />
ugovora koji <strong>glas</strong>i: „Provincije Bosnu i Hercegovinu će<br />
<strong>za</strong>posjesti i njima upravljati Austro-Ugarska. Budući<br />
da vlada Austro-Ugarske ne želi da preuzme upravljanje<br />
u Novopa<strong>za</strong>rskom sandžaku, koji se prostire<br />
između Srbije i Crne Gore u pravcu jugoistoka na<br />
drugoj strani Mitrovice, otomanska administracija<br />
će tamo i dalje obavljati svoje funkcije. Međutim, da<br />
bi se obezbijedili održavanje novog političkog stanja,<br />
kao i sloboda i bezbjednost komunikacija, Austro-<br />
Ugarska <strong>za</strong>država pravo da u cijelom ovom dijelu<br />
nekadašnjeg vilajeta Bosne drži svoje garnizone i da<br />
koristi vojne i trgovačke puteve. U tom cilju, vlade<br />
Austro-Ugarske i Turske <strong>za</strong>državaju <strong>za</strong> sebe pravo<br />
da se dogovore o detaljima.“ Već 22.2.1880. godine<br />
predstavnici Austrije i Ugarske paralelno su usvojili<br />
Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. 35<br />
Okupacijom 1878. godine, a kasnije i aneksijom<br />
1908. godine, Bošnjaci koji su 400 godina živjeli<br />
islamsku civili<strong>za</strong>ciju i kulturu doživljavaju civili<strong>za</strong>cijski<br />
haos i lom. Ovaj civili<strong>za</strong>cijski lom poslije gušenja<br />
pokreta Husein-kapetana i tiranije Omer-paše<br />
Latasa obezglavio je bošnjačku intelektualnu elitu, a<br />
ovim činom Bošnjaci preko noći postaju nepismeni<br />
jer arapski jezik nije više u upotrebi, čime se kod<br />
velikog broja stvara beznađe a samim tim i iseljavanje<br />
<strong>za</strong> Tursku. To posebno koriste velikosrpska<br />
i velikohrvatska politika proturajući neutemeljenu<br />
magluštinu da je Bosna bila uvijek srpska odnosno<br />
jekat čiji se pandan može naći samo u najmračnijim periodima<br />
ljudskog bivstvovanja. Vrlo brzo ste se, profesore Ekmečiću, „uklonili“<br />
u političko podzemlje nacionalnog ekskluzivizma i razradili<br />
čudovišnu ideologiju ne shvatajući da su Vaše kabinetske tlapnje<br />
– put u pakao <strong>za</strong> sve. Primijenite neka znanja do kojih ste došli<br />
u svom proučavanju povijesti i doći ćete do sasvim eg<strong>za</strong>ktnog,<br />
golim okom vidljivog saznanja da ste u stvari ideolog pokreta<br />
koji po metodama i sadržaju svog djelovanja predstavlja faši<strong>za</strong>m<br />
u njegovom izvornom obliku. Oganj i mač, krv i suze, koncentracioni<br />
logori, masovne deportacije, neviđeni zločini – sve je to<br />
„već viđeno“. Zar ne, profesore Ekmečiću? Ali, meni je jasan način<br />
Vašeg „istorijskog mišljenja“. Jedna, dvije ili tri generacije – deset<br />
ili sto hiljada pa i milion ubijenih, osakaćenih i unesrećenih<br />
ljudi – sve su to „sitnice“ na putu prema cilju koji će, po Vama,<br />
svakako biti ostvaren <strong>za</strong> 50, 100 ili 200 godina.<br />
Šteta je samo što to niste objasnili i srpskom narodu, čije su<br />
sadašnje ali i buduće generacije po Vašem projektu žrtvovane<br />
u ime „viših istorijskih ciljeva“. O Muslimanima i Hrvatima da i<br />
ne govorimo. Mislite li da se plač djeteta u vašim Prebilovcima,<br />
gdje je <strong>za</strong> vrijeme II rata izvršen stravičan zločin, razlikuje od<br />
ovog današnjeg dječijeg plača dok se vrše neviđena zvjerstva<br />
u Ahatovićima, Dobroševićima, Foči, Višegradu... Postoji samo<br />
jedna bitna razlika – ovog puta Vi ste na strani krvnika. E, moj<br />
profesore, univerzitetski!<br />
Sarajevo, 20. juna 1992.<br />
Mladen VASILJEVIĆ, novinar, Vaš student i diplomac“<br />
Mladen Vasiljević, E moj profesore u: Alija Isaković, Antologija<br />
