Osnovi programiranja i programski jezici
Osnovi programiranja i programski jezici
Osnovi programiranja i programski jezici
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
ASEMBLER<br />
Zbog nepreglednosti programa napisanih<br />
mašinskim instrukcijama, uvodi se skraćeni način<br />
njihovog pisanja, tzv. mnemonički (simbolički) ili<br />
asemblerski kod, kratko asembler.<br />
Mnemonički kod (simbolički kod):<br />
Ovaj atribut se dodeljuje<br />
pojmovima, koji služe kao podrška<br />
ljudskom pamćenju. Na primer, u<br />
većini asemblera, operacija sabiranja<br />
se obeležava simbolom ADD<br />
(engleski: sabiranje). Time<br />
programer odmah zna o kojoj je<br />
operaciji reč. Osim operacija, i<br />
podaci mogu imati simbolička<br />
imena (simboličko adresiranje).<br />
Da bi se savladala tehnika <strong>programiranja</strong> na nivou asemblera, potrebno je poznavati<br />
unutrašnju logiku računara, pa učenje osnova ovakvoga <strong>programiranja</strong> traje nešto duže,<br />
a programi napisani na ovaj način nisu ni pregledni ni jednostavni za korigovanje.<br />
Jedina prednost im je brzo izvođenje, jer se u mašini izvode direktno.<br />
VIŠI PROGRAMSKI JEZICI<br />
Programiranje računara pomoću asemblera ima i<br />
jedan veliki nedostatak. Univerzalnost<br />
(nezavisnost od tipa računara na kome se radi), pa<br />
i atraktivnost rada nije takva da bi se računarima<br />
obezbedilo široko tržište i veliki broj korisnika.<br />
Te činjenice su bili svesni i veliki proizvođači<br />
računara, pa su u borbi za bolji plasman odvajali<br />
velika sredstva za istraživanje metoda za<br />
jednostavnije i korisniku “bliže” programiranje.<br />
Kao rezultat tih istraživanja krajem pedesetih<br />
godina pojavio se prvi viši <strong>programski</strong> jezik kojim<br />
je bilo omogućeno programiranje nezavisno od<br />
tipa računara. Programski jezik je bio namenjen<br />
za opštu upotrebu, i to, pre svega, za inženjerskotehničke<br />
probleme.<br />
Ideja na kojoj je baziran viši <strong>programski</strong> jezik je<br />
veoma jednostavna. Ako već u računaru postoji<br />
operativna memorija u kojoj se mogu pamtiti<br />
podaci ili instrukcije, zašto ne iskoristiti tu<br />
osobinu memorije i popamtiti, na primer niz<br />
asemblerskih instrukcija kojima se sabiraju,<br />
množe, oduzimaju brojevi, računaju logaritmi itd.<br />
Skup instrukcija: Skup svih<br />
instrukcija jednog računara<br />
(mašinski jezik), odnosno naredbi<br />
jednog programskog jezika.<br />
Izvorni program: Program napisan<br />
na nekom simboličkom ili višem<br />
programskom jeziku. Karakteristika<br />
izvornog programa je da se on ne<br />
može direktno izvršiti na računaru,<br />
već se pre toga mora prevesti u<br />
objektni program korišćenjem<br />
odgovarajućeg prevodioca.<br />
Programski jezik na kome je izvorni<br />
program napisan nazivamo izvorni<br />
<strong>programski</strong> jezik. Većina<br />
proizvođača ne isporučuje svoje<br />
izvorne programe korisnicima, već<br />
samo odgovarajuće izvršne<br />
programe.<br />
Svi ti “skupovi” instrukcija “pamte” se pod pogodnim imenima i mi samo, pozivajući<br />
se na ta imena (skup instrukcija jezika), pišemo program, odnosno određujemo tok<br />
računarskih i logičkih operacija u računaru. Tako se program napisan na<br />
62