Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
18 VI/131, 3. lipnja 2,,4.<br />
vizualna kultura<br />
3-2-1-zero<br />
Silva Kalčić<br />
Svikli na razvikane projekte iza kojih<br />
stoje marginalna djela iz opusa<br />
proslavljenih umjetnika, nekoliko<br />
skica ili studija iz mladosti umjetnika,<br />
na ovoj se izložbi susrećemo oči u<br />
oči s izlošcima koji su karakteristični<br />
i zreli radovi u opusu proslavljenih<br />
umjetnika i u predstavljenim<br />
pravcima umjetnosti jasno zacrtanim<br />
u 20 stoljeće: monokromne<br />
umjetnosti, novog realizma, nove<br />
figuracije, nove geometrije, L’Art<br />
Concrete, kinetičke umjetnosti, oparta,<br />
spacijalizma<br />
Zero – europska vizija od 1958. do danas,<br />
izložba iz kolekcije Lenz Schönberg,<br />
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, od 29.<br />
travnja do 20. lipnja 2004.<br />
ero – europska vizija od 1958. do<br />
danas naziv je reprezentativne<br />
izložbe pod visokim pokroviteljstvom<br />
savezne ministrice vanjskih<br />
poslova Republike Austrije i hrvatskog<br />
Ministarstva kulture, koju Muzej suvremene<br />
umjetnosti bez vlastita prostora<br />
adekvatne velièine izlaže u Galeriji<br />
Kloviæevi dvori. Rijeè je o dijelu <strong>pri</strong>vatne<br />
kolekcije braènog para Anne i Gerharda<br />
Lenza, koji se poèinju baviti kolekcionarstvom<br />
pedesetih godina, a njezinu<br />
jezgru èine radovi – imenom Grupe, a<br />
djelatnošæu pokreta Zero, što su ga 1958.<br />
u Düsseldorfu oformili umjetnici Otto<br />
Piene, Heinz Mack i Gunther Uecker.<br />
Njihova djela veæ su odavno postala<br />
opæa mjesta, klasièna djela ne-klasiène,<br />
moderne umjetnosti, karakteristiènom<br />
redukcijom slikarskog izraza na enformel<br />
i šutnju monokromije, Kultermannovim rijeèima.<br />
Monochrome Malerei bio je, naime,<br />
naziv izložbe koju je Kultermann 1960.<br />
organizirao u Leverkusenu, okupljajuæi<br />
umjetnike suvremenike sliènog senzibiliteta,<br />
od kojih je veæina zastupljena<br />
i u zbirci Lenz Schönberg. Zvonko<br />
Makoviæ u predgovoru kataloga izložbe<br />
Zero – europska vizija od 1958. do danas daje<br />
tumaèenje naziva grupe iz naslova izložbe,<br />
gdje je nula, zero, sinonim za “zonu<br />
tišine u kojoj završava staro i zapoèinje<br />
novo”, “a zero je takoðer i ona toèka u<br />
odbrojavanju 4-3-2-1-zero” uobièajenom<br />
kod lansiranja raketa, iz nikom poznatih<br />
razloga. Grupa je osnovana upravo u vrijeme<br />
opæe opèinjenosti osvajanjem svemira,<br />
etabliranja SF žanra i superiornog<br />
stava ljudi u nadmetanju s <strong>pri</strong>rodom i<br />
njezinim zakonitostima koje su postavile<br />
u meðuvremenu probijene granice.<br />
Kamenje za meditaciju<br />
Zbirka Lenz Schönberg, rijeèima<br />
njezina vlasnika Gerharda Lenza, nije<br />
kulisa ni dekor. Naime, umjetnine se<br />
prožimaju sa stanovanjem, jednostavno<br />
svakodnevnim korištenjem kuæe i perivoja<br />
Lenz u selu Söll u tirolskom dijelu<br />
Austrije. U vrtu kuæe i nasadu crnogorice<br />
koji je okružuje postavljene su, kao<br />
outdoor instalacije mimikrijski uronjene<br />
u krajolik, skulpture – jedine pune<br />
skulpture na izložbi – Karla Prantla,<br />
njegovo kamenje za meditaciju isklesano<br />
u monolitnim komadima koje nalazimo<br />
i na izložbi: kamen za meditaciju<br />
