Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
VI/131, 3. lipnja 2,,4.<br />
27<br />
festival europske kratke <strong>pri</strong>če<br />
Čitatelju, ljubavi moja<br />
Eric Holder<br />
ilo je to jedno od onih travanjskih jutara, kada<br />
u okolici Pariza cvatu jorgovan i potoènica, kad<br />
nas sunce napokon <strong>pri</strong>mora da skinemo sako,<br />
kada se na ulaznim vratima kuæâ poèinje obnavljati<br />
boja. Trebao sam se nasmiješiti nebu bez oblaèka.<br />
Uspijevao sam samo mozgati o urednicima èasopisa.<br />
Taj kojega sam vidio sat ranije duguje mi èetiri<br />
tisuæe franaka. Neka vrsta protekcije mi je omoguæila<br />
da ga odem gnjaviti doma, odnosno u ovo predgraðe<br />
gdje se sada nalazim. O, bio sam lijepo <strong>pri</strong>mljen i<br />
ispraæen, ali nisam se mogao osloboditi nekog nemira<br />
pomiješanog s malo vrtoglavice: jesam li bio na visini<br />
zadatka? Ipak, bio sam uvjeravan (dvadeset i jedan<br />
put, brojao sam) da sam njegov <strong>pri</strong>jatelj, <strong>pri</strong>pala mi je<br />
èast baciti oko na sadržaje buduæih brojeva, bit æe mi<br />
plaæeno u gotovini.<br />
Dvije stotine pedeset franaka. A karta za vlak koju<br />
sam tupo držao u ruci na toj maloj stanici u Yvelinesu<br />
upravo ih je progutala pedeset.<br />
– Gospodine!<br />
Bilo nas je trojica na peronu, na metar jedan od<br />
drugoga, a treæi je izgledao poput poludebila, sav krpa<br />
i zakrpa. Upravo se meni obraæao drugi. Mojih godina,<br />
plavih oèiju, stajao je glave lagano zabaèene unatrag,<br />
kao što to rade oni od metar šezdeset kada se obraæaju<br />
onima od metar osamdeset.<br />
– Ne znam kako bih vam to rekao – reèe napokon<br />
– no evo, ja, ja sam… Ukratko, proèitao sam vaš roman<br />
i svidio mi se.<br />
Jebote, èitatelj! Èitatelj kojeg ne poznam! “Padni<br />
mi na grudi!”, trebao sam povikati. Samo sam promrmljao:<br />
– Lijepo od vas.<br />
Urednik èasopisa nije više zauzimao sav prostor u<br />
mojim mislima, domogao se tajnog izlaza smještenog<br />
oko lijevog uha dok sam ja u mislima pružao svoj najbolji<br />
naslonjaè ovom <strong>pri</strong>došlici.<br />
U vlaku smo se zbližili. On predaje engleski, ne<br />
slaže se s rektoratom u Versaillesu, nosi torbu koja se<br />
doima preteškom i prevelikom za njega, a ja sam ga<br />
sramotno odvukao u pušaèki kupe: svaku je upaljenu<br />
cigaretu gledao kao obeæanje navale kašlja. Ipak, njegova<br />
ga je obzirnost s<strong>pri</strong>jeèila da ijednoj popusti.<br />
Ne znam koliko je vremena <strong>pri</strong>èao o mojoj knjizi,<br />
ali to je vrijeme prebrzo prošlo (zaista ju je proèitao).<br />
Kada se ostavio sâme te knjige, bilo je to kako bi se<br />
bacio na književnost opæenito. Priznao je strast prema<br />
engleskom “jezivom” romanu. Ann Radcliffe ili Mary<br />
Shelley su odjednom imale èari koje se kod nas <strong>pri</strong>daju<br />
samo Nastasji Kinski u Maria’s Lovers dok pere<br />
parket pod Mitchumovim užarenim okom. Posvetio<br />
im je svoj diplomski rad, <strong>pri</strong>je nego što je prošao na<br />
