Zena-Kvinna 35-36 - Žena-Kvinna

Ž E N A 

List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige 

april-avgust 2007. | 35-36 

KVINNA

Ž e n a K v i n n a 35-36 

[Tidaholm, 2007-03-24] 12. izvještajna 

Godišnja skupština i centralna kulturna 

manifestacija s preko 450 učesnika 

i gostiju; u radnom dijelu Skupštine 

učestvovala su 62 delegata iz Švedske 

te delegacija žena iz Danske | Det 12:e 

Kvinnoriksförbunds årsmöte och centrala 

kulturmanifestationen med drygt 

450 deltagare och gäster; 62 ombud 

från Sverige och en kvinnodelegation 

från Danmark närvarade vid officiella 

årsmötet 

Radno predsjedništvo | Årsmötesstyrelse: Vahida Mehinović (kvinnoriksförbundets 

ordförande), Halisa Šaškin (årsmötesordförande) Jasna Perić & Fikret 

Babović | Domaćin (desno) | Årsmötesvärd (höger bild): Belma Hafizović 

2 List BH Saveza žena u Švedskoj 

35-36 | žena · kvinna

Muharem Sitnica-Sića (voditelj programa, 

Nybro), Ismeta Šeremet (predsjednica Odbora 

za kulturu, Värnamo) & Minka Blekić (glumica 

i pjesnikinja, Värnamo) | Muharem Sitnica- 

Sića (programvärd, Nybro), Ismeta Šeremet 

(ordförande i Kulturkommittén, Värnamo) & 

Minka Blekić (skådespelarinna och diktarinna, 

Värnamo) 


Udruženje domaćin Tidaholmski ljiljani, Tidaholm 

| Manifestations värdinnor från bosniska 

föreningen Tidaholmski ljiljani, Tidaholm 

Benkt Abelin & Enisa Grozdanić (Helsingborg) 

& Meho Baraković (Göteborg) s Kerimom 

Bezdrobom (Tidaholm) koji je priredio samostalnu 

izložbu slika | Benkt Abelin & Enisa 

Grozdanić (Helsingborg) & Meho Baraković 

(Göteborg) med Kerim Bezdrob (Tidaholm) 

som har anordnat en separatutställning av sina 

målningar 

Hor Behar Skövde, dirigent: 

Amela Maksumić 

& harmonikaš: 

Hajrudin-Hajrica 

Zukanović | Kören Behar 

Skövde, dirigenten 

Amela Maksumić & 

dragspelaren Hajrudin- 

Hajrica Zukanović 

Nastavak na s. 34 | Fortsättningen på s. 38 

kvinna · žena | 35-36 

List BH Saveza žena u Švedskoj 

3

Ž e n a - K v i n n a 

ISSN: 1650-5204 

Broj/Nummer 35-36 

Godina/Årgång 9 

April-Avgust/Travanj-Kolovoz 

2007. 


Tidskrift utgiven av 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Prvi bosanskohercegovački ženski list 

izvan Bosne i Hercegovine. 

Prvi broj: april 1999. 

Den första bosniska kvinnotidskriften 

utanför Bosnien och Hercegovina. 

Första numret: april 1999 

Izdavački savjet/Utgivningsråd: 

Vahida Mehinović (predsjednica) 

Fatima Kovačić (potpredsjednica) 

Fikret Babović 

Hidajeta Babović (Danska) 

Senada Bešić 

Selma Borovac 

Sebiha Crnić 

Enisa Crnkić 

Emina Ćejvan 

Sajma Dizdarević 

Belma Hafizović 

Zehra Količić 

Emira Mehmedbašić 

Đenana Mrzić (Norveška) 

Asima Pašalić 

Jasminka Jasna Perić 

Ismeta Šeremet 

Haris Tucaković 

Glavna i odgovorna urednica/Chefredaktör: 


Grafički urednik/Grafisk redaktör: 

Haris Tucaković 

Lektor za švedski/Korrekturläsare: 

Petra Berghäll 

Adresa/Adress: 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Box 353, 541 28 Skövde, Sweden 

Tfn: +46 (0)500-48 14 86 

Fax: +46 (0)500-41 42 01 

Mobil: +46 (0)73-556 36 74 

E-post: info@bihsavezzena.com 

Internet: www.bihsavezzena.com 

Postgiro: 1269573-0 

Org. nr: 866601-5824 

Tiraž/Upplaga: 1000 

Štampa/Tryck: 

Vadsbo-Tryck AB, Mariestad 

+46 (0)501-101 97 

Printed in Sweden 

Cijene oglasa/Annonspriser: 

Sv/v: 1/1 = 2 000 sek; 1/2 = 1 200 sek; 1/4 = 700 sek 

4-färg: 2 ggr Sv/v; sista sidan: 5 000 sek 

Riječ urednice 

Poštovani čitatelji, 

Nadam se da ste proveli 

ugodan godišnji odmor 

bez obzira da li ste negdje 

putovali ili ostali u Švedskoj. Oni 

koji su ljetne dane proveli u domovini 

osjetili su toplotu sunca, 

sreli drage rođake i prijatelje, 

namirisali se mirisa bih, kratko 

rečeno napunili baterije pred dugi i mračni 

zimski period u Švedskoj. 

Pred vama je novi broj Žene. Kao i prijašnji 

i ovaj broj je ispunjen aktuelnostima 

vezanim za naš Savez kao i ostalim 

događajima koji su se dešavali posljednjih 

mjeseci. Sigurno će svatko naći nešto interesantno 

i poučno da pročita a ono što bih 

ja izdvojila kao izuzetno važno dešavanje 

koje određuje našu sudbinu i sudbinu 

naše djece jesu Dani bh. dijaspore. Na 

ovim Danima je aktuelizovan član 17 o 

Ka boljoj 

saradnji 

Trezvenjački obrazovni savez nbv (Nykterhetsrörelsens 

Bildningsverksamhet, 

nbv) je 29. aprila 2007. organizovao 

seminar Medlemskap i nbv / Članstvo u 

nbv-u u prostorijama Bosanskog kulturnog 

centra u Norrköpingu. Predavanja na seminaru 

su održali Anders Castberger, Stefan 

Degerlund, Mustafa Šetkić i Fadila Jašarević. 

Seminaru su prisustvovali članovi Glavnih 

odbora bh. organizacija/saveza (po abecednom 

redu): bemuf (Muslimanski omladinski 

savez Švedske), bhirf (bh Islamska zajednica 


državljanstvu i njegovo ukidanje. 

Jednom protjerani sa 

ognjišta, iz domova, rodnih 

gradova, protjerani kao manje 

vrijedna bića trebamo još biti 

izbrisani iz svih domovinskih 

knjiga kao da nikada nismo ni 

postojali. Hoćemo li hodati kao 

žive aveti po svijetu sa nekim 

državljanstvima koja, iskreno 

rečeno, nama ne znače puno, 

ili ćemo uvijek moći ponosno 

dići glavu i reći: Ta Bosna i Hercegovina je 

i naša zemlja, i zemlja naše djece, i skupa 

je cijena koju smo platili i plaćamo i dan 

danas u dijaspori za sve one dane patnje, 

čežnje, sjete i tuge za rodnom grudom. 

Ja ne vjerujem da mi možemo biti mirni 

i opušteni, niti sretni u saznanju da nismo 

dio te zemlje bez obzira gdje se nalazili u 

svijetu, a vala niti ta zemlja može biti bih 

bez nas. 

Vaša Senada Bešić 

u Švedskoj), bhkrf (Bosanskohercegovački 

savez žena u Švedskoj), bhrf (Savez bosanskohercegovačkih 

udruženja u Švedskoj) i 

bskf (Bosansko-švedski savez žena). 

Nakon seminara je održan zajednički 

sastanak Glavnih odbora navedenih bh. organizacija 

na kojem je istaknuta potreba aktivnije 

saradnje organizacija i saveza sa bh. 

predznakom u Švedskoj. 

Odlučeno je da se zajednički sastanak i 

pojedinačne sjednice Glavnih odbora održe 

1. i 2. septembra. Svaka od bh. organizacija/ 

saveza će, radi pripreme zajedničkog sastanka, 

do 7. juna dostaviti sekretaru Saveza 

bh. udruženja (bhrf) prijedloge (glavna 

pitanja od zajedničkog interesa) za Dnevni 

red, kao i broj učesnika. Sekretar bhrf će 

naći prikladno mjesto za održavanje sastanka. 

 

Naslovna strana/Framsida: 

Arijana Kljajić, Miris Örebro 

Foto: Haris Tucaković (Tidaholm, 2007-03-24) 


Sa seminara NBV-a u Norrköpingu 


För 300 år sedan föddes Carl Linnæus 

i småländska Råshult. Nu förbereds 

jubileumsfirandet år 2007 i hela Sverige 

runtom i världen. 

Linné 2007 bjuder på en mängd 

spännande arrangemang. Det blir alltifrån 

vetenskapliga konferenser till populärvetenskapliga 

föreläsningar, utställningar, 

Linnévandringar i naturen och 

guidade turer vid Linnéminnen i Småland 

och Uppland. 

Carl von Linné är Sveriges mest kände 

svenska naturforskare, både i Sverige 

och internationellt. Allra mest känd är 

han kanske som blomsterkungen, men 

Linné var inte bara botaniker. Han var 

även zoolog, geolog, läkare och filosof. 

Jubileumsfirandet till hans ära syftar 

till att lyfta fram den intressanta människan 

Linné och inspirera till kreativitet, 

nyfikenhet och vetenskap i hans anda. 

Linné 2007 

Prije 300 godina rođen je Carl Linnæus 

(23. maja 1707. – 10. januara 1778.) u 

smålandskom Råshultu, 50-ak kilometara 

jugozapadno od Växjö-a, što se 

ove godine obilježava u Švedskoj i cijelom 

svijetu. Linné 2007 nudi mnoštvo zanimljivih 

sadržaja, od naučnih savjetovanja 

do popularno-naučnih predavanja, izložbi, 

izleta u prirodu i organizovanih posjeta 

Linnéjevim spomenicima u Smålandu i 

Upplandu. 

Carl von Linné je najpoznatiji švedski 

prirodoslovac, kako u Švedskoj tako i u svijetu. 

U nauci je Linné opečatio cijelu jednu 

epohu, linneansku ili Linnéjevu. Epoha je 

obilježena ambicijom da se popiše, obradi 

i imenuje cjelokupna priroda. 

Sistematizacija prirode 

Linné je možda najpoznatiji kao kralj 

cvijeća i po svom polnom sistemu. 

Međutim, njegovo djelo ne pokriva samo 

biljno već i mineralno i životinjsko carstvo. 

Želio je sistematizovati prirodu u cijelosti i 

od toga je posebno održala binarna nomenklatura. 

Kao osnovu takvoj sistematizaciji 

Linné je objavio niz pravila koja su, nakon 

početnog otpora, upravljala prirodopisom i 

čak uticala na druge nauke. Linné čisti jezik 

i svojoj nauci daje čvrstu terminologiju, tu 

se npr. čovjek naziva Homo sapiens i spada 

u primate u klasi sisara ili Mammalia – sve 

su to termini koje je stvorio Linné. Sistem 

je prvi put predstavljen 1735. u njegovom 

poznatom djelu Systema naturæ (Prirodni 

sistem). 


Linnéjeva slika svijeta nije bila popularna 

samo u akademskim krugovima već, 

takođe, i kao hobi. Njegovu sliku svijeta se 

proširili najprije tzv. Linnéjevi apostoli, grupa 

od dvadesetak njegovih učenika koji su 

od 1746. do 1779. obavili daleke istraživačke 

ekspedicije, uglavnom izvan Evrope. Imali 

su dvostruki zadatak: dijelom da šire 

učiteljevu novu botaniku diljem svijeta, dijelom 

da doprinesu osnovama te botanike 

prikupljanjem i opisom biljnog svijeta u 

stranim zemljama. 

Prvo putovanje obavio je Linné 1732. 

kada je kao 25-godišnjak obišao Lappland 

i detaljno ga opisao. Taj opis je, međutim, 

štampan tek 157 godina kasnije, 1889. godine. 

U 28-oj godini (1735.) otputovao je 

u Harderwijk u Holandiji i tom prilikom 

štampao svoju studiju o malariji (bolesti 

od koje se ranije mnogo umiralo, Febrium 

Intermittentium Causa). Šest dana kasnije, 

17. juna 1735., imenovan je doktorom medicine. 

U Leidenu, Holandija, objavio je iste 

godine svoje čuveno djelo Systema naturæ 

u kojem je prirodu podijelio u tri carstva: 

biljke, minerale i životinje grupisane u razrede, 

redove, porodice, rodove i vrste, a svakoj 

biljci dao dvodijelno latinsko ime – koje 

se danas koristi u cijelom svijetu. Tokom 

trogodišnjeg boravka u Holandiji objavio je 

čak 12 naučnih radova. 

Zajedno sa Höpkenom, Polhemom, Celsiusom, 

Alströmerom i drugima osnovao je 

1739. Akademiju nauka (Vetenskapsakademien) 

gdje je izvlačenjem postao njen prvi 

predsjednik. 


Iste godine je oženio bogatu liječničku kći 

Saru Elisabeth Moræa (23) koju je upoznao 

četiri godine ranije. Dobili su sedmero djece 

od kojih je petero doživjelo starost – sin Carl 

i kćerke Elisabeth Christina, Lovisa, Sara 

Christina i Sophia (sin Johannes je umro 

s nepune tri godine a kći Sara Magdalena 

petnaest dana nakon rođenja). 

U svojoj 34-oj godini (1741.) imenovan je 

profesorom teoretske i praktične medicine 

u Uppsali gdje je predavao prirodopis, farmakologiju 

i higijenu. Tokom 1740-ih godina 

je obavio više putovanja radi ”popisa” 

biljki u Švedskoj, između ostalog u Gotland 

(1741.), Öland (1741.), Västergötland (1746.) i 

Skåne (1749.). 

1744. je okrenuo skalu termometra Andersa 

Celsiusa tako da tačka zamrzavanja 

vode bude nula a tačka kuhanja 100 stepeni. 

Do tada je bilo suprotno. 

Pet sedmica prije svog 50-og rođendana, 

7. aprila 1757. je od kralja dobio vitešku titulu 

i uzeo prezime von Linné. 

Linnéjeva kreativnost i prirodna radoznalost 

su ostavili trag ne samo u nauci već 

i u literaturi, kulturi itd. 

Kreativnost–Radoznalost–Nauka 

Linné-jubilej ima dva jasna cilja – povećati 

zanimanje za prirodne nauke kod djece 

i omladine i pružiti javnosti jasniju sliku o 

tome ko je bio Carl von Linné. 

Jubilej se odvija pod devizom Kreativnost 

– Radoznalost – Nauka. To su ključne riječi 

za usmjeravanje jubilarnih aktivnosti u Linnéjevom 

duhu. 

5

Aktivnosti 

12. Godišnja skupština 

12. izvještajna Godišnja skupština i centralna kulturna 

manifestacija okupili preko 450 učesnika i gostiju 

Piše: Muharem Sitnica-Sića 

Bosnien och Hercegovinas kvinnoriksförbund 

i Sverige anordnade den 24 

mars 2007 i Tidaholm det 12: e årsmötet 

och ett kultur- och underhållningsprogram, 

ett sammanträde med över 450 

deltagare och gäster. 

62 ombud var närvarande. De godkände 

Verksamhetsberättelsen och Verksamhetsplanen. 

I Verksamhetsplanen framhålls särskilt 

integration i svenska samhället, samarbete 

med andra bosniska förbund 

och organisationer i Sverige, samarbete 

med NBV, stöd för modersmålsundervisning, 

aktiv medverkan i val i Sverige 

och Bosnien och Hercegovina osv. 

Bosanskohercegovački savez žena u 

Švedskoj (bhsž) održao je 24. marta 

u Tidaholmu 12. izvještajnu Godišnju 

skupštinu i centralnu kulturnu manifestaciju 

na kojoj se okupilo preko 450 učesnika i gostiju. 

U radnom dijelu Skupštine učestvovala 

su 62 delegata iz Švedske te delegacija žena 

iz Danske. 

Bh. udruženje Tidaholmski ljiljani iz Tidaholma 

se pokazalo odličnim domaćinom 

ovog susreta na čelu sa Belmom Hafizović 

(koordinator regije Centar). 

Na Skupštini su usvojeni Izvještaj o 

radu, Finansijski izvještaj i Izvještaj Revizione 

komisije te kooptirani članovi Glavnog 

odbora bhsž: Fatima Kovačić (potpredsjednica), 

Zehra Količić (koordinator regije 

Zapad), Halida Islamović (zamjenik koordinatora 

regije Zapad) i Alma Zubić (zamjenik 

koordinatora regije Jug). 

Skupštini se prigodnim riječima obratila 

Jasminka Ustamujić u ime ambasade bih u 

kraljevini Švedskoj. 

Na kraju, spontani aplauz delegata 

označio je uspješnost održane skupštine, 

dobrog rada i finansijskih rezultata u 2006. 

godini kao i pojačanog starta svih aktivnosti 

u ovom periodu i usvojenih planova za 

2007. godinu. 

Zaslužni za izvanredno vođenje Skupštine 

su Halisa Šaškin (predsjednik Skupštine 

bhsž) i Vahida Mehinović (predsjednik 

bhsž), a za odličnu pripremu materijala i 

kompletnu organizaciju Skupštine su: Haris 

Tucaković (sekretar bhsž) i Jasminka Perić 

(koordinator aktivnosti bhsž). 

Skupština je, između ostalog, istakla 

saradnju s trezvenjačkom organizacijom 

nbv, a predstavnik ove organizacije, Fadila 

Jašarević, obratila se svim prisutnim. Zatim 

jačanjem svih vidova saradnje sa organizacijama 

sa bh. predznakom u Švedskoj, 

a posebno sa Savezom bh. udruženja u 

Švedskoj u razmjeni programa, aktivnosti 

i međusobne saradnje u cilju unaprjeđenja 

svih vidova rada, aktivnosti i očuvanju bosanskog 

jezika i kulturnih tradicija i običaja 

našeg podneblja. Skupštini je prisustvovao 

i Mirsad Filipović, predsjednik Saveza 

Banjalučana i član Glavnog odbora Saveza 

bh. udruženja u Švedskoj. 

Centralna kulturna manifestacija je otvorena 

nastupom hora Behar iz Skövdea 

i nastavljena muzičko-scenskim kolažom 

Srebrenica Inferno u koreografiji Đurđe 

Krunišić i izvedbi dječije grupe Miris Bosne 

udruženja Žena ’99 Värnamo. Mora se 

istaknuti i nemjerljiva uloga predsjednice 

Odbora za kulturu, Ismete Šeremet, koja 

je u dosadašnjem radu sa djecom postigla 

izvanredne rezultate vidljive na svim 

druženjima i skupovima žena u Švedskoj. 

Enisa Popović Čengić, Enisa Esada 

Grozdanić i Minka Blekić su govorile svoju 

poeziju a muzičari Kristina Berneholm i 

Gunnar Themar su se predstavili spletom 

švedskih narodnih pjesama. 

Svojim prezentacijama modernih plesova, 

folklora i recitala posebnu pažnju privukle 

su dječije grupe udruženja Žena ’99 

Värnamo, Respekt Karlskrona, bkc/Miris 

Örebro, Behar Skövde, Tidaholmski ljiljani 

Tidaholm i Ljiljan Växjö, pa stoga treba 

pohvaliti mlade koreografe Mirsadu Kahriman, 

Almu Puškar i Fatimu Mahmutović 

na pokazanom trudu, radu i zavidnom 

kvalitetu izvedenih programa. 

Žene su i ovom prilikom pokazale solidarnost 

i od priloga za putovanje i prodaje 

tombole prikupile oko 20.000 sek koje su 

uplaćene u Fond Djeci u Bosni i Hercegovini 

pri bhsž koji je namijenjen za školovanje 

učenika i studenata i pomoć bolesnoj djeci 

u bih. 

Vahida Mehinović i Fadila Jašarević (NBV) 

Skupština je u Planu rada za 2007. godinu 

istakla slijedeće: 

▪ Integracija u švedsko društvo, posebno 

sa aspekta mladih. 

▪ Intenziviranje saradnje i kontakata 

svih bosanskohercegovačkih saveza i 

organizacija u Švedskoj, ponovno oživljavanje 

Koordinacionog tijela, kalendar 

aktivnosti. 

▪ Saradnja sa Trezvenjačkim obrazovnim 

savezom NBV. 

▪ Podrška dopunskim školama na 

maternjem jeziku. 

▪ Aktivno učešće na izborima u BiH i 

u Švedskoj. 

▪ Aktivno uključivanje u aktivnosti 

SSD BiH (Svjetskog saveza dijaspore 

Bosne i Hercegovine). 



Susret i druženje pred Godišnju skupštinu 

Dječija grupa Miris Bosne udruženja Žena ’99 Värnamo: muzičko-scenski kolaž Srebrenica Inferno 

Centralna kulturna manifestacija je privukla veliku pažnju publike 

12. Godišnja skupština 

Kooptirani su članovi GO BHSŽ: 

▪ Fatima Kovačić (potpredsjednica, Göteborg), 

▪ Zehra Količić (koordinator regije Zapad, 

Göteborg) 

▪ Halida Islamović (zamjenik koordinatora 

regije Zapad, Göteborg) 

▪ Alma Zubić (zamjenik koordinatora 

regije Jug, Malmö) 

▪ Senada Fazlić (zamjenica koordinatora 

regije Sjever, Örebro) je izabrana na 

sjednici Glavnog odbora BHSŽ 20. maja 

2007. u Karlskroni. 

Centralna kulturna manifestacija 

▪ Urednik programa: Ismeta Šeremet 

(Värnamo) 

▪ Voditelj programa: Muharem Sitnica 

Sića (Nybro) 

Horski nastup 

▪ Hor Behar Skövde: Splet pjesma, dirigent 

Amela Maksumić, harmonika Hajrica 

Zukanović 

Poezija 

▪ Enisa Popović Čengić (Göteborg) 

▪ Enisa Esada Grozdanić (Helsingborg) 

▪ Minka Blekić (Värnamo) 

Dječiji nastupi – grupe 

▪ Dječja grupa Miris Bosne iz udruženja 

Žena ’99 Värnamo: muzičko-scenski kolaž 

Srebrenica Inferno, moderni ples uz pjesmu 

Å-Gusta, moderni ples Latino i narodne 

igre, koreograf: Đurđa Krunišić 

▪ Dječija grupa udruženja Respekt Karlskrona: 

moderni ples na pjesme Lejla i Kad 

čovjek voli ženu, koreografi: Mirsada Kahriman 

i Alma Puškar 

▪ Dječija grupa udruženja Miris i BKC 

Örebro: narodne igre, koreograf: Fatima 

Mahmutović 

▪ Dječija grupa udruženja Behar Skövde: 

moderni ples, koreograf: Mirnesa Begić 

Dječiji nastupi – pojedinačno 

▪ Lamija Hodžić, Ljiljan Växjö: recitacija 

pjesme Izete Burazerović Ah šta to miriše 

▪ Mirnesa Begić, Behar Skövde: sevdalinka 

Bosno moja divna mila 

▪ Ena Ovčina (izvođač) i Dino Ovčina 

(klavijature, pratnja), Tidaholmski ljiljani Tidaholm: 

narodna pjesma Kad ja pođoh na 

Bendbašu 

▪ Alli Ramić, Respekt Karlskrona: breakdance 

Gosti u programu (u saradnji s NBV) 

▪ Kristina Berneholm (švedska harfa) i 

Gunnar Themar (gitara): švedska narodna 

muzika, i zajedno s Hajricom Zukanovićem 

(harmonika): Crven fesić nano 



7

Hronike pretočene u knjigu 

Promovirana knjiga Emine i Seada Čejvana 

Våra rötter i Bosnien våra fötter i Sverige 

Piše: Fikret Tufek 

Emina och Sead Čejvan skrev under 

ett och ett halvt år ett antal krönikor 

i BLT om att leva i två världar. Krönikorna 

har nu resulterat i en bok som presenterades 

för allmänheten den 19 mars 

2007 genom en kulturmanifestation. 

Med början år 2003 skrev de ungefär 

40 krönikor som BLT publicerade om livet 

i Bosnien och i Sverige. Dessa krönikor 

har blivit boken Våra rötter i Bosnien, våra 

fötter i Sverige. 

Boken ges ut av Nykterhetsrörelsens 

Bildningsverksamhet och ska presenteras 

på olika skolor, organisationer och föreningar 

som har intresse för integration. 

Karlskrona je 19. maja 2007. godine bila 

u znaku bh. kulture. Promovisana je 

knjiga, pisana na švedskom jeziku, 

koja je izazvala pažnju jer su njeni autori 

porijeklom iz Bosanske Gradiške, bih. 

Ljepši dar čitaocima Čejvani nisu mogli dati, 

posebno što knjigu mogu čitati Šveđani i na 

taj način spoznati bh. muke izbjegličke. 

U amfiteatru Sunnadal škole u Karlskroni, 

19. maja, pred više od stotinu posjetilaca, 

promovisana je na švedskom jeziku knjiga 

bračnog para Emine i Seada Čejvana Våra 

rötter i Bosnien våra fötter i Sverige (Naši 

korijeni u Bosni, naše stope u Švedskoj). 

Uz bogat kulturni program, o knjizi su 

govorili autor predgovora Bengt Melander 

ispred organizacije nbv koja je pomogla 

štampanje knjige, te kosovski pisac Rizah 

Sheqiri. 

Bengt Melander je kazao: ”Ja mogu 

zaista knjigu Våra rötter i Bosnien våra fötter 

i Sverige preporučiti za čitanje, ne samo 

kao zabavu već da se poveća simpatija, 

doživljavanje i razumijevanje za naše nove 

Šveđane koji jesu i postaju dio u tvojoj i mojoj 

budućnosti.” 

Rizah Sheqiri je u veoma nadahnutom 

kazivanju o knjizi Čejvana naglasio: ”Kad 

saznanje o samima nama raste, smanjuju 

se predrasude. Svi Šveđani su radoznali da 

saznaju kako funkcionišu doseljenici. Zato 

mislim da ova knjiga precizno priča o tome 

kako su neki, u ovom slučaju Emina i Sead, 

živili u Bosni i kako im je ovdje u novoj 

zemlji.” 

Kerstin Johansson, šef u novini Blekinge 

Läns Tidning je u predgovoru knjizi zapisala: 

”Njihove (Eminine i Saedove, prim. autora) 

kronike bile su čitane i primijećene i ja želim 

rado vjerovati da su doprinijele povećanom 

razumijevanju u više nijansiranoj predstavi 

o tome kako je to doći u jednu stranu zemlju 

i pokušati se etablirati kao jedan obični 

”Svenssons”. ” 

Skup je pozdravila u ime bh Saveza žena 

u Švedskoj predsjednica Vahida Mehinović 

kazavši da će ova knjiga doprinijeti boljoj 

integraciji, te da 50 posto sredstava knjiga 

koje se prodaju tog dana ide u Fond za djecu 

bih pri bh Savezu žena u Švedskoj. 