od zelenoga granita, monolitni stup od<br />
crnoga švedskoga granita ili Hommage<br />
Malevièu od crvenoga ruskoga granita.<br />
Treba <strong>pri</strong>znati, izložba može izazvati<br />
veliko uzbuðenje u posjetitelja, pod<br />
uvjetom da barata osnovnim abecedarijem<br />
nefigurativne umjetnosti, umjetnosti<br />
“osloboðene služenju državi ili<br />
religiji, ilustriranja povijesti, koja može<br />
postojati bez stvari”, Malevièevim<br />
rijeèima. Svikli na razvikane projekte<br />
iza kojih stoje marginalna djela iz opusa<br />
proslavljenih umjetnika, nekoliko<br />
skica ili studija iz mladosti umjetnika,<br />
susreæemo se oèi u oèi s izlošcima koji<br />
su karakteristièni i zreli radovi u opusu<br />
proslavljenih umjetnika i u predstavljenim<br />
pravcima umjetnosti jasno<br />
zacrtanim u 20. stoljeæe: monokromne<br />
umjetnosti, novog realizma, nove figuracije,<br />
nove geometrije, L’Art Concrete,<br />
kinetièke umjetnosti, op-arta, spacijalizma.<br />
Austrijski <strong>pri</strong>vatni kolekcionari,<br />
slièno kao <strong>pri</strong>je njih, u istom kulturnom<br />
krugu središnje Europe, tvornièari<br />
èokolade Peter i Irena Ludwig koji<br />
skupljaju rana zrela Picassova djela<br />
iz pozicije suvremenika, prepoznali<br />
su važnost izložbenog projekta Nove<br />
tendencije 1961., u vrijeme koje obiluje<br />
umjetnièkim pokretima, što podrazumijeva<br />
okupljanje i grupiranje umjetnika<br />
te manifestne potke umjetnièkih<br />
radova. Na Novim tendencijama sudjeluje<br />
i Grupa Zero kojoj u domaæem kontekstu,<br />
posezanjem za strategijama<br />
enformela, odgovara dvije godine ranije<br />
oformljena grupa Gorgona. Na izložbi u<br />
Kloviæevim dvorima od domaæih autora<br />
zastupljeni su – tapiserijom od zavarenih<br />
željeznih lanaca Dušan Džamonja,<br />
koji je pedesetih bio umjetnièki<br />
istomišljenik Grupe Zero i èak je s<br />
Ueckerom održao zajednièku izložbu<br />
u Den Haagu, te Ivan Picelj, geometrijskim<br />
strukturama s programiranim<br />
površinama u obliku rastera od obojenog<br />
drveta iz osamdesetih, <strong>pri</strong>zivajuæi<br />
radove koji nastaju u stilu geometrijske<br />
apstrakcije u razdoblju EXAT-a 51,<br />
tzv. Eksperimentalnog ateljea koji se u<br />
svom manifestu iz 1953. obraæa neistomišljenicima:<br />
“…onima koji ove radove<br />
smatraju importom – epigonstvom,<br />
imitatorstvom – iako im zapravo ne bi<br />
trebalo odgovoriti, odgovaramo da su<br />
kulturna dobra vlasništvo èitavog èovjeèanstva.<br />
Onima koji skeptièki èekaju<br />
na sigurni sud historije da bi onda i<br />
oni dali svoj – odgovaramo da je svježe<br />
voæe zdravije od konzerviranog!... “.<br />
Ot<strong>pri</strong>like u isto vrijeme umjetnik<br />
roðen u Maðarskoj Victor Vasarely – takoðer<br />
predstavljen na izložbi monokromnom<br />
geometrijskom kompozicijom<br />
koja simulira grafièki tisak; zaista,<br />
njegova se djela èesto serijski proizvode<br />
prema ideji o “umjetnièkom djelu<br />
dostupnom svima” – u Žutom manifestu<br />
najavljuje “novi svijet geometrije, pun<br />
sunca i boje”.<br />
Doslovno i <strong>pri</strong>vidno kretanje<br />
umjetničkog djela<br />
Umjetnici enformela, <strong>pri</strong>sjetimo<br />
se, slikari su materije jer velike površine<br />
platna tretiraju tako da postaju<br />
nalik na zid – ne onaj koji se uzdiže,<br />
nego <strong>pri</strong>je zid koji se urušava, èesto<br />
izbrazdan grubim nasilnim potezima;<br />
dograðuju ih glazurom, pijeskom,<br />
mramornom prašinom, uljanom bojom<br />
izravno iz tube istisnutom na platno u<br />
debelom impastu, <strong>pri</strong>dodajuæi grundiranom<br />
platnu napetom na okvir treæu<br />
Arman, Armandus de Cremona faciebat, 1961.<br />
Djelatnost Grupe<br />
Zero okosnica je<br />
koncepcije izložbe; 105<br />
predstavljenih djela<br />
samo su petina cjelovite<br />
kolekcije, baš kao što<br />
je Njemačka – zemlja<br />
iz koje Grupa Zero<br />
dolazi, baš kao i <strong>pri</strong>je nje<br />
pejzažno romantičarsko<br />
slikarstvo, njemački<br />
ekspresionizam i umjetnik<br />
kao obrtnik najviših<br />
kvaliteta Bauhausa, uz<br />
konačnu realizaciju ideje<br />
Gesamtkunstwerka –<br />
svojevrsna čvrsta jezgra<br />
Nove Europe<br />
dimenziju i konaèno i zauvijek dokidajuæi<br />
jasnu podjelu slikarskog i medija<br />
skulpture. I veæina izložaka u Galeriji<br />
Kloviæevi dvori svojevrsni su hibridi<br />
skulpture i slike zidnog postava, odnosno<br />
skulpturalni reljefi, presvuèeni<br />
ili opremljeni elektromotorima, elektrostatièkim<br />
materijalima, ovješenim<br />
i nefiksiranim metalnim lamelama,<br />
prahom, pijeskom, piljevinom, kablovima<br />
i nitima, grafitom, smolom,<br />
vatom, stršeæim fragmentima zrcala,<br />
èavlima – kao rani kubistièki reljefi,<br />
svojevrsne slike-zamke – koji su, dakle,<br />
mogli ozbiljno ozlijediti svakog tko ih<br />
je smatrao iluzionistièkim slikarijama<br />
– neonskim cijevima, a u Armanovu<br />
sluèaju i violinom ispiljenom na režnjeve<br />
potom aplicirane na platno. Pod<br />
nazivom Armandus de Cremona faciebat<br />
drugi je njegov rad karakteristiènog<br />
jezika kvanitete, gdje su istom metodom<br />
apro<strong>pri</strong>jacije violine i gudala natiskani<br />
u sanduku od akrilnog stakla. Le Grand<br />
compteur du bien et du mal iz 1964.,<br />
prostorni kolaž od metalnih kotaèiæa<br />
zalivenih pleksiglasom, trebao bi se<br />
rotirati na željeznom postolju, no to,<br />
nažalost, nije tako, odnosno na izložbi<br />
smo uskraæeni za reprezentaciju pokreta,<br />
što je suština kinetièke umjetnosti.<br />
No zato je izvrstan opartistièki efekt,<br />
odnosno dojam kretanja umjetnièkog<br />
djela – za razliku od mimetièke umjetnosti<br />
gdje objekt može biti <strong>pri</strong>kazan<br />
u pokretu – postignut nategnutim<br />
najlonskim nitima oprostorenog reljefa<br />
Jesusa Raphaela Sota, koji dinamizira<br />
prostor iskljuèivo vizualnim efektima.<br />
Plavi i crni virtualni planovi titraju,<br />
poskakuju, divljaju u oku promatraèa.<br />
Prisjetimo se, kao nagovještaj kinetièke<br />
umjetnosti u Futuristièkom manifestu iz<br />
1910. stoji da “pokret i svjetlo uništavaju<br />
materijalnost tijela”.<br />
Slika kao putna karta<br />
Piero Manzoni, koji supotpisuje manifest<br />
Contro le stile, protiv stila kojim<br />
se proziva grupa Zero u svom manifestu<br />
što poèinje rijeèima “Zero ist die<br />
Stille”, predlaže sintezu života i umjetnosti<br />
koju utjelovljuje Èarobnim postoljima:<br />
osobi koja stoji na njima dan je<br />
dignitet umjetnièkog djela, znaèi li to<br />
da joj je oduzet goli ljudski? U svakom<br />
sluèaju, Manzoni svoj umjetnièki iden-