državnom natjeèaju za profesore. Pretvorit æe ga u<br />
doktorat, i tko zna neæe li kasnije završiti “izdavanjem”,<br />
pitao se skromno. Doimao se poput dobitnika<br />
književne nagrade objavljujuæi mi da mu je upravo to<br />
razdoblje engleske književnosti “dalo materijala za<br />
objavljivanje èlanka u jednom èasopisu”. Ta posljednja<br />
rijeè bila je nespretna te je uzrokovala moje nenadano<br />
zanimanje za putnike koji su ulazili na stanici<br />
Versailles-Chantiers. Ta se neuljudnost s moje strane<br />
ponovila samo još jednom, kad se <strong>pri</strong>hvatio “fokalizacije”.<br />
Eksterne ili interne, živnuo je, sad ih mogu<br />
sve razotkriti. Govorio je to poput deratizatora koji je<br />
imao gadan dan. U tom sam se trenu kroz prozor upiljio<br />
u Montparnasse. Polagano smo se <strong>pri</strong>bližavali.<br />
– Neæemo se samo tako rastati. – Moj me èitatelj<br />
pozorno promatrao: velike plave oèi crnih baršunastih<br />
obruba od mene su oèekivale divne <strong>pri</strong>jedloge kakve<br />
dajemo djeci. Trebalo je samo popiti èašicu u Rue du<br />
Départ ili Rue de l’Arrivée. Na meni, koji sam napravio<br />
prvi korak, bilo je da èastim: no on je ustrajao<br />
da plati moju èašicu likera od ribiza i svoju pivicu s<br />
limunadom.<br />
Deset metara dalje, nisam mogao uzvratiti istom<br />
mjerom. Prije svega zato što sam ja uzeo dupli anisovac,<br />
a on limunadu, ali i zato što je potom odbio, neumoljiv,<br />
da predoèim jednu od svoje dvije novèanice<br />
od sto franaka. Doznao sam da imam više od jednog<br />
èitatelja: jednog njegovog <strong>pri</strong>jatelja, u treæem bistrou,<br />
gotovo lopovskom mjestu (polagano smo se <strong>pri</strong>micali<br />
Rue de l’Ouest). Nekad je to bio bar u kojem se moglo<br />
kupiti cigarete, objasnila je vlasnica. Cigarete su<br />
joj oduzete; sada æe joj oduzeti i ugostiteljsku dozvolu,<br />
premda ne zna zbog èega toèno. Ona nas je poèastila<br />
èetvrtom rundom. Ja sam se držao duplog. On je<br />
s limunade prešao na èašicu piva.<br />
– Možeš to sve popiti? – dopustio sam si.<br />
Njegov stan, udaljen dvije postaje podzemnom<br />
(ali mi smo taj put prevalili pješice) gleda na bolnicu<br />
Saint-Joseph. Trideset kvadratnih metara iz kojih<br />
vrišti sitnièavi neženja. Predsoblje je progutalo barem<br />
pet kvadrata; isto tako i zahod. Ostalo ih je svega<br />
dvadeset, podijeljenih izmeðu mjesta za krevet i mjesta<br />
za sofu, knjige iznad, telefon pokraj. Pregrada u<br />
sredini sve je to razdvajala s ljupkošæu djevojaka kada<br />
se umiješaju kako bi posredovale meðu mladiæima.<br />
Odvikao sam se. Stanujem stotinu kilometara odatle,<br />
u ne-znam-koliko-sobnoj kuæi, jer su sobe nejasno<br />
razgranièene i razbacane. Zimi se tamo izbjegavaš<br />
prati; ljeti izbjegavaš ulaziti. U njoj stanuje ljubav<br />
mog života. Ipak sam upitao:<br />
– Mogu telefonirati?<br />
Ljubav mog života bila je odsutna. Tim bolje, u<br />
govoru mi se pojavilo ono zaplitanje koje ju obièno ne<br />