Obraćajući se publici autori Emina i 

Sead Čejvan su jednostavno kazali: ”Željeli 

smo pričati o nama sami da to ne bi činili 

drugi”. Njihovo djelo nastalo je na osnovu 

objavljenih kolumni u listu Blekinge Läns 

Tidning u Karlskroni od 2003. do 2005. godine. 

– Knjigu smo posvetili našoj djeci Vernesi 

i Harisu koji su, kad smo došli u izbjeglištvo, 

imali 13, odnosno 11 godina, i u njoj smo 

opisali naš dolazak u Švedsku 14. oktobra 

1992., ”logor” Bussa måla u Smålandu, 

prvu sobicu od 12 kvadrata, te našu borbu 

da radimo i školujemo djecu. Priča je to, veli 

Emina, kao i mnoge druge izbjegličke, ali 

pretočena u knjigu na švedskom, da se ne 

zaboravi. 

– Ideja da pišemo kolumne u regionalnom 

listu u nama je sazrijevala više godina, 

ali tek na nagovor urednice Kerstin Johansson 

članci su ugledali svjetlo dana i bili jako 

popularni, mada je među njima bilo i onih 

oštrih s preporukom ”da se vratimo odakle 

smo i došli”. Sve smo to pretočili u knjigu 

koja ostaje da svjedoči o vremenu našeg dolaska 

iz bih u Švedsku. 

bogatom kulturnom programu 

U nastupilo je udruženje Respekt iz Karlskrone, 

koje se predstavilo folklorom i modernim 

plesovima. 

Stihove poznatih bh. pjesnika govorili su 

Berina Zaćirović i Belma Puškar uz klavirsku 

pratnju Selme Borovac, a moderne plesove 

izvodio je Alli Ramić. 

Na gitari su sevdalinke izvodili brat i sestra 

Edin i Aida Jaran Bilanović, publika je s 

njima pjevala, sala je odisala i mirisala Bosnom 

i Hercegovinom. U istoj sali gdje je bila 

promocija upriličena je i izložba slika Enise 

Ristić, kojom je knjiga, inače, ilustrovana. 

Lijepo je bilo biti Bosanac i Hercegovac 

na ovoj kulturnoj manifestaciji jer je knjiga 

najbolji dar i lijek protiv zaborava. Kako to 

lijepo kaza predsjednica bh Saveza žena 

u Švedskoj Vahida Mehinović, ne trebaju 

Šveđani da nas pamte samo po ćevapima, 

pitama i dimijama, kojih se mi naravno 

ne stidimo, ali naša kultura je daleko šira i 

bogatija. 

Knjiga Emine i Seada Čejvana Våra rötter 

i Bosnien våra fötter i Sverige štampana 

je od Izdavačko-grafičke kuće Planjax u 

bih, za izdavača Bajruzin Hajro Planjac, u 

tiražu od 1.000 primjeraka, u januaru 2007. 

godine, na 134 strane, ISBN-10: 91-631- 

9011-7; ISBN-13: 978-91-631-9011-7. 

Više o knjizi, na švedskom, s. 32 

Amina Ramić 



Zajednički snimak učesnika 

Midhat ajanović ajan - književno 

veče. Kulturno udruženje Broarna-Mostovi 

je 16. aprila u Göteborgu 

priredilo još jedno izvanredno književno 

veče. 

Ajan je ovog puta govorio o svojim 

romanima Jalijaš (1998. i 2006.), Gađan 

(1999.), Useljenik (2000.), Portret nacrtan 

ugljem i kišom (2001.) i Katapult (bosansko 

i hrvatsko izdanje, oba 2003.). 

Za Ajana, rođenog da bude kulturna i intelektualna 

institucija, je vrlo teško odrediti 

da li je bolji filmolog, pisac, esejist, karikaturist 

ili crtač. U svakom slučaju, radi se o 

umjetniku i intelektualcu visoko vrjednovanom 

diljem dunje zemaljske. (h.t.) 

Edin Jaran i Aida Jaran Bilanović 


Sead i Emina Čejvan, i Fikret Tufek 


Kerim bezdrob - izložba slika u 

ulju i akrilu. U prostorijama udruženja 

Tidaholmski ljiljani u Tidaholmu 

je od 4. do 8. aprila 2007. priređena 4. 

samostalna izložba slika Kerima Bezdroba. 

Konstutställning – klasiska och moderna 

olje- och akrylmålningar je bio naziv ove 

izložbe, što znači da je Bezdrob podijelio 

slike u dva ciklusa – klasični i moderni. U 

prvom su zastupljene klasične, realistične 

vedute i pejsaži iz BiH i Švedske, mrtva 

priroda (posebno vrijedan rad su Žute 

ruže, ulje, 1997.) i nekoliko vrlo uspješnih 

aktova. Bezdrob je suveren u ovom djelu 

svog opusa dok je u modernom u fazi 

istraživanja i tu su posebno interesantni 

motivi iz Afrike (akril). 

Kerim Bezdrob je rat proveo u opkoljenom 

Goraždu, a koncem 1995. se pridružio 

svojoj porodici u Švedskoj. Danas 

radi u opštini Tidaholm. (h.t.) 

9

1. Susret mladih BiH iz svijeta 

Najvažniji zaključak je da treba 

formirati poseban savez mladih u dijaspori i 

podstaći saradnju bh. studenata sa svih fakulteta 

www.mladi.info 

Bosniska ungdomar från hela världen 

har anordnat sitt 1:e årliga möte from 

21 tom 26 juli 2007 i Sarajevo och bland 

annat beslutat att bilda ett självstyrande 

bosniskt ungdomsförbund i diaspora. 

Bosniska diasporadagar har ägt rum 

from 25 tom 29 juli i Sarajevo med sitt 

viktigaste krav att man måste upphäva 

paragrafen 17 i Lagen om bosniskt medborgarskap. 

Om den ökända paragrafen 

17 fortsätter att gälla då kommer ca 1,3 

miljoner bosnier vilka bor utomlands 

(mer än 70 procent är landsförvisade) 

att förlora sitt bosniska medborgarskap 

som är ett flagrant exempel att politisk 

etnisk rensning fortsätter. 

Na 1. Susretima mladih bih iz svijeta 

održanim u Sarajevu od 21. 

do 26.07.2007. godine okupilo se 

80 učesnika iz dijaspore (iz 20 zemalja) uz 

30 predstavnika lokalnih partnera. Nakon 

višednevnog rada, koji se kao projektne ideje 

ili preporuke mogu iskoristiti za konkretnu 

buduću saradnju, povodom završetka 

1. susreta mladih bih iz svijeta održana je 

konferencija za novinare u Parlamentarnoj 

skupštini bih, gdje su učesnici Susreta prezentovali 

donesene zaključke predstavnicima 

vlasti i nosiocima javnih funkcija. 

U Parlamentu mladima dijaspore i 

Omladinskoj informativnoj agenciji bih 

domaćin završne sesije bio je Beriz Belkić, 

predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne 

skupštine bih, koji je podržao 

njihove buduće planove. 

– Namjera nam je da stvorimo krovnu 

organizaciju mladih u dijaspori, kako bi 

bh. vlasti i mladi iz naše zemlje uvažavali 

kvalitete pojedinaca. Odluka nam je da 

stvorimo više organizacija kroz naš rad. 

Donijeli smo 14 zaključaka, a najvažniji je da 

formiramo poseban savez mladih u dijaspori 

Mlada dijaspora bih, koji će moći da artikulira 

interese omladinske dijaspore. Bitno 

nam je da stvorimo dobar odnos studenata 

svih fakulteta, kako bi mogli imati saradnju 

sa omladinom iz svih krajeva bih, pojašnjava 

Ivan Butina iz Radne grupe za mlade Svjetskog 

saveza dijaspore bih, te dodaje kako im 

je čast što im je gospodin Belkić kao pojedinac 

otvorio vrata, jer nisu dobili podršku bh. 

institucija. 

Glavni pokrovitelj Susreta je Ministarstvo 

obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo (ks), 

a u ime njih konferenciji je prisustvovala 

Azemina Njuhović, pomoćnica ministra za 

informatizaciju obrazovanja i nauke ks, koja 

je istakla da su spremni za dalju saradnju sa 

mladima iz dijaspore. 

Zaključci 

1. Da se formira poseban savez mladih u 

dijaspori Mlada dijaspora bih koji će kao 

krovna organizacija mladih u dijaspori moći 

da artikulira interese omladinske dijaspore i 

da ih predstavlja prema drugim institucijama 

i javnosti. Skupštinu će činiti po jedan 

predstavnik svakog registriranog udruženja 

mladih u dijaspori, a u Upravnom odboru 

će biti po jedan predstavnik svake zemlje 

u kojoj djeluju udruženja u dijaspori. Do 

maja/svibnja 2008. godine potrebno je da 

članice saveza pripreme nacrt statuta i listu 

delegata. Do tada ulogu glasnogovornika 

ove inicijative ima Ivan Butina. 

2. Da se savez Mlada dijaspora bih registrira 

kao udruženje sa sjedištem u Bosni i 

Hercegovini. 

3. Da predstavnici saveza Mlada dijaspora 

bih imaju svoje predstavnike u Svjetskom 

savezu dijaspore bih i da djeluju nezavisno 

od ssdbih. 

4. Da će Mlada dijaspora bih učestvovati 

u pripremi i radu Kongresa dijaspore u 

maju/svibnju 2008. godine. 

5. Pozivaju se državne institucije prije 

svega Ministarstvo ljudskih prava i izbjeglica 

bih da u okviru svoga godišnjeg programa 

za 2008. predvide u saradnji sa savezom 

Mlada dijaspora bih posebne aktivnosti i 

resurse za pitanja mladih u dijaspori. 

6. Zahtjeva se od nadležnih institucija da 

se proces nostrifikacije diploma pojednostavi 

i da se tačna i jasna procedura i upute 

predstave na web stranici. 

7. Zahtjeva se od Komisije za koordinaciju 

pitanja mladih bih da u okviru njihovog 

članstva bude jedno ili više mjesta za predstavnike 

saveza Mlada dijaspora bih. 

8. Da se ukine član 17. Zakona o državljanstvu 

bih zbog kojega veliki broj mladih 

u dijaspori gubi bosansko-hercegovačko 

državljanstvo. 

9. Pozivaju se sve omladinske, studentske, 

obrazovne organizacije i institucije i organizacije 

koje se direktno bave mladima sa 

prostora čitave bih da sarađuju zajedno sa 

savezom Mlada dijaspora bih. 

10. Da je potrebno postojanje i razvoj 

web portala/web stranica koje će pomoći 

informiranju mladih u dijaspori i njihovom 

uvezivanju, te da ih institucije vlasti bih pomognu. 

11. Poziva se Ministarstvo vanjskih poslova 

bih da informira svoja konzularno 

diplomatska predstavništva u svijetu o zaključcima 

susreta, o potrebi da sarađuju sa 

organizacijama omladinske dijaspore, te 

da razmotre mogućnosti kreiranja pozicija 

stažista/volontera u pojedinim predstavništvima. 

12. Pozivaju se vlade i njihova ministarstva 

vanjskih poslova pojedinih zemalja u 

kojima živi omladinska dijaspora bih, kao i 

institucije Europske Unije da prate i podrže 

djelovanje organizacija bh mladih u dijaspori. 

13. Da se napravi paket-izvještaj sa susreta 

koji će sadržavati: 

a. Izvještaje 16 open space grupa 

b. Izvještaje radnih grupa 

c. Adresar učesnika i udruženja mladih u 

dijaspori koji su učestvovali 

d. Listu korisnih linkova (sa panel diskusija) 

uz ove Zaključke, te da se postavi na 

www.invazija.ba. 

14. Da se organiziraju 2. susreti mladih 

bih u svijetu u julu/srpnju 2008. godine sa 

ciljem pregleda provedbe ovih zaključaka 

i pripreme novih projekata za uključivanje 

omladinske dijaspore u razvojne procese u 

bih. 



Poguban 

član 17. 

Zakona o 

državljanstvu 

Piše: Aldijana Omeragić 

Dani bh. dijaspore svečano su otvoreni 

u srijedu (25. jula), u sarajevskoj Skenderiji, 

unatoč varnicama između 

iseljenika i predsjedavajućeg Vijeća ministara 

Bosne i Hercegovine Nikole Špirića, koji je 

uoči početka manifestacije kazao da ne kani 

dati novac za njeno održavanje. 

– Nije logično da ova država diže ruke od 

vas, kazao je predsjedavajući Predsjedništva 

Željko Komšić, inače jedan od pokrovitelja 

koji je otvorio Dane. 

Gubimo dijasporu 

Prema podacima svjetskog saveza 

dijaspore bih, organizatora ovoga skupa, 

van ove zemlje živi oko 1,3 miliona Bosana-ca 

i Hercegovaca, od kojih mnogi žele 

jače veze sa domovinom. Većina njih, više 

od 70 posto, iselila je tokom rata. Govoreći 

o ključnim problemima iseljenika, predsjednica 

Saveza Senada Softić-Telalović kazala je 

da bi zbog člana 17. Zakona o državljanstvu 

mnogi državljani BiH mogli izgubiti vezu sa 

maticom: 

– Tražimo izmjenu tog člana. Ne smijemo 

dozvoliti da bih izgubi dijasporu. 

Tražimo i izmjenu Izbornog zakona kako 

bismo mogli sudjelovati u životu BiH, te 

poštovanje i partnerstvo. Ona je istakla i 

da zahtjevi dijaspore nisu veliki, ali da se 

iseljenici odužuju zemlji tako što su jedan od 

najvećih investitora koji doprinosi očuvanju 

socijalnog mira. 

Član Predsjedništva bih Haris Silajdžić 

kazao je da odavno zastupa promjenu člana 

17, ali da ni u četiri pokušaja ta inicijativa 

nije dobila ”zeleno svjetlo” stranaka iz rs u 

Parlamentu bih. On je podsjetio da sporni 

član predviđa da bez bh. državljanstva 

mogu ostati svi građani koji su prihvatili 

državljanstvo neke druge zemlje, osim ako 

sa tom zemljom bih nije sklopila bilateralni 


sporazum. Takav ugovor na snazi je, kazao 

je, sa Švedskom, a neke su zemlje, poput 

Australije i Kanade, kazale da ne kane sklapati 

ugovore, te da problem treba riješiti 

brisanjem spornog člana. Ugovor bih, naglasio 

je, nema ni sa Srbijom. 

– Činjenica je da više od pola miliona 

ljudi može ostati bez državljanstva, što je nastavak 

etničkog čišćenja, kazao je Silajdžić, 

dodajući da je bih ”jedina zemlja u svijetu 

čiji zakon predviđa takve ugovore”. 

Silajdžić je naglasio da su brisanje 

spornog člana spriječili poslanici iz rs zahvaljujući 

principu entitetskog glasanja, te 

zatražio od dijaspore da se bori za svoja 

prava. 

– Član 17. će biti izbrisan jer je nelogičan, 

smiješan i nije ono što bi bih trebala da 

bude, složio se i Komšić, koji je naglasio 

da u zemlji postoje različiti pogledi na dijasporu 

i udruženja iseljenika, ali da država 

treba održavati veze sa svima, bez obzira na 

to ”gdje žive, koje su nacionalnosti, kojem 

se bogu mole i iz kojih su razloga napustili 

zemlju”. 

Ministar za ljudska prava i izbjeglice bih 

Safet Halilović kazao je da se ovo ministarstvo 

trudi ojačati veze sa iseljenicima. On 

je dodao da je državnoj Vladi predloženo 

uključivanje predstavnika dijaspore u rad 

Komisije za pitanja mladih, te osnivanje 

odbora za dijasporu. Kantonalni ministar 

za kulturu Emir Hadžihafizbegović naglasio 

je da se nada da će se Savez ujediniti sa 

sličnim udruženjima, poput onog koje okuplja 

iseljenike Bošnjake u Sjevernoj Americi. 

Iseljeničke podjele 

Komentirajući podjele među iseljenicima, 

Senada Softić-Telalović je kazala da 


Savez smatra da svi trebaju gledati u bih, a 

ne susjedne zemlje, kao svoju domovinu. 

Inače, jučer je održan i okrugli sto Globalizacija 

– mogućnost i značaj očuvanja 

bh. identiteta, koji je govornik akademik 

Muhamed Filipović napustio demonstrativno 

zbog sukoba sa jednim iseljenikom. 

(Oslobođenje) 

Dajte nam 

bh. dokumente 

Najvažniji zahtjev 

bh. dijaspore, istaknut 

minulih dana u Sarajevu, 

bio je ukidanje 

famoznog člana 17. 

Zakona o državljanstvu 

Piše: Mugdim Galijašević 

Sarajevo je od 25. do 29. jula bilo 

domaćin još jednom značajnom 

skupu, možda za budućnost bih i 

mnogo važnijem nego što se to trenutno 

procjenjuje. (…) 

Poslije ovih Dana dijaspore u Sarajevu 

ipak je za očekivati da više neće ništa 

biti kao što je bilo. Uspostavili su se ovdje 

i čvršći mostovi razumijevanja dijaspore i 

domovine. Neke stvari je, izgleda, trebalo 

i više puta naglas kazati da bi bile ozbiljno 

shvaćene. Valjda će se već jednom poduzeti 

i pravi koraci da ljudi iz dijaspore dođu do 

cips-ovih dokumenata. U rs čine sve da 

odvrate bh. dijasporu od inicijative Svjetskog 

saveza dijaspore bih da vadi cips-ove 

dokumente na adresama gdje je živjela 1992. 

godine. 

Ustvari, ljudi iz dijaspore to stalno ističu 

kao svoj prvi zahtjev Bosni i Hercegovini, 

svojoj matičnoj zemlji. A ti dokumenti našim 

ljudima u inostranstvu osiguravaju 

i potvrđuju da su bh. građani prvog reda 

i daje im se pravo da aktivno sudjeluju u 

svim normama života bih. 

– Ništa nas neće spriječiti da se borimo 

protiv famoznog člana 17. Zakona o 

državljanstvu bih i da svi dobijemo cipsove 

dokumente na adresama iz 1992. godine. 

Borit ćemo se pa makar to trajalo i deceniju 

– kazala je Senada Softić-Telalović, 

agilna predsjednica Svjetskog saveza dijaspore 

bih. (Avaz) 

11

Uz vruće ljeto 

Tri priče s boravka 

u Bosni i Hercegovini 

Piše: Elvedin Durović 

Christian Schwarz-Schilling, Elvedin Durović i Marie-Luise Schwarz-Schilling 

Priča prva (malo politike 

a više nečeg drugog) 

Kada čovjek odluči da krene na godišnji 

odmor prva pomisao mu je da će tokom 

puta i boravka sresti svoje prijatelje, 

poznanike i rođake a uz to se dobro 

odmoriti poslije dugog i napornog posla u 

”tuđem svijetu”. 

Tako je bilo i ovaj put ali sa jednim 

izuzetkom koji je moj put učinio sadržajnijim 

i duhovno bogatijim. A šta se to u 

međuvremenu događalo vjerovatno će zanimati 

i naše čitaoce… 

Pa, pođimo redom. 

Zahvaljujući mom dobrom starom prijatelju 

Vrebac Zvonku uspio sam da već 

u avionu na relaciji Beč – Sarajevo imam 

dvočasovni oproštajni razgovor sa bivšim 

specijalnim predstavnikom za bih Christian 

Schwarz-Schillingom koji je upravo putovao 

na primopredaju dužnosti sa budućim Visokim 

predstavnikom za bih, ambasadorom 

Miroslavom Lajčekom. U dugom i 

srdačnom razgovoru ja sam svjesno izbjegavao 

da razgovaramo o političkim temama 

a više o njegovom osobnom doživljavanju 

ljudi, kulture i svakodnevnog života u Bosni 

i Hercegovini. 

U svakom trenutku razgovora osjetio 

sam da je njemu a i njegovoj supruzi 

(prisustvovala čitavom toku razgovora) rastanak 

sa bih izuzetno teško pao. Često je 

tokom razgovora spominjao srdačnost i 

gostoljubivost bosanskog čovjeka na bilo 

kojem dijelu njene teritorije. A kultura i 

historijsko nasljeđe su ga i opredijelili da 

obezbijedi sebi i svojoj supruzi ”krov nad 

glavom” u bih gdje će u svakom slobodnom 

trenutku dolaziti i provoditi svoje slobodne 

penzionerske dane. 

Ono što ga je u trenutku prestanka mandata 

činilo nezadovoljnim su dvije velike i 

teške obaveze koje u svom mandatu nije 

uspio da privede kraju: Reforma policije i 

Ustava Republike bih. 

Ipak, gospodin Schwarz vjeruje u ljepšu 

i bolju budućnost naše zemlje. Da bi se to 

ostvarilo on posebno apostrofira dvije stvari 

koje su evidentne na čitavom teritoriju: 

prva je tvrdoglavost pojedinih političara 

i njihovih partija a druga optimizam i 

spremnost običnog čovjeka da se suoči sa 

svojom stvarnošću i brže dobije priliku za 

ulazak u evropske asocijacije. 

Na moje pitanje šta misli o tome da je 

veći dio građana bih nezadovoljan njegovim 

učinkom u toku mandata u odnosu 

na njegove velike aktivnosti za bih tokom 

agresije na našu zemlju (u to vrijeme bio 

ministar u vladi Gerharda Schrödera) odgovara 

da su mnogi faktori uticali na njegove 

odluke i da je i sam na kraju mandata shvatio 

da je mogao i morao više. Međutim, ipak 

misli da su neke njegove odluke donesene u 

dalekosežnom interesu građana bih. 

U toku razgovora njemu i njegovoj supruzi 

uručio sam tri posljednja izdanja 

našeg lista što su sa zadovoljstvom primili 

i bili vidno zainteresovani za sadržaj istog. 

Svemu ovome treba dodati i podatak da je 

supruga ambasadora Schillinga vrlo vješta u 

komunikaciji na bosanskom jeziku što se za 

njega i ne bi moglo konstatovati. 

Opraštajući se od bračnog para zaželili 

smo im sretan put u Srebrenicu na obilježavanje 

12-godišnjice genocida i uspješnu 

primopredaju dužnosti a u isto vrijeme i 

puno sreće i uspjeha u budućem životu. 

Vjerovatno je ostalo mnogo toga što bi 

trebalo da kažem ja njemu ili on meni ali 

vrijeme je učinilo svoje… 

Priča druga 

(sport i oko njega) 

Poslije politike i političkih previranja 

malo je koja tema u bih izazvala toliko 

oprečnih komentara kao situacija oko i u 

bh fudbalu. Želeći da malo ”više zavirim” 

u tu meni blisku oblast zakazao sam susret 

sa svojim starim-novim prijateljima predstavnicima 

Fudbalskog/Nogometnog Saveza 

bih. Nisam se ni najmanje iznenadio da su 

se na moj poziv odazvali čelni ljudi bh fudbala: 

Sulejman Čolaković, predsjednik fs/ 

ns bih, Mirsad Ibrišimović-Mita, predsjednik 

sudijske organizacije, i Dino Raščić, član 

predsjedništva ns/fs bih. 

Moj moto, prije i poslije susreta, je bio da 

li je stanje u bh fudbalu onakvo kakvo smo 

ga mi u dijaspori zamišljali. 

Moram istaći da sam tokom razgovora 

često morao priznati da sve nije tako crno 

kako se na prvi pogled mislilo. Finansijska 

situacija u bh savezu je izuzetno povoljna 

a razna nagađanja najbolje demantuje 

činjenica da su obje finansijske revizije stanje 

u poslovanju ocijenile pozitivno i u skladu sa 

zakonskim odredbama. 

O različitim stavovima unutar organizacije 

priznali su da je podjela po određenim pitanjima 

evidentna i da pojedinci zavisno iz 

kojeg su Saveza odnosno entiteta ”vuku na 

svoju stranu”. To je po njihovom mišljenju 

više stvar miješanja politike u domenu 

sporta nego stvarni izraz želja pojedinaca u 

odgovarajućim strukturama. 

Nezaobilazno pitanje odnos Saveza i 

bh Fanatikosa je bila vruća tema za svakog 

našeg sagovornika. Mnogi od njih konstatuju 

da je niz proizvoljnih i netačnih informacija 

dodatno ”dolilo ulje na vatru” što je 

vrlo negativno odrazilo na ugled bih u svi- 



jetu. Zbog nepostojanja dobre volje na 

obje strane u nekoliko navrata je uefa kaznila 

Savez visokim novčanim kaznama. 

Druga strana medalje su ”izmanipulisani 

pojedinci” koji su iskoristili trenutno stanje 

i radili za svoj interes. Navode primjer jednog 

od reprezentativaca kojem su ispunjeni 

svi uslovi (vraćen stan, zaposlenje sestre, 

sve finansijske obaveze) a poslije toga se 

svrstao u grupu nezadovoljnika. 

Najbolji primjer diskreditacije svega do 

sada učinjenog je utakmica protiv Moldavije 

u gostima kada su predstavnici Saveza 

sa jedne strane morali sa jednim brojem 

igrača sa druge strane muku mučiti čitavu 

noć kako bi privoljeli igrače da igraju utakmicu 

uz prethodno obećanu nagradu. Da 

li je to stvar navike ili nekih drugih radnji 

koje su svojstvene sportu prosudite sami. 

Sva je sreća da su prethodne utakmice 

protiv Moldavije i Turske uspješno 

okončane pa se i moguća bura bar na 

trenutak stišala. Do kada pitanje je o 

kome mnogi već unaprijed kalkulišu. Jer 

u sadašnjem trenutku svako traži svoje 

mjesto pod suncem a ono je bar, kada je 

fudbal u pitanju, ponekad itekako vruće i 

darežljivo. 

Te i takve stvari su pratile i prate našu 

sportsku organizaciju. Da li je rješenje 

problema na vidiku ostaje da se vidi ali 

nama preostaje jedino nada da će naša 

fudbalska reprezentacija u sljedećim nastupima 

osvjetlati obraz i sve ove i slične 

situacije potisnuti u drugi plan u interesu 

sporta i velike većine uživalaca i poštovalaca 

najljepše sporedne stvari na svijetu. Nadati 

se da će kod nas bar na trenutak nestati 

Aziz Gluščević-Zisko, Muhamed Gafić i mala raja 

sa unikatnim statuama poklonom BiH dijaspore za Goraždanski Internacionalni festival 

one poznate uzrečice koja je u proteklom 

periodu krasila oba tabora ovih događaja 

”Gdje ima dima ima i vatre”. 

Priča treća 

(buđenje nove nade) 

Vašem dopisniku posebno zadovoljstvo 

predstavlja aktueliziranje i propaganda 

događaja koji su vezani za male sredine i 

svakodnevnu raju. 

A jedan od događaja koji je počeo prije 

deset godina na lokalnom nivou i tokom 

vremena doživio svoju potpunu afirmaciju 

kod nas i šire je Deseti Internacionalni festival 

prijateljstva Goražde 2007. 

