Untitled - Županijski sud u Vukovaru

STRUČNI RADOVI
I. GENETIKA I POLITIKA LJUDSKE RAZNOVRSNOSTI
Autor: akademik Miroslav Radman
Iako nas danas ima oko šest milijardi, potomci smo male obitelji od oko deset
tisuća zajedničkih predaka. Svi ljudi su, dakle, genski mozaici jednog velikog skupa
genoma, pa je rođenje svakog ljudskog bića kao izvlačenje genskih srećaka iz
istog bubnja. Zato paradigma genske lutrije kaže: nema ni krivnje ni zasluge za
izvučene karakteristike. Istina, nije sve u genima. Postoji i mama - tata lutrija, na
koju nemamo utjecaja.
Parizu se zahuktala predizborna groznica. Već smo na minus 60 dana od
početka predsjedničkih izbora. Milijuni eura se troše na rad PR ekipa koje bi
trebale izmisliti trikove na koje će glasači najlakše nasjesti. Nicolas Sarkozy
obećava pokretanje spore Francuske putem investicija u efikasne individue i
gospodarske strukture, dajući im slobodu od tradicionalne državne stege.
Segolène Royal slaže se sa svima, svima kaže "imate pravo", i obećava da će
zadovoljiti potrebe svih Francuza i svih imigranata, ali ne kaže odakle će
namaknuti pare potrebne za zadovoljavanje svih potreba. Segolène je simpatičnija,
a Nicolas je kredibilniji. Veliki problem Francuske je što većina Francuza ne voli
elitizam, ali vole da Francuska bude najbolja i najbogatija zemlja.
Meni se pričinja da bi način razmišljanja razvijen radom u fundamentalnoj
genetici, populacijskoj genetici i evoluciji mogao pomoći nama svima, pa i
političarima, da shvatimo jednostavnost rješavanja naoko kompleksnih problema
društva. Treba na neriješene probleme pogledati iz različitih uglova i jedan od
pogleda može pokazati ključni detalj koji omogućava rješenje problema. Kako smo
svi ipak neznalice – što nas ne lišava arogancije – kad god nam se dogodi da
nešto uopće ne razumijemo, onda redovno deklariramo kako je to "vrlo
komplicirano" i kompleksno. A kako znamo da je komplicirano nešto o čemu ništa
ne znamo? Kada budemo saznali i razumjeli, često će se pokazati da je problem ili
fenomen zapravo jednostavan. Vrsni znanstvenici kažu "ne znam" češće i lakše od
ostalih profesionalaca. Pohvalno.
Fundamentalni problem koji nije riješila ni jedna zemlja jest problem
produktivnog menadžmenta ljudske raznovrsnosti. Znamo da su monokulture
biljaka nepoželjne radi opasnosti da ih uspješni parazit potamani i da zato
ostanemo gladni. Znamo i da je klonirano ljudsko društvo nepoželjno ne zbog čina
kloniranja (bakterije se kloniraju diobom pa im ništa ne fali jer ih samo u mom
debelom crijevu ima barem deset tisuća puta više nego što ima ljudi na kugli
zemaljskoj), nego zato što bi u maloj zemlji kao što je Hrvatska bilo premalo
slučajnih varijacija. Pa bi svi, na primjer, htjeli raditi u modi, biti šminkeri, ili
poljoprivrednici, ili gangsteri. Ne bi bilo načina da se izgradi vijabilno društvo
individua koje bi preživjele dovoljno dugo da se razmnože.
26