razveseli. Ipak sam obavijestio svoje najbliže susjede:<br />
– Recite joj da se neæu rano vratiti.<br />
Stilska figura.<br />
Imao je zalihe poput neromantiènih ljudi: jedva<br />
naèet viski Grouse, Angustura za dobar dojam, nikad<br />
otvoreni Malibu, votka koja æe zauvijek ostati na ledu.<br />
No pokazao se ljubaznim:<br />
– Kad bih se usudio… Bio bih poèašæen…<br />
Ukratko, biste li veèerali sa mnom veèeras? Nešto<br />
posve jednostavno.<br />
Što se tièe kuhinje, imao je samo jednu ploèu, poput<br />
onih koje zaposjednu hotelske sobe nakon tjedan<br />
dana boravka. Pokraj nje je stražarila mala grbava tava,<br />
izbijeljena od kamenca.<br />
– Idem kupiti dva, tri hladna jela.<br />
Izgovorio je to glasom koji je lagano podrhtavao:<br />
bilo je nemoguæe odrediti je li to zbog užasa što ponovo<br />
mora jesti ono na što ga godine studija nisu uspjele<br />
naviknuti ili je, naprotiv, iznenada naslutio da æe sa<br />
mnom podijeliti neumjerenu<br />
ljubav za hladni<br />
kuskus, valjuške<br />
u hladetini ili taboulé<br />
sa sleðem.<br />
Hrabro sam mu<br />
pružio jednu od<br />
svojih novèanica.<br />
Bio je dovoljno ljubazan<br />
da je odbije.<br />
– Za vino – inzistirao<br />
sam.<br />
Provirio mu je<br />
krajièak ružièastog<br />
jezika.<br />
– Imam ovdje<br />
dobrih butelja.<br />
– Gdje?<br />
Èitatelju, ljubavi<br />
moja, dok si<br />
izbivao vidio sam<br />
svoju knjigu.<br />
Oznaèavala<br />
je kraj tvojih<br />
penguin books i<br />
najavljivala impresivnu<br />
zbirku kožnih<br />
uveza. Njezin rub žut poput anisovca, taman dovoljno<br />
debeo da se moje ime vidi u komadu, tvorio je nešto<br />
poput treperenja kakvo se vidi na Atlantiku i koje<br />
ne<strong>pri</strong>mjetno zaljeve odvaja od puèine. Ne samo da si<br />
je proèitao nego si je i posuðivao: bila je previše uprljana,<br />
previše zgužvana za knjigu koja je prošla samo<br />
kroz tvoje ruèice.<br />
Èitatelju, zlato moje, kojim su se èudom moja<br />
sabrana djela popela na tvoju policu (bio sam jedini<br />
suvremeni frankofoni autor tamo gore)? Koja je emisija,<br />
koji èlanak, koji <strong>pri</strong>jatelj naveo tvoju ruku i u koju<br />
knjižaru (bila je to ipak emisija, èim si me prepoznao<br />
bez oklijevanja)?<br />
Nisam mislio na tebe pišuæi to djelo. Groznica me<br />
pognula nad moje likove. Kada bi pala noæ, lutali su<br />
mojim ne-znam-koliko-sobnim domom, ravnodušni<br />
prema vremenskim uvjetima, pržeæi se na suncu gdje<br />
sam ih ostavio. Nalazio sam ih ujutro u razlièitim položajima,<br />
neki su nabacili trbuh, one koji su smršavili<br />
otkrivao sam u razdoblju parenja. Trebalo je požuriti<br />
da bi se sve zapisalo.<br />
Rijeèi su tekle. Prilozi su padali pod pero kao skakavci<br />
u Africi, ponavljanja su spavala u sjeni subjektnih<br />
reèenica, metafore su se u upotrebi pokazivale<br />
sumnjivima, digresije su se nalazile posve u dnu, gotovo<br />
na obzoru, mašuæi maramicama na pozdrav: one<br />
se nikada neæe uklopiti u tekst. Najgori su neprekidni<br />