Velid Imamović, Huso Golać, Mirsad Ibrišimović-Mita, Sulejman Čolaković i Elvedin Durović 

Mnogi će se sa pravom upitati zašto baš 

taj festival i upravo taj grad 

Prije odluke o pisanju o ovom eminentnom 

festivalu obišao sam tokom vremena 

mnoge pozorišne i festivalske manifestacije 

u regionu i šire ali uporedbu sa ovim 

nisam mogao naći. Zbog čega Ne zaboravimo 

da je Goražde ”Grad heroj”, a uz to 

na deseti festival okupio je učesnike iz čak 

16 zemalja svijeta. Bili su tu umjetnici iz 

Francuske, sad, Italije, Švajcarske, Egipta, 

Hrvatske, Bugarske, Srbije, Crne Gore, 

Makedonije, Njemačke, Turske, Španije… 

U veoma kvalitetnom i sveobuhvatnom 

programu Festivala koji je trajao 10 dana 

(1.-10.8.2007.) obuhvaćeni su: pozorišna, 

likovna i književna umjetnost, pop rock 

koncerti, izložba filatelije, folklorna umjetnost, 

modne revije, dječiji program sa 

dječijim radionicama i drugi sadržaji po 

ukusu svih starosnih dobi. 

Tokom desetodnevnog programa sva 

mjesta gdje se izvodio repertoar Festivala: 

ispred Gradske dvorane, platoi ispred osnovnih 

škola, parking prostori kao i Trg 

branilaca Goražda bili su ispunjeni do 

posljednjeg mjesta. 

Od izvođača spomenimo samo one koji 

su već dugi niz godina tradicionalno gosti 

Festivala: 

- Folk koncert: Halid Bešlić i Šaban 

Burhan; 

- Pop rock koncert: Tifa Band i Regina; 

- Pozorište: ”Sarajevska priča ” i Teatar 

Milano; 

- KUD-ovi: Les Gastadours (Francuska) 

i Flamengo (Španija); 

- Rock koncert : Emir & Frozen Camels 

feat - Danny Shepard (USA). 

Kvalitet i raznolikost sadržaja ovogodišnjeg 

programa garantuje da će sljedeći 



13

festival sigurno biti pod pokroviteljstvom 

Evropske Unije jer grad Goražde i ljudi koji 

su organizovali ovaj i prethodne festivale 

to sigurno i zaslužuju. 

Ono što je na posjetioce ostavilo takođe 

impresivan utisak u pauzi Festivala je i ostvarenje 

ideje organizatora da se Državno 

prvenstvo u kajaku i kanuu na brzim vodama 

održi u centru grada (između dva 

gradska mosta) u vrijeme samoga festivala. 

Na plahovitoj Drini uz bezbroj prevrtanja, 

uzbudljivih slalom vožnji u svim 

konkurencijama pobjednici su nagrađeni a 

nama ostaje jedan nesvakidašnji događaj. 

Početak avgusta za sve stanovnike Goražda, 

njegove građane širom svijeta koji 

su u tom trenutku boravili u gradu i veliki 

broj učesnika i zvanica sigurno će ostati u 

trajnom i prijatnom sjećanju. 

Nekoga posebno izdvajati iz mase od 

oko 2 000 učesnika bilo bi neprofesionalno 

ali ipak dozvolite da imena koja su od prvog 

do posljednjeg festivala bila u i oko festivala 

treba apostrofirati: estradna zvijezda Aziz 

Gluščević-Zisko, Salko Dervišević, Rijad 

Karić, Selver Adžem, Meliha Muhović, 

Elmir Korda, Zafir Kajević, Kasim Lemezan… 

Da starosjedioci grada ne bi ostali uskraćeni 

za poznati ”goraždanski akšamluk” 

pobrinuli su se oni koji su u proteklim 

decenijama pronosili ime i običaje ovog 

grada. Ibro Mašala, Hazir Mirvić, Avdija 

Zagorija, Safet Efendić, Enver Šabanović, 

Avdo Kuljuh, Hamed Topuz, Osman Marić, 

Nusret Hošo i drugi priredili su pravu 

dobrodošlicu za goste iz inostranstva i 

tom prilikom im servirali mnoga poznata 

domaća jela sa prilozima od kojih posebno 

treba spomenuti čuveni ”Ibrov burek” 

napravljen u tepsiji 1 x 2 metra koji su gosti 

sa velikim zadovoljstvom ”opuhali”. 

Ljudi iz dijaspore prije svih čuveni kipar 

i vajar Jakub Hubjer kao i predstavnici 

iz Švedske i Danske poklonili su jedan 

broj svojih radova umjetničkoj galeriji u 

Goraždu i na taj način se pridružili umjetnicima 

iz likovne kolonije iz raznih zemalja 

koji su takođe sve urađene eksponate 

u toku festivala poklonili Galeriji. 

Nadati se da će stari dobri običaji u 

kooperaciji sa mnoštvom kulturno-zabavnih 

sadržaja ponovo vratiti duh i sjaj 

ovom veoma lijepom gradu na obje obale 

Drine. Zato umjesto završnog komentara 

sve čestitke načelniku općine Goražde 

gospodinu Mustafi prof. Kurtoviću i njegovim 

saradnicima na izvanrednom programu 

i velikom gostoprimstvu koju su 

iskazali prije, za vrijeme i poslije održanog 

festivala prijateljstva. 

Toliko za ovaj put. 

Vaš Elvedin Durović 

Värnamo prvo 

u integraciji 

Ismeta Šeremet, ordförande för kvinnoriksförbundets 

kulturkommitté och assistent i Värnamo bibliotek 

i en intervju angående integration för SVT 

Visoka stopa useljavanja, niska nezaposlenost 

i malo tražilaca potpore. 

Värnamo je najbolje u Švedskoj u integraciji, 

prema istraživanju lista Fokus. 

Fokus je iscrpno prikazao najbolje useljeničke 

komune u Švedskoj a one u oblasti 

Gnosjö su u vrhu s Värnamom kao pobjednikom. 

U komuni žive pripadnici preko 53 

različite nacionalnosti. Svaki peti stanovnik 

je rođen van Švedske, 6.260 od ukupno 

32.816 osoba. 

Värnamu se godišnje dodijeli 30 izbjeglica, 

a prema Mariji Leifland, opštinskoj 

savjetnici, obično se primi mnogo više. 

Tokom 2006. prihvatilo je Värnamo 98 

izbjeglica. 

Aktivan prijem 

Otvorena nezaposlenost je samo 2 posto, 

a Folksam je prošle godine pohvalio 

komune s najmanje bolovanja. Göran 

Malm, šef useljeničkog biroa osnovanog u 

Värnamu 1972. godine, ukazuje u Fokusu da 

je prijem odlučujući. 

Neko iz Biroa rada uvijek prisustvuje 

kursevima za uvođenje u posao i novodošli 

dobijaju ekstra stimulans u vidu nadoknade. 

Uslov je učešće u aktivnostima komune i 

aktivno traženje posla, inače nema dodatnih 

para. 

Rašireno malo poduzetništvo se takođe 

navodi kao uzrok uspješne integracije u 

Värnamu. Komuna je jesenas pokrenula 

projekt za useljenička preduzeća pomoću 

novca od eu, a od 21 učesnika iz 18 zemalja 

8 je otvorilo vlastite firme. 

Värnamo bäst 

på integration 

V 

ärnamo är bäst i Sverige på integration, 

enligt en undersökning gjord 

av tidskriften Fokus. 

I kommunen finns över 53 olika nationaliteter. 

Var femte invånare är utlandsfödd, 

6.260 av totalt 32.816 personer. 

Det utbredda småföretagandet anges 

också som en orsak till Värnamos 

framgångsrika integration. 

I höstas startade kommunen ett projekt 

för invandrarföretag med hjälp av 

eu-pengar, och av de 21 deltagarna från 

18 länder har 8 redan startat eget. 

Hög invandring, låg arbetslöshet och 

få bidragstagare. Värnamo är bäst i 

Sverige på integration, enligt en undersökning 

gjord av tidskriften Fokus. 

Fokus har kartlagt Sveriges bästa invandringskommuner 

och Gnosjöregionens 

kommuner hamnar i topp, med Värnamo 

som vinnare. I kommunen finns över 53 

olika nationaliteter. Var femte invånare 

är utlandsfödd, 6.260 av totalt 32.816 personer. 

Värnamo tilldelas årligen 30 flyktingar, 

men enligt kommunalrådet Maria Leifland 

brukar det sluta med att man tar emot 

många fler. Under 2006 tog Värnamo emot 

98 flyktingar. 

Aktivt bemötande 

Den öppna arbetslösheten är bara 2 procent, 

och Folksam prisade i fjol kommunen 

för Sveriges lägsta sjuktal. Göran 

Malm, chef för den invandrarbyrå som Värnamo 

haft sedan 1972, påpekar i tidskriften 

Fokus att mottagandet är avgörande. 

Någon från Arbetsförmedlingen är alltid 

med på introduktionskursen och nyanlända 

får en extra morot i form av en introduktionsersättning. 

Men villkoret är att man deltar 

i kommunens aktiviteter och aktivt söker 

jobb, annars försvinner extrapengen direkt. 

Det utbredda småföretagandet anges också 

som en orsak till Värnamos framgångsrika 

integration. I höstas startade kommunen ett 

projekt för invandrarföretag med hjälp av 

eu-pengar, och av de 21 deltagarna från 18 

länder har 8 redan startat eget. (svt) 



Sofia Modigh, 

NBV:s första 

kvinnliga rektor 

Sofia Modigh, 

prva žena 

rektor NBV-a 

– Vi vill gärna att flera av de 

organisationer vi samarbetar 

med idag blir medlemsorganisationer 

hos oss 

Av: Andrine Lood 

Foto: IOGT-NTO, Pressbild 

Sofia Modigh 

– Mi bi rado željeli da više 

organizacija s kojima 

danas sarađujemo postanu 

organizacije-članovi kod nas 

Piše: Andrine Lood 

Nbv – nykterhetsrörelsens studieförbund 

har fått en ny rektor. 

Hon heter Sofia Modigh och har 

en gedigen bakgrund i nykterhetsrörelsen. 

Sofias hjärtefråga är att utveckla den ideologiska 

verksamheten i nbv. De fyra stråken 

internationellt, integration, folkhälsa samt 

alkohol och andra droger är viktiga frågor 

som berör många människor. Ytterligare en 

viktig fråga för nbv:s framtid är medlemsoch 

samarbetsorganisationerna. 

– Vi vill gärna att flera av de organisationer 

vi samarbetar med idag, till exempel 

Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund 

i Sverige, blir medlemsorganisationer 

hos oss, säger Sofia Modigh. 

Innan Sofia började som rektor var hon 

nbv:s förbundsordförande samtidigt som 

hon arbetade som alkohol- och narkotikapolitisk 

verksamhetsansvarig på iogt-nto. 

Hon har tidigare varit anställd på Socialdepartementet, 

can och Ideell Arena. 

Aktiv i Ungdomens Nykterhetsförbund 

blev Sofia förhållandevis sent, i 16-17års 

åldern. Efter gymnasiet började Sofia arbeta 

som konsulent för Junior- och unfdistrikten 

i Västmanland under fyra år. Det 

blev mängder av skolinformation och ungdomscirklar. 

Detta gav en grundläggande 

erfarenhet för framtiden. Hon konstaterar 

att en ”kvantitativ erfarenhet ger kvalité”. 

Men det menar hon att det krävs erfarenheter 

för att nå bra resultat. Det här var en 

rolig tid med mycket aktiviteter som innebandyturneringar, 

hajker, kurser, läger och 

utbildningar. 


Ålder: 36. Familj: Christer Karlsson. Bor: 

Lägenhet på söder i Stockholm. Favoritmat: 

Spagetti och köttfärssås, kan äta det 

fem dagar i rad med samma behållning. 

Favoritfärg: Blå. tv-program: Framförallt 

24 samt även Prison Brake. Längtar efter: 

Nästa svenska översättning på en Stephen 

King bok. Gillar att läsa, gärna svenska 

deckarförfattare. Fritid: Gillar aktiva 

saker, köra m c, åka snowboard, jogga och 

träna på Friskis & svettis. Tre ord om alkohol: 

Samhällsgissel, beroendeskapande, 

onödigt. Fem ord om mig själv: Aktiv, 

lättengagerad, stridbar, ambitiös, pratsam. 

Okänd merit: Duktig på att få orkidéer 

att blomma om, har alltid någon 

som blommar hemma. 

Godina: 36. Porodica: Christer Karlsson. 

Stanuje: Stan na jugu Stockholma. Hrana: 

Špagete i umak od mljevenog mesa 

može jesti pet dana zaredom. Boja: Plava. 

tv-program: Prije svega 24 kao i Prison 

Brake. Čezne za: Slijedeći švedski prijevod 

knjige Stephena Kinga. Rado čita švedske 

pisce detektivskih romana. Slobodno 

vrijeme: Voli aktivne stvari, voziti m c, snowboard, 

džogirati i trenirati Friskis & Svettis. 

Tri slova o alkoholu: Društveno zlo, uzrok 

zavisnosti, nepotreban. Pet slova o sebi: 

Aktivna, poletna, borbena, ambiciozna, 

razgovorljiva. Nepoznata sposobnost: 

Vješta da joj procvjetaju orhideje, uvijek 

ima nešto što cvjeta u kući. 


Nbv – trezvenjački obrazovni 

savez je dobio prvu rektoricu. Ona 

se zove Sofia Modigh i ima temeljitu 

prošlost u trezvenjačkom pokretu. Njen 

glavni cilj je razvoj ideološke djelatnosti u 

nbv-u. Četiri stvari: internacionalnost, integracija, 

javno zdravlje i borba protiv alkohola 

i drugih droga su važna pitanja koja 

se tiču mnogih. Još jedno važno pitanje za 

budućnost nbv-a su organizacije koje su 

članovi ili s kojima nbv sarađuje. 

– Mi bi rado željeli da više organizacija 

s kojima danas sarađujemo, npr. Bosanskohercegovački 

savez žena u Švedskoj, postanu 

organizacije-članovi kod nas, kaže Sofia 

Modigh. 

Prije no što je postala rektorica, Sofia je 

bila predsjednica saveza nbv i istovremeno 

odgovorna za djelatnosti protiv alkohola i 

narkotika u iogt-nto. Ranije je bila zaposlena 

u Socialdepartementetu, can-u i 

Ideell Areni. 

U Omladinskom Trezvenjačkom savezu 

(unf, Ungdomens Nykterhetsförbund) je 

Sofia relativno kasno aktivna, od 16-17-e 

godine. Nakon gimnazije je četiri godine radila 

kao konsultant u Juniorskom i unf-distriktu 

u Västmanlandu. Tu je bilo mnoštvo 

školskih informacija i omladinskih kružoka 

gdje je stekla temeljita iskustva za budućnost. 

Ona tvrdi da ”kvantitativno iskustvo daje 

kvalitet” čime smatra da je iskustvo nužno 

za postizanje dobrih rezultata. Bio je to vedar 

period s mnogo aktivnosti – innebandy 

turniri (hokej na parketu), izleti, kursevi, 

logorovanja i obuke. 

15

Funkcionalna 

grupa pruža 

dobru radnu 

sredinu 

Mudri savjeti iz studijskog 

materijala Cirkelledaren 

(autor Rune Nilsson) 

Da bi neki studijski kružok bio funkcionalan 

treba i grupa biti funkcionalna. 

Vođa i učesnici moraju imati 

osjećaj grupe. Ali šta je ustvari grupa 

U studijskom materijalu Cirkelledaren 

(Vođa kružoka) grupa se definiše putem 

više obilježja. Između ostalog, grupa ima 

zajednički interes i cilj, osjećaj zajedništva, 

dobru uigranost i saradnju. Usto se zahtijeva 

da grupa ima neku vrstu redovnosti, 

kao i stalno sastajanje u istoj grupi. 

Ako neki od tih faktora nedostaje, 

teško da će kružok funkcionisati. Može 

npr. biti više uzroka za izostanak osjećaja 

zajedništva. Ako grupa ne funkcioniše, 

često je najbolje uzeti to u diskusiju. 

Redovnost uzima vrijeme 

Redovnost je važna da bi se učesnici 

stigli upoznati i početi sarađivati. A to 

traži vrijeme. Mnogi su stidljivi pred nepoznatima 

i treba im vrijeme da upoznaju 

nove osobe. Grupi treba dati vremena da 

bi bila grupa! Svi znamo da prijateljstvo 

traži vrijeme i da treba mnogo vremena 

za dublje upoznavanje neke osobe. Čak 

ako se neki studijski kružok ne bavi dubljim 

upoznavanjem svih učesnika, velika 

je prednost ako se međusobno poznaju u 

onoj mjeri da se osjeća pripadnost grupi. 

Upravo zbog toga postoji minimalno vrijeme 

predviđeno za neki studijski kružok. 

A nije neobično ni da grupa koja je funkcionalna 

nastavi više godina učiti zajedno. 

Stidljiv, vedar, 

mrzovoljan ili blesav 

Studijski kružok i nije, doduše, bajka o 

Snjeguljici i sedam patuljaka. Međutim, 

u grupnoj situaciji različite personalnosti 

Kloka råd ur studiematerialet Cirkelledaren 

av Rune Nilsson. För att en 

studiecirkel ska fungera bra krävs att 

gruppen också fungerar. Ledaren och 

deltagarna måste känna sig som en 

grupp. I studiematerialet Cirkelledaren 

definieras gruppen genom några kännetecken. 

Bland annat har en grupp gemensamma 

intressen och mål, en känsla 

av samhörighet och ett gott samspel och 

samarbete. Dessutom krävs att gruppen 

har en slags varaktighet, alltså att de möts 

i samma grupp kontinuerligt… 

teže pojačavanju. Razgovorljiva osoba lahko 

teži tome da bude još govorljivija, dok 

stidljivi postaju još stidljiviji. Vođa grupe 

takođe može opomenuti pojedince koji ne 

pašu u grupi. Može se raditi o učesnicima 

koji stalno šute ili koji stalno izazivaju 

pažnju. Mogu to takođe biti učesnici koji 

se agresivno ponašaju, stalno pričaju o sebi, 

osobe koje traže simpatije kod vođe ili koji 

glume lakrdijaše. Učesnici su osobe koje 

sobom nose uloge i šablon ophođenja iz 

svoje svakodnevnice, a uloge koje uzimaju 

u nekoj novoj grupi se obično brzo vide. 

Kada se pazi da neko ne ispadne iz grupe 

u ranoj fazi – onda je lakše riješiti problem 

i uticati na sve da zajedno funkcionišu kao 

grupa. 

Može li se definisati dobar 

vođa kružoka 

Zašto se misli da je neki vođa kružoka 

dobar Rukovođenje je nešto kao ljubavna 

relacija, piše Edgar Borgenhammar 

u svojoj knjizi Rukovoditi umjereno. 

A možda je ljubav osnova za dobrog 

vođu kružoka – ljubav prema oblasti koja 

se izučava, ljubav prema svom zadatku, 

ljubav prema osobama koje učestviju u 

kružoku. U materijalu Cirkelledaren se 

pokušava definisati dobar vođa kružoka i 

oslikava portret osobe zainteresovane za 

svoju oblast i učesnike. Usto je vođa dobro 

pripremljen, stvara mi-osjećanje u grupi i 

dobru klimu za saradnju. 

Govor je srebro, 

slušanje je zlato 

Dobar vođa je dobar slušalac. Želite 

li se približiti nekoj osobi – morate 

znati saslušati. Za aktivno slušanje je 

potrebna vježba, inače postoji rizik da se 

dijalog pretvori u dva monologa. Da biste 

naučili saslušati drugoga savjetujemo Vam 

da uvijek dozvolite sagovorniku da svoju 

priču završi do kraja, a lično saslušate sve 

što Vam se kaže. Prekine li se razgovor – 

najčešće se ne zna o čemu se radi. Počne 

li se odmah na početku smišljati odgovor 

– postoji rizik da se prestane slušati. 

Reakcija na ono o čemu se govori je takođe 

veoma važna. Male stvari kao što su kontakt 

očima, klimanje ili mahanje glavom 

pomažu da se nerazumijevanje izbjegne u 

razgovoru. 

Usudite se pitati! 

Nema glupih pitanja. Međutim, ima 

više pitanja koje je jednostavnije ne 

postaviti, koja se čine neprijatnim ili otkrivaju 

onog ko ne prati predavanje. Ipak 

se u studijskom kružoku niko ne smije 

plašiti da postavi pitanje, čak ni vođa 

kružoka! Uvijek pitajte ako niste razumjeli 

šta je neko rekao. I zamolite učesnike da 

slobodno pitaju. 



Alkohol, 

internet i 

narkotici 

Rökning dödar 

Pušenje ubija 

Znate li šta Vaš tinejdžer 

radi večeras 

Piše: Mårten Gudmundhs 

Više od polovine polaznika 

studijskog kružoka Ung och 

kung (Mlad i kralj) razgovara 

sa svojom djecom o alkoholu, 

internetu i narkoticima. 

Ung och kung 

(Mlad i kralj) 

Istraživanje rađeno među roditeljima 

koji su najmanje tri puta učestvovali 

u studijskom kružoku Ung och kung 

(Mlad i kralj), u periodu od jeseni 2003. 

do proljeća 2005., pokazuje da je više od 

polovine anketiranih imalo neku korist od 

kružoka Ung och kung kada se radi o postavljanju 

granica djeci. 

Sastanci su doveli da toga da je 77,2 

posto roditelja imalo korist u razgovoru 

sa svojom djecom o internetu. 67,2 posto 

je imalo korist u razgovoru o alkoholu, 

63,2 u razgovoru s djecom o narkoticima, 

53,2 posto u razgovoru o sniffningu 

(ušmrkivanju) i 50,9 u razgovoru o 

pušenju. 

Skoro polovini, 48,3 posto, je kružok 

koristio u razgovoru s djecom o grupnom 

pritisku. 

Fakta u kružoku se ne odbacuju i 

pomažu pri odluci da li će dijete moći probati 

alkohol u kući ili ne. Opšteprihvaćeno 

je mišljenje da je manje dramatično ako 

se djetetu dozvoli da proba u kući. U tom 

slučaju nije tako napeto kada se susretnu s 

alkoholom izvan kuće. 

Anketirani roditelji u to ne vjeruju jer 

su se o tom mitu upoznali u studijskom 


Här är föräldranyttan med att gå i 

studiecirkel med Ung och kung. 

Mer än hälften av de som gått en studiecirkel 

i Ung och kung pratar mer med 

sina barn om alkohol, Internet och 

narkotika. 

Många går in i missbruk redan i unga 

år, och det finns inga mallar för vem 

som drabbas. Wise Eyes vänder sig därför 

till alla vuxna i ungdomars närhet. 

Det kan till exempel vara tonårsföräldrar, 

personal inom socialtjänst, polis, 

skola och psykiatri. 

materijalu. 

Skoro dvije trećine vjeruje da veoma 

mnogo ili mnogo pomaže ako se djeci ne 

dozvoljava da piju u kući. 

Najviše njih smatra da je uzimanje 

djece s fešte preventivno u sprječavanju 

upotrebe alkohola kod djece. Cijelih 98,3 

posto vjeruje da to znači veoma mnogo ili 

mnogo. 

Drugo mjesto s 96,6 posto dijele davanje 

podrške protiv grupnog pritiska i veće 

angažovanje u dječjem životu. 

Na četvrtom mjestu po efikasnosti sprječavanja 

upotrebe alkohola je razgovor s 

drugim roditeljima prije noćivanja djece 

kod njihovih drugara. 93,1 posto vjeruje da 

to ima veoma veliki i veliki značaj. 

Međutim, jako malo je onih koji vjeruju 

da ima efekta govoriti o ličnom iskustvu. U 

neki ili nikakav značaj vjeruje 57,6 posto. 

Podijeljeno je mišljenje o tome da li 

pomaže zabrana pijenja alkohola u slučaju 

kada i roditelj pije. 40,6 posto vjeruje da 

to pomaže mnogo ili veoma mnogo. 35,6 

posto ne vjeruje da to uopšte pomaže. 


Wise Eyes za sve 

u blizini mladih 

Mnogi zapadaju u zloupotrebu već 

u mladosti, a ne postoji nikakav 

model da bi se utvrdilo ko će biti 

pogođen. Wise Eyes se zato okreće odraslima 

u blizini mladih. To mogu biti npr. 

roditelji tinejdžera, personal u socijalnim 

službama, policija, škola i psihijatrija. 

– Bilo ko, ko je zainteresovan da više 

nauči o zloupotrebi i pitanjima ovisnosti 

može imati koristi od Wise Eyes. Šta čovjek 

ustvari zna o trezvenjačkim organizacijama, 

pita se Ulrika Persson. 

Ona je uložila višegodišnji rad na 

istraživanja u saradnji sa ekspertima iz Maria 

Beroendecentrum ab, Ersta Vändpunkten, 

Centrum för Alkohol och Narkotikaupplysning 

(can), Centrum för Alkohol och 

Drogprevention (cadp) i stad projekt. 

Wise Eyes je internetbaziran i tako oblikovan 

da se može koristiti kako u grupi 

tako i pojedinačno na distanci, ili u nekoj 

terapeutskoj situaciji. 

– Ne trebaju neka predznanja u oblasti 

da bi se vodio Wise Eyes studijski kružok, 

sve se nalazi u materijalima, kaže Ulrika 

Persson. 

U Wise Eyes učesnik sreće dva ljekara, 

jednog psihologa, dva terapeuta i jednog 

svještenika s dubokim znanjima i oni govore 

o mehanizmima koji uzrokuju zloupotrebu 

i ovisnost. Takođe se mogu sresti i osobe s 

vlastitim iskustvima zloupotrebe. 

Kontaktirajte nbv u sredini gdje živite 

radi više informacija o upotrebi materijala. 

Takođe možete ići direktno na www. 

wiseeyes.se i pročitati više ili ići via nbv 

kućne stranice www.nbv.se. 

17

Briga o 

žrtvama 

krivičnih djela 

Služba za žrtve krivičnih djela 

(Brottsofferjouren) može na 

više načina pomoći 

žrtvama krivičnih djela 

Služba za žrtve krivičnih djela (Brottsofferjouren) 

pruža pomoć svima koji 

su bili izloženi krivičnom djelu. Ovdje 

ima neko ko sluša, ima iskustvo i pomaže 

prema uslovima ugroženog. 

Već 20-ak godina boj besplatno pomaže 

žrtve krivičnih djela. boj takođe radi i na 

poboljšanju uslova žrtava krivičnih djela. 

Savez službi za žrtve krivičnih djela (Brottsofferjourernas 

Riksförbund, boj) je nekomercijalna 

organizacija koja pruža besplatnu 

podršku žrtvama krivičnih djela i svjedocima, 

i radi na poboljšanju uslova i tretmana 

žrtava krivičnih djela. boj ima preko 8 000 

članova. 

U Švedskoj djeluje preko 100 lokalnih 

centara za žrtve krivičnih djela. Tu svi koji 

su bili izloženi krivičnom djelu mogu dobiti 

konkretnu pomoć i podršku u vidu razgovara 

s osobom za podršku (stödperson, 

kod nas obično: volonter). U prvostepenim 

(opštinskim) sudovima postoji i podrška 

svjedocima (vittnesstöd, služba za svjedoke) 

radi pomoći i oštećenom i svjedoku pri 

sudskom postupku. 

