11.05.2015 Views

Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez

Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez

Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

36 VI/131, 3. lipnja 2,,4.<br />

kritika<br />

(Anti)moderni <strong>pri</strong>mitivizam<br />

Rade Dragojević<br />

U knjizi posvećenoj svetosti prostora,<br />

vremena, čovjekove egzistencije i<br />

<strong>pri</strong>rode, autor – osim što daje glavne<br />

pojmove – ujedno poduzima i kritiku<br />

današnjeg sekulariziranog svijeta<br />

koji je ili izgubio ili zaboravio svetost<br />

svijeta i života<br />

Mircea Eliade, Sveto i profano; s<br />

francuskoga preveo Božidar Petrač;<br />

AGM; Zagreb, 2002.<br />

ratki tekst pod naslovom Sveto<br />

i profano, rumunjski povjesnièar<br />

religija i antropolog Mircea<br />

Eliade (1907.-1986.) napisao je 1956.<br />

za potrebe knjižnice džepnih izdanja<br />

u nakladi Rohwolt. I doista Sveto i<br />

profano, ili u originalu Le Sacré et le<br />

profane, svojevrsni je kratki uvod u<br />

povijest religija, rijeè je o prolegomeni<br />

za komparativnu religiologiju. Glavni<br />

mu je pojam homo religiosus koji<br />

govori o tome da èovjek, moderni ili<br />

arhaièni, uvijek èuva odreðenu vjeru u<br />

opstojnost neke apsolutne stvarnosti,<br />

u opstojnost svetog koje postojeæi<br />

svijet neprestano prevladava, ali se<br />

u njemu i razotkriva. Eliade nam je<br />

otkrio neke nove obzore prouèavanja<br />

religije i religijske svijesti, te upozorio<br />

kako se to podruèje ne smije i ne<br />

može promatrati iskljuèivo sa stajališta<br />

kršæanstva kao univerzalne vjere, pa<br />

time i s iskljuèivoga zapadnjaèkoga<br />

gledišta.<br />

U èetiri pogavlja posveæena<br />

svetosti prostora, vremena, èovjekove<br />

egzistencije i <strong>pri</strong>rode, autor – osim<br />

što daje glavne pojmove – ujedno<br />

poduzima i kritiku današnjeg<br />

sekulariziranog svijeta koji je ili izgubio<br />

ili zaboravio svetost svijeta i života.<br />

Eliade je u nas <strong>pri</strong>sutan preko<br />

<strong>pri</strong>jevoda knjiga kao što su Mit i<br />

zbilja, Kovaèi i alemièari i Okultizam<br />

magija i pomodne kulture, dok je na<br />

neku varijantu hrvatskog ili srpskog<br />

preveden i dobar dio njegove<br />

fikcionalne produkcije poput duljih<br />

<strong>pri</strong>povjetki Mladost bez mladosti ili Na<br />

ulici Mantuleasa.<br />

Kritika demokracije, sklonost<br />

fašizmu<br />

Eliadeova biografija po<strong>pri</strong>lièno<br />

je dramatièna, pa èak izaziva i<br />

odreðene komentare. Roðen je 1907.<br />

u Bukureštu u ulici Mantuleasa i<br />

vrlo se rano, još kao mladac, poèinje<br />

zanimati za mitove, i to na znanstveni<br />

i literarni naèin. Studira u Bukureštu,<br />

a studijski boravi u Italiji, kasnije u<br />

Indiji, da bi kao diplomat boravio<br />

i u Portugalu za vrijeme Drugoga<br />

svjetskog rata. Tridesetih godina<br />

zajedno s Eugenom Ionescom <strong>pri</strong>pada<br />

literarnom krugu oko èasopisa<br />

Criterion, gdje se traga za svojevrsnom<br />

rumunjskom autentiènošæu, a tzv.<br />

trairizam, kako se pokret zvao,<br />

inzistirao je na duhovnoj obnovi, na<br />

svojevrsnoj respiritualizaciji rumunjske<br />

kulture. U politièkom smislu<br />

– a upravo æe to kasnije izazavati<br />

odreðene komentare – Eliade <strong>pri</strong>pada<br />

onoj nemaloj skupini europskih<br />

intelektualaca koji su poput nekakvih<br />

politièkih naivaca i zanesenjaka<br />

mislili da kritika demokracije nužno<br />

mora korespondirati sa simpatijama<br />

za nedemokratske oblike i politièki<br />

iracionalizam. Tridesetih godina, što<br />

pod utjecajem svog profesora Nae<br />

Ionescua, otvorenog simpatizera<br />

legionarizma, rumunjske verzije<br />

fašizma, a što zbog želje za kritikom<br />

europskog èovjeka, njegova<br />

egocentrizma, pa i demokracije kao<br />

nesavršenog poretka, Eliade zabasava<br />

u simpatiziranje rumunjske inaèice<br />

totalitarizma olièene u “Èeliènoj<br />

gardi”, vojno-politièkoj organizaciji<br />

utemeljenoj dvadesetih godina.<br />

Štoviše, krajem tridesetih godina<br />

pojavili su se i odreðeni èlanci u<br />

kojima Eliade na antisemitskom fonu<br />

<strong>pri</strong>govara tadašnjoj rumunjskoj vladi<br />

što dopušta useljavanje velikog broja<br />

Židova u Bukovinu, koji tu dolaze<br />

nakon kapitulacije Poljske. Kada se<br />

tome dodaju i izvjesno razumijevanje<br />

pa i simpatije za Salazarov režim<br />

u Portugalu, Eliadeova politièka<br />

biografija lako se da usporediti<br />

