11.05.2015 Views

Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez

Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez

Europska kratka pri Europska kratka priča - Zarez

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

VI/131, 3. lipnja 2,,4.<br />

15<br />

esej<br />

Voljene životinje<br />

“I dalje”, erotolog digne svoju čašu, “raspomamljeni Rimljani su dresirali<br />

životinje za cirkuska draganja, Mirabeau tvrdi da pastiri iz Pirineja nalaze<br />

najveći užitak u nosnicama teleta, ozbiljni izvori kažu da su ribari s<br />

Crvenog mora tucali morske krave, a Maupassant glavom svjedoči da se<br />

engleski mistični pjesnik Charles Algernon Swinburne zajedno sa svojim<br />

ljubavnikom Powellom zabavljao nadraživanjem jedne domaće šimije.”<br />

Nikola Visković<br />

Ulomak iz istinite kronike Toposi erotike, sastavljene<br />

na temelju Dnevnika Andree Laurentisa i Rite R.,<br />

pronađenih 1990. u Haarlemu, Nizozemska. Događa<br />

se u ljeto 1969. u splitskom restaurantu Sarajevo,<br />

a uz Andreu i Ritu su pjesnikinja Marija Čudina i<br />

sastavljač ove kronike<br />

raznila se treæa boca kad Marija izazove “ovo<br />

vino je ipak htjelo nešto mesa!”<br />

“Neka”, èvrsto æe majstor ceremonije, “veèeras<br />

životinje ne jedemo!”<br />

I Riti to dobro doðe da postavi pitanje toposa životinja<br />

u ljubavi. Ne ljubavi životinja, razjasni, i ne<br />

zoofilije u znaèenju voljenja i poštovanja životinja,<br />

kako ih oni veèeras vegetarijanstvom poštuju, veæ<br />

zoofilije u izvornom znaèenju erotiziranja s beštijama.<br />

“O tome se govore uglavnom samo ružnoæe i zloèestoæe,<br />

a mi bismo mogli ovo druženje završiti ponekom<br />

pohvalom i obranom životinja u ljubavi!”<br />

Nikola smjesta <strong>pri</strong>zna da je u tome potpuni ignorant,<br />

znajuæi tek za starozavjetnu zapovijed da treba<br />

ubiti životinju i èovjeka koji se pare, te za pastirske<br />

igre s ovèicama i kozama.<br />

“Znaš i više”, Andrea æe, “ali ne prepoznaješ temu<br />

– gdje spadaju, na <strong>pri</strong>mjer, mitski zoolikovi i erotika<br />

govora.”<br />

“Misliš na Zeusa kao labuda nad Ledom, kao<br />

bijelog bika pod Europom i kao orla nad lijepim<br />

Ganimedom?”<br />

“Da, i na Zeusovu obljubljenu Ionu, koju kravooka<br />

nebesnica Hera osvetnièki pretvara u junicu. I takoðer<br />

na namještanje kraljice Pesifae u drveni kalup<br />

krave (krave od lijepe javorovine, prema Ovidiju)<br />

kako bi je poševio voljeni bik, kao i na njezina bikoglavog<br />

sinèeka Minotaura koji je zvjerski orgijao s<br />

grèkim mladiæima i djevojkama.”<br />

“Koliko pamtim”, <strong>pri</strong>mijeti pravnik, “on ih je žderao”.<br />

“Jest, ali naj<strong>pri</strong>je silovao, jer<br />

zašto bi inaèe tražio takav danak<br />

od cvijeta mladosti i ljepote<br />

Helade? A od te krvave strasti<br />

posjedovanja nama smrtnicima<br />

ostale su grožnje ‘nabit æu te’,<br />

‘ubit æu te’ i ‘pojest æu te’ iz<br />

ljubavnih zagrljaja. No, radosniju<br />

stranu ljubavnog animalizma<br />

u<strong>pri</strong>zoruje prvi bludnik Indije,<br />

božanski ljepotan Krišna, s<br />

njegovim lirskim obièajem da se<br />

zemaljskim djevama inkarnira<br />

u krasno govedo. A s ove naše<br />

strane, Veneru prate pohotni<br />

vrapèiæi, golubovi i zeèevi, pa<br />

Dioniza još i objesniji satirski<br />

jarèevi.”<br />

“Istina”, dosjeti se Nikola, “i<br />

šumsku Dijanu, što se svirepo<br />

osveæuje svakom mužjaku koji je<br />