Statistika 

Preko 40 000 žrtava dobije svake godine 

pomoć od Službe za žrtve krivičnih 

djela. Približno polovina slučajeva 

se posreduje od policije, druga polovina 

se lično obraća službi. Mnoge žrtve 

trebaju pomoć na duže vrijeme. 

Volonteri ulože preko 80 000 sati na 

pomoć i podršku što iznosi oko 8 miliona 

kruna, ako bi se svaki sat plaćao 100 

kruna. 

Svaka treća osoba koja traži pomoć 

je žena izložena nasilju, nedopuštenoj 

prijetnji ili uvrjedama. Preko pola žrtava 

krivičnih djela koje traže pomoć su 

žene. Služba za žrtve krivičnih djela 

pomaže svim žrtvama, nezavisno od 

stepena prekršaja – zlostavljanim, silovanim, 

izloženim nedopuštenoj prijetnji, 

pretučenim, opljačkanim, maltretiranim 

ili prevarenim. Svaka žrtva krivičnih djela 

se može obratiti BOJ-u. 

Sve osobe koje pružaju podršku žrtvama 

i svjedocima su kvalifikovane za tu djelatnost 

i podliježu obavezi čuvanja službene 

tajne. U svakom lokalnom centru aktivnosti 

usaglašava zaposleni asistent (brottsofferassistent) 

ili koordinator (brottsoffersamordnare) 

za žrtve krivičnih djela. 

Lokalni centri se mogu telefonski povezati 

sa saveznom telefonskom centralom 

kad nisu u mogućnosti da lično odgovaraju 

na telefon. Telefonska centrala posreduje 

daljnji kontakt s lokalnim centrima. Žrtva 

krivičnog djela može na neki način uvijek 

dobiti sadruga za razgovor i odgovor na 

akutna pitanja. 

Služba za žrtve krivičnih djela je dopuna 

društvenim zalaganjima. boj sarađuje s 

policijom, socijalnom službom i drugim 

organima. 

Doživljaj krivičnog djela 

Osoba koja je bila izložena krivičnom 

djelu je često očajna i beznadna i ima 

potrebu da shvati to što se desilo. Međutim, 

svaka žrtva doživljava prekršaj na različit 

način. To, između ostalog, zavisi od životne 

situacije i ranijih iskustava. 

Starija gospođa koja otvori vrata nepoznatom 

i na prevaru izađe iz kuhinje dok 

saučesnik krade njen nakit – može se 

osjećati i povrijeđenom i uplašenom. Hoće 

li ona moći nekom ponovo vjerovati 

Mladić koji se usudi otvoreno ispoljiti 

kao homoseksualac i bude pretučen i zlostavljan 

se vjerovatno osjeća i uplašen i ugrožen. 

Hoće li se i dalje usuđivati da drži do onog 

kakav jest a da ne osjeća da je u opasnosti 

Mlada djevojka koja radi u trgovini i 

jedne noći bude pokradena i napadnuta 

pištoljem se možda plaši za svoj život. Hoće 

li se usuditi da ponovo ode na posao 

Osoba koja je bila izložena krivičnom djelu 

se često loše osjeća i treba pomoć i podršku. 

Zato postoji Služba za žrtve krivičnih djela. 

Bez obzira na stepen prekršaja, žrtva treba 

sadruga koji će saslušati i pružiti pomoć u 

praktičnim pitanjima. 

Stödperson/volonter 

Volonter (stödperson) je sadrug koji sluša, 

ima iskustvo i zna dati savjet. 

Volonter pokušava kroz razgovor voditi 

žrtvu da preradi preživljeno i uskoro 

smogne živjeti dalje. To može različito trajati 

zavisno od prekršaja, osobe i preživljenog. 

Cilj je da žrtva nastavi dalje živjeti kao i prije 

prekršaja, ali s iskustvom prekršaja kao dijelom 

lične prošlosti. 



B 

rottsofferfonden finansierar projekt 

som utvecklar brottsofferarbetet i 

Sverige. Det kan vara utbildnings- och 

informationsinsatser samt olika typer av 

stödverksamhet. 

Det finns möjlighet för er förening 

att ansöka om medel till olika verksamheter. 

Information om Brottsoffermyndigheten 

och Brottsofferfonden finns på: 

www.brottsoffermyndigheten.se 

Većina žrtava prebacuje krivicu na sebe 

i doživljava da se na neki način trebala 

ponašati drugačije. Gnjave se pitanjem 

zašto su se baš tuda vraćali kući ili zašto se 

nisu branili. 

Žrtve krivičnih djela često padaju u krizu 

i mogu reagovati na razne načine. Trebaju 

proći psihološki tretman da bi mogli ići 

dalje. 

Osoba koja je upravo bila izložena 

krivičnom djelu se nalazi u osjetljivoj situaciji 

i odnos ostalih, npr. u sudnici i od 

policije ili od ljekara, može biti presudan za 

psihološki tretman. Nonšalantan ili neprijatan 

odnos može žrtva doživjeti kao uvrjedu, 

povrh uvrjede koju je već doživjela. Tu 

se radi o sekundarnoj ”viktimizaciji”, slučaju 

koji postavlja osobu u još jedan položaj 

žrtve. 

Volonter može, ako se to traži, pratiti 

žrtvu do policije ili sudnice. Žrtva se može 

osjećati sigurnom kad ima volontera uz 

sebe. Usto, možda žrtva želi razgovarati s 

volonterom o onome što se desilo tokom 

saslušanja ili u sudnici. 

Ako žrtva krivičnog djela treba daljnju 

pomoć kao npr. terapiju, liječenje, pravnu 

ekspertizu ili ekonomsku pomoć od socijalne 

službe, volonter može pomoći žrtvi da 

stupi u takve kontakte. 

Policijska prijava 


Osobe koje su bile izložene krivičnom 

djelu trebaju to što prije prijaviti policiji. 

Policijska prijava je osnova za otvaranje 

istrage. 

Istragu vodi ili policija ili javni tužilac, zavisno 

od vrste prekršaja. Ono što se istražuje 

je da li je prekršaj počinjen i u tom slučaju 

ko ga je počinio. 

Javni tužilac odlučuje o podizanju optužnice. 

Policija i javni tužilac mogu zatvoriti 

istragu. Ista se zatvara zbog nedostatka 

dokaza ili se optužnica neće podići zbog 

mladosti prekršioca ili nekih drugih prilika. 

Najveći broj istraga se zatvara. 

Podizanje optužnice podrazumijeva da 

će se održati suđenje. 

Sudski postupak 

Nakon podizanja optužnice javni tužilac 

poziva oštećenog, odnosno žrtvu krivičnog 

djela, na glavnu raspravu u opštinskom 

sudu. Tu raspravu vodi ovlašteni sudija uz 

prisustvo sudskog bilježnika i tri porotnika. 

Oštećeni u sali takođe susreće javnog tužioca, 

prekršioca i njegovog branioca, i eventualno 

svjedoke. Pri glavnoj raspravi se pretresa 

cijeli slučaj. Svi umiješani kazuju ono što se 

sjećaju od događaja. Ako oštećeni zahtijeva 

odštetu, to navodi javni tužilac ili pravni zastupnik 

oštećenog, ako postoji. 

Pravni zastupnik oštećenog je pravno 

upućena osoba koja pomaže oštećenom 

tokom istrage i glavne rasprave. 

Žrtve krivičnih djela koje su bile izložene 

silovanju, ili drugim prekršajima koji vrijeđaju 

integritet ličnosti, uvijek imaju pravo 

na pravnog zastupnika. Sve žrtve krivičnih 

djela i svjedoci mogu dobiti tzv. podršku 

svjedocima (vittnesstöd). 

Podrška svjedocima 

Podršku svjedocima (vittnesstöd) pružaju 

volonterski angažovane osobe koje imaju 

zadatak da pruže informacije i udahnu 

sigurnost. Pri većini opštinskih sudova boj 

ima jednu odvojenu prostoriju za žrtve i 

svjedoke. Volonteri za podršku svjedocima 

znaju kako sudnica izgleda i poznaju većinu 

javnih tužilaca i sudija u lokalnim sudovima. 

Oni mogu odgovoriti na pitanja koja se naknadno 

pojavljuju i pažljivo pratiti doživljaj 

suđenja. Njihova uloga je da smire svjedoke 

i oštećenog tako da dobiju preduslove da 

što jasnije kažu svoju verziju. 

Može biti vrlo neprijatno sjediti u istoj 

prostoriji kao i prekršilac i čekati suđenje. 

Žrtvama krivičnih djela i svjedocima treba 

ponuditi vlastitu čekaonicu i pomoći im da 

je zahtijevaju. 

Volonteri za podršku svjedocima mogu 

dati informacije o pravu na naknadu u vezi 

s pojavljivanjem pred sudom i gdje se ista 

može naplatiti. 

Pravo na odštetu 


Osobe koje su bile izložene krivičnom 

djelu imaju pravu na ekonomsku 

kompenzaciju. U prvom redu će uzročnik 

štete platiti istu. Ako je prekršilac nepoznat 

ili nije u mogućnosti da plati – prvo 

će se vidjeti da li osobno osiguranje može 

pokriti štetu. Sudski izvršitelj (Kronofogdemyndigheten) 

može pomoći u utjerivanju 

novca. Ako nema osiguranja, ili isto pokriva 

samo dio štete, može se obratiti Zavodu 

za žrtve kriminaliteta (Brottsoffermyndigheten). 

Za traženje naknade od Brottsoffermyndighetena 

dovoljno je da policijska istraga 

pokaže da je izvršen prekršaj. Ni podizanje 

optužnice ni presuda se ne zahtijevaju da 

bi žrtva kriminaliteta mogla zatražiti naknadu. 

Saradnja 

Služba za žrtve krivičnih djela je dopuna 

ostalim društvenim zalaganjima. 

Opštine su danas zakonski odgovorne da 

imaju model za prijem i podršku žrtava 

kriminaliteta. U nekim mjestima su lokalne 

službe za žrtve kriminaliteta sklopile ugovor 

o saradnji sa socijalnom službom. 

U nekim komunama policija i lokalne 

službe za žrtve krivičnih djela zajednički 

razrađuju strategije kako bi došli do npr. 

žena, djece, starijih i osoba s funkcionalnim 

smetnjama koje su izložene nasilju od 

strane bližnjih. 

U mnogim mjestima ulaze lokalne službe 

za žrtve krivičnih djela u lokalna Vijeća za 

sprječavanje kriminala (Brottsförebyggande 

rådet). 

Dolazi takođe i do saradnje predstavnika 

trgovine i lokalnih službi za žrtve krivičnih 

djela radi povećanja sigurnosti zaposlenih 

u trgovinama. Sa udruženjima penzionera 

se sarađuje oko njihove ugroženosti kriminalom. 

Sa školama se ponekad razrađuju zajedničke 

strategije radi sprječavanja maltretiranja 

(mobbing) i ostalog. 

Služba za žrtve krivičnih djela može, znači, 

na više načina biti sredstvo za povećanje sigurnosti 

ugroženih grupa, davati podršku 

osobama izloženim krivičnom djelu i doprinositi 

u sprječavanju krivičnih djela. 

Teško je biti žrtva krivičnog djela. Svakodnevnica 

iznenada postane nesigurna 

i mnogi osjećaju da su izgubili 

kontrolu nad svojim životom. 

Služba za žrtve krivičnih djela (Brottsofferjouren) 

može pogođenim osobama 

ponuditi: 

▪ 

▪ 

▪ 

▪ 

▪ 

▪ 

▪ 

vrijeme za razgovor i pomoć da 

formulišu šta im se desilo 

informacije u vezi policijske prijave 

podršku pri eventualnom suđenju 

informacije u vezi suđenja 

pomoć pri kontaktu s različitim institucijama 

informacije o odšteti 

pomoć da prerade preživljeno i 

smognu ići dalje. 

19

Zdravlje - Hälsa 

Na šta sve utiču hormoni 

Loš mišićni tonus, nemiran san, promjene raspoloženja… 

sve je to ponekad povezano s hormonima. Hormoni su pravi 

trijumf nauke jer se danas koriste ne samo za liječenje nego i 

za poboljšanje kvaliteta života 

Svaka žena prije ili kasnije u životu primijeti 

da je pred nastup mjesečnice 

izuzetno osjetljiva. To plačljivo raspoloženje 

može biti kratko i trajati tek nekoliko 

sati. Ne treba se zbog toga uznemiravati jer 

na to ne možemo uticati. Za to su odgovorni 

hormoni koji u tom razdoblju osciliraju, 

podsjećajući nas da nismo mašine. 

Podsticaj organima 

Hormone luče žlijezde, npr. jajnici i 

štitnjača. Iz njih se hormoni luče u 

krv kako bi podsticali rad raznih organa 

za koje su odgovorni. Funkcije našeg tijela 

regulišu, dakle, hormoni, hemijski glasnici 

koji su relativno kasno otkriveni. 

Prvi hormon je izolovan 1895. godine. 

Bio je to adrenalin, koji preplavi krv kad 

smo u stresu. Od tada su otkriveni brojni 

drugi hormoni, izolovani iz ljudskog tijela, 

a zatim i proizvedeni umjetno, u laboratorijima. 

Danas se hormoni proizvode 

punom parom kako bi se njima liječili 

razni zdravstveni poremećaji i pomoglo 

ljudima širom svijeta da postignu tjelesnu 

ravnotežu. Još ne tako davno, to je bilo 

nezamislivo! 

Hormoni su pravi trijumf nauke jer se 

danas koriste ne samo za liječenje nego i za 

poboljšanje kvaliteta života – planiranje porodice 

(kontracepcijska pilula) ili za ublažavanje 

tegoba u postmenopauzi (hormonsko 

nadomjesno liječenje). Iako hormonsko 

nadomjesno liječenje ponekad može izazvati 

neželjene nuspojave uzimamo li ih 

dugotrajno, njihovo djelovanje ipak znatno 

nadmašuje eventualne nedostatke. 

Prilagođavaju se potrebama 

Količine hormona koje luči naše tijelo 

tačno su određene potrebama organizma. 

Postoje dva sistema regulacije. Jednim 

upravlja područje mozga zvano hipotalamus, 

koje obavlja povratnu kontrolu. 

Smanji li se nivo nekog hormona u krvi 

ispod potrebne vrijednosti, hipotalamus 

izdaje ”naredbu” odgovarajućoj žlijezdi da 

pokrene dodatno lučenje tog hormona, te 

da je obustavi onog časa kad se postignu 

potrebne koncentracije. Ovaj kontrolni 

sistem se naročito odnosi na hormone 

štitnjače, nadbubrežne žlijezde, polnih 

1. Hipofiza 2. Epifiza 3. Štitna žlijezda 

4. Nadbubrežne žlijezde 5. Gušterača 6. Jajnici 

žlijezda itd. 

Regulacija može biti i direktna. Npr., kad 

se smanji količina šećera u krvi, gušterača 

to smjesta primijeti i prestane lučiti hormon 

inzulin. 

Glavni hormoni 

1 

hormon rasta: omogućava rast. 

Bez ovog hormona ne bismo rasli u 

djetinjstvu i mladosti. Ovaj hormon 

također sudjeluje u metabolizmu šećera, 

masti (lipida) i bjelančevina. Stres podstiče 

jače lučenje ovog hormona. 

prolaktin: neophodan za dojenje. 

Ovaj hormon je odgovoran za stvaranje mlijeka 

u dojkama poslije poroda. Kad dojenče 

posisa mlijeko iz dojke, prolaktin podstiče 

stvaranje nove količine. 

2melatonin: reguliše san. Izlučuje 

ga epifiza i to tokom noći (mraka) 

kako bi upravljao biološkim ritmovima 

i spavanjem. 

3hormoni štitnjače: djeluju na 

sva tkiva. Djelimično se proizvode 

iz joda unesenog hranom. Sudjeluju u 

razvitku mozga i praktično utiču na sva tjelesna 

tkiva: srce, mišiće, kožu, probavni sistem. 

Utiču i na polni život. 

4nadbubrežni hormoni: luče 

se kod stresa. Ima ih dvije vrste. 

Oni koje proizvode vanjski dijelovi 

nadbubrežne žlijezde utiču na pretvaranje 

šećera, zadržavanje soli u tijelu i izlučivanje 

muških polnih hormona (za oba pola). 

Drugi, koje proizvode unutrašnji dijelovi 

nadbubrežnih žlijezda, zovu se hormoni 

stresa (adrenalin i noradrenalin). 

5inzulin: važan za proizvodnju 

energije. Ovaj hormon smanjuje 

količinu šećera u krvi tako što 

omogućuje ulazak glukoze iz krvi u svaku 

ćeliju, gdje se glukoza pretvara u energiju. 

6estrogeni: dobri su i za kožu. 

Estrogene proizvode jajnici kako bi se 

u pubertetu mogle razviti dojke, kako 

bi mogla početi ovulacija, kako bi koža bila 

glatka i mehka, a sluznica rodnice dobre 

kiselosti i vlažnosti. Povoljno djeluju i na kosti, 

raspored masnoća u tijelu i kvalitet kože. 

progesteron: podstiče trudnoću i 

opušta. Zovu ga i hormon majčinstva jer 

omogućava pravilno ugnježdenje oplođenog 

jajašca u sluznicu maternice i rast ploda. Progesteron 

djeluje i poput sedativa na nervni 

siste. 

A kod muškaraca 

Testisi proizvode testosteron, hormon potreban 

za proizvodnju sperme i razvitak 

polnih organa. Taj hormon reguliše i mutiranje 

glasa te igra važnu ulogu u muškoj 

plodnosti. Sudjeluje u razvoju mišića i utiče 

na metabolizam šećera i lipida. 



Zašto mi se 

danju spava 

Od jutra vam se zijeva, oči 

vam se sklapaju i nešto vas 

stalno vuče u horizontalni 

položaj Vrijeme je da 

otkrijete u čemu je stvar! 

Teško je povjerovati koliko ljudi u Evropi 

pati od pospanosti preko dana! 

Velika anketa, koja je trajala tri i po 

godine, pokazala je npr. da je gotovo 10 

miliona Francuza neprestano pospano. 

”Žrtve” su se žalile da im pospanost smeta 

na poslu i tokom vožnje. Jeste li i vi jedna 

od njih 

Zbog stalne pospanosti mozak nam 

sporije radi, oprez popušta, a pamćenje i brzina 

razmišljanja slabe, objašnjavaju ljekari. 

Doduše, ako imate neodoljivu želju da prilegnete 

između 13 i 15 sati popodne, to je 

sasvim normalno – radi se o uobičajenom 

bioritmu. Ako međutim ujutro zaspete u 

autobusu, ako se borite s drijemežom na 

prijepodnevnom sastanku, za ručkom ili 

nakon što ste pročitali dvije stranice nekog 

teksta, nešto ipak nije u redu. Možda vam 

je potreban savjet stručnjaka za poremećaje 

spavanja. 

m o g u ć i u z r o c i v a š e p o s p a n o s t i 

Uzimate neke lijekove 

Lijekovi za smirenje, sedativi, antidepresivi, 

beta ili alfa blokatori za povišeni 

krvni pritisak, lijekovi protiv bolova, neki 

protuupalni lijekovi… Tristotinjak lijekova 

izaziva pospanost, a ako se uz njih 

pije alkohol, tad se djelovanje pojačava. 

Popričajte o tome sa svojim ljekarom. 

On vam može savjetovati da promijenite 

raspored uzimanja lijeka ili vam propisati 

neki drugi lijek. 

Muče vas brige 

Zabrinutost, premorenost, stres i tjeskoba 

utiču na kvalitet noćnog odmora 

(teško zaspete i budite se usred noći), kao i 

na budnost tokom dana. 

Hrčete 

Svaka deseta osoba koja hrče zapravo 

boluje od apneje u snu a da to ni ne 

zna. Radi se o kratkotrajnim potpunim 

prekidima disanja u snu koji izazivaju 

niz mikro-buđenja te osoba nikad ne 

postiže okrepljujući, duboki san. Zapreka 

neometanom prolasku zraka obično su 

previše opušteno tkivo mekog nepca ili 

resica u ustima. 

Međutim i pretjerana tjelesna težina 

važan je činilac u ovom poremećaju, pa 

ljekar hrkaču može propisati dijetu za 

mršavljenje. 

Bolujete od respiratorne alergije 

Kihanje, začepljen nos ili hunjavica ometaju 

disanje, dakle i spavanje. 

Radite u noćnoj smjeni 

Poznato je da zbog hronobioloških razloga 

lošije spavamo danju. 

Hronično umorni 

Za razliku od narkolepsije, bolesti kojoj 

je osnovno obilježje da bolesnik 

odjednom i bez ikakve mogućnosti kontrole 

zaspi, hipersomnija ili pretjerana pospanost 

može biti povezana sa sindromom 

hroničnog umora. Osoba s ovim 

poremećajem teško se budi čak i nakon 

10 do 12 sati spavanja i neprestano joj se 

spava. Naučna istraživanja koja su u toku 

dokazala su više slučajeva kad je za ovakvu 

pospanost bila odgovorna neprimjerena 

reakcija imunološkog sistema. 

d a s e l a k š e p r o b u d i t e 

Jedite bjelančevine 

Za ručak jedite ribu, meso, mahunarke, 

leću…, a smanjite količinu masnoće 

u obroku. Najvažnije je, međutim, ne 

preskakati obroke. Od preobilnog obroka, 

koji obično uslijedi, još će vam se više spavati. 

Popijte kafu 

Dvije-tri male šoljice kafe, ”strateški” raspoređene 

tokom dana, mnogo su bolje nego 

jedna velika šoljica. Naime, nakon nagle 

živahnosti koju izaziva kafa nerijetko dolazi do još 

veće pospanosti. Osobe sklone nesanici trebaju 

izbjegavati kafu u popodnevnim satima. 

Svjetlo je važno 

Kod kuće ili na poslu, dobra je rasvjeta 

bitna jer djeluje podsticajno na mozak. 

Ipak, nikakva se rasvjeta ne može mjeriti s 

učinkom prirodnog svjetla. Najbolje će vas 

razbuditi jutarnja šetnja, a svakako izađite 

na zrak i tokom pauze za ručak. 



21

Lijekovi i hrana 

koje ne valja 

miješati 

Kako piti lijekove s 

pojedinim vrstama hrane 

Koje kombinacije izbjegavati 

Antikoagulansi i 

kupus – loš par! 

Osobe koje se moraju liječiti antikoagulansima 

(sredstva protiv pretjeranog 

zgrušavanja krvi) moraju izbjegavati vitamin 

k. On ima suprotno djelovanje od tih 

lijekova, pa može doći do stvaranja krvnih 

ugrušaka koji mogu izazvati srčani infarkt. 

Za svo vrijeme trajanja liječenja izbjegavajte 

jesti namirnice koje obiluju vitaminom k: 

iznutrice, špinat i avokado, a posebno kupus 

koji njime najviše obiluje. 

Valja izbjegavati i vitamin e, jer on uz ove 

lijekove povećava rizik krvarenja. 

Antidepresivi 

ne idu sa sirom 

Potišteni ste, ali volite sir Pripazite ako uzimate 

jedan od lijekova iz porodice mao 

inhibitora (koče mono-aminske oksidaze). Ti 

lijekovi sprječavaju razgradnju aminokiseline 

tiramina. Ako se tiramin nakupi u organizmu, 

može doći do neželjenih nuspojava: povišenog 

arterijskog pritiska, znojenja, lupanja srca. Te 

reakcije se još zovu ”učinak sira”, jer do njih 

dolazi ako bolesnik konzumira sireve kao što 

su grojer i sir s plavom plijesni, koji svi obiluju 

tiraminom. Ne pretjerujte ni s bananama. Uz 

antidepresive ne valja piti alkohol. 

Ne pijte mlijeko 

s antibioticima 

Popijte antibiotik s vodom radije nego s 

mlijekom. Zašto Kalcij iz mlijeka ulazi 

u međuodnos s antibioticima iz porodice tetraciklina 

odnosno kinolona. 

Mlijeko sprječava otapanje antibiotika 

u želucu, a to je neophodno da lijek uđe u 

krvotok i tako dospije u oboljeli dio tijela. 

Stoga uzmite lijek jedan sat prije jutarnjeg 

mlijeka. Dok uzimate antibiotik, izbjegavajte 

i hranu bogatu željezom te antacide (lijekove 

protiv suvišne želučane kiseline). 

Čaj od pljuskavice smanjuje 

učinak imunosupresiva 

Pljuskavica je biljka poznata po svom 

djelovanju protiv potištenosti, ali ona 

isto tako ubrzava razgradnju nekih lijekova u 

jetri pa oni stoga nemaju željeni učinak. To 

se odnosi na antiretrovirusne lijekove protiv 

aids-a, imunosupresive i kontracepcijske pilule. 

Ako uzimate pljuskavicu, posavjetujte se 

s ljekarom. Isto vrijedi i za pušače: kancerogene 

tvari koje nastaju pri izgaranju cigarete 

umanjuju učinak imunosupresiva pa ljekar 

treba povećati dozu lijeka. 

Metvica može usporiti učinak 

homeopatskih granula 

Kako izbjeći 

nuspojave lijekova 

‣ Nesteroidni protuupalni lijekovi 

imaju jednu manu – smanjuju lučenje 

sluzi koja štiti stijenke želuca od želučane 

kiseline. Kako ne biste imali žgaravicu, uzimajte 

te lijekove uvijek na pun želudac ili 

za vrijeme jela. Vaš vam ljekar isto tako 

može propisati lijekove koji suzbijaju 

pretjerano lučenje želučane kiseline. 

‣ Ako ste skloni proljevima tokom 

uzimanja antibiotika, uzimajte ih zajedno 

s lineksom. On obnavlja crijevnu floru i 

ublažava posljedice. Koristi uzimati i vitamin 

B6. 

‣ Pojedini lijekovi stvaraju pretjeranu 

osjetljivost na UV zrake, pa može doći do 

vrlo dramatičnih promjena na koži. Tih lijekova 

ima više, ali najčešće tako djeluju 

antibiotici i neki lijekovi protiv akni. 

Homeopati su podijeljeni u mišljenju 

treba li zabraniti ili ne uporabu metvice 

u svrhu liječenja. Zapravo homeopatski lijek 

prodire u organizam preko krvnih žila 

smještenih ispod jezika, a metvica donekle 

dovodi do stezanja krvnih žila. Ona, dakle, 

može malo umanjiti protočnost žila, 

a to će usporiti ulazak lijeka u krv i njegov 

učinak. Ne pijte čaj od metvice (mente) s 

ovakvim pripravcima, a mnogi homeopati 

preporučuju i da se pričeka nekoliko sati s 

pranjem zuba nakon uzimanja granula, jer 

i zubne paste s metvicom mogu dovesti do 

opisane nuspojave. 

