Å UMARSKI LIST 2/1931

i najjeftiniji način pomlađivanja naših četinjastih šuma i njihovog el^sploatisanja.
Istina, ovdje mislim na pravo prebirno gospodarenje
onako, kako se to razumijeva u cijelom svijetu, ali ne na ono, što se pod
tim razumijeva u raznim operatima, koji su izrađeni za velika ugovorna
područja. U najmanju ruku ne mogu se nazivati prebirnima sječe, koje
se provađaju po tim operatima. Sječe sa 60—8п'/с intenziteta drvne mase
ne mogu se nazivati ni oplodnima, a kamo li »prebirnima«. Ta one za
godinu dvije izgledaju kao pustoš, na njima nema više nijednog stabla
sjemenjaka, tek se može vidjeti, da su tu nekad bila stabla jakih dimenzija,
ali sad se već vidi početak korova ili izbijanje krečnjaka radi rastvaranja
i otplavljivanja humusa.*
Svim ovim nedaćama, koje su više manje rezultat ljudskog djelovanja,
pridolazi još jedan clemenat, koji je razvoju insekata osolDito pogodovao.
Tokom godina 1927. i 1928. vladala je velika suša, a šta to znači,
poznato nam je svima, osobito s obzirom na stanje, kakovo je bilo u našim
šumama.
Uzročnici ovog razornog napadaja potkornjaka imaju se svakako
tražiti i jesu u ovorn.: 1.) forsirano iskorištavanje četinjastih šuma, a pri
tom osobito jak intenzitet sječe, kakav nikako ne odgovara četinjastim
šumama (prema tome i nevaljane odredbe u kupoprodajnim ugovorima);
2.) političke prilike u zemlji; 3.) nered u sječinama; 4.) favoriziranje i
izlaženjc u susret firmama i drugim strankama u svakom pogledu;
5.) nikakav respekt prema šumarskim organima radi navedenih prilika
i prema tome njihova nemoć; 6.) suša (žega) u 1927. i 1928. g.
Koliko je nadležna direkcija šuma bivala pravovremeno upozoravana
od područnih šum. uprava na opasnost, pa nije ili nikakovih ili ozbiljnih
mjera poduzimala, kao i to, da li tu opasnost jesu ili nijesu po svojoj
dužnosti i sami inspekcioni činovnici na vrijeme opazili i zatražili pomoć
za njeno suzbijanje, ne mogu ocijeniti, a nije ni moja dužnost da to ocjenjujem,
nego dužnost nadležnih vlasti. No pitanje je također, da li bi je
bilo moguće spriječiti u prilikama, kao što su bile.
Prema tome nije pravo, da se na jednu ili dvije osobe svaljuje krivica,
a da se svi ovi momenti ne ocijene i ne odmjere. Isto tako ne može
se bacati odgovornost na nestručnost i neupućenost mladih šumarskih
inžinjera i upravitelja (a i starijih). Svaki od nas, pa i onaj najneupućeniji,
bolje bi gospodario našim šumama, kad bi imao slobodne ruke u gospodarenju
i kad bi se sječe vršile po našem znanju i uvjerenju. Uvjeren
sam, da bi se i danas naše šume zelenile, kad se ne bi moralo raditi i slijepo
pokoravati diktatu neispravnih operata i nalozima raznih komisija
stručnih i inspekcionih, koje su po volji firma sastavljane i izlazile na
teren. Koliko se samo šume, u kojima se radi u režiji, razlikuju od šuma
u velikim ugovornim područjima! A to je također jedan dokaz, da ni-
'•' Odnekud mi je dopala u ruke jedna slika, koja pokazuje dio jedne bosanske
četinjave šume, u kojoj je pred par godina putem jedne firme bila »provedena prebirna
sječa«. Pogled na tu sliku upravo je porazan. Kao da je kroz šumu projurila oluja,
kojoj je odoljelo tek tu i tamo koje stablo, tako izgleda taj dio šume. Tek možda na
svakih lOO do 200, a možda i više metara udaljenosti dolazi po jedno stablo i ta
preostala stabla jamačno su bila prije sječe najlošiji i za život najnesposobniji individui.
Po dimenzijama to su faktično stabalca, a ne stabla, od kojih bi moglo da se
očekuje pomladenje šume.
Urednik.
(JI