ugleda nagu, prate jeleni i srne<br />

uzbudljivih dugoljastih dupeta.”<br />

“Te vitkoljupke srnine guze<br />

vidimo svakog ljeta kod naših<br />

djevojaka na Jadranu, kad nas<br />

spopadnu srsi i od Dijaninih<br />

strijela strah”, složi se Andrea,<br />

pogledavši ispod oka Ritu. Nitko<br />

za stolom ne bi tu nešto osobno shvatio da Rita nije<br />

pocrvenila kao pa<strong>pri</strong>ka, pa je onda Marija potapša po<br />

ruci, ne èudeæi se toj djetinjastoj smetenosti pod pomamnim<br />

<strong>pri</strong>mislima.<br />

“Nešto si pomiješao, kukavico sinja”, obrani Marija<br />

srne, “ne plaše tebe Dijanine, veæ Amorove strijele!<br />

Ipak, ja tvrdim da pod suncem nebeskim nema<br />

uzbudljivijeg mužjaka od Blakeovog tigra!”<br />

“Tako je”, podrži Rita, još ljupko zarumenjena, “mi<br />

hoæemo tigra, hoæemo tigra!”<br />

“To je uistinu pjesnièki osjeæaj”, ocijeni Nikola,<br />

“ali i djevojke i zrele žene ipak najviše uznemiruju<br />

jogunasti konji, od èega i nama nadahnuæe da budemo<br />

kavaliri!”<br />

Na što Andrea is<strong>pri</strong>èa pouke viteza Brantômea o<br />

nekim ne<strong>pri</strong>stojnim korespondencijama sitnih i krupnih<br />

dama sa sitnim i krupnim konjima, te proslijedi<br />

“bez eufemizama, znamo da se u literarnoj ljubavi, od<br />

Apulejeva Zlatnog magarca, preko Voltairove Djevice od<br />

Orleansa i Shakespeareova Sna ljetne noæi do Mussetova<br />

Gamiani, <strong>pri</strong>znaje prednost pitomom i kurèevitom<br />

magarèiæu, dok se samo osamljene dame ponekad još<br />

zanose za kuæne doge, poput Mussetova Medora, ili<br />

za suvremene jezièave pudle! U Asinus aureus Lucius<br />

kao magare je voljen, tetošen i obljubljen od jedne<br />

‘nove Pasifae’, koja ne samo ‘<strong>pri</strong>ma njegovu golemu<br />

spravu’, nego to još èini s takvim prohtjevima da se<br />

sivonja poboja kako neæe biti dovoljan.”<br />

“A djevica od Orleansa?”, znatiželjno æe Marija.<br />

“Nepopravljivi Voltaire <strong>pri</strong>èa, ali nijeèuæi u tome<br />

svoje autorstvo, da junaèna Ivana Orleanka zamjenjuje<br />

danskog kraljeviæa za ljubav jednog dragog sivca, s<br />

kojim se potajno i strasno grli:<br />

“Stisla Jeana micu dok zadnjicom vrca,<br />

U vatri što guta ljubavnika njena,<br />

Da ubrza taj èas razdjevièenja,<br />

Pa trticu svoju od nježna satena<br />

Svija uz slabine sivca što je prca.”<br />

“I dalje”, erotolog digne svoju èašu,<br />

“raspomamljeni Rimljani su dresirali životinje za<br />

cirkuska draganja, Mirabeau tvrdi da pastiri iz Pirineja<br />

nalaze najveæi užitak u nosnicama teleta, ozbiljni<br />

izvori kažu da su ribari s Crvenog mora tucali morske<br />

krave, a Maupassant glavom svjedoèi da se engleski<br />

mistièni pjesnik Charles Algernon Swinburne<br />

zajedno sa svojim ljubavnikom Powellom zabavljao<br />

nadraživanjem jedne domaæe šimije.”<br />

“Pa to su zloupotrebe životinje... nedopustivo!”,<br />

zgrozi se Marija.<br />

“Slažem se”, reèe Andrea, “i zato je pravdoljubivi<br />

jarac rogonja ubio pastira Kratisa kad se ovaj zaljubio u<br />

njegovu kozicu. A u naše doba simpatièna razvratnica<br />

Emmanuelle sastavlja sebi, da ne bi muèila beštije, èitavu<br />

zbirku vjernih surogata, godemicheta ili didloa, konjskih,<br />

magareæih, pseæih i drugih bestijalnih udova.”<br />

“Svijet je bio iznenaðen, ali ne i zgranut zbog<br />

vrijeðanja životinjskih prava”, <strong>pri</strong>loži Nikola i taj podatak,<br />