Ako uzimate lijekove za 

smirenje, izbjegavajte grejp 

Sok od grejpa izaziva nuspojave u kombinaciji 

s nekim lijekovima za srce (inhibitorima 

kalcija), s terfenadinom kojim se liječe 

alergije i s benzodiazepinima koji spadaju u 

skupinu lijekova protiv tjeskobe (anksiolitici). 

Sok od grejpa usporava djelovanje jednog 

enzima, izaziva povećanu apsorpciju lijeka 

u crijevima i usporava njegovu razgradnju u 

jetri. U tim uslovima je učinak lijeka izmijenjen. 

U nekim slučajevima taj učinak se može 

uporediti s višestrukim uzimanjem tableta! 

Grejp ni sok od grejpa ne valja uzimati još 

barem dva sata nakon uzimanja lijeka. 

Sok od grejpa ne preporučuje se ni ako 

uzimate lijekove protiv povećanog kolesterola 

u krvi – statine. 

Spirala i aspirin 

Radije ne! 

Spirala unutar maternice izaziva svojevrsnu 

upalu stijenke, što u načelu sprječava 

ugnježdenje jajašca. Stoga svi lijekovi koji 

djeluju protuupalno mogu osujetiti kontracepcijsko 

djelovanje spirale. Iako ovo još nije 

pouzdano dokazano, radije koristite paracetamol 

protiv bolova ako imate spiralu. 

Ne pijte nikada 

alkohol s lijekovima 

Ispijanje alkohola pojačava djelovanje lijekova 

za smirenje (anksiolitika), antidepresiva 

i neuroleptika. Jedan od antibiotika, 

metronidazol, izaziva mučninu i glavobolje 

ako se pomiješa s alkoholom. Isto se dešava 

i s ketokonazolom, koji se propisuje za 

liječenje gljivičnih bolesti. 

S kafom umjereno 

Kofein pojačava probavne nuspojave i 

srčane smetnje, npr. ako se uzima uz 

teofilin, bronhodilatator kojeg koriste oboljeli 

od astme. Osim toga, kofein smanjuje 

učinak nekih sedativa i sredstava za smirenje, 

npr. benzodiazepina, a pojačava diuretski 

učinak. Dakle, pijte samo umjerene količine 

kafe i kola napitaka koji sadrže kofein. 

Što se čaja tiče, on umanjuje apsorpciju 

željeza u crijevima. Nastojte ga izbjeći ako 

uzimate neki lijek koji sadrži željezo. 



Hälsonyheter 

Kakao sadrži 

supermaterije 

Redovno uzimanje kakaa u čistom obliku 

– što više to bolje – može smanjiti 

opasnost od kancera, dijabetesa, srčanih 

bolesti kao i moždanog udara do 90 procenata. 

To je zbog supermaterije koju je 

američki istraživač Norman Hollenberg 

otkrio u kakau. 

Materija je jedna vrsta flavonoida koja 

se zove epicatechin, a nalazi se u čokoladi, 

čaju, vinu, voću i nekim bobicama – npr. 

brusnici. Nažalost, epicatechin je vrlo gorak 

i zato se odstranjuje iz kakaa koji se koristi 

u proizvodnji čokolade. A to je velika 

grješka, tvrdi Hollenberg. 

Najviše epicatechina sadrži kakao iz 

Južne i Srednje Amerike. 

Izvor: EurekAlert! 

Kakao sadrži i 

druge korisne materije 

‣ Theobromin i kofein: Osvježavajuće 

‣ Kakao-maslac: Sadrži za srce korisna 

ulja i neprobavljive masti 

‣ Antocianini, katechini i druge materije 

za rast: Pojačavaju imunitet 

‣ Triptofan: Poboljšava raspoloženje 

Lignani 

sprječavaju 

kancer grudi 

Vruća čokolada 

bistri mozak 

Pijte što više vruće čokolade i vaš mozak 

će bolje funkcionisati. To izgleda previše 

dobro da bi bilo tačno, ali istraživanja pokazuju 

da je tako. 

Uzrok je sadržaj flavonoidnih procijanida 

u čokoladi koji povećavaju cirkulaciju krvi 

u mozgu i to, između ostalog, utiče na 

sprječavanje senilnosti i oštrinu pamćenja. 

Praktično u tolikoj mjeri da istraživači razmatraju 

upotrebu čokolade u medicini. Više 

proizvođača nastoji izbaciti na tržište kakao s 

posebno visokim sadržajem flavonoida. 

Izvor: International Journal of Medical 

Sciences 

Ako želite smanjiti opasnost od kancera 

grudi, vrijedno je da upamtite riječ lignani. 

Jedete li redovno hranu koja sadrži 

lignane – time smanjujete opasnost razvoja 

kancera grudi do 17 procenata u odnosu 

na žene koje ih ne jedu mnogo. 

Lignani su fitoestrogeni koji, prema jednom 

francuskom istraživanju na 58.049 

ženskih učesnika, predstavljaju vrlo važan 

činilac u sprječavanju kancera grudi. Lignani 

se nalaze u namirnicama bogatim vlaknima 

kao npr. sjemenke, zelje i žitarice, a sadrže i 

cijeli niz drugih korisnih materija. 

Izvor: Journal of the National Cancer 

Institute 

Dobri izvori lignana 

‣ sjeme lana 

‣ zob 

‣ pšenica 

‣ raž 

‣ zrno soje 

‣ brokoli 

‣ mahunarke 

‣ leća 

‣ bijeli luk 

‣ šparoga 

‣ mrkva 

‣ kupus 

Kretanje 

obnavlja 

ćelije mozga 

Američki istraživači su 2001. dokazali 

da trening povećava broj ćelija 

mozga u centru za pamćenje gyrus dentate, 

u hipokampusu, kod miševa. Sad su 

istraživači putem mr skeniranja ”pogledali 

unutar” jednog broja ljudskih mozgova 

prije i nakon treninga (trčanje i vožnja 

bicikla) i nema nikakve sumnje da isto važi 

i za ljudski mozak. 

Uzrok je vjerovatno u tome da trening 

pospješuje cirkulaciju krvi u gyrus dentate 

i stimuliše stvaranje ćelija mozga. 

Izvor: Columbia University Medical 

Stres ubija ćelije mozga 

Kretanje može pomoći tamo gdje stres 

šteti: Stres ubija ćelije mozga – čak i u 

centru za pamćenje, a trening može 

pomoći u stvaranju novih. 

Osim treninga je praktično samo epo 

(hormon poznat kao sredstvo dopinga 

u profesionalnom biciklizmu) koji može 

stimulisati stvaranje novih ćelija mozga. 

epo povećava produkciju crvenih krvnih 

zrnaca koja transportuju kisik unutar tijela. 

Cirkulacija krvi i povećan procent kisika 

u mozgu stimulušu stvaranje novih 

ćelija mozga. 



23

Hjärtgåing 

Šetnja čuva srce 

Kvinnor i alla åldrar… 

Gå för hjärtats skull 

den 15 september 

www.1.6miljonerklubben.com 

eller ring 08-20 51 59 

Žene svih dobi… 

Prošetajte radi srca 

15. septembra 

För femte året i rad arrangerar 1,6 miljonerklubben 

återigen den så populära 

promenadaktiviteten Hjärtgåing. 

Vi går (ca 5 km) för hjärtats skull och 

får en härlig dag i motionens, kunskapens 

och gemenskapens namn. Det kommer att 

finnas olika föreläsare som talar utifrån hälsa 

för att informera och inspirera. Representanter 

från 1,6 miljonerklubben kommer att 

finnas på plats. Vi inbjuder till att möta olika 

utställare på minimässa. 

Innan promenaden blir det uppvärmning. 

Vi kommer också att bjuda på enkel mat 

och dryck för att stärka kroppen. 

I år, liksom de senaste åren, promenerar 

vi den 15 september i Stockholm, Göteborg, 

Malmö, Järvsö, Lidköping, Luleå, Skellefteå, 

Sundsvall, Uppsala, Västerås och Örebro. 

För att vara med måste man betala anmälningsavgift 

(100 kr för icke medlemmar och 

50 kr för medlemmar). Anmälningsavgiften 

går oavkortat till forskning av kvinnors hälsa. 

När man har gått promenaden får man en 

fin presentpåse från våra sponsorer. 

Alla är välkomna!!! 

Već petu godinu zaredom 1,6 miljonerklubben 

organizuje popularnu 

promenadnu aktivnost Hjärtgåing – 

Šetnja čuva srce. 

Šetaćemo (oko 5 km) radi srca i doživjeti 

divan dan u ime kretanja, znanja i 

zajedništva. Više predavača će govoriti o 

zdravlju radi informisanja i podsticanja. Tu 

će biti i predstavnici iz 1,6 miljonerklubben. 

Pozivamo vas da posjetite različite izlagače 

na minisajmu. 

Prije promenade ćemo se zagrijati a nudimo 

i hranu i piće za jačanje tijela. 

Ove godine, kao i prošle, šetaćemo 15. 

septembra u slijedećim mjestima: Stockholm, 

Göteborg, Malmö, Järvsö, Lidköping, 

Luleå, Skellefteå, Sundsvall, Uppsala, 

Västerås i Örebro. 

Da biste učestvovali trebate se prijaviti 

(100 kr za nečlanove i 50 kr za članove). 

Sav prihod od prijava je namijenjen za 

istraživanje zdravlja žena. Nakon promenade 

ćete dobiti fine poklone od naših 

sponzora. 

Svi su dobrodošli!!! 

1,6 miljonerklubben 

för kvinnors hälsa 

Drygt 1,6 miljoner kvinnor i Sverige är över 

45 år. Det är en stor och viktigt grupp som 

alltför ofta och i alltför många sammanhang 

förbigås, inte minst när det gäller hälsofrågor. 

Forskningen på kvinnorelaterade sjukdomar 

har till för några år sedan bedrivits på män - 

oftast i värnpliktsåldern. 

Detta kan givetvis inte accepteras. Politiker 

och makthavare måste väckas för att inse det 

absurda i situationen. För att nå fram måste vi 

vara många som kämpar mot samma mål. 

Helst hela 1,6 miljonen kvinnor. 

Vi vill: 

‣ sprida objektiv information om kvinnohälsofrågor; 

‣ införa det kvinnliga perspektivet i 

medicinsk forskning och läkarutbildning; 

‣ verka för bättre vård och för kunskap 

om förebyggande vård; 

‣ verka för ett holistiskt seende när det 

gäller kvinnohälsofrågor, kropp och själ hör 

samman; 

‣ skapa opinion kring kvinnors hälsofrågor 

och påverka kvinnorna till att ställa 

högre krav på dagens hälso- och sjukvård; 

‣ utöva press på politiker och myndigheter 

och vi vill ha mycket större utrymme 

i vårddebatten för att därmed skapa förändringar; 

‣ påverka beslutsfattarna inom den offentliga 

sektorn att ge mera resurser till forskningen 

om kvinnliga sjukdomar; 

‣ öka kunskapen, både hos kvinnor och 

medicinsk expertis om de hälsorisker som 

finns både under och efter klimakteriet. 

Att vara kvinna är farligare än du tror. Kvinnan 

kämpar för jämlikhet på alla fronter 

men när det gäller medicinsk forskning och 

innehållet i läkarutbildningen är mannen 

fortfarande norm. Resultatet blir skevt, män 

och kvinnor ser ser olika ut både inuti och 

utanpå. 

Kvinnor får sämre, omodernare och billigare 

mediciner, sämre akutvård och sämre 

vård i livets slutskede. Givetvis ska vi kvinnor 

ha samma behandling och samma villkor 

som männen men det får vi först då forskningen 

tar in kvinnan i sina studier. 

Varannan kvinna drabbas av benskörhet, 

helt i onödan eftersom benskörhet går att 

förebygga. Bland kvinnor över 55 är den 

vanligaste dödsorsaken hjärt- och kärlsjukdomar, 

och trots att de sjukdomar som kan 

uppstår efter klimakteriet är både allvarliga 

och allmänt förekommande får forskningen 

på området inte tillräckliga resurser. Kvinnans 

hälsa i medelåldern måste bli synlig vilket den 

inte blir förrän kvinnans status höjts. 



Aida Kormans 

moderevy i Dubai 

Bosniska modedesignern Aida Korman har burit en autentisk 

känsla av sitt land till Dubai på finaldagen (den 

28 juli 2007) av Dubai Fashion Fiesta 2007 dff. Hennes 

kollektion, kallad Ad Modum Bosniesem, återskapar en klädstil 

från det medeltida kungariket Bosnien särskilt inspirerad av dåvarande 

bosniska drottningen Katarina. 

Ad Modum Bosniesem (På bosniskt sätt) är en produkt av 

bosnisk traditions detaljerade forskningar som har gjorts genom 

besök i de mest isolerade byar i Bosnien, urgamla hantverkstraditioner, 

kvinnors tatueringsmotiv osv. Kollektionens färger 

är naturliga: ljusa trädfärger, rå bomull, gammalgetbrun eller 

fårsvart. Detaljer är fokuserade även till material (koppar, trä, 

metall). Broderiet har gjorts med hand och framhåller särskilt 

former av hattar och ornament. 

Aida Korman, , gick ut Europeiska institutet för design i Rom 

(2000) och har jobbat för Gattinoni i Rom och Alexander Mc- 

Queen i London. 

– Jag är lika nöjd med denna moderevyn som med AltaModa 

AltaRoma 2004 i Rom, Modeveckan 2004 i Belgrad och International 

Fashion Event ”Egon von Furstenberg” 2006 på Utveggio 

slottet i Palermo, Sicilien, sade Aida Korman för tidskriften 

Žena-Kvinna. (h.t.) 

Nova modna revija 

Aide Korman 

Bosanskohercegovačka modna dizajnerica Aida Korman je 

donijela autentičan osjećaj svoje zemlje u Dubai na finalno 

veče (28. jula 2007.) Dubai Fashion Fiesta 2007 dff. Njena 

kolekcija Ad Modum Bosniesem oživljava stil odijevanja srednjovjekovne 

kraljevine Bosne i posebno je inspirisan tadašnjom bosanskom 

kraljicom Katarinom. 

Ad Modum Bosniesem (Na bosanski način) je plod detaljnih 

istraživanja, posjeta najzabačenijim krajevima Bosne i Hercegovine 

kako bi se sačuvale prastare tradicije bh. zanatskih rukotvorina, 

motivi ženskih tetovaža itd. Boje kolekcije su prirodne: 

svijetle boje drveta ili sirovog pamuka, smeđe stare koze, crnog 

ovčijeg krzna. Posebna pažnja je posvećena modnim detaljima 

u bakru, drvetu, metalu. Vez je ručno rađen a ističu se naročito 

forme šešira i ornamenata, materijal je lan. 

Aida Korman, rođena 1974. u Sarajevu, završila je Evropski 

institut za dizajn u Rimu (2000.) i radila za Gattinonija u Rimu 

i Alexandera McQueena u Londonu. 

– Prezadovoljna sam ovom revijom, jednako kao i sa AltaModa 

AltaRoma 2004. u Rimu, Sedmicom mode 2004. u Beogradu i 

International Fashion Event ”Egon von Furstenberg” 2006. u Utveggio 

zamku u Palermu, na Siciliji, rekla je Aida Korman za naš 

list Žena-Kvinna. (h.t.) 



25

Kultura 

HERETIČKA CRKVA U BOSNI 

50 godina od objavljivanja disertacije Lise Iversen: 

Kjetterkirken i Bosnia. Striden om dens lære. 

København: G.E.C. Gads Forlag, 1957. 

Piše: Haris Tucaković 

Ova knjiga kaže ti da staneš 

i zamisliš se nad svojim knjigama…* 

“Ideološka i ekonomska vlast velesila nad 

malim državama nam je nažalost previše 

poznata. Njihova čelična kontrola individualnih 

sloboda je vodila do pobuna i vojnih 

intervencija. Naše stoljeće daje žalosno mnogo 

primjera, naša planeta je pod torturom 

političkih sistema velikih sila. 

Ali teror i progon, najsramnija ljudska 

djela, ne pripadaju samo našem stoljeću, već 

svim stoljećima. 

Sile mijenjaju uloge, danas je velesila iz 

prošlosti možda samo državica, danas su 

sistemi drugačiji nego juče, sad je ideja tiranije 

drugačija nego prije 1 000 godina. Međutim, 

ljudi su stalno isti. 

Ova studija je vrlo mali isječak te naše 

krvave prošlosti u kojoj je sloboda misli 

progonjena a pojedinci lovljeni. 

Ovog puta, u zadnjoj polovini srednjovjekovlja, 

velesila se zvala Rim, jedna od njenih 

žrtava se zvala Bosna, a ’sistem’ koji se pokušavao 

provesti bijaše rimski katolicizam.” 2 

Tim riječima počinje disertacija Lise 

Iversen Kjetterkirken i Bosnia. Striden 

om dens lære. [Heretička crkva u 

Bosni. Borba oko njenog učenja] objavljena 

prije 50 godina u Kopenhagenu. Da se ne radi 

o izuzetno vrijednom naučnom istraživanju – 

reklo bi se pravi mali jubilej. U ovom slučaju 

– to je pravi jubilej. 

Izdanje i sadržaj 

zdavač disertacije je Det Filologisk-Historiske 

ISamfund [Filološko-historijsko društvo] iz 

Kopenhagena i to je knjiga broj 234 u biblioteci 

Studier fra Sprog- og Oldtidsforskning [Studije 

za istraživanje jezika i starih vremena]. 

Autorica, Lise Iversen, se na početku rada 

(s. 4) srdačno zahvaljuje profesoru Carlu 

K 

akva je to hereza bila da je mogla uzrokovati 

te stalne progone i optužbe 

od vlastožudne Ugarske i fanatičnog 

Rima Šta je bila Bosanska crkva, ko su bili 

njeni sljedbenici i kakvo učenje propovijedali 

Ta pitanja su ključ srednjovjekovne 

historije Bosne, a niti jedan problem 

iz tih stoljeća nije bio tema tako 

mnogo teorija i špekulacija i proturječnih 

zaključaka kao taj. 1 

Stiefu na pokretanju inicijative za ovu studiju 

i pregledu rukopisa. Prof. dr. phil. Carl Stief 

(1914.-1998.) je od 1954. do 1984. bio šef katedre 

za slavensku filologiju Univerziteta u 

Kopenhagenu. Većina njegovih radova se 

odnosi na rusku književnost a objavio je i rad 

Renæssancen i Dalmatien [Renesansa u Dalmaciji], 

1968., 46 strana, u istoj ovoj biblioteci, 

knjiga broj 269. Danski matematičar Bent Fuglede 

(r. 1925.), profesor emeritus Univerziteta 

u Kopenhagenu, je u nekrologu Carlu Stiefu 

napisao slijedeće: 

”… Broj studenata na Slavenskom institutu 

je eksplozivno porastao 60-tih godina i 

kulminirao nedostižnim rekordom od preko 

500 službeno upisanih. Stief je ubrzo nakon 

svog postavljanja dobio zadatak da podigne 

pravi institut s vlastitom bibliotekom, 

čitaonicom i uredom. U vezi zbirke knjiga, 

počeo je Slavenski institut skoro od nule. 

Sve što je univerzitet imao u oblasti Slavica 

bijaše dvadesetak slučajno dobijenih svezaka 

smještenih u jednom ćošku Filološke laboratorije 

a 1998. je slavenska zbirka u biblioteci 

Instituta za Istočnu Evropu brojala 46.000 

svezaka, uključujući časopise. To je u velikoj 

mjeri bila Stiefova zasluga…” 3 

Disertacija je pisana u književnoj (bokmål) 

varijanti norveškog jezika i po tome se može 

naslutiti da je Lise Iversen – Norvežanka. 

Drugih podatka nema. 

Sama knjiga je dimenzija 21,2 x 13,7 cm, 101 

strana, mehki povez, a sadrži i 5 crno-bijelih 

fotografija: Hvalov zbornik, Testament gosta 

Radina, dvije strane stećka gosta Milutina i 

nekropola stećaka Radimlja. 

Lise Iversen u bibliografiji navodi 66 djela 

od 32 autora. Izuzimajući Farlatija (1769.), tu 

se radi o izdanjima od 1858. do 1955., odnosno 

iz perioda od 97 godina. 

Studija sadrži slijedeća poglavlja: Uvod [Innledning, 

5], Hereza u Bosni [Kjetteriet i Bosnia, 

9], Borba oko Bosanske crkve [Striden om den 

bosniske kirke, 26], Katolički izvori [Romerskkatolske 

kilder, 36], Bosanski izvori [Bosniske 

kilder, 46], Pravoslavni izvori [Gresk-katolske 

kilder, 73], Kraj Bosanske crkve [Den bosniske 

kirkes endeligt, 84], Bilješke [Noter, 95] i Izvori 

[Bibliografi, 99]. 

Terminologija 

ise Iversen koristi izraze kjetter, kjet- 

kjettersk u značenju heretik, hereza, 

Lteri, 

heretički, osim na mjestima gdje se to upravo 

odnosi na katare, odnosno: 

”Dualistički heretici [kjettere] su se prije 

svega pojavili u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. 

Pojavljuju se pod različitim imenima kao 

manihejci [manikæer], katari [katarer], patrini 

[patriner] ili pavlićani [paulikaner]. Katari 

[katarer] je bio najbliži naziv za heretike [kjetterne] 

u Njemačkoj i Francuskoj, a patrini za 

heretike u Italiji i onim zemljama koje su bile 

pod talijanskim uticajem. 

Oznaku patrini nalazimo međutim u 

mnogim oblicima patareni, patarini, paterini, 

patharisti i sl. Porijeklo te oznake je bilo 

predmetom različitih tumačenja. Pravo bi 

moglo biti da taj naziv može slijediti od mjesta 

Pataria, predgrađa Milana u kojem se hereza, 

možda u cijeloj Italiji, najprije pojavljuje.” 4 

Pojam katar, katari, dolazi iz grčkog 

καθαροί, katharoi = čisti, katharo’s = čist, neuprljan; 

a odnosio se na čiste kristjane dok je kod 

njihovih protivnika označavao krivovjernike. 

Hereza je takođe iz grčkog αἵρεσις, hairesis 

= izbor, biranje i u većini religija se shvata 

kao nazor koji odstupa od ”ispravnog učenja”. 

Riječ hairesis (iz koje hereza potiče) je izvorno 

predstavljala neutralan pojam koji je 

označavao samo posjedovanje posebnog filozofskog 

mišljenja (Enc. Britannica). 

Švicarski filozof Wolfgang Wackernagel, 

koji je uveo pojam simbiozofija (symbiosophy, 

mudrost zajedničkog življenja), u jednom 

svom eseju o herezi i.o. kaže da taj pojam dolazi 

iz grčkog hairesis i da se odnosio na čin prihvatanja 

(ovog ili onog), preferiranje, naginjanje, 

drugom riječju ’izbor’ – posebno putem 

glasanja ili biranja. Izbor može podrazumijevati 

razmimoilaženje a da nužno ne bude 

izvor konflikta. Wackernagel dalje podvlači 

da je hairesis ustvari prirodna posljedica pluralizma, 

radilo se tu o naklonosti nekoj dok- 



“ 

STORMAKTENES ideologiske og økonomiske 

herredømme over små stater er 

oss dessverre alt for velbekjent. 

Deres jerngrep om individenes frihet 

har ført til revolter og militære inngrep. Vårt 

århundre kan oppvise sørgelig mange 

eksempler på dette, vår klode martres av 

stormaktenes politiske systemer. 

Men terror og forfølgelser, menneskenes 

skjendigste gjerninger, tilhører 

ikke bare vårt århundre, men samtlige århundreder. 

Maktene skifter roller, idag er fortidens 

stormakt kanskje kun et lite land, idag er 

systemene andre enn igår, nå er voldsherredømmets 

ide en annen enn for 

1000 år siden. Men menneskene er stadig 

de samme. 

Foreliggende studie er et meget lite 

utsnitt av denne vår blodige historie, hvor 

tankens frihet forfølges og individene 

jages. 

Dengang, i siste halvdel av middelalderen 

het stormakten Rom, et av dens ofre 

het Bosnia og ’systemet’ som søktes håndhevet 

var den romerske katolisisme.” 2 

Så börjar Lise Iversens avhandling Kjetterkirken 

i Bosnia. Striden om dens lære 

(Köpenhamn, 1957). Vad var den bosniska 

kyrkan, vem var dennes tillhängare och 

vilken lära predikade de Lise Iversen anser 

att dessa spörsmål är nyckeln till Bosniens 

medeltidshistoria och inget problem från 

dessa århundraden har varit föremål för 

så många teorier och spekulationer och 

motstridande konklusioner som det. 

Hon har även bevisat hur de enkla forskarnas 

nationella och politiska åskådningar 

eller konfessionella intressen ofta varit 

förstärkt engagerat i forskararbete. 

Hennes avhandling fyller nu 50 år och 

är lika aktuellt idag. Lise Iversen har visat sig 

som utomordentlig expert för Bosniens 

medeltida religionshistoria, en av europeisk 

största. Men, tyvärr, hennes forskning syntes 

inte så mycket i översvämningen av falska 

och nationalistiska historiebeskrivelser. 

I alla fall – ett stort plus för nordiska slavister 

och medeltidsforskare. 

trini, školi filozofije, školi literature ili političkoj 

stranci. U tom smislu naša individualistička 

epoha predstavlja trijumf hereze. 5 

Wackernagel je svoja istraživanja posebno 

usmjerio na rad njemačkog teologa, filozofa 

i mistika Majstor Eckharta (oko 1260.- 

1327/1328.). Iako je pripadao dominikanskom 

redu, čija se teologija više oslanja na Aristotela, 

Majstor Eckhart je najznačajniji srednjovjekovni 

kristjanski neoplatonista. Krajem života 

(1326.) je optužen za Ketzerei (herezu) od 

nadbiskupa Kölna, a papa Giovanni xxii je 


1329. (nakon njegove smrti) izdao bulu In agro 

dominico u kojoj se jedan dio Eckhartovih 

izjava proglašava heretičkim, a drugi dio vrlo 

smjelim i sumnjivim. 

”Consensus, s druge strane, jest suprotnost 

herezi. On vodi negiranju slobode, takođe 

autoritetu, on sprječava izraz slobodne volje, 

vodi podjeli, građanskom ratu, totalitarizmu, 

diktaturi i slijepom vjerovanju u politiku vlasti 

sa svim njenim medijalizmom i iznad svega 

videokratijom”. 6 

U najznačajnije kjettere ili heretike u evropskoj 

historiji spadaju učenjaci Mikołaj Kopernik 

i Galileo Galilei, filozof Baruch Spinoza, 

vladar Kulin ban, među ženama Žana iz 

Orleana [Jeanne d’Arc] itd. 

Izrazi kršćanin i hrišćanin kod nas obično 

asociraju na katolike (kršćani) ili pravoslavce 

(hrišćani), stoga koristim opšti izraz kristjani 

(kod Iversenove kristne) za razliku od izraza 

krstjani koji je u vezi sa starom vjerom ili 

crkvom bosanskom. 

Pri navođenju izvora sam slijedio sistem 

kojeg koristi Iversenova: Prezime, inicijal imena 

autora. Naziv djela. Mjesto izdavanja, godina; 

a izdavač je samo ponegdje naznačen. 

