Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Kakve veze ima Gaussova distribucija i njezina standardna devijacija s<br />
politikom? E, ima. I te kako. Stalno se postavlja pitanje odakle će u proračunu<br />
društvo platiti za decentan život hedikepiranih, koje bi najradije sakrili u stanove<br />
njihovih unesrećenih familija samo zato što su imali peh. S druge strane, plaćamo<br />
ulaznice da bismo aplaudirali performansama onih koji su imali sreće da se nađu<br />
na drugom ekstremu Gaussove krivulje; kupujemo tabloide (što su danas gotovo<br />
sve novine), buljimo u televiziju da bismo gledali jet-set uspješnih sportaša,<br />
biznismena, bogatašica, umjetnika, pa čak i znanstvenika. Često je to opscena<br />
parada ljudi koji su jednako zaslužni za svoje talente koliko su hendikepirani krivi<br />
za svoj hedikep. Paradigma genske lutrije kaže: nema ni krivnje ni zasluge jer se<br />
karakteristike izvlače iz istog bubnja! Često čujem komentar: "Ali oni vrhunski nešto<br />
ipak moraju raditi da bi postigli uspjeh". Odgovor: da, ali samo ako im to njihovi<br />
geni dozvole. Ako geni kažu "ne osjećaš se dobro, zapravo ti je gadno, nema ti<br />
druge nego idi u birtiju piti i pušiti ili se dodatno drogirati", onda će se to najčešće i<br />
dogoditi.<br />
Ali, nije sve u genima! Istina Geni su odgovorni samo za to kako biološki<br />
nastajemo. A ostaje još kako postajemo osobe, kako se formiramo intrauterino i<br />
ekstrauterino. Ima još jedna lutrija na čiji ishod imamo jednako utjecaja (nula)<br />
koliko i na lutriju gena, a to je mama − tata lutrija. Niti smo birali svoje gene, niti<br />
smo birali mamu i tatu. Rodimo se, i u sljedećih pet-šest godina slučajni mama −<br />
tata će nam odrediti koji jezik govorimo, kako razmišljamo, u što vjerujemo, što<br />
volimo, a što mrzimo. To se sada zove "razvojno programiranje". I s tim dvjema<br />
lutrijama smo uglavnom zapečaćeni: niti ćemo se genetski modificirati, niti će<br />
psihoanalitičari moći promijeniti ono što je "sprženo" iskustvom ranih godina života.<br />
Da, učit ćemo cijelog života neke sitnice, vještine, bubati, oponašati, ali samo u<br />
granicama određenim dvjema lutrijama. Tko god pokuša postati netko drugi, ispast<br />
će kad-tad patetični luzer. Dakle, učinimo najbolje što možemo s onim što nam je<br />
dano i uvježbavajmo se da u tome uživamo jer je svaki od nas, fakat, svaki od nas<br />
− jedinstven slučaj!<br />
Prije dva tjedna sam na poziv kluba <strong>sud</strong>aca u <strong>Vukovaru</strong> održao seminar na<br />
temu "Odgovornost i krivica: razmišljanja jednog genetičara". Na osnovu priče o<br />
dvije lutrije, predložio sam im tezu da – iako odgovorni – ne možemo biti krivi čak<br />
ni kada smo kriminalci. Zatvorska kazna ne bi trebala biti odgovor civiliziranog<br />
društva na peh individue. Notorni odgojni neuspjeh zatvorskih kazni dovoljan je<br />
protuargument. No, opasnost tih nesretnih individua po društvo je evidentna te se<br />
takve osobe treba smjestiti u lijepo uređene karantene u kojima nisu kažnjavane,<br />
nego izolirane, uz pomno objašnjenje i neku odštetu za peh pri izvlačenju srećki<br />
dviju lutrija.<br />
Simetrični argument: je li opravdano da osobe koje su dobile izvanredan<br />
talent budu ekskluzivni vlasnici rezultata svog talenta koji nisu ničim zaslužile?<br />
Plaćanje troškova života hendikepiranih, kao i troškova luksuznih karantena,<br />
dolazi, sasvim prirodno, od viška dobara koje produciraju oni s nezasluženim<br />
talentima. Sjetimo se ponovno: izlazimo iz istog bubnja lutrije!<br />
A sada nešto o praktičnoj politici ljudske raznovrsnosti. Nepotrebno je<br />
zaboravljati da je život borba. Svako živo stvorenje, pa i čovjek, u stalnoj je<br />
kompeticiji za hranu, vodu, energiju, prostor i priliku za razmnožavanje.<br />
28
Change language