upadi sporednih likova koji nemaju nikakve veze s<br />
<strong>pri</strong>èom, ali koji se uporno pojavljuju, poput vjeverica<br />
Texa Averya, a ti gradiš nešto nalik na Key Largo.<br />
Jednog lijepog jutra odluèiš da je gotovo. Trebalo<br />
se gombati još stotinjak stranica, ali goni se, junaci su<br />
umorni. Vadiš poentu koju si èuvao na hladnom, udaraš<br />
zadnju toèku.<br />
Rukopis æe postati knjiga, pustimo po strani detalje,<br />
ili muke, meðu kojima su i odnosi s medijima.<br />
Ipak, pojavljuješ se kod izdavaèa, nepomièan ispred<br />
hrpa žutih rubova, zadužen da ih popuniš. Lepršaš<br />
pod stropom, prolaziš kroz prozorski okvir poput<br />
Aladinova duha ili Aliceine maèke. Hej, hej! Stani!<br />
Na što to slièiš? Ustaješ da bi bolje vidio. Pogled<br />
osoblja kuæe <strong>pri</strong>siljava te da ponovo sjedneš. “Htjeli<br />
ste kavu?” Nije ništa, odgovaraš brišuæi èelo, to je od<br />
vruæine.<br />
Prekasno, neæeš se više vratiti. Knjiga je izašla;<br />
padaju prva mišljenja, <strong>pri</strong>jateljska ili kritièka. I promašuju.<br />
Hvale kraj, a poèetak je bio bitan; ili stil tamo gdje<br />
je bilo nužno da ga ne bude – ili pak razborito izostavljanje<br />
stila tamo gdje (je zamišljeno da) pršti. Govore<br />
o strasti kada je rijeè o zlopamæenju, o opsjednutosti<br />
detaljima kad je dan pogled iz aviona. Èovjek se naðe<br />
zakriljen pokroviteljima koje ne želi, uvuèen u apsurdne<br />
srodnosti…<br />
Ustreptala srca, išèekuju se reakcije: na kraju se<br />
bježi èak i <strong>pri</strong>jateljima. I nakon uživanja u bravuroznom<br />
uzletu, povratak na selo. U tom trenutku, èitatelju,<br />
moram ti reæi, ideš na jetra.<br />
Vrijeme prolazi.<br />
Sada sanjarim kako æu dati braæu i sestre prethodnim<br />
likovima. Oni me pak sve manje zaokupljaju,<br />
upravo poput djece kad više nisu jedinci. I taj si<br />
trenutak ti izabrao za povratak i tvoje rijeèi napokon<br />
odzvanjaju (ljudi vole kad se <strong>pri</strong>èa o njihovoj<br />
prvoj djeci). Upravo si taj trenutak izabrao da se<br />
vratiš s kavijarom, mariniranim srdelama, crnim<br />
kruhom (mojom poslasticom). Znao sam<br />
da mi neæeš postavljati kretenska pitanja<br />
tipa “Zašto pišete?”. Mirno æemo veèerati<br />
zajedno. Nakon toga, život æe biti lijep, a<br />
noæ, prepuštena Parizu, naravno blaga.<br />
Imao sam dvije stotine franaka u džepu<br />
i želju za pisanjem.<br />
S francuskoga prevela Vedrana Berlengi<br />
ric Holder, rođen 1960. u Lilleu. Objavio više zapaženih proznih djela, među kojima romane Manfred ou<br />
l’hésitation (1985.); Duo forte (1989.); L’Ange de Bénarès (1993.); L’Homme de chevet (1995.); Mademoiselle<br />
Chambon (1996.) i knjige <strong>pri</strong>ča od kojih su najpoznatije Les Petits bleus (1987.); La Belle jardinière (1994.);<br />
En Compagnie des femmes (1995.) Dobitnik je više uglednih francuskih književnih nagrada među kojima Le <strong>pri</strong>x<br />
Fénéon, <strong>pri</strong>x Novembre, <strong>pri</strong>x Roger-Nimier