Uvod 

utorica se u uvodnom dijelu (s. 4-9) kra- 

osvrće na Velikomoravsko kraljev- 

Atko 

stvo (840.), knezove Mojmira i Rostislava, rad 

Konstantina i Metodija, slavensko pismo – 

glagoljicu, Veliku šizmu (1054.), širenje Ugara 

od kraja 11. stoljeća ”koji su pokušavali svim 

sredstvima steći zemlje i uticaj na Balkanu”, i 

nastavlja: 

”U toj borbi su našli moćne saveznike u papama 

koji su tokom Velike šizme (1054.) bili 

i dalje zainteresovani da održe kontrolu nad 

svojim podanicima Balkanu. Da li će uspjeti, 

da li će kontrola biti dovoljno jaka, mnoge 

heretičke sekte su se raširile Balkanom u to vrijeme. 

Osim što su htjeli povezati Orijent s Okcidentom 

i osloboditi Sveti grob od nevjernika, 

bio je papinski cilj iskorijeniti svu herezu, 

bilo u Francuskoj, Italiji ili Bosni. Ovo zadnje 

je za Ugare bilo geslo u njihovim pokušajima 

da pokore Bosnu. A pape na svojoj strani 

nisu mogle naći bolje pomagače od dobrih, 

katoličkih prozelita (obraćenika) kao što su bili 

Ugari. Као što ’Ismene’ 7 sad upravljaju svijetom, 

upravljale su tada religije svijetom. I kao i 

sada smatran je bilo kakav izostanak iz redova 

razlogom za progon i teror. 

Od 1183., kada su prvi put poslane žalbe 

papi o herezi Bosanske crkve, do 1463., kada su 

Turci osvojili zemlju, bile su patnje i progoni, 

prijetnje i optužbe na račun Bosne. Papa poziva 

ugarske vladare u križarski pohod protiv 

heretičke Bosne, papski legati i inkvizitori se 

šalju u zemlju, slavensko bogoslužje zabranjuje 

a bosanski biskupi mijenjaju latinskim. 

To su sve isti potezi koje poznajemo iz našeg 


vlastitog stoljeća.” (s. 8). 

Lise Iversen dalje podvlači da je rasvjetljavanje 

Bosanske crkve ključ srednjovjekovne 

historije Bosne i da niti jedan problem iz tog 

vremena nije bio tema tako mnogo teorija 

i špekulacija i proturječnih zaključaka kao 

taj. Autorica primjećuje da su ”prosti nacionalni 

interesi i politički nazori istraživača ili 

vjerski interesi često bili prejako uključeni u 

istraživački rad” (s. 9). 

Tako su se srpski nacionalisti sabrali oko 

teorije da je crkva u Bosni bila čisto pravoslavna 

i nikako ne heretička braneći tu tezu time 

da su pravoslavci često od rimske strane bili 

optuživani za herezu. 

Hrvatski istraživači tvrde da Bosanska 

crkva potiče iz njihove, katoličke, crkve, ali se 

oslobodila i postepeno formirala nacionalnu 

crkvu koja nije bila heretička. 

Iversenova navodi i treći pravac čiji se predstavnici 

ne mogu smjestiti u neki određeni 

koš. Prema njihovoj teoriji je Bosanska crkva 

bila heretička, bogumilska, i tu se mogu naći 

istraživači svih političkih i vjerskih uvjerenja, 

ali u prvom redu jedna svještenička 8 , katolička 

grupa koja nerado stavlja pod sumnju papinske 

tekstove. Ona ističe da su, uprkos tome, 

istraživači unutar tog pravca slobodniji u 

svom radu što rezultati neminovno u velikoj 

mjeri pokazuju. Autorica završava ovo 

poglavlje riječima da najnovija istraživanja 

dalje potvrđuju teoriju o Bosanskoj crkvi kao 

heretičkoj (s. 9). 

Hereza u Bosni 

ise Iversen u ovom poglavlju (s. 9-25), 

Lnavodeći najvažnije podatke, daje vjerskopolitičku 

sliku Bosne iz zadnje polovine srednjovjekovlja. 

Jedan od njih je prvo imenovanje 

heretika u Bosni: 

”Prvi put su heretici u Bosni imenovani 

nekim imenom u pismu papi koje se naziva 

Tractato negotio illorum quondam patarinorum 

in Bosna.” 9 

Ona dalje ističe da je ta oznaka ’patarin’ 

uvijek nakon toga prikačivana bosanskim 

hereticima u latinskim izvorima, tako npr. 

stotinjak godina kasnije u rukopisu pod 

naslovom Hic sunt puncta principalia et auctoritates 

extracte de disputatione inter christianum 

romanum et patarenum bosnensem. 10 

Šta ta latinska oznaka ’pataren’ pokriva, bila je 

upravo odlučujuća tačka u cijeloj debati. 

Zatim slijedi kraći osvrt o Bugarskoj, popu 

Bogumilu koji je živio u vrijeme cara Petra 

(927.-969.), pavlićanima, Makedoniji, Srbiji, 

Stefanu Nemanji i njegovom sinu Svetom 

Savi koji ”progone herezu čvrstom rukom i 

bogumili se protjeruju iz Srbije i dalje prema 

Bosni koja je bila najbliži susjed” (s. 12). 

Autorica nastavlja da tek u 11. stoljeću imamo 

sigurne informacije o organizovanoj crkvi 

u Bosni i poziva se na dokument iz 1089. iz 

27

kraljevine 

Dioklitie (Duklja) u kojem se crkva 

pominje kao ecclesia bosoniensis. 11 Međutim, 

Duklja je brzo izgubila dominaciju i ecclesia 

bosniensis (kako se kasnije zvala) dolazi pod 

vrhovnu vlast Dubrovnika. 

”Još par puta u 12. stoljeću nalazimo Bosansku 

crkvu navedenu da spada pod Dubrovnik. 

Međutim, crkva se u više tačaka razlikovala od 

ostalih katoličkih crkava. Biskupi su bili Bosanci 

[biskopene var bosnere] koji su zadržali 

svoja slavenska imena, zvali su se Radogost, 

Dragonja, Vladimir i Bratoslav. Takođe je i 

bogoslužje držano na slavenskom, nijedan od 

biskupa nije vladao latinskim. Nije bilo stolnih 

crkava [domkirker] 12 u zemlji, to ili što je bilo 

karakteristično za katoličke biskupije ni desetina 

nije zahtijevana od vjernika, i konačno 

crkva nije zauzimala zemljišne posjede kao 

što je to činila u drugim zemljama. 

To nije služilo utvrđivanju moći katoličke 

crkve ili uticaja u Bosni, a za Rim je bilo 

neodrživo da crkvena situacija u Bosni ne 

prati isti uzor kao što su to činile crkve u ostaloj 

sferi moći Rima. I posebno je bilo važno 

da je Bosna smatrana kao odbojnik prema 

pravoslavnim zemljama. Skupa s pohlepnom 

Ugarskom pokušavala je papinska kurija potvrditi 

vojna nastojanja crkve. Ali Bosna nije 

htjela ispustiti svoju nacionalnu crkvu niti se 

poviti katoličkoj crkvi jer bi to istovremeno 

značilo političko podčinjavanje moćnoj Ugarskoj. 

Međutim, papinstvo se lahko ne predaje 

i borbe počinju. Bogumilski heretički pokret, 

kao pokret koji je bio blizak narodu, imao je u 

takvim uslovima posebno dobre mogućnosti 

za davanje poleta, ali ne bez papinskih progona, 

križarskih pohoda, žalbi i optužbi.” (s. 12). 

O prvom periodu Kulinove vladavine 

je sačuvano vrlo malo podataka, ali postoji 

pismo koje mu je 1180. poslao papinski nuncij 

Theobald. 13 Pismo je vrlo učtivo, a papinski 

nuncij izražava kako on rado osobno želi 

prenijeti papin blagoslov, ali umjesto tog zadovoljstva 

šalje mu pismo itd. (s. 13). 

19 godina kasnije slijedi naprotiv prva 

optužba za herezu protiv njega u pismu 

papi Innocentu iii [Innocens iii] od Vukana, 

”kneza u ranije tako moćnoj Duklji [Dioklitia]”. 

Vukan u pismu obavještava papu da je 

hereza osvojila Bosnu i da su ban Kulin lično, 

skupa sa suprugom i sestrom (udovica kneza 

Miroslava u Humu [Herzegovina] koji je bio 

u otvorenom sukobu s papskom crkvom, vjerovatno 

zbog hereze), kao i 10 000 podanika 

prešli na heretičku vjeru. On zato moli papu 

da naredi ugarskom kralju, koji je u to vrijeme 

bio vrhovni vladar Bosne, da iskorijeni 

herezu. 14 Istovremeno je papi stigla obavijest 

od nadbiskupa Bernardusa iz Splita u kojoj se 

kaže da je on lično protjerao mnoge heretike 

iz svoje oblasti ali im je ban Kulin dao azil. 15 

Autorica dalje kaže: 

”Progon mnogih heretičkih pokreta, koji 

su u to vrijeme preplavili Evropu, dostiže s papom 

Innocentom iii svoj najkrvaviji vrhunac. 

Bosni se takođe prijeti ognjem i mačem. 

Ugarski kralj Emerik je od pape dobio zadatak 

da zaustavi širenje hereze u Bosni. Ako 

ban Kulin ne slijedi papinu naredbu, prisiliće 

ga križarskim pohodom, a kralj Emerik dobija 

dalekosežne ovlaštenja u tom vrlo oštrom 

pismu do pape. 16 

To je po sebi mogao biti dovoljan povod 

kralju Emeriku da dobije dio vlasti u Bosni. 

Međutim, ban Kulin se pokazuje kao mudar 

i oprezan diplomat i sprječava najveću i prvu 

opasnost. 

On odgovara Innocentu da se ti takozvani 

heretici po njegovom mišljenju mogu smatrati 

pravim kristjanima [rette kristne], a da on 

želi neke od svojih ljudi poslati u Rim tako da 

papa može provjeriti njihovo vjerovanje. Istovremeno 

on moli papu da on sa svoje strane 

pošalje neke od svojih povjerljivih ljudi u Bosnu 

tako da oni mogu provjeriti bana Kulina i 

njegov narod i urediti vjerske odnose u zemlji. 

17 Papa slijedi molbu i svom legatu Johannesu 

de Casamarisu i splitskom nadbiskupu 

Bernardusu naređuje (da idu) u Bosnu. 18 Stiže 

samo prvi od njih, o Bernardusu nema daljih 

informacija. 

Johannes de Casamaris, prvi inkvizitor 

Bosne, izvršava svoj zadatak, mi ne znamo 

kako, ali kao rezultat on može pokazati pismenu 

izjavu datiranu 8. aprila 1203. u Bilinom 

polju [Bijelo Polje (Bolino)]. Tu se obećava 

preobražaj [bod og bedring] 19 i buduće povinovanje 

poretku katoličke crkve. Dokument 

je potpisan od bana Kulina i svješteničkih 

starješina koji svi nose slavenska, nelatinjena, 

imena. 20 

Međutim, akt ne kazuje kakvog heretičkog 

vjerovanja se ban Kulin i njegov narod tom 

prilikom odriču. Kakvo vjerovanje je predstavljala 

strana koja je bila optužena, a šta je 

udaljilo bana Kulina od katoličke crkve kojoj je 

ranije pripadao 

(…) On je bio prva žrtva papinih progona 

i to je njegov kurs koji je bio odlučujući za 

Bosnu u narednih 250 godina dok su bjesnili 

progoni i borbe.” (s. 13-15). 

A evo šta bogu mili i istini dragi Miroslav 

Krleža kaže o tih 250 godina: 

”Poslije pada Zadra otvara se novo poglavlje 

romanske kulturne i artističke strategije, 

koja će trajati slijedećih dvjesta pedeset godina. 

Pape Inocencije iii, Honorije iii, Grgur ix, Inocencije 

iv, Bonifacije viii, Ivan xxii, Benedikt 

xii, Urban v, Inocencije vi, sa čitavom svitom 

kardinala, dominikanaca, biskupa, kartuzijanaca 

i male braće (dominikanac Ivan iz westfalijskog 

Wildhausena, kartuzijanac Bartol od 

Trisulta, kartuzijanac biskup Ponsa, kardinali 

Casamaris i Gentilis i Jakov, Benedikto Giucciardi, 

mali brat Fabijan, inkvizitori u prvom 

periodu između 1202-1339), otpočeli su svoju 

dvjesta pedesetogodišnju protubogumilsku 

ofenzivu za pobjedu ’romanike i crkvenih 

veza’ na čitavom reljefu od Zadra do Đakova i 

od Kaloče do Jajca – contra hereticos Patarenos. 

(1950.). 

(…) Inocencije iii već je 1199. odlučio 

da svoj duhovni mač (gladius spiritualis) 

zamijeni materijalnim mačem (gladius materialis), 

kada je naredio Inkviziciji da uništi 

ovu pogansku infamiju svima sredstvima, 

pošto se utvrdilo, da na istočnoj obali nema 

ni jedne biskupije, koja ne bi bila heretička. 

Od pada Zadra 1202. (što ga je zauzeo dužd 

Henrik Dandolo sa francuskim i flandrijskim 

križarima) počinje na našem reljefu novi ciklus 

ratova mletačkih, koji traju daljnjih dvjesta 

godina, i nova serija papinskih inkvizicionih 

kaznenih ekspedicija, vojni i upada soldateske 

raznih baruna i kraljeva sve do pada Bosne 

1463. Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja 

se na našem terenu 21. xi 1202., to jest deset 

dana poslije pada Zadra, koji je pao na dan 

sv. Martina 11. xi 1202.! Još se Zadar pušio u 

ruševinama i još se nije usirila krv masovno 

poklane djece, kada je Inkvizitor kardinal Joan 

de Casamaris već ispitivao zbog bogumilske 

hereze dva slikara, Matiju i Aristodija, kao 

dva intelektualna krivca za tu bosansku kugu, 

koja se bila proširila između Splita i Trogira.” 

(1950.). 21 

To ”kako” je Johannes de Casamaris izvršio 

taj zadatak je za sada nepoznanica i predmet 

različitih teorija ali to u svakom slučaju treba 

gledati kao sastavni dio 4. križarskog pohoda 

(1201/2.-1204.) i sudeći po metodama ”kako” 

su ostvareni Pad Zadra i Pad Carigrada 

(Konstantinopolja) ni do Pada Bosne tada nije 

moglo doći u rukavicama. Bilinopoljska izjava, 

kao akt kojeg potpisuju čelne ličnosti jedne 

države, predstavlja čin poraza Bosne od Rima, 

iliro-slavenstva od romanstva, bogumilstva 

od kleromilstva, apostolske kerigme od klerikalne 

dogme, čin pokoravanja slobode izbora 

(hairesis) pod totalitarnu svijest. Normalno, 

ako se ne radi o Kulinovoj, pardon, još jednoj 

Konstantinovoj darovnici. 

Bosanski vladari će kasnije tražiti priznanje 

bosanskih međa iz doba Kulina, a ”historičari” 

crtati kartu što manje Kulinove Bosne! Tako 

je npr. bosanski kralj Tvrtko ii s velikim vojvodom 

bosanskim Hrvojem molio Ladislava 

Napuljskog ”da bi potvrdio kraljevstvu bosanskomu 

sve običaje, stanje i oblasti, da i 

međe (osobito prema Ugarskoj) kako su bile 

za Kulina bana”. 22 Međutim, tu se odmah postavljaju 

pitanja – na koju se Kulinovu Bosnu i 

na kakve običaje misli, prije ili nakon Bol(i)nog 

poila, i pod kakvim uslovima bi se potvrdile 

granice Bosne. Šta to Bosna još mora dati da 

bi joj se priznalo i vratilo ono što je njeno 

No, vratimo se Lisi Iversen koja nakon 

Kulina u ovom poglavlju govori o vjerskopolitičkoj 

situaciji u Bosni sve do 1463. kada 



je ”za skoro mjesec dana sultan Mehmed ii 

osvojio Bosnu” (s. 24). 

”To brzo i prividno tako lahko osvajanje 

pokazuje strašno jasno kako je iscrpljena i slaba 

bila Bosna nakon 2 ½ stoljetne borbe i progona. 

Unutrašnje nesloge i razdori su bili dobri 

pomagači turskim osvajačima. Prema starim 

izvještajima je bosanski jaki i veoma važni 

utvrđeni grad Bobovac bio predan sultanu od 

’jednog bivšeg bogumila, kasnijeg lažnog katolika’, 

koji je na taj način omogućio da sultan 

umaršira bez prepreke u srce Bosne. 

Historija Bosne, od prvog sudara bana 

Kulina s papom do bespomoćnog suprotstavljanja 

kralja Stjepana (Tomaševića) Turcima, 

je tužno poglavlje naše krvave historije. 

(…) I kroz te stoljetne borbe nastavlja Bosanska 

crkva da igra jednu od najvažnijih uloga 

u zemlji, prividno možda ravnodušna na 

politički i vjerski položaj nosilaca vlasti. Ona je 

cilj osvajačkih napada i križarskih pohoda ali 

se ne da slomiti ili lišiti svoje političke i religijske 

moći do slamanja samostalnosti Bosne 

od turske vladavine.” (s. 24). 

Iversenova završava ovo poglavlje riječima 

da politička strana problema oko Bosanske 

crkve stalno čeka da bude uzeta u istraživanje 

(s. 25). 

Borba oko Bosanske crkve 

a početku ovog poglavlja (s. 26-36) Iverse- 

razmatra izvore koji su Petranoviću 

Nnova 

bili na raspolaganju u njegovom pionirskom i 

nagrađenom radu Bogomili. Crkva bosanska i 

krstjani (1867.): 

”100 godina prije njegove rasprave, jezuit 

Daniel Farlati je sabrao sav materijal koji 

je dotada bio poznat o vjerskim odnosima 

u srednjovjekovnoj Bosni i objavio ga pod 

naslovom Illyricum sacrum (1769.). 

Nekoliko godina prije nagrađenog rada, 

objavio je Miklošić jednu izuzetno značajnu 

zbirku srpskih i bosanskih dokumenata i 

diploma Monumenta serbica (1858.), koja 

je u velikoj mjeri bila revizija i proširenje 

Tvrtkovićevih Srpskih diploma iz 1840. U to 

vrijeme su arhivi u Dubrovniku i Veneciji bili 

’otkriveni’, tu su sačuvani nepoznati i važni 

materijali za osvjetljavanje historije Bosne. 

Na osnovu tih arhiva mogao je Medo Pucić 

objaviti veliku i bogatu zbirku pisama iz Republike 

Dubrovnik kraljevima i vladarima Srbije 

i Bosne, Spomenici srbski (1858.). 

Osim tih zbirki dokumenata imao je 

Petranović takođe na raspolaganju slavenske 

rukopise Besjeda prezbitera Kozme protiv bogomila 

i Zbornik krstjanina Hvala. 

To su u neku ruku isti izvori koje je veliki 

hrvatski historičar Franjo Rački koristio u 

svojoj raspravi Bogomili i patareni objavljenoj 

deset godina nakon Petranovića. Samo 

se on usto mogao služiti i mnogim latinskim 

tužbenim tekstovima.” (s. 26-27). 



Autorica dalje kaže da se izvori tih naučnih 

pionira nisu bitno razlikovali, ali su njihove 

pretpostavke bile različite što je pratilo njihove 

rezultate i zaključke. O porijeklu bogumilskog 

pokreta, njegovom širenju među Južnim 

Slavenima, strukturi i učenju, u velikoj mjeri 

su se slagali. Međutim, ne po pitanju odnosa 

između Bosanske crkve i bogumilizma (s. 29). 

Lise Iversen svrstava Petranovića u grupu 

koja je Bosansku crkvu gledala kao čisto pravoslavnu, 

u jednako visokoj mjeri kao i Bugarsku 

i Srpsku crkvu. ”To je samo potvrda da 

lični vjerski interesi i razlozi utiču tako snažno 

na rezultate u toj stvari.” Rački, naprotiv, pripada 

grupi koja Bosansku crkvu u potpunosti 

gleda kao heretičku i koja nije vezana niti s 

grčkom niti s rimskom crkvom. Kao katolik 

dostojan poštovanja on nije mogao sumnjati 

u opravdanost papskih bula poslanih protiv 

Bosanske crkve (s. 29). 

Iversenova smatra da je Rački svojim Bogomilima 

i patarenima stekao i protivnike 

i pristalice i da nijedan rad nije zauzeo takvo 

centralno mjesto u naučnim sporovima kao 

taj. S historičarima Konstantinom Jirečekom 

i Vjekoslavom Klajićem na čelu stvorena je 

škola oko njegovih teorija koje su se pokazale 

održive, uprkos svemu (s. 28). 

U vezi Bilinopoljske izjave, autorica iznosi 

tumačenja Petranovića i Račkog i ističe da 

srpski historičar Vaso Glušac zastupa dijametralno 

mišljenje u odnosu na Račkog. On u 

izvjesnoj mjeri slijedi Petranovića ali ide dalje 

i tvrdi da nikada nisu postojale bogumilske 

ili heretičke sekte u Bosni (Srednjovekovna 

bosanska crkva, 1924.). Nakon Petranovića i 

Račkog, to je bio prvi samostalni rad na ovu 

temu i znatno se razlikovao od prvih po izvornom 

materijalu koji se u međuvremenu 

pojavio (s. 31). Glušac je 1945. objavio novi, 

veći rad Istina o bogomilima u kojem njegova 

zaključna zapažanja izgledaju i.o: 

”Kada se svestrano i kritički istraže grčki, 

latinski i slavenski tekstovi, po kojima je Rački 

stvorio legendu o bogomilima u našoj historiografiji 

– dođe se do prave historijske istine 

da bogomili uopšte nisu postojali na Balkanskom 

poluostrvu.” 23 

Autorica ovdje podvlači da je Glušca njegovo 

osobno vjerovanje učinilo možda slijepim 

tako da uopšte nije mogao vidjeti drugačija 

rješenja ili mogućnosti, niti je mogao prihvatiti 

najmanju nejasnoću ili nepodudarnost u izvorima. 

Za njega su izvori ili jasan i nedvojben 

dokaz za pravoslavnu vjeru Bosanske crkve ili 

posve bezvrijedni zbog falsifikata, lažnih tvrdnji 

ili nedostajućih znanja o odnosima (s. 31). 

Lise Iversen smatra Ćiru Truhelku velikim 

kapacitetom u ovoj oblasti. Truhelka je počeo 

kao jedan od najodanijih pristalica Račkog ali 

je nakon dugogodišnjeg istraživačkog rada postao 

jedan od najopasnijih protivnika te teorije 

koji je stalno izdavao nove materijale iz te oblasti 

(s. 32). Njegovo pristup istraživačkom radu i 

njegove metode su bili tako korektni da pitanje 

prestiža nikada nije uticalo na njegovo gledište. 

”Pod pojmom patareni, Truhelka podrazumijeva 

jedan monaški red povezan s Bosanskom 

crkvom, koja nije bila heretička, već čisto 

kristjanska i nezavisna od istoka i zapada. On 

podvlači da su to redovnici što su u aktu bili 

optuženi da su prekoračili samostansku disciplinu 

i kao najveći grijeh nisu gradili crkve, nisu 

imali oltare, grobovi nisu ležali pokraj crkvi i 

nisu živjeli odvojeno od redovnica. ’Mi uzalud 

tražimo dio [setning] 24 u toj izjavi po kojem bi 

mogli zaključiti o odricanju od manihejskog, 

bogumilskog ili drugog dualističkog učenja. 

Ne postoji ni jedan jedini trag dualizma ili neka 

klica izrasla iz dualističkog shvatanja, samo se 

priznaje prekoračenje samostanske discipline’. 25 

Ovdje Truhelka primjećuje nešto veoma važno, 

naime da se cijeli akt bavi samo vanjskim 

stranama vjerskog života heretika.” (s. 33). 

To je teorija do koje je Truhelka došao prije 

smrti (1942.) i koju je objavio u svom zadnjem 

velikom radu 1942. Iversenova ovdje primjećuje 

da je to prvi rad u kojem Truhelka sistematski 

izlaže svoje kompletno gledište na Bosansku 

crkvu i u kojem njegov golemi sabrani materijal 

čini osnovu za njegove teorije (s. 33). 

Autorica dalje govori o Jaroslavu Šidaku 

kojeg smatra najznačajnijim predstavnikom 

hrvatske grupe. 1937. godine je objavljen njegov 

doktorski rad Problem ”bosanske crkve” u 

našoj historiografiji od Petranovića do Glušca 

u kojem su posebno bili na udaru izvori koje je 

koristio Rački a gledišta Glušca se u mnogim 

pravcima odobravaju, ali ne sva. Pravoslavne 

izvore koji optužuju Bosance [bosnerne] za 

herezu označava Glušac samo kao srednjovjekovnu 

mistifikaciju (s. 33). Šidak naprotiv 

ne prelazi tako lahko preko njih, međutim 

kaže da su kako zapadna tako i istočna crkva 

smatrale bosansku heretičkom jer nije priznavala 

niti jednu od njih svojom matičnom 

crkvom [moderkirke] i živjela je prema svojim 

vlastitim zakonima. On u velikoj mjeri sumnja 

u latinske izvore koji se svi vrte oko iste stvari, 

bili to heretici u Bosni ili u Francuskoj, radi se 

o slamanju (s. 34). 

Lise Iversen navodi da je pojavom novih 

izvora nakon ii svjetskog rata Šidak morao, 

mada bezvoljno, revidirati svoje stavove. 

Ovdje se ona opet vraća na Račkog čije su 

teorije ponovo zauzele visoko mjesto a stari 

protivnici mu morali odati priznanja, među 

njima i Šidak (s. 34). 

Iversenova smatra da je to na prvom 

mjestu Aleksander Solovjev koji je promijenio 

stanje cijele stvari: 

”Nakon njegovih podrobnih suplementarnih 

provjera i istraživanja bačeno je novo 

svjetlo na problem u cijelosti. Tek nakon rata je 

istupio sa svojim teorijama koje su od samog 

početka novina u istraživačkom radu. U osnov- 

29

nim principima on slijedi Račkog, ali koriguje 

njegove teze u mnogim tačkama i detaljnije ih 

argumentuje pomoću onog što se pojavilo u 

80 godina nakon što su Bogomili i Patareni 

izišli na svjetlost dana. 

Solovjev je uzeo sve crkvene komponente u 

ponovnu analizu, proučio sve latinske izvore, i 

one koji su bili poznati u vrijeme Račkog i one 

koji su se pojavili kasnije, a isto tako je postupio 

i s bosanskim izvorima. On je posebnu 

pažnju obratio na pravoslavne izvore koji su 

ranije bili manje poznati i slabo korišteni, ali 

koji su sada, zahvaljujući Solovjevu, porasli u 

broju i upotrjebljivosti. 