sa sliènim biografijama nemalog<br />

broja europskih velikih mislilaca<br />

i teoretièara, poput Heideggera,<br />

koji tridesetih godina svoju kritiku<br />

demokracije sravnjuju s otvorenim<br />

naklonostima prema dikatatorskim<br />

režimima.<br />

Sveto je, misli Eliade,<br />

svojevrsni izvor snage<br />

za čovjeka, za njegovu<br />

duhovnost, izvor<br />

značenja i mišljenja, iz<br />

tog se izvora čovjek<br />

napaja, čak i kad misli da<br />

je posve sekulariziran<br />

Neizbježna hijerofanija<br />

U knjizi-nacrtu, kako ju je u<br />

pogovoru nazvao Milivoj Solar, Eliade<br />

daje temeljne natuknice o odnosu<br />

iz svijeta sve više nestajuæeg svetog<br />

i sve više nastupajuæeg sekularnog,<br />

areligijskog i profanog. Prema Eliadeu,<br />

ne samo kod tzv. <strong>pri</strong>mitivnog nego i<br />

kod modernog èovjeka, svijet se nadaje<br />

u odreðenoj hijerofaniji, u oèitovanju<br />

svetoga. Pa dok je za èovjeka <strong>pri</strong>je<br />

modernistièkih projekata to bila<br />

samorazumljiva situacija – on je stalno<br />

želio živjeti u blizini Boga, neprestano<br />

se obraæao Svevišnjem, organizirao<br />

je vrijeme na naèin da se nikako ne<br />

zaboravi sakralno, posveæeno vrijeme,<br />

a i u cijeloj <strong>pri</strong>rodi zaticao je elemente<br />

ili fenomene svetosti – za modernog<br />

èovjeka ta je dimenzija uglavnom<br />

prekrita, a u nekim sluèajavima i<br />

potpuno zaboravljena.<br />

U svakom sluèaju, Eliadeova<br />

filozofska agenda obuhvaæa, meðu<br />

ostalim, odreðeni bergsonizam,<br />

posebno u pogledu tretiranja vremena.<br />

Eliade smatra da arhaièni èovjek<br />

ne živi u linearnom, homogenom<br />

vremenu, nego da vremenski niz<br />

doživljava na heterogen naèin, èesto<br />

ciklièan i ponavljajuæi. Takoðer, smatra<br />

da moderan èovjek, ma koliko ogrezao<br />

u, kako on to zove, teror historije, ipak<br />

opstaje i kao religiozan èovjek, kao<br />

onaj koji osjeæa i doživljava i elemente<br />

transcendentnoga. U tumaèenju<br />

svetoga oslanja se i na Durkheima, kao<br />

i na Rudolfa Otta i njegov pojam ganz<br />

andere. Sveto je, misli Eliade, svojevrsni<br />

izvor snage za èovjeka, za njegovu<br />

duhovnost, izvor znaèenja i mišljenja,<br />

iz tog se izvora èovjek napaja, èak i kad<br />

misli da je posve sekulariziran.<br />

Neke su njegove ideje, posebno one<br />

koji govore o svojevrsnoj reaktualizaciji<br />

mitskoga i religioznoga u suvremenom<br />

svijetu, nailazile na kritiku, posebno<br />

slijeva. Naime, smatralo se to<br />

svojevrsnim opskurantizmom, a<br />

njegovo uzdizanje arhaiènog èovjeka,<br />

pa èak i aksiološko supostavljanje<br />

modernom èovjeku, nerijetko se znalo<br />

tumaèiti kao oblik retradicionalizacije,<br />

ali i svojevrsnog neopoganizma.<br />

Prema Eliadeu, ne samo<br />

kod tzv. <strong>pri</strong>mitivnog<br />

nego i kod modernog<br />

čovjeka, svijet se nadaje<br />

u određenoj hijerofaniji,<br />

u očitovanju svetoga. Pa<br />

dok je za čovjeka <strong>pri</strong>je<br />

modernističkih projekata<br />

to bila samorazumljiva<br />

situacija, za modernog<br />

čovjeka ta je dimenzija<br />

uglavnom prekrivena,<br />

a u nekim slučajavima i<br />

potpuno zaboravljena<br />

Odgovor na krizu europskog<br />

čovjeka<br />

Na stranicama ovih novina u<br />

prošlom smo broju pisali o knjizi<br />

Zorana Kravara Antimodernizam. Posve<br />

sigurno bi se u niz autora iz Kravarove<br />

knjige mogao uklopiti i Eliade, kako<br />

svojim radovima i idejama, tako i<br />

svojim ranim politièkim angažmanom.<br />

U tom smislu važan je podatak iz<br />

biografije da je Eliade cijenio jednog<br />

Juliusa Evolu, da ga ja <strong>pri</strong>likom svog<br />

boravka u Italiji i susreo, te da je<br />

dijelio odreðene teme i nazore kojima<br />

je pokušavao odgovoriti na tzv. krizu<br />

europskog èovjeka.<br />

U ostalim svojim djelima Eliade je<br />

razvijao pojam šamanizma oslanjajuæi<br />

se <strong>pri</strong>tom na pojam nadnaravnoga<br />

kako ga je opisao James Frazer u svojoj<br />

Zlatnoj grani, dok se u nekim drugim<br />

djelima oèitovao utjecaj Carla Gustava<br />

Junga i Ernesta Cassirera.<br />

Knjiga je pisana jasnim jezikom i na<br />

pregledan naèin daje uvid u kulture<br />

tzv. <strong>pri</strong>mitivnih naroda, ali istodobno<br />

daje komparatistièki pregled religija te<br />

na kraju, ali ne i najmanje važno, daje<br />

i odreðenu ocjenu današnjeg stanja i<br />

duha vremena koje se sve više profanira.

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!