“kad je 1948. Kinseyjevo istraživanje pokazalo<br />

da 17% poljo<strong>pri</strong>vrednih radnika SAD-a ima nekakve<br />

spolne dodire s domaæim životinjama.”<br />

“Zanimljiv je i podatak”, nadoda Rita <strong>pri</strong>rodnjakinja,<br />

“da su još donedavno lijeènici dijagnosticirali<br />

gravidnost žena s pomoæu tkiva žrtvovanih žaba! A<br />

žabe i zmije, hladnokrvni ovipari, upravo nose dobar<br />

glas da su im ženke vrlo strasne – jer žabe se plode<br />

u zagrljajima što traju satima, koliko treba da im se<br />

jajašca pomiješaju s izbaèenim sjemenom mužjaka,<br />

a gospoðe zmije se plode tako da se danima svijaju<br />

u klupko s mnoštvom dragana. To je, koliko znam,<br />

jedinstveni sluèaj grupnog seksa, i to matrijarhalnog,<br />

kod razvijenijih vrsta!”<br />

“Kad veæ spominješ vodozemca”, upozori Andrea,<br />

“sjetimo se još jednom da se u suvremenoj erotici<br />

androgini i biseksualci nazivaju ‘vodozemci’ ili ‘amfibije’<br />

– kao osobe što ljube i vodu/muško i zemlju/<br />

žensko, kakvi bijaše skoro svi grèki filozofi, Marcijal,<br />

Shakespeare, Byron, Colette, Virginia Woolf, Anais<br />

Nin i toliki drugi.”<br />

“Zaista je moguæe da buduænost ljudske spolnosti<br />

<strong>pri</strong>padne vodozemstvu”, obraduje se Marija, “i to<br />

veæ navješæuju današnja <strong>pri</strong>bližavanja ženske i muške<br />

osjeæajnosti! No, plašim se, mi æemo se na Balkanu<br />

tome naèekati!”<br />

“U Kama sutri se stražnji ljubavnièki modus lijepo<br />

naziva ‘kravlji snošaj’”, nastavi Andrea, “dok se bilingvistièki<br />

položaj 69 naziva ‘snošaj vrane’ i ubrzano<br />

tuckanje ‘zov vrapca’ – tako da nije samo u zapadnoj<br />

civilizaciji vragolasti vrapèiæ, zajedno s isto tako zapaljivim<br />

golubom i zecom, znamen raspusne Afrodite.”<br />

“I posve je smisleno da se pica naziva ‘maca’ i<br />

‘kuna’”, zakljuèi Nikola, “s obzirom na njihove svilene<br />

umiljatosti i lukavosti!”<br />

“Izbrijana pica kao da postaje dražesno glatka ribica,<br />

zbog èega se uistinu, ali i iz još jednog razloga,<br />

šatrovaèki naziva riba, a uz to ima i draž povratka u<br />

djetinjastu golu nevinost”, ne propusti majstor ceremonije<br />

ni taj topos, “no izgleda da je još uvijek opæenito<br />

<strong>pri</strong>vlaènija krznena pica u njezinim tradicionalnim<br />

i bajkovitim ulogama opasne lisice, tajanstvene<br />

kune (tako bliske latinskom cunnus i francuskom con<br />

= pièka, a odakle možda naši izrazi kundra i kunda) i<br />

umiljate maèke!”<br />

“Bože, drage li su beštije!”, usklikne sneno Marija<br />

gucnuvši bijelu ambroziju, “prelijepe i vazda spremne<br />

na krvoloène nježnosti!”<br />

Andrea cmokne njezin maleni maslinasti obraz,<br />

“da, prave ljubavi ostavljaju tragove ugriza, udaraca,<br />

grebanja, zvjerskih ljubomora, kanibalskih <strong>pri</strong>jetnji i<br />

predveèernjih ubojstava!”<br />

Potom je uslijedila analiza erotskog zoojezika, onog<br />

puèkog i onog uglaðenog, s tolikim tepanjima što lako<br />

prelaze u pogrde, ili pak suprotno, uz mrsnonježne likove<br />

kuèke, krave, svinje, jarca, kobile, pastuha, miša,<br />

pijetla, goluba, galeba, zeèice, maèke, rode, žabe...<br />

Marija je suzila od pelješke kapljice i smijeha,<br />

Nikola se ozbiljno predavao rašèlambama, Rita je<br />

sve obavijala zaljubljenošæu, Andrea je feštu <strong>pri</strong>vodio<br />

kraju stihovima iz Ode Prijapu Alexisa Pirona iz 1710.<br />

godine:<br />

“Ptice, kitovi, deve,<br />

Kukci, životinja i èovjek, svi,<br />

Na nebu, pod vodom, na zemlji,<br />

Svi hoæe da se ševe.”

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!