O Bosanskoj crkvi i bosanskim hereticima 

postoje dakle i katolički i pravoslavni tekstovi, 

pored slavenskih. Pošto je progon heretičkih 

pokreta kako u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj 

izvođen po istim smjernicama kao u Bosni, s 

dobrom osnovom se može postaviti kritički 

nad tekstovima napisanim od papa i inkvizitora 

o predmetnoj herezi. Da nisu rađeni po 

istom šablonu, da li bi se moglo udubiti u 

svojstva i razlike pokreta, istražiti ih dovoljno 

da se njihovo učenje može utvrditi u detalje” 

(s. 35). (Nastavlja se) 

____________ 

* Parafraza na Makove stihove: Ova ruka kaže ti da staneš i 

zamisliš se nad svojim rukama. 

1 Iversen, Lise: Kjetterkirken i Bosnia., s. 8. 

2 Isto, s. 5. 

3 Københavns Universitets årbøger, Nekrologer http://www. 

ku.dk/aarbog/98/0/0016.html. 

4 Iversen: Kjetterkirken., s. 10, prema: Rački, F.: Bogomili i Patareni. 

Beograd 1931., s. 342. 

5 Wackernagel, W.: Two Thousand Years of Heresy.; objavljeno u: 

Diogenes, No. 187, Vol. 47/3, Oxford, 1999, s. 134-148. 

6 Oreglia, G.: Eresía : Essäer om helgon, anarkister, poetissor, onanister, 

filosofer… Stockholm, 2003., s. 7. 

7 Ismene – prema antičkoj mitologiji – sestra Antigone, 

najmlađa kći i sestra Edipa i kći Jokaste; postoje različita tumačenja 

o njenoj simbolici – jedno od njih se odnosi na one koji se iz 

različitih povoda miješaju u tuđe odluke; japanski umjetnik Kushida 

Mitsuhiro je npr. 1966. radio plakat za pozorište Jiyû Gekijô (The 

Freedom Theatre) na kojem je u vidu Coca Cole predstavio Ismene 

simbolizirajući američku politiku moći. 

8 Veoma interesantan izraz: geistlig = (eng.) clerical, ecclesiastical, 

znači svještenički, iz korijena geist = duh; vidno srodan s bosanskim 

gost što se, u jednom od svojih značenja, takođe odnosi na 

svještenika, duhovnika, u ovom slučaju bogumilskog. 

9 Iversen. Kjetterkirken., s. 9, prema: Smičiklas, T.: Codex diplomaticus 

iii. Zagreb, 1905. s. 36. 

10 Isto, s. 9, prema: Rački, F.: Prilozi za povjest bosanskih Patarena. 

Starine i. Zagreb, 1869., s. 99. 

11 Isto, s. 12, prema: Šidak, J.: Crkva bosanska i problem bogumilstva 

u Bosni. Zagreb 1940., s. 12. 

12 Domkirke = katedrala, glavna crkva u jednoj biskupiji, stolna crkva. 

13 Isto, s. 13, prema: Smičiklas: Codex diplomaticus ii, s. 168. 

14 Isto, prema: Isto, s. 333. 

15 Isto, prema: Isto, s. 351. 

16 Isto, s. 350. 

17 Isto, s. 14, prema: Rački: Bogomili i Patareni., s. 388. 

18 Isto, s. 14, prema: Smičiklas: Codex diplomaticus iii, s. 14. 

19 Love bod og bedring = (eng.) promise to turn over a new leaf, 

promise reform. 

20 Iversen: Kjetterkirken., s. 14, prema: Smičiklas: Codex diplomaticus 

iii, s. 24. 

21 Krleža, M.: Bosanske medijevalne teme: bogumili. Slovo Gorčina 

’97. Mostar, 1997., s. 41. 

22 ”po Luciću Klajić, sp. d., 65, 52, 231.” u Ćorović, V.: Historija Bosne. 

Beograd, 1940., s. 175; takođe Živković, P.: Društveno-političke prilike 

u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. u Kršćanstvo srednjovjekovne Bosne. 

Radovi simpozija povodom 9 stoljeća spominjanja Bosanske biskupije 

(1089-1989). Sarajevo, 1991., s. 52. 

23 Iversen. Kjetterkirken., s. 31., prema: Glušac V.: Istina o bogomilima. 

Beograd 1945., s. 270. 

24 Setning = rečenica, dio, član, paragraf, smisao, mišljenje. 

25 Iversen: Kjetterkirken., s. 33, prema: Truhelka, Ć.: Bosanska 

narodna (patarenska) crkva. Sarajevo 1942., s. 773. 

Gradovi 

u duši 

Nova knjiga 

Mehe Barakovića 

Göteborg – ili 

ko bi rekao da je to moguće 

Piše: Ferid Čehić 

Nedvojbeno je da je Meho Baraković 

bio i ostao neiscrpno poetsko vrelo, 

neuništivi stvaralac kojem ni 

bosanskohercegovačka ratna kataklizma, 

ni tuđinstvo, nisu mogli nauditi da presahne. 

Pisano je o tome i o njemu u raznim 

prigodama, a ja bih htio o nečem što je, 

ipak, specifikum ovog poete raznolikog 

temata. 

Naime, kroz cijeli život, kroz obilje poetskih 

tema i bauljanja u neuhvatljivoj mreži 

paučinastih pjesničkih izazova, jedna tema 

nikad mu nije dala mira, nije ga ostavljala 

ravnodušnim. Uvijek je bila uz njega: ili 

kao srž, ili kao prateća oblatna. 

To su gradovi! 

Nije Baraković s njima samo na ti, 

nego on s njima uporedo živi, s njima na 

pjesnički način priča, o njima pjeva i zajedno 

tuguje, pa nije slučajno što su ga nazvali 

”pjesnikom grada”. Jer, šta su gradovi nego 

ljudi. Ima li uostalom, moćnije rijeke od rijeke 

ljudi, dakle upravo one koja teče gradskim 

asfaltnim koritom. Kad ona presuši, i 

grad, dakako, presahne. 

Po razotkrivanju tog svog temata, 

Baraković je, ako mogu tako reći, pomalo 

i neobičan. Naime, čak i kad je riječ o 

gradovima – megapolisima, oni mu nikad 

nisu teški. 

On i njih nosi u sebi, njima natrpava dušu 

i srčane komore gotovo do pucanja. I ni 

briga ga jesu li južni – topli (Trebinje, Mostar, 

Dubrovnik, Stolac, Sarajevo, Gacko, 

Plav, Bileća, Ljubinje…), sjeverni – hladni 

(Bollnäs, Stockholm, Göteborg). On ih 

nosa i trpi, o njima piše i na svoj način 

oživljava ubrizgavajući im neophodne doze 

pjesničke infuzije. Na taj način Baraković, 

u stvari, čitaoce uvjerava da je i od smrti 

čovjeka, gora smrt grada. 

Čovjek, naime, može umrijeti na razne 

načine – ležeći, potrbuške, na leđima (u 

horizontali), a grad, nažalost, samo na jedan 

– uspravno (u vertikali) i uvijek prepun 

čudne simbolike koju ljudi, ma gdje stigli, 

faktički nose sa sobom, jer je riječ o ljepoti 

života, o čemu Baraković i pjeva. 

Nisam se, dakle, mogao suzdržati, a da 

ove i ovakve rečenice ne prospem po papiru 

poslije čitanja najnovije, više i ne znam 

koje po redu, Barakovićeve knjige pjesama, 

ali i mnogih ranijih. Najnovija je ugledala 

svjetlo dana nedavno i nosi naziv Göteborg 

– ili ko bi rekao da je to moguće. Knjiga 

je izašla u izdanju izdavačkog punkta 

Broarna – Mostovi kulturförening u Göteborgu, 

štampana je u Izdavačko-grafičkoj 

kući Planjax u Tešnju, veoma je ukusno 

likovno-grafički opremljena, u njoj ima 

više od 80 pjesama raspoređenih u nekoliko 

poglavlja: Sa putovanja, Iza zavjese od 

ljubičaste nesanice, Tijelo i ljubavna gramatika, 

Mala geografija duše ili gradovi 

hercegovački gradovi, Ljubavi moja, ko bi 

rekao da je to moguće i Göteborg, sedam 

dana jula u krugu 2005. godine. 

Baraković je i ovom svojom najnovijom 

knjigom, koja će čitaocu biti i izazovna i 

pitka, potvrdio visoku pjesničku imaginaciju, 

snažan senzibilitet prezrelog poete, ali 

i stvaraoca čija pjesnička korita još dugo 

neće presušiti makoliko se sve događalo 

u tuđini, a on bio pritisnut i godinama i 

bolom zvanim odvojenost od rodnog korijena. 

(Bosanska pošta) 

Kontakt: 

Tfn: 031-46 26 46 

E-post: haris@most.ba 



Knjiga pripovijedaka Enesa Topalovića, 

Mrtva trka čitaoca sasvim sigurno neće 

ostaviti ravnodušnim. 

Eruptivna, puna života, krcata sudbinama, 

izvezena onako kako su djevojke ranije 

vezle svoje vezove na bijelim komadima 

platna; sirova priča o Bosni. 

Piščeva radoznalost od svega je isplela 

priču i zavirila u duše brojnih prolaznika 

kroz život, dotakla samo njemu bitne teme 

ali nije prešutjela ni ništa od onoga što je 

trebalo otvoreno reći. U Topalovićevim 

pričama ne nedostaje simbolike (ruža na 

zgarištu džamije), dječje naivnosti (smijeh 

u sebi), ironije i samokritike; i lakše je reći 

o čemu pisac nije, nego o čemu sve jeste 

pisao u ovoj bogatoj knjizi priča. 

Mehmed Đedović 


Pred nama je treća knjiga pripovjedačke 

proze književnika Enesa Topalovića. 

Da podsjetimo, ovoj knjizi su prethodile 

knjige: roman Let kroz snove (2003.) i 

zbirka pripovijedaka Šapat predaka (2004.). 

Pođimo od naslova Topalovićeve knjige. 

Sintagma Mrtva trka je specifični idiom 

koji asocira na neizvjesnu situaciju, 

neriješeno stanje, svojevrsni status quo u 

onim slučajevima kad bi se zapravo trebao 

znati svojevrsni ”pobjednik” trke. Time se 

autor opasno ali i artistički smjelo približio 

neizdrživom položaju ljudske psihe u kojem 

se svi mi možemo naći ili se nalazimo. 

Naime Topalović nam pripovijeda kroz 

duše svojih likova o prelomnim događajima 

u njihovim životima, ali o onim događajima 

u kojima nerijetko gubimo trku sami sa 

sobom; zbog sebe ili više sile: Čemu se boriti 

i odricati, kad je sve ionako zapisano i 

predviđeno Može li čovjek promijeniti volju 

zvijezda i bogova, može li se boriti protiv 

vjetrenjača sudbine i usuda svog (Sudbina 

u grahu) i Ne vrijedi, izgleda, udarati ni 

glavom (ni nogom) u zid sudbine. Izgleda da 

je naka nafaka sniti i čekati da se zid sam 

sruši. (Vrata) 

Priča nad pričama koja ima težinu 

piščevog artificijelnog manifesta jer ulazi 

u bit pisanja, kreacije i života u mističnom, 

kabalističkom smislu gdje svako slovo znači 

dograđivanje svijeta i otkrivanje nove dimenzije 

univerzuma: sve nastaje od tačke, 

nekoliko tačkica je slovo, više slova pojam, 

napisani pojam je riječ, a grupa riječi rečenica 

i tako se tačka u procesu tog stvaranja multiplicira 

u spisateljski svemir odnosno u dobro 

poznatu Gutenbergovu galaksiju pisane 

riječi – književnost. 

Raznolike su teme autorovih pripovijedaka: 

vrata koja bi nam trebala otvarati 

prostore u svijet, smijeh u svom mističnom 

obliku kao inat životu i ironijska odbrana 

pred svakodnevnim mukama, ime koje 

nam određuje i karakter i život, krivica koja 

u patrijarhalnom životu postaje fatum, inat; 

poslovični bosanski inat koji je pokretač i 

dobra i zla, babo arhaična i lijepa tradicionalna 

riječ koja se našla na udaru ljudi s tri 

prsta, plivač; samozadovoljan i samodovoljan 

karakter koji se utapa u svojim iluzijama, 

nafaka stravična sudbina koja sustiže 

čovjeka u potrazi za srećom, predskazanje 

i strah kojima su svi ljudi podložni i koji ih 

tjeraju da promijene svoju sudbinu. 

Sve su to pripovijetke iz prvoga ciklusa 

Moć tajne i zbog toga su sve fabule dovoljno 

magijske, onostrane, iracionalne, kako autor 

formulira: zaumne jer sve dolaze iz najnepoznatijeg, 

često mračnog dijela ljudske 

podsvijesti. 

Likovi u Topalovićevim pričama dolaze 

iz Zagreba i Beograda, naravno, najviše ih 

je iz Bosne i Hercegovine, oni paradiraju od 

Save do Jadrana. Osim toga njegovi junaci 

(i antijunaci) paradiraju od Skandinavije do 

Mediterana, i od Atlantika do Istambula, 

oni su ona druga Bosna, dijaspore, osobe 

koje nisu željele rezervnu domovinu a dobili 

su je. Jedan dio tih likova živi u drugom ciklusu 

Kad ubija ironija. Katkad se neki likovi 

znaju snaći (Nos), a često su nesnalažljivi 

i izgubljeni (Debi), ponašaju se kao ribe na 

suhom (Bazen bez vode, Izvrnuti most) ili 

primjeri za gubitnike (Sudbina u grahu, Od 

grane do grane, moj jarane!, A, što se Ifeta 

promijenila!). 

U svim tim pričama je vrlo uočljiv jedan 

ironijski odnos likova prema sebi samima, 

ali i prema životu jer je to najprirodniji stav i 


Mrtva trka 

u nama 

Enes Topalović je dobitnik 

Književne nagrade Srebrenica 

(2006.) za kratku priču Mrtva 

trka i Književne nagrade 

Zija Dizdarević (2006.) 

za priču Smijeh u sebi 

Piše: Zlatko Lukić 

reakcija na proživljena iskustva čitavih generacija 

i naroda koje je zadesio rat. Ljudi se 

jednostavno brane ironijom, podsmijehom 

ali i zdravim smijehom od svih nedaća koje 

ih sustižu u svakodnevici. 

U trećem ciklusu Rat za vrat Topalović 

nije mogao izdržati a da se ne vrati ratnim 

tematikama mada je već prošla 

decenija od kraja pokolja i mada dio 

bosanskohercegovačke kritike naglašava 

da se treba okrenuti novim, suvremenim 

temama, sadašnjosti. U pričama trećeg 

ciklusa žive ljudi čiju sudbinu kroje ”veliki”. 

Likovi priča su omeđeni sudbinom koja 

se naprosto poigrava s njihovim životima. 

Mada Topalovićevi likovi imaju svoju volju 

vrlo izraženu ipak nisu kadri sudbinu ukrotiti, 

da ona radi za njihovu sreću, najčešće 

stradavaju jer se ne mogu, ne znaju ili ne 

smiju suprotstaviti svome usudu. 

Najupečatljivije tri proze u ovom ciklusu 

su: Raspeto djevičanstvo (pokušaj spašavanja 

djevojke koja će biti silovana) Tunel do sreće 

(namjera samospaljivanja kao protest pred 

”humanom Europom”) i Smijeh u sebi (neshvatanje 

stradale psihe djeteta koje dolazi iz 

rata). Rat i njegove posljedice opisani su vrlo 

realistično, do bola sarkastično i to je sve što 

svaki pisac može uraditi kad piše o takvim 

temama. 

Pisac je uhvatio rat za vrat, tresnuo ga 

je od zemlju, zgazio, ali pošto je Umjetnost 

samo vapaj pred Životom tako i ovdje ostaje 

samo opomena za budućnost. A i piščeva 

opomena je trijumf jer na Balkanu knjige 

još uvijek gore, nažalost. 

Kontakt: 

Mobil: 0047-41 26 90 92 

E-post: enes-to@online.no 

31

Våra fötter i Sverige 

Våra rötter i Bosnien 

Jag kan verkligen rekommendera denna bok till läsning, inte som 

underhållning utan för att öka vår empati med och förståelse för 

våra nya svenskar som är och förblir en del i din och min framtid. 

Av: Bengt Melander 

Bengt Melander 

Alldeles för få invandrade svenskar 

läser dagstidningar och ännu 

färre skriver själva i dem. Det har med 

vanor att göra, med kultur och med 

språk. Vi som jobbar i dagspress får 

ofta höra att när vi väl skriver något 

om människor med annan etnisk bakgrund 

så handlar det allt för ofta om 

problem. De alldeles vanliga människorna 

med rötter i andra länder känner 

inte igen sig. 

På våren 2003 fick Blekinge Läns 

Tidning tillfälle att öppna spalterna 

för Emina och Sead Cejvan. Vi ville ge 

de invandrade svenskarna en röst i 

ett län där ett främlingsfientligt parti 

blivit invalt i era kommunfullmäktige 

och där också nazisterna kandiderat 

till val. Vi ville att Emina och Sead 

skulle beskriva vardagen med invandrade 

ögon eller som de själva valt 

att beskriva det: med rötterna i Bosnien 

och fötterna i Sverige. 

Emina och Sead medarbetade i 

Blekinge Läns Tidning under ett och ett 

halvt år. Deras krönikor blev lästa och 

uppmärksammade och jag vill gärna 

tro att de bidrog till ökad förståelse 

och till en mer nyanserad bild av hur 

det är att komma till främmande land 

och försöka etablera sig som vanliga 

”Svenssons”. 

Kerstin Johansson, 

tidningschef 

Blekinge Läns Tidning 

Våra fötter i Sverige Våra rötter i Bosnien 

skriven av Emina och Sead Cejvan, vilka 

kom till Sverige på flykt krigets Bosnien 

för 13 år sedan. De umbäranden, fasor 

och rädslor för framför allt sina barns liv och 

framtid, som får människor att fatt beslutet 

till flykt från det land där man har sina rötter, 

är för oss som lever trygga i Sverige. Flertalet 

av oss, när vi är borta hemma ifrån några 

veckor grips av en hemlängtan och säger, 

det var sköt att komma hem igen, ”borta bra 

men hemma bäst”. 

Förutom att boken handlar om den eviga 

längtan hem, är den, om läses med eftertanke, 

är den avslöjande om hur vi svenskar 

tagit emot dessa människor. Går vi i tankarna 

tillbaka till efterkrigstidens arbetskraftsinvandring 

jämför hur vi med öppen famn 

välkomnade dem, med framför allt arbete, 

som gav inkomster som räckte till försörjning 

det var en självklarhet för de bidrog till att 

höja vårt välstånd. Dessutom fick de en slant 

att skicka hem till dem där hemma, som 

hade det sämre. Likheten är slående med hur 

våra svenskar som lämnade sitt land för usa 

gjorde genom att sända brev med dollar till 

hemmavarande släktingar. Gemensamt motiverade 

de sin utvandring med ”jag lämnade 

två gårdar där hemma i Sverige fattiggården 

och kyrkogården”. 

Den senaste vågen av invandrare/flyktingar 

till Sverige har vi inte tagit emot på ett 

sätt vi kan känna oss nöja med. Den första 

tiden här får de tillbringa i olika former av 

läger. Där de får leva trångt och tätt inpå 

andra familjer. Det tas inte någon notis om 

deras utbildningsstatus eller yrkeskunskaper. 

De slussades bara ut i samhället för att där 

berövas all självkänsla. Genom att arbetsmarknaden 

är stängd för flertalet, de får leva 

på samhällets allmosor som heter bidrag. 

Det är aldrig för sent för mig och dig, att 

om vi inte har möjlighet till att ge dem arbete 

som saknar. Så kan vi faktiskt börja betrakta 

dem som likvärdiga samhällsmedborgare, 

umgås med dem, öppna våra hem, besöka 

dem. Själv är jag inget föredöme, visserligen 

har jag som ordförande i nbv Sydost träffat 

många i de föreningar vi samarbetar med, 

skam sägandes har vi aldrig haft några som 

gäster i vårt hem, det är ingen ursäkt, att vi 

delar det förhållandet med flertalet. 

Läs och begrunda, Sverige är kanske inte 

det förlovade landet, att komma som flykting 

till. Många möts av obefogade rädslor vilka 

bottnar i okunskap och bristande empati, som 

leder till ett felaktigt beteende från vår sida och 

blir grogrund för ömsesidiga missförstånd. 

Om du efter läsning av boken, verkligen vill, 

kan du personligen ändra dig, vilket i sin tur 

påverka andra till att göra detsamma. 

Jag kan verkligen rekommendera boken 

Våra fötter i Sverige Våra rötter i Bosnien till 

läsning, inte som underhållning utan för att 

öka vår empati med och förståelse för våra 

nya svenskar som är och förblir en del i din 

och min framtid. 

För nbv Nykterhetsrörelsens bildningsverksamhet 

Sydost 

Bengt Melander 

Kontakt: 

Mobil: 070-938 30 81 

E-post: emina.cejvan@karlskrona.se 

sead.cejvan@edu.karlskrona.se 



Š 

ta može jedna žena meke riječi u 

teška vremena I šta, uopće, može 

meka riječ u tvrdom naviranju zla Može, 

ipak, mnogo ako je izrečena, i zapisana! 

Na stranice zajedničke otvorene knjige 

prisjećanja, strepnji i nadanja svoje 

meke riječi utkala je još jedna Mostarka, 

liječnica u mirovini Emina Emica Potur, 

pokušavajući da u vrtlozima posljednjeg 

desetljeća prošlog stoljeća, i prvim godinama 

novoga, prepozna puteve koji 

vode prema dobroti. 

Ali, i o rodnom kraju iz kojeg je morala 

otići sa desetinama tisuća prognanih i 

obespravljenih. 

Jer, i kad je pakovala kofer, ona je mislila 

na dan kada će se ponovo vratiti u 

svoj Mostar, u zagrljaj bjeline kamena, crvenila 

trešnje i kolorita Neretve. ”Uklesao 

si u mene / dahove, / puteve života”, piše 

Emina Potur u pjesmi Grade moj, pod 

koju bi se mogli potpisati i mnogi njeni 

sugrađani koji, kao izbjeglice, ”Liježu sa 

slikama ostavljenog, / sa naraslim šipkom 

glavašem, / sa alicom trešnjom / davno 

zasađenom”. (…) 

Ali, ”U kojem ataru zemlje inađije, / 

da ostanu, / oni koji ljube / prah zemlje 

zajedničke” – pita se Mostarka koja je, 

ispisujući svoj lirski dnevnik, svoje meke 

riječi, meke i kad odišu gorčinom, poklonila 

svom voljenom Mostaru. 

Ismet Bekrić 

(Iz recenzije: Lirski dnevnik Emine Potur 

ili duša Mostara) 

Ne znam, pouzdano, kako je za druge, 

ali za rođene Mostarce, mislim, 

da i nije najveće brdo kućni prag, 

kako jednom zapisa nobelovac Andrić, 

kada se u svijet krene, nego ponajprije sam 

odlazak iz Mostara, odlazak iz te bajkovite 

sredine, i kada nekamo krene ona se nosi 

kao zlaćana ogrlica, ali i kao noćna mora – 

slike lijepog i pitomoga koje ne prolaze. Te 

slike, one su tu, u snu i na javi. Grade se od 

emocija i mašte, i od onog ”građevinskog 

materijala” koga sama duša proizvodi i 

daje da bi se istinski oslikavalo ono što je 

bilo, a sada ga nema. A tu smo ga, sigurno, 

ostavili kada smo u svijet krenuli, otišli, 

ali sa mišlju da se jednom, i nakon svega i 

nekada – i vratimo. 

Doktorica Potur, kao i hiljade Mostaraca, 

ovaj posljednji rat je ”odveo” čak preko 

okeana u Ameriku, ali je duša ”nagovorila” 

i ona se vratila u uvalu svoga djetinjstva i 

”pod kapu” neba mostarskog. Vratila se da 

tu bude, i traje. 

Nakon tri knjige proze, moglo bi se reći, 

i pitke i uzbudljive proze, memoarskog 

Poetski dnevnik života, 

minulog vremena i 

ljubavi za rodni grad 

Emina-Emica Potur: Prepoznavanja, zbirka pjesama 

Piše: Meho Baraković 

karaktera, dakle knjiga koje imaju naslove 

Sjećanja (2001.), Bijeli mantili tuđine 

(2002.) i Nakon jednog desetljeća (2004.), 

doktorica Emina-Emica Potur sada izlazi 

pred čitaoce, poput plašljive srne, zbirkom 

pjesama pod naslovom Prepoznavanja. 

Moja malenkost koja zna, zaista podrobno, 

dosadašnji književni opus ove liječnice 

u mirovini, prihvatila se da kaže i zapiše 

koje Slovo o onome što novi rukopis, zbirka 

pjesama – nudi. Pa da lagano krenemo 

u ”rastvaranje” duše i govora samog srca. 

Knjiga (u rukopisu) je sazdana od tri 

cjeline, tri ciklusa koji imaju naslove: Album, 

Ulegle stope i Povratak. 

Album je ciklus pjesama u kome se 

na ženski, zašto ne reći, i senzualni način 

promišlja o minulom dijelu života, mladosti 

koja je bila razdragana i raspjevana, 

raskošna i bujna, o vremenu koje je prošlo 

kao treptaj oka, ali u kome se dogodilo 

toliko toga lijepoga, važnoga, tajnovitoga, 

neizrecivoga. Emocije i poetska snoviđenja 

se vade iz sehare uspomena, oživljavaju i 

traju na nov način, tražeći i da izađu ”na 

površinu” i da ih se sjećamo sa dužnim 

poštovanjem… 

Drugi ciklus Ulegle stope stihozbirke 

pod naslovom Prepoznavanja u znatnoj 

mjeri oslanja se ”na vrijeme i prostor” kada 

je pjesnikinja boravila u Americi, u kojoj 

nikako nije mogla da nađe i iznađe Mostar 

i Neretvu, smokvu i nar, lozu i kamen 

hercegovački i još mnogo i mnogo toga što 

rodni Grad i Zavičaj čini rodnim gradom 

i zavičajem. Sve je izmiješano i kao vino 

opija, čim se razdani i oči otvore. A duša 

traži mirise bosioka i pelina, a oči raspuklu 

julsku ”razglednicu” grada na Neretvi. 

Nije teško odgonetnuti šta je osnova 

poetskog jezgra u trećem ciklusu koji ima 

naslov Povratak. To je Emina-Emicin povratak 

(nakon svega) iz Amerike u Mostar, 

susret sa stvarnošću i sadašnjošću koja je 

bolna, i više i znatno više od toga. Rat je 

ostavio tragove i crninu svuda okolo. Rane 

još nisu zacijeljene i to je vidljivo na svakom 

koraku. Piše to, na ljudskom licu sve 

to piše, pa ko zna ”čitati” čita i biva mu 

teško, sjetno i tugaljivo. A živjeti se mora, i 

sa ožiljcima na tijelu i duši… 

I kada se sklopi ova knjiga poezije (u rukopisu) 

nakon pažljivog iščitavanja, meni 

zapisivaču ubogom, istiha dođe da kažem 

da je ovo poetski dnevnik žene koja Dobrotom 

i Ljubavlju se brani od zla svakojakog i 

vremena i nevremena. To je poetika ”sitnica” 

i traganje za smislom i ”oživljavanjem” 

nečega što je nekada bilo. To što je bilo, i 

radošću se moglo zvati, i smislom življenja 

moglo imenovati. Ako je to prošlo, to nikako 

ne znači da se jednom opet neće jednom 

vratiti. U nekom drugom Obliku i u 

nekom drugom Vremenu. 

