Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
36 VI/131, 3. lipnja 2,,4.<br />
kritika<br />
(Anti)moderni <strong>pri</strong>mitivizam<br />
Rade Dragojević<br />
U knjizi posvećenoj svetosti prostora,<br />
vremena, čovjekove egzistencije i<br />
<strong>pri</strong>rode, autor – osim što daje glavne<br />
pojmove – ujedno poduzima i kritiku<br />
današnjeg sekulariziranog svijeta<br />
koji je ili izgubio ili zaboravio svetost<br />
svijeta i života<br />
Mircea Eliade, Sveto i profano; s<br />
francuskoga preveo Božidar Petrač;<br />
AGM; Zagreb, 2002.<br />
ratki tekst pod naslovom Sveto<br />
i profano, rumunjski povjesnièar<br />
religija i antropolog Mircea<br />
Eliade (1907.-1986.) napisao je 1956.<br />
za potrebe knjižnice džepnih izdanja<br />
u nakladi Rohwolt. I doista Sveto i<br />
profano, ili u originalu Le Sacré et le<br />
profane, svojevrsni je kratki uvod u<br />
povijest religija, rijeè je o prolegomeni<br />
za komparativnu religiologiju. Glavni<br />
mu je pojam homo religiosus koji<br />
govori o tome da èovjek, moderni ili<br />
arhaièni, uvijek èuva odreðenu vjeru u<br />
opstojnost neke apsolutne stvarnosti,<br />
u opstojnost svetog koje postojeæi<br />
svijet neprestano prevladava, ali se<br />
u njemu i razotkriva. Eliade nam je<br />
otkrio neke nove obzore prouèavanja<br />
religije i religijske svijesti, te upozorio<br />
kako se to podruèje ne smije i ne<br />
može promatrati iskljuèivo sa stajališta<br />
kršæanstva kao univerzalne vjere, pa<br />
time i s iskljuèivoga zapadnjaèkoga<br />
gledišta.<br />
U èetiri pogavlja posveæena<br />
svetosti prostora, vremena, èovjekove<br />
egzistencije i <strong>pri</strong>rode, autor – osim<br />
što daje glavne pojmove – ujedno<br />
poduzima i kritiku današnjeg<br />
sekulariziranog svijeta koji je ili izgubio<br />
ili zaboravio svetost svijeta i života.<br />
Eliade je u nas <strong>pri</strong>sutan preko<br />
<strong>pri</strong>jevoda knjiga kao što su Mit i<br />
zbilja, Kovaèi i alemièari i Okultizam<br />
magija i pomodne kulture, dok je na<br />
neku varijantu hrvatskog ili srpskog<br />
preveden i dobar dio njegove<br />
fikcionalne produkcije poput duljih<br />
<strong>pri</strong>povjetki Mladost bez mladosti ili Na<br />
ulici Mantuleasa.<br />
Kritika demokracije, sklonost<br />
fašizmu<br />
Eliadeova biografija po<strong>pri</strong>lièno<br />
je dramatièna, pa èak izaziva i<br />
odreðene komentare. Roðen je 1907.<br />
u Bukureštu u ulici Mantuleasa i<br />
vrlo se rano, još kao mladac, poèinje<br />
zanimati za mitove, i to na znanstveni<br />
i literarni naèin. Studira u Bukureštu,<br />
a studijski boravi u Italiji, kasnije u<br />
Indiji, da bi kao diplomat boravio<br />
i u Portugalu za vrijeme Drugoga<br />
svjetskog rata. Tridesetih godina<br />
zajedno s Eugenom Ionescom <strong>pri</strong>pada<br />
literarnom krugu oko èasopisa<br />
Criterion, gdje se traga za svojevrsnom<br />
rumunjskom autentiènošæu, a tzv.<br />
trairizam, kako se pokret zvao,<br />
inzistirao je na duhovnoj obnovi, na<br />
svojevrsnoj respiritualizaciji rumunjske<br />
kulture. U politièkom smislu<br />
– a upravo æe to kasnije izazavati<br />
odreðene komentare – Eliade <strong>pri</strong>pada<br />
onoj nemaloj skupini europskih<br />
intelektualaca koji su poput nekakvih<br />
politièkih naivaca i zanesenjaka<br />
mislili da kritika demokracije nužno<br />
mora korespondirati sa simpatijama<br />
za nedemokratske oblike i politièki<br />
iracionalizam. Tridesetih godina, što<br />
pod utjecajem svog profesora Nae<br />
Ionescua, otvorenog simpatizera<br />
legionarizma, rumunjske verzije<br />
fašizma, a što zbog želje za kritikom<br />
europskog èovjeka, njegova<br />
egocentrizma, pa i demokracije kao<br />
nesavršenog poretka, Eliade zabasava<br />
u simpatiziranje rumunjske inaèice<br />
totalitarizma olièene u “Èeliènoj<br />
gardi”, vojno-politièkoj organizaciji<br />
utemeljenoj dvadesetih godina.<br />
Štoviše, krajem tridesetih godina<br />
pojavili su se i odreðeni èlanci u<br />
kojima Eliade na antisemitskom fonu<br />
<strong>pri</strong>govara tadašnjoj rumunjskoj vladi<br />
što dopušta useljavanje velikog broja<br />
Židova u Bukovinu, koji tu dolaze<br />
nakon kapitulacije Poljske. Kada se<br />
tome dodaju i izvjesno razumijevanje<br />
pa i simpatije za Salazarov režim<br />
u Portugalu, Eliadeova politièka<br />
biografija lako se da usporediti<br />
sa sliènim biografijama nemalog<br />
broja europskih velikih mislilaca<br />
i teoretièara, poput Heideggera,<br />
koji tridesetih godina svoju kritiku<br />
demokracije sravnjuju s otvorenim<br />
naklonostima prema dikatatorskim<br />
režimima.<br />
Sveto je, misli Eliade,<br />
svojevrsni izvor snage<br />
za čovjeka, za njegovu<br />
duhovnost, izvor<br />
značenja i mišljenja, iz<br />
tog se izvora čovjek<br />
napaja, čak i kad misli da<br />
je posve sekulariziran<br />
Neizbježna hijerofanija<br />
U knjizi-nacrtu, kako ju je u<br />
pogovoru nazvao Milivoj Solar, Eliade<br />
daje temeljne natuknice o odnosu<br />
iz svijeta sve više nestajuæeg svetog<br />
i sve više nastupajuæeg sekularnog,<br />
areligijskog i profanog. Prema Eliadeu,<br />
ne samo kod tzv. <strong>pri</strong>mitivnog nego i<br />
kod modernog èovjeka, svijet se nadaje<br />
u odreðenoj hijerofaniji, u oèitovanju<br />
svetoga. Pa dok je za èovjeka <strong>pri</strong>je<br />
modernistièkih projekata to bila<br />
samorazumljiva situacija – on je stalno<br />
želio živjeti u blizini Boga, neprestano<br />
se obraæao Svevišnjem, organizirao<br />
je vrijeme na naèin da se nikako ne<br />
zaboravi sakralno, posveæeno vrijeme,<br />
a i u cijeloj <strong>pri</strong>rodi zaticao je elemente<br />
ili fenomene svetosti – za modernog<br />
èovjeka ta je dimenzija uglavnom<br />
prekrita, a u nekim sluèajavima i<br />
potpuno zaboravljena.<br />
U svakom sluèaju, Eliadeova<br />
filozofska agenda obuhvaæa, meðu<br />
ostalim, odreðeni bergsonizam,<br />
posebno u pogledu tretiranja vremena.<br />
Eliade smatra da arhaièni èovjek<br />
ne živi u linearnom, homogenom<br />
vremenu, nego da vremenski niz<br />
doživljava na heterogen naèin, èesto<br />
ciklièan i ponavljajuæi. Takoðer, smatra<br />
da moderan èovjek, ma koliko ogrezao<br />
u, kako on to zove, teror historije, ipak<br />
opstaje i kao religiozan èovjek, kao<br />
onaj koji osjeæa i doživljava i elemente<br />
transcendentnoga. U tumaèenju<br />
svetoga oslanja se i na Durkheima, kao<br />
i na Rudolfa Otta i njegov pojam ganz<br />
andere. Sveto je, misli Eliade, svojevrsni<br />
izvor snage za èovjeka, za njegovu<br />
duhovnost, izvor znaèenja i mišljenja,<br />
iz tog se izvora èovjek napaja, èak i kad<br />
misli da je posve sekulariziran.<br />
Neke su njegove ideje, posebno one<br />
koji govore o svojevrsnoj reaktualizaciji<br />
mitskoga i religioznoga u suvremenom<br />
svijetu, nailazile na kritiku, posebno<br />
slijeva. Naime, smatralo se to<br />
svojevrsnim opskurantizmom, a<br />
njegovo uzdizanje arhaiènog èovjeka,<br />
pa èak i aksiološko supostavljanje<br />
modernom èovjeku, nerijetko se znalo<br />
tumaèiti kao oblik retradicionalizacije,<br />
ali i svojevrsnog neopoganizma.<br />
Prema Eliadeu, ne samo<br />
kod tzv. <strong>pri</strong>mitivnog<br />
nego i kod modernog<br />
čovjeka, svijet se nadaje<br />
u određenoj hijerofaniji,<br />
u očitovanju svetoga. Pa<br />
dok je za čovjeka <strong>pri</strong>je<br />
modernističkih projekata<br />
to bila samorazumljiva<br />
situacija, za modernog<br />
čovjeka ta je dimenzija<br />
uglavnom prekrivena,<br />
a u nekim slučajavima i<br />
potpuno zaboravljena<br />
Odgovor na krizu europskog<br />
čovjeka<br />
Na stranicama ovih novina u<br />
prošlom smo broju pisali o knjizi<br />
Zorana Kravara Antimodernizam. Posve<br />
sigurno bi se u niz autora iz Kravarove<br />
knjige mogao uklopiti i Eliade, kako<br />
svojim radovima i idejama, tako i<br />
svojim ranim politièkim angažmanom.<br />
U tom smislu važan je podatak iz<br />
biografije da je Eliade cijenio jednog<br />
Juliusa Evolu, da ga ja <strong>pri</strong>likom svog<br />
boravka u Italiji i susreo, te da je<br />
dijelio odreðene teme i nazore kojima<br />
je pokušavao odgovoriti na tzv. krizu<br />
europskog èovjeka.<br />
U ostalim svojim djelima Eliade je<br />
razvijao pojam šamanizma oslanjajuæi<br />
se <strong>pri</strong>tom na pojam nadnaravnoga<br />
kako ga je opisao James Frazer u svojoj<br />
Zlatnoj grani, dok se u nekim drugim<br />
djelima oèitovao utjecaj Carla Gustava<br />
Junga i Ernesta Cassirera.<br />
Knjiga je pisana jasnim jezikom i na<br />
pregledan naèin daje uvid u kulture<br />
tzv. <strong>pri</strong>mitivnih naroda, ali istodobno<br />
daje komparatistièki pregled religija te<br />
na kraju, ali ne i najmanje važno, daje<br />
i odreðenu ocjenu današnjeg stanja i<br />
duha vremena koje se sve više profanira.