zla, Ljiljan, Sarajevo/Ljubljana, 1994., str. 87-88.<br />
35 Mustafa Imamović, Historija države i prava Bosne i Hercegovine,<br />
Autor, Sarajevo 1999., str. 277-278.<br />
hrvatska. Ova matrica ostaje do danas konstanta,<br />
jer kako objasniti prevaziđenu floskulu koja i danas<br />
traje da su Srbija i Hrvatska, Srbi i Hrvati, faktor<br />
stabilnosti ovog regiona. Istina je obrnuta, jer oni ustvari<br />
ispoljavaju svoj politički hegemoni<strong>za</strong>m, a time i<br />
teritorijalni ekspanzioni<strong>za</strong>m i ne samo Bošnjake nego<br />
i druge narode drže na margini. U takvoj situaciji<br />
izdaje, obezglavljenosti i agresivnosti Bošnjaci svoje<br />
historijsko ime „gube“ ali ga čuvaju u svijesti <strong>za</strong> bolja<br />
vremena i prihvataju vjersko određenje musliman. I<br />
pored mogućeg ustupka Bošnjaštvo i dalje ostaje u<br />
fokusu osporavanja i sa jedne i sa druge strane, ali<br />
tome doprinose i naša lutanja. Islamska <strong><strong>za</strong>jednica</strong><br />
kao jedina organizirana institucija u tom momentu<br />
bosanskih muslimana, polazeći od umetskog stajališta<br />
da su svi muslimani braća, preferira vjeru i <strong>za</strong>dovoljava<br />
se tim bez nacionalnog bošnjačkog identiteta.<br />
I danas se koristi takav pristup, čak i upotrebom<br />
arapskog jezika, a ne bosanskog i <strong>za</strong> to ne mogu biti<br />
amnestirani. Vjera je univer<strong>za</strong>lna kategorija, mnogo<br />
šira od nacije, adaptivnija i postojanija. I sada u ovom<br />
izuzetno značajnom trenutku popisa stanovništva<br />
poslije 23 godine nerijedak je ovakav pristup kada<br />
svoje sunarodnjake nominiramo religijski (muslimani),<br />
a ne Bošnjaci. Pod plaštom demokracije,<br />
nemali je broj intelektualaca koji to preferiraju i<br />
<strong>za</strong>to se ne treba čuditi onima koji su pročitali jednu<br />
ili nijednu novinu što ne razumiju i odriču se svog<br />
historijskog, političkog i etničkog identiteta, odnosno<br />
svoje historije preko hiljadu godina. Naravno da se<br />
na taj način otvara niz pitanja: nacija, jezik, religija,<br />
političko organiziranje, vlast itd. Najbolji odgovor na<br />
dilemu narod ili država u više navrata dao je profesor<br />
Ibrahimagić konstatacijom „i narod i država.“ 36<br />
Jezik je bitno svojstvo nacionalnog identiteta. Jezik<br />
Bošnjaka je bosanski. Jednonacionalne države imaju<br />
jedan službeni jezik ili još i jezik nacionalnih manjina,<br />
dok višenacionalne imaju više službenih jezika.<br />
Iako je pravilo da je jezik dobio ime po naciji, postoje<br />
izuzeci kao što su bosanski a ne bošnjački, ili makedonski<br />
jezik, kao i bosanski su dobili ime po geografskim<br />
pojmovima koji su stariji i od nacije i države.<br />
Stoga možemo ka<strong>za</strong>ti da jezik ima nadnacionalni a<br />
ne anacionalni karakter. Bošnjaci su bosanski jezik<br />
ljubomorno čuvali i u vrijeme Otomanske imperije.<br />
Tako je Muhamed Hevaija Uskufija sastavio turskobosanski<br />
rječnik 1631. godine.<br />
Ferid Muhić u svom intervjuu <strong>za</strong>stupa i obrazlaže<br />
vrlo utemeljeno tezu da je bosanski jezik činjenica<br />
koja je nesumnjiva i nastavlja: „Bez imalo ironije<br />
tvrdim da je bosanski jezik ustvari osnova i srpskog i<br />
hrvatskog jezika, da su to istočna i <strong>za</strong>padna varijanta<br />
bosanskog jezika. Razumije se da su u međuvremenu<br />
i kroz književnost i kroz gramatičke i druge promjene<br />
36 Omer Ibrahimagić, Bosna je odbranjena ali nije oslobođena,<br />
VKBI, Sarajevo, 2004., str. 52-56.<br />
BROJ <strong>26</strong>
Change language