I to ovu poeziju čini – šarmantnom. 

I na samom kraju, ako se od mene traži 

saglasnost da ova knjiga bude, ja sam suglasan. 

I neka ovo knjiga – bude! 

Meho Baraković, književnik 

Član Švedskog društva književnika 

Göteborg, Švedska, 21.2.2007. 



33

Lirika 

inspirativnog 

senzibiliteta 

Nova zbirka poezije 

Biserke Bibe Mehmed 

iz Varaždina koja 

od 1969. živi u Boråsu 

Piše: Dr. Alija Džogović 

Nova knjiga Biserke Bibe Mehmed 

ima i specifičan naslov, nastao iz više 

poetskih etimona i povoda, misaonih 

i sentimentalnih korijena, životnih 

sadržaja i perspektiva, emocija i zanosa 

ljepotom čovječnosti, ljepotom prirode i 

svim onim što priroda daje i pretpostavlja – 

dakle, i ljepotom ljubavi i otkriće ljubavi pa 

bilo u koje doba života, ali ipak ljubavi, one 

velike i etičke kojoj se žena predaje i dušom i 

tijelom: da se uzme sve, jer je vrijeme. 

Ovaj zreli ženski zanos je sadržan u 

metafori i refleksijama naslovne sintagme 

naslova sastavljenog od stilema sa dna vatre, 

iz središta žara odakle se širi svjetlost u 

duši, u govoru, u kosmosu: onom u čovjeku 

i onom u prirodi (u vasioni). Žar i njegova 

svjetlost, vatra, Veliki Prasak (Big Beng) i 

svjetlost motivacija su subjekat i objekat 

nove Biserkine knjige lirike. Pa zato, taj 

naslov je u funkciji univerzalnog simbola 

poezije pjesnikinje Biserke, u funkciji obuhvatanja 

svih naslova u ovom velikom 

kanconijeru svih sadržaja i motiva, svih 

intimnih pripovijesti. Zato je i prva pjesma 

ove knjige Nebo, što je opet potvrda da 

Bibina poezija obuhvata prostor i vrijeme 

– hronotope vremena i prostora, sve ono 

što je pod zvijezdama viđenim iz Boråsa 

u Švedskoj i sa lokaliteta Turčin Brijeg na 

periferiji Varaždina. 

Dio po dio ovih intimnih priča izatkao 

je onu svemoćnu, jarku i toplu dugu – 

naslućenu u prvoj knjizi Sjaj duge. Dakle, 

sjaj – nikad tama, već nada i igra vatre i 

svjetlosti, igra tijela na mjesečini i pijesku, 

negdje na moru, negdje u zvučnoj tišini 

– svuda. Stvorena je velika kompozicija 

sentimentalnog romana, ljubavnog eseja, 

životnog putopisa i simfonije iz rukoveti 

stihova, nježnih riječi, baroknih metafora, 

opisa i alonžmanskih zvučnih figura i ritmova. 

Osnovna tematika ove Biserkine knjige 

poezije, ili bolje reći i ove – sudeći i 

po onoj prvoj zbirci duginih boja, jeste lirsko 

pričanje o fenomenu ljubav koja nastaje kao 

smisao života i koja je izrasla iz stvarnosti – 

dakle stvarna ljubav, ne ona platonska, niti 

knjiška, niti izmišljana u dokolici, već prava 

ljubav nastala kao svjetlost – iz vatre, iz žara 

života, iz ”dubine dubina”. Sa aspekta teorije 

poezije, ljubav i ljubavna čežnja su osnovna 

tema cijelog ovog kanconijera, ali se ona 

fluidno širi i rasprskava na mnoštvo ovog 

kanconijera, ali se ona fluidno širi i rasprskava 

na mnoštvo motivacija, inspiracija, 

podtema i životnih smislova, ostajući do 

kraja jedinstvena u kompoziciji i stilskom 

maniru. Komponovanje podtema i njihovih 

komponenata nije šematsko već ono ide po 

prirodnoj genezi rađanja tematskih događaja 

i inspiracija: onda kada nastane momenat 

za pjesmu – tada nastaje i pjesma, spontano 

i obrazloženo duhovnošću, sentimentom, 

zvukom, cvijetom u travi ili u parku 

nekog evropskog velegrada. U svijetu života 

sve može biti inspiracija, razlog za pjesmu, 

sve može biti ljubav – stvarna, dodirljiva, povod 

za radost i igru, i udruživanje sa drugom 

osobom radi igre i letenja, letenja… Jer život 

je prelijetanje u vremenu – na čamcu od 

svijetla i zvijezda. Nije to, kod Biserke romantizam 

neki ponovljeni romantičarski 

manir, jer njena poezija je rezultat stvarnosti, 

njen putopis od Varaždina i Zagreba, sve 

vitlajućom Evropom, od Boråsa, Malmö-a i 

drugih blistajućih gradova gdje se imalo šta i 

vidjeti i čuti – i doživjeti. I u tom svjetskom 

jurišu, kod Biserke je tinjao latentni sentiment 

– da bi se jednog dana probudio u 

slučajnom susretu i razgorio kao šipovačke 

vatre o Petrovudne; u susretu spontane 

motivacije, u susretu sa pjesmom slavuja 

skrivenog u ružičnjaku i shvaćenog po onoj 

staropersijskoj poetskoj praksi i apoteozi slavujeva 

melosa i nemuštog jezika. Možda je 

ova poezija i krenula kao vodoskok, kako veli 

Biserka, iz slučajnog susreta sa pravim subjektom, 

ali možda i po zapisu one bajkovite 

sudbine, pa kao da je sve proizišlo iz palimpsesta 

sudbine i upisa da tako mora biti, jer je 

sve Božje Djelo. 

Biserka je hodočasnik, veliki putnik, 

pjesnikinja koja se divi ljepoti, prirodi, 

zvijezdama iznad Boråsa kao iznad Varaždina. 

Kako njen biograf primjećuje i 

saopštava – krenula je iz zavičaja poodavno, 

u vrijeme kipuće mladosti, krenula je u 

bijeli svijet. Ali ne zato što Varaždin i Zagreb 

ne posjeduju ljepotu, i ne sa motivima 

traženja boljeg i ljepšeg života, jer Zagreb i 

Varaždin imaju sve to. Tu priroda kipti od 

ljepote, a o tome su pjevali i mnogi hrvatski 

pjesnici, poput Tina Ujevića, Krkleca, 

Vidrića, Matoša… Bože Veliki, kako su to 

oni lijepo opjevali i osmišljavali! Pa još ona 

Vesna Parun! Čudastveno i prelijepo! Pa 

i Biserka Mehmed ulazi u poeziju poput 

Vesne Parun stilemama ove ljepote: ”Ti 

koja imaš nevine ruke”; ili poput Tina 

Ujevića: ”Umrijeću noćas od ljepote”, ili 

poput večernjih pejzaža i nokturna Krkleca, 

Matoša, pa čak i onog zagrebačkog 

studenta i pjesnika Bosne ponosne Muse 

Ćazima Ćatića. 

I Biserkina poezija je pejzažnog značenja, 

slikarskog, akvarelskog, sva u bojama i 

zvucima. Njena slikarska paleta je jednostavna, 

jednostavne su i boje, dakle riječi i 

boje riječi. Ona sa takvim leksičkim i duginim 

spektrom uspijeva da napravi dobar 

akvarel za oko i sluh – za sva čula što ih 

je priroda čovjeku podarila. Njena poetika 

su slike, nastajale u atmosferi sobne tišine, 

često i u hodu evropskim gradovima, te se 

ima dojam da su ova mala platna nastajala 

poput krokija koji je ona kasnije docrtavala 

i dodavala im svjetleće boje – optimističke 

semiotike, da je prekrivala tamne površine 

svijetlim, pretvarajući čežnju u nadanje i 

ljubav koji će doći. Tako se inkarnirao budući 



život, otkrivao palimpsest, očvršćavala vjera 

u ono što će sigurno doći. Biserka je tako 

stvarala, tako slikala – u pokretu, kao da je 

sa sobom uvijek pri ruci imala i štafelaj, i 

paletu sa bojama i slikarsku kičicu. Nekoliko 

poteza i evo krokija, slike, crteža, 

panorame. Tako se može zaključiti da je 

njena poezija sačinjena od slika, da je ovaj 

njen novi kanconijer u stvari jedan katalog 

lijepih slika – onih slikarskih medaljona, 

rečeno govorom slikarske semiotike. 

Biserka je, kao pjesnikinja koju motivišu 

zvuci u prirodi, i sve što je život, i boja 

u prelivima duginih nijansi – tražila od 

Varaždina do Boråsa smisao poetskog 

života, i mira u zagrljaju svijetla i sreće kao 

sinonima ljepote. Zato su lekseme: žar, 

svijetlo, vatra, zvijezde, jutro, ljubav, prijateljstvo, 

čovjek, otac, majka – najčešće 

poetske stileme u njenom kanconijeru. 

Dakle, Čovjek, Čovječnost, Ljubav, Dobrota, 

Nježnost, Priroda, More, Gradovi, 

Zrno Bisera u Vječnom Moru Života, Radost 

sve simboli iz konteksta uzvišenog i 

poetskog, kao po zapisu Simetrije pjesnika 

Meha Barakovića, koji i sam studira na 

Univerzitetu Života na Sjeveru – u Göteborgu; 

i kao Ragip Sijarić u Malmö-u gdje 

je u ovu sjevernu oazu ljepote visoko podigao 

sandžački bajrak i sandžačko epsko 

pero. I poput dječje pjesnikinje Bele Isović 

Džogović koja u Kalmaru njeguje cvjetnjak 

nazvan ”Mamino dvorište”. 

Biserka Mehmed pripada ovom tzv. 

sjevernom krugu pjesnika, dobrih pjesnika, 

pa se nova njena knjiga inkorporira u veliku 

Biblioteku Bihor, kao dvadeset i četvrta 

knjiga u ediciji, što sve postaje historija 

za budućnost. Zapisuje se činjenica da su 

naša kultura i naše pjesništvo stvarani i na 

sjeveru i da se njeni sadržaji mogu inkorporirati 

u naše južnjačke književne resurse. 

Jer su jednog naroda koji je već odavno evropski, 

i čija je domovina Evropa. Zato je 

Biserki Borås već postao grudva zavičaja, 

kao Varaždin, kao Zagorje sa vinogradima, 

pticama, pozlaćenim večerima… I 

nad Boråsom zvijezde blistaju kao iznad 

Varaždin Brijega. 

Struktura Biserkine poezije nije 

”modernistička” već ona dobra stara poetska 

struktura. Građena je da sve bude jasno 

i konkretno. Da se razumije i osjeća. Riječ 

je jasna, upotrijebljena kao konkretni eksponat 

u izradi slike, zvučne slike, muzičkog 

akorda, slike i linije osjećanja. Ritam je skoro 

pripovijedni, bez usiljene rime, usklađen sa 

bojom i semiotikom leksičkog materijala. A 

on je često govorni – da se misli i osjećanja 

saopšte sintaksemama jasne stilske strukture. 

Biserkinim stilom, željom da je sve 

tako bilo… 


Poezija 

Izeta Burazerović (Prijedor-Växjö) 

Ah šta to miriše 

Djevojke, cvijeće i proljeće 

Pokošene livade i cvjetna 

Polja u maju i mala djeca 

Kad se okupaju. 

Ah šta to miriše 

Vruća jabukova pita ili 

Vrela majkina pogača 

Možda tek skuhan pekmez od 

Šljiva, jorgovan iz bašte 

A možda i dunja na ormaru. 

A šta najviše mirise 

Najviše mirise bostan kao Bosna 

Najviše mirišemo mi svi zajedno 

Naša djeca, naša zemlja, sunce i sloboda 

Čuljak u 

mirovini 

Renomirani novinar Švedskog radija, 

Vjekoslav Čuljak, nakon pune 32 godine 

rada u tom programu, otišao je 

20. srpnja 2007. u mirovinu. 

Vjekoslav Čuljak, Sarajlija, kazao je Muharemu 

Nezireviću u oproštajnom intervjuu 

za Švedski radio da odlazak u mirovinu 

predstavlja Demaklov mač. Istovremeno 

mu je i drago da je svemu došao kraj ali je 

morao priznati da ima malo i nostalgije prije 

svega jer je to vrijeme tako brzo prohujalo. 

Mirovina će predstavljati jednu kombinaciju 

Hrvatske, Bosne i Hercegovine i 

Švedske. 

Vjekoslav Čuljak je kao novinar bio vrlo objektivan, 

pun duha s toplim baršunastim glasom 

i znatno je uticao na podizanju kvaliteta 

programa redakcije na b/h/s jeziku. 


Vahida Babović Ilić (Banja Luka-Lund) 

Aleja kestenova 

Kad u jesen prođem 

kroz rumenožute i divne aleje 

moga rodnog grada, 

i kad mi se lišće, još vlažno od kiše, 

u kosu zapliće, 

ja osjetim tada, kako u mom srcu 

zatreperi neka milozvučna žica. 

Vesela i tužna. 

Kroz suze gledam, kako žuto lišće, 

na prohladnom vjetru drhti i treperi. 

Tužno kao jecaj usamljene duše 

za danima vedrim. 

Veselo k’o igra sunčevoga zraka, 

kad nema oblaka. 

Vesele li tuge. 

To bogatstvo divnih, toplih osjećanja, 

ne budi proljeće sa svojim slavujem, 

niti ljeto s pjesmom cvrčaka u travi, 

a najmanje zima sa tovarom leda. 

Samo u jesen, kada sve u zlatu, 

trepere aleje, i rumena brda 

kad se na grad smiješe, 

u meni se jave sjećanje i slutnja, 

što suze i osmijeh u isti mah mame. 

Bijeli bagrem 

Na brijegu, iznad grada, 

bijeli bagrem snove sanja. 

Prema čistom, plavom nebu, 

širi mnoštvo svojeg granja. 

Svojim sitnim, ljupkim lišćem, 

zatreperi od miline, 

kad mu lahor sa veseljem, 

doleprša iz doline. 

Nekad opet, sa visine, 

orkan ljuti na njeg piri. 

Bijeli bagrem tad nemoćno, 

svoje vite grane širi. 

A u jesen, kad ga kiše i mraz 

skole sa svih strana, 

žuti bagrem i uzdiše 

dok mu lišće pada s grana. 

35

BAJKA ZA KLINCE I KLINCEZE 

Braća Grimm: 

Snjeguljica i 

sedam patuljaka 

Snövit, Snow White, Белоснежка, 

Biancaneve, Schneewittchen, 

Blanche-neige, Η Χιονάτη, 

Lumikki, Mjallhvít, Snieguolė… 

Bilo je to jednom usred zime. Snježne 

pahuljice lepršale su s neba kao perje. 

Jedna kraljica sjedila je kraj prozora sa 

okvirom od crne ebanovine* i šila. I kako je 

šila i u snijeg gledala ona se ubode iglom u 

prst i tri kapi krvi padoše u snijeg. I pošto 

je crvenilo tako lijepo izgledalo u bijelome 

snijegu, ona pomisli u sebi: ”Kad bih imala 

dijete, tako bijelo kao snijeg, rumeno kao krv 

i crne kose kao ebanovina.” Uskoro potom 

rodi ona kćerkicu koja je bila bijela kao snijeg, 

rumena kao krv i crnokosa kao ebanovina i 

zato je nazvaše Snjeguljica. A kad se dijete 

rodi, umrije kraljica. 

Poslije godinu dana kralj se oženi drugom 

ženom. Ona je bila lijepa, ali ohola i nadmena 

i nije mogla podnijeti da je neko u ljepoti 

nadmaši. Imala je čarobno ogledalo, pa kad 

bi stala pred njega i ogledala se, govorila bi: 

”Ogledalce, ogledalce kaži meni, ko je 

najljepši u čitavoj zemlji” 

a ogledalo bi odgovaralo: 

”Vi ste, kraljice, najljepši!” 

Tada je bila zadovoljna jer je znala da 

ogledalo govori istinu. 

Ali Snjeguljica je rasla i postajala sve 

ljepša, a kad joj je bilo sedam godina bila je 

lijepa kao vedar dan, ljepša i od same kraljice. 

Kad kraljica opet jednom upita ogledalo: 

”Ogledalce, ogledalce, kaži meni, ko je 


ono joj odgovori: 

”Vi ste, kraljice, lijepi, ali Snjeguljica je 

ljepša! ” 

Kraljica se uplaši i postade žuta i zelena od 

zavisti. Od tog časa kad god bi vidjela Snjeguljicu, 

srce bi joj zastalo od muke, toliko je 

mrzila djevojčicu. Zavist i oholost rasle su kao 

korov u njenom srcu sve više tako da ni danju 

ni noću nije mogla da se smiri. Zato pozva 

jednog lovca i reče mu: ”Odvedi djevojčicu 

u šumu, neću više da je vidim svojim očima. 

Ubij je, a meni kao dokaz donesi njeno srce.” 

Lovac posluša i odvede je u šumu, ali kad 

izvuče svoj lovački nož da probode nedužno 

Snjeguljičino srce, ona zaplaka i reče: ”Ah, 

dragi lovče, ostavi mi moj život, ja ću pobjeći 

u divlju šumu i nikad se neću kući vratiti!” I 

pošto je bila tako lijepa, lovac se sažali i reče 

joj: ”Pa hajde, bježi, jadno dijete.” ”Divlje zvijeri 

će te uskoro pojesti”, pomisli on u sebi, a 

ipak mu je bilo kao da mu se kamen svalio sa 

srca što je nije morao ubiti. I kako je upravo 

protrčao jedan mladi vepar, on ga ubi, izvadi 

mu srce i odnese ga kao dokaz kraljici. Kuhar 

ga je morao nasoliti i skuhati i zla žena ga 

pojede misleći da jede Snjeguljičino srce. 

Jadno dijete je bilo sasvim samo u velikoj 

šumi i bilo ga je strah, gledalo je lišće na svakom 

drvetu i ni je znalo kako da se spasi. 

Poče trčati po oštrom kamenju i po trnju, 

divlje životinje su skakale oko nje, ali joj ništa 

ne učiniše. Trčala je tako koliko su je noge 

nosile sve do sumraka, a tada ugleda neku 

malu kućicu i uđe da se odmori. U toj kućici 

je sve bilo maleno, ali tako lijepo i čisto da se 

ne da opisati. Tu je stajao bijelim stolnjakom 

zastrt stolić, a na njemu sedam tanjurića, uz 

svaki tanjurić kašičica, zatim sedam malih 

noževa i vilica, sedam malih vrčeva. Uza zid 

bilo je poredano sedam krevetića, pokrivenih 

bijelim čaršafima. 

Snjeguljica je bila gladna i žedna i zato iz 

svakog tanjurića pojede malo povrća i hljeba i 

popi iz svakog vrča po kap vina. Nije htjela da 

sve uzme od jednoga. Pošto je bila umorna, 

htjede da legne u jedan od krevetića, ali joj 

ni jedan nije odgovarao: jedan bijaše predug, 

drugi prekratak, dok joj najzad sedmi ne bi 

sasvim dobar, pa ona osta u njemu i zaspa. 

Kad pade noć, dođoše gospodari kućice, a 

to su bili sedam patuljaka koji su u gori tražili 

i kopali zlato. Oni upališe svojih sedam svjetiljki 

i kad osvijetliše kuću, primijetiše da je 

neko tu bio, jer nije bilo sve onako u redu 

kako su ostavili. Prvi reče: ”Ko je sjedio na 

mojoj stoličici” Drugi reče: ”Ko je jeo iz mog 

tanjurića” Treći reče: ”Ko je uzimao moj 

hljeb” Četvrti: ”Ko je jeo moje povrće” Peti: 

”Ko je nabadao mojom vilicom” Šesti: ”Ko 

je rezao mojim nožićem” Sedmi: ”Ko je pio 

iz mog vrča” Tad se osvrnu prvi i primijeti 

udubljenje na svom krevetu pa reče: ”Ko je 

ležao u mom krevetiću” Ostali dotrčaše i 

povikaše: ”I u mom je neko ležao!” A sedmi, 

kad zaviri u svoj krevetić, ugleda Snjeguljicu 

kako leži i spava. On pozva ostale koji dotrčaše 

i uzvikujući od iznenađenja donesoše svojih 

sedam svjetiljki i obasjaše Snjeguljicu. ”O, 

moj bože, moj bože!”, vikali su, ”kako je to 

dijete lijepo!” i tako su se radovali da je nisu 

htjeli probuditi, već je ostaviše da i dalje spava 

u krevetiću. A sedmi patuljak je spavao kod 

svojih drugova, kod svakog po jedan sat, i 

tako prođe noć. 

Kad osvanu jutro, Snjeguljica se probudi, 

pa kad ugleda sedam patuljaka, ona se uplaši. 

Ali oni su prema njoj bili prijazni i upitaše je: 

”Kako se ti zoveš” ”Zovem se Snjeguljica!”, 

odgovori ona. ”A kako si dospjela u našu 

kućicu”, pitali su dalje patuljci. Onda im 

ona ispriča kako je njena maćeha naredila 

da je ubiju, kako joj je onaj lovac poklonio 

život i kako je poslije cijeli dan bježala dok 

nije našla njihovu kučicu. Patuljci joj rekoše: 

”Ako hoćeš da vodiš naše domaćinstvo; da 

kuhaš, spremaš krevete, pereš, šiješ i pleteš, 

i sve držiš čisto i uredno, onda možeš ostati 

kod nas i ništa ti neće nedostajati.” ”Hoću”, 

reče Snjeguljica, ”od srca rado” i ostade kod 

njih. I držala im je kuću u redu. Patuljci su 

ujutro odlazili u goru i tražili zlato. Naveče su 

se vraćali kući i tada im je jelo moralo biti gotovo. 

Preko dana je djevojčica bila sama pa su 

je dobri patuljci opominjali i govorili: ”Čuvaj 

se svoje maćehe, ona će uskoro saznati da si 

ti ovdje. Ne puštaj nikoga u kuću.” 

A kraljica, pošto je vjerovala da je pojela 

Snjeguljičino srce, mišljaše da je opet ona 

36 List BH Saveza žena u Švedskoj 


prva i najljepša, pa stade pred ogledalo i 

reče: 



Ali ogledalo odgovori: 

”Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, ali Snjeguljica, 

preko sedam brežuljaka, kod sedam 

patuljaka, hiljadu je puta ljepša.” 

Tad se kraljica uplaši, jer je znala da joj 

ogledalo ne laže, nego da ju je lovac prevario 

i da je Snjeguljica još u životu. Ona stade opet 

razmišljati kako da je uništi jer joj zavist nije 

dala mira sve dok opet ne bude najljepša u 

čitavoj zemlji. Kad je napokon smislila, ona 

oboji svoje lice i obuče se kao stara torbarka 

da je niko ne bi mogao prepoznati. Tako 

prerušena pođe preko sedam brežuljaka do 

sedam patuljaka, pokuca na vrata i viknu: 

”Dobra roba, lijepa roba, jeftino!” Snjeguljica 

proviri kroz prozor i reče: ”Dobar dan, draga 

ženo, šta to prodajete” ”Dobru robu, lijepu 

robu”, odgovori ova, ”pojaseve u svim bojama” 

i izvuče jedan ispleten od šarene svile. 

”Ovu čestitu ženu mogu pustiti unutra”, 

pomisli Snjeguljica, otključa vrata i kupi lijepi 

pojas. ”Dijete”, reče stara, ”kako ti to izgledaš! 

Hodi da ti ga ja lijepo zavežem.” Snjeguljica 

nije ništa sumnjala, pa stade pred nju i pusti 

da joj zaveže novi pojas. Ali stara je opasa 

tako brzo i tako je čvrsto stegnu da Snjeguljica 

izgubi dah i pade kao mrtva. ”Sad više 

nećeš biti najljepša”, reče i požuri napolje. 

Uskoro poslije toga dođe sedam patuljaka 

na večeru. Silno se uplašiše kad vidješe da njihova 

draga Snjeguljica leži na zemlji kao da je 

mrtva. Kad vidješe da je prečvrsto opasana, 

prerezaše pojas i ona polako poče da diše i 

– oživi. Kad su čuli šta se dogodilo, rekoše 

joj: ”Stara torbarka nije niko drugi nego zla 

kraljica. Čuvaj se i ne puštaj nikoga u kuću 

ako mi nismo kraj tebe.” 

A kad je zla žena stigla kući, stala pred 

ogledalo i upitala: 



ono joj odgovori kao i ranije: 



patuljaka, hiljadu je puta ljepša.” 

Kad ovo ču kraljica, smuti joj se u glavi 

od muke, jer je dobro znala da je Snjeguljica 

opet ostala živa. ”Ali sad ću nešto smisliti”, 

reče ona, ”što te mora uništiti”, prošapta ona 

i vještičijim umijećem u koje se razumjela 

načini otrovni češalj. Onda se opet preruši 

u neku staru ženu i tako pođe preko sedam 

brežuljaka do sedam patuljaka, pokuca na 

vrata i viknu: ”Dobra roba, jeftino!” Snjeguljica 

proviri i reče joj: ”Idite vi svojim putem, ja 

ne smijem nikoga pustiti unutra.” ”Pa valjda 

smiješ pogledati”, reče stara, izvadi otrovni 

češalj i diže ga uvis. Snjeguljici se češalj tako 

dopade da se prevari i otvori vrata, pa kad 


se oko kupovine pogodiše, stara reče: ”A sad 

da te lijepo počešljam.” Jadna Snjeguljica nije 

ništa mislila i pusti da je stara počešlja, ali 

samo što joj češljem dotače kosu, otrov poče 

djelovati i djevojka bez svijesti pade na zemlju. 

”Ti, izrode od ljepote”, reče zla žena, ”sad 

si gotova!” i ode. Ali srećom uskoro je palo 

veče i patuljci se vratiše kući. I kad ugledaše 

kako Snjeguljica kao mrtva leži na zemlji, 

odmah posumnjaše na njenu maćehu, 

stadoše pregledati i tražiti, pa nađoše otrovni 

češalj. Samo što joj ga izvukoše iz kose ona se 

osvijesti i ispriča im šta se desilo. Tad je oni 

opet opomenuše da se čuva i da nikom ne 

otvara vrata. A kraljica kod kuće opet stade 

pred ogledalo i reče: 



a ono joj odgovori kao i ranije: 



patuljaka, hiljadu je puta ljepša!” 

Kad kraljica ču da ogledalo tako govori, 

zadrhta od bijesa i viknu: ”Snjeguljica mora 

umrijeti, pa kad bi me to života stajalo!” 

Zatim ode u jednu skrivenu sobu, u koju 

niko nije ