Osnovi programiranja i programski jezici

Osnovi programiranja i programski jezici Osnovi programiranja i programski jezici

carstvolokvanja.com
from carstvolokvanja.com More from this publisher
06.04.2015 Views

napretkom tehnologije u računarstvu. Prvi računari praktično su bili bez operativnih sistema. Programiralo se na mašinski-orijentisanim jezicima i sve ono što danas rade operativni sistemi, programer je morao sam da isprogramira. PRVA GENERACIJA OPERATIVNIH SISTEMA Prvi operativni sistem napravljen za računar IBM-701 početkom pedesetih godina. Operativnih sistemi prve generacije bili su na većim računarima, dok su manji računari i dalje bili bez operativnih sistema. Razvoj prve generacije je potrajao do kraja pedesetih godina. Na računarima se primenjivala paketna obrada podataka. To je postupak u kojem se programi izvršavaju jedan za drugim i dok se izvršava jedan program, ceo računar je njemu na raspolaganju. Programi i podaci su unošeni u računar preko bušenih kartica, koje su slagane u pakete. Dosta je vremena gubljeno prilikom prelaska sa jednog programa na drugi. Prvi operativni sistemi pravljeni su sa ciljem da se skrati vreme prelaska sa jednog programa na drugi, podržavajući pri tom paketnu obradu podataka. Pored redne obrade podataka, za operativne sisteme prve generacije karakteristično je da su posedovali standardne rutine za kontrolu ulazaizlaza podataka i jednostavan jezik za opis zadatka korisnika. DRUGA GENERACIJA OPERATIVNIH SISTEMA Druga generacija operativnih sistema pojavljuje se šezdesetih godina. Kod ovih operativnih sistema je prvi put korišćen multiprogramski režima rada. U ovom režimu nekoliko zadataka se istovremeno nalazi u osnovnoj memoriji računara, a centralni procesor deo svog vremena posvećuje svakom zadatku. U istim godinama su se pojavili višeprocesorski sistemi kao i operativni sistemi koji su podržavali takav rad. Višeprocesorski sistem: Računarski sistem, sastavljen iz dve ili više centralnih jedinica, koje koriste zajedničku operativnu memoriju. Višeprocesorski sistemi se koriste za paralelnu obradu podataka. Znatan broj novih rešenja kod operativnih sistema druge generacije prisutan je i kod savremenih operativnih sistema: • Rad u razdeljenom vremenu i mogućnost korišćenja terminala za tzv. dijalog sa računarom. Svaki korisnik je u direktnom kontaktu sa računarom preko svog terminala. Zbog velike brzine rada, centralni procesor deli svoje vreme i svakom korisniku posvećuje jedan vremenski interval. Pošto je brzina rada čoveka neuporedivo manja od brzine centralnog procesora, svi korisnici imaju utisak da istovremeno koriste centralni procesor. • Podrška programima koji ne zavise od imena konkretnih periferiskih uređaja, tj. postizanje sve većih nezavisnosti programa od konkretnog hardvera . Od nastanka prvih računara čovek je nastojao da programiranje učini što manje zavisnim od konkretnog računara. Značajan doprinos u ovoj težnji predstavljaju nova rešenja kod operativnih sistema druge generacije. 9

• Podrška rada u realmom vremenu . Za operativni sistem se kaže da radi u realnom vremenu ako ima mogućnosti brzog odgovora i kontrole spoljašnjih događaja. Naime, ako se pod kontrolom računara odvija nekakav tehnološki proces.npr. rad nuklearne centrale, korišćenje seizmičkih aparata, let satelita itd.kaže se da računar radi u realnom vremenu. Da bi računar mogao da radi u realnom vremenu, potreban je dovoljno brz hardver, ali i operativni sistem. • Korišćenje virtualnih memorija. Korišćenje ovih memorija započelo je prilikom razvoja operativnih sistema, a stečena znanja su preneta na mikroprocesore. • Sve veća podrška jezicima višeg nivoa. Pojedini operativni sistemi iz ove generacije omogućavaju testiranje na jeziku višeg nivoa. Osim toga, sada se jezici višeg nivoa koriste i za pisanje samih operativnih sistema. TREĆA GENERACIJA OPERATIVNIH SISTEMA Treća generacija operativnih sistema je realizovana 1964. godine na računaru IBM/360. Računar IBM/360 tj. računar opšte namene, kao i operativni sistem OS/360, bili su koncipirani tako da zadovoljavaju sve potrebe korisnika. Ovi operativni sistemi uključuju sve režime rada: • rednu obradu (paketna obrada podataka), • multiprogramski rad, • rad u razdeljenom vremenu i • rad u realnom vremenu. Jezik operativnog sistema treće generacije je težak za učenje, pojedini operativni sistemi zauzimali su mnogo memorijskog prostora i sporo su reagovali, što je usporavalo rad celog računarskog sistema. 60-tih godina su se pojavili prve verzije Unix operativnog sistema koji će kasnije dosta uticati na razvoj drugih operativnih sistema. ČETVRTA GENERACIJA OPERATIVNIH SISTEMA Od početka sredine sedamdesetih godina su razvijani operativni sistemi 4-te generacije. Danas korišćeni operativni sistemi spadaju u istu generaciju operativnih sistema. Današnji period karakteriše sve veća povezanost računara i masovna upotreba personalnih računara (mreže, Internet). Za računare povezane u mrežu potrebni su odgovarajući mreži operativni sistemi. Kod takvih operativnih sistema veoma važnu ulogu igra komunikacija (razmena informacija) između više računara, a i zaštita podataka od neovlašćenog korisnika je bitna. U ovom periodu raste broj korisnika računara, zbog te činjenice operativni sistemi moraju brzo reagovati. Razvijeni su orijentisani operativni sistemi. U cilju olakšanja korišćenja računara mnogi operativni sistemi podržavaju rad sa tzv. "virtualnim mašinama". Korisnik ne mora da poznaje karakteristike konkretnog računara ili mreže na kojima će njegov problem biti rešavan, on pretpostavlja da računar ima određene 10

• Podrška rada u realmom vremenu . Za operativni sistem se kaže da radi<br />

u realnom vremenu ako ima mogućnosti brzog odgovora i kontrole<br />

spoljašnjih događaja. Naime, ako se pod kontrolom računara odvija<br />

nekakav tehnološki proces.npr. rad nuklearne centrale, korišćenje<br />

seizmičkih aparata, let satelita itd.kaže se da računar radi u realnom<br />

vremenu. Da bi računar mogao da radi u realnom vremenu, potreban je<br />

dovoljno brz hardver, ali i operativni sistem.<br />

• Korišćenje virtualnih memorija. Korišćenje ovih memorija započelo je<br />

prilikom razvoja operativnih sistema, a stečena znanja su preneta na<br />

mikroprocesore.<br />

• Sve veća podrška <strong>jezici</strong>ma višeg nivoa. Pojedini operativni sistemi iz<br />

ove generacije omogućavaju testiranje na jeziku višeg nivoa. Osim<br />

toga, sada se <strong>jezici</strong> višeg nivoa koriste i za pisanje samih operativnih<br />

sistema.<br />

TREĆA GENERACIJA OPERATIVNIH SISTEMA<br />

Treća generacija operativnih sistema je realizovana 1964. godine na računaru<br />

IBM/360. Računar IBM/360 tj. računar opšte namene, kao i operativni sistem OS/360,<br />

bili su koncipirani tako da zadovoljavaju sve potrebe korisnika. Ovi operativni sistemi<br />

uključuju sve režime rada:<br />

• rednu obradu (paketna obrada podataka),<br />

• multi<strong>programski</strong> rad,<br />

• rad u razdeljenom vremenu i<br />

• rad u realnom vremenu.<br />

Jezik operativnog sistema treće generacije je težak za učenje, pojedini operativni<br />

sistemi zauzimali su mnogo memorijskog prostora i sporo su reagovali, što je<br />

usporavalo rad celog računarskog sistema.<br />

60-tih godina su se pojavili prve verzije Unix operativnog sistema koji će kasnije<br />

dosta uticati na razvoj drugih operativnih sistema.<br />

ČETVRTA GENERACIJA OPERATIVNIH SISTEMA<br />

Od početka sredine sedamdesetih godina su razvijani operativni sistemi 4-te<br />

generacije. Danas korišćeni operativni sistemi spadaju u istu generaciju operativnih<br />

sistema.<br />

Današnji period karakteriše sve veća povezanost računara i masovna upotreba<br />

personalnih računara (mreže, Internet). Za računare povezane u mrežu potrebni su<br />

odgovarajući mreži operativni sistemi. Kod takvih operativnih sistema veoma važnu<br />

ulogu igra komunikacija (razmena informacija) između više računara, a i zaštita<br />

podataka od neovlašćenog korisnika je bitna.<br />

U ovom periodu raste broj korisnika računara, zbog te činjenice operativni sistemi<br />

moraju brzo reagovati. Razvijeni su orijentisani operativni sistemi. U cilju olakšanja<br />

korišćenja računara mnogi operativni sistemi podržavaju rad sa tzv. "virtualnim<br />

mašinama". Korisnik ne mora da poznaje karakteristike konkretnog računara ili mreže<br />

na kojima će njegov problem biti rešavan, on pretpostavlja da računar ima određene<br />

10

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!