PELJAR I. - Hrvatski hidrografski institut

B-I
Karta 100-19
01
OPΔI PODACI
05
10
15
20
25
30
Geografski podaci
Jadransko more je dio Sredozemnog mora izmeappleu Balkanskog i Apeninskog poluotoka, na geografskoj duæini
izmeappleu 12° 15’E i 19° 45’E i geografskoj πirini izmeappleu 39° 45’N i 45° 45’N. Juæna granica ukljuËuje
Otrantska vrata u cijelosti i ide spojnicom rt Santa Maria di Leuca - sjeverna obala otoka Krfa - uπÊe rijeke
Butrintit. Uzduæna os mjerena od uπÊa rijeke Butrintit do Porto di Lido (Venezia) iznosi 475 nautiËkih milja,
a πirinska os, okomita na uzduænu, od luke Omiπ do luke Vasto 117 nautiËkih milja. Jadransko more obuhvaÊa
138.595 km 2 povrπine.
Ukupna duljina svih obala (kopna i otoka) iznosi 7.912 km, a koeficijent razvedenosti 6.1; duljina obale
Republike Hrvatske je 5.835.5 km (74%), Italije 1.272 km (16%), Albanije 406 km (5%), Crne Gore 260 km
(3.3%), Slovenije 44.5 km (0.5%) i BiH 21 km (0.3%). Koeficijent razvedenosti hrvatske obale iznosi 11, te
se ubraja u najrazvedenije morske obale svijeta.
Kopnena obala Jadranskoga mora duga je 3.737 km, od Ëega hrvatska 1.777.5 km (48%), talijanska 1.249 km
(33%), albanska 396 km (11%), crnogorska 249 km (6,7%), slovenska 44.5 km (0.01%) i bosanskohercegovaËka
0.005%). OtoËna je obala duga 4.174 km, od Ëega hrvatska 4.058 km (97,2%), talijanska 23 km, albanska
10 km, crnogorska 11 km i grËka 73 km.
Od oko 1.250 otoka, otoËiÊa, grebena i hridi, uglavnom uz istoËnu obalu, najviπe ih je u hrvatskom dijelu
Jadrana (1.185). NajveÊi su Krk (405.78 km 2 ), Cres (405.78 km 2 ) i BraË (349.57 km 2 ).
Dio istoËne obale Jadrana od uvale Sveti Jernej do uπÊa rijeke Dragonje pripada Republici Sloveniji. Obala
od uπÊa rijeke Dragonje do sredine ulaza u Boku kotorsku pripada Republici Hrvatskoj, ukljuËujuÊi sve
otoke duæ te obale i otoËje Palagruæa.
Dio obale od sredine ulaza u Boku kotorsku do uπÊa rijeke Bojane pripada SR Jugoslaviji, a od uπÊa rijeke
Bojane do uvale Ftelia u Sjevernom krfskom kanalu, ukljuËujuÊi i otok Sazan pripada Republici Albaniji.
Zapadna obala Jadrana, od rta Santa Maria di Leuca i dio istoËne obale do uvale Sveti Jernej, ukljuËujuÊi i
otoke Tremiti i Pianosa pripada Republici Italiji.
GrËki otoci Othonoi (Fano) i Marlera, iako su u Jadranskom moru, opisani su u Peljaru Jonskog mora.
HIDROGRAFSKI I OCEANOGRAFSKI PODACI
35
40
45
50
Priroda obale
Jadransko more izmeappleu Balkanskog i Apeninskog poluotoka okruæeno je gorskim lancima Apenina, Alpa,
Dinarida i Helenida.
Na istoËnoj obali planinski lanac Dinarida pruæa se u smjeru sjeverozapad-jugoistok, usporedno sa smjerom
pruæanja obalne crte i otoËnog arhipelaga, i to na nekim mjestima neposredno od obale. U srediπnjem dijelu
dinarski planinski lanac se lagano povija u smjeru zapad-istok, udaljujuÊi se od obale, pa je i smjer pruæanja
otoËnog arhipelaga na tom dijelu isti kao i smjer planina na kopnu.
Obala Albanije proteæe se u smjeru meridijana. Obalna crta je usporedna sa smjerom protezanja albanskih
planina koje pripadaju πarskopindskom sustavu. Primorska ravnica ovdje je promjenljive πirine, od 5 do
50 km. Jedino u juænom dijelu (juæno od Valone) obala postaje strma i visoka.
Zapadna, talijanska obala Jadrana raznolika je po izgledu. Od rta Santa Maria di Leuca pa do planinskog
masiva Gargano obalni je pojas jednoliËan i nizak s gotovo neprekinutim nizom pjeπËanih plaæa i ponegdje
moËvarnih podruËja. U pozadini ovog dijela obale uzdiæe se visoravan Puglie. Na poluotoku Gargano vapnenaËki
masiv Monte Calvo uzdiæe se do visine 1.054 m. Sjeverno od ovog poluotoka pa do Ortone obala
je stjenovita, ponegdje prekinuta πljunkovitim plaæama, zatim opet postaje niska, jednoliËna i uglavnom
pjeπËana. IduÊi prema sjeveru nisku obalu naglo prekida okomita strmina Monte Conero (kod Ancone),
zatim se opet nastavlja posve niska i pjeπËana obala do πirokog, moËvarnog uπÊa rijeke Po. U Venecijskom
zaljevu karakteristiËno je lagunsko podruËje sve do luke Monfalcone, a onda prema istoku obala postaje
visoka i strma sa slikovitom pozadinom kraπke visoravni oko TrπÊanskog zaljeva.
55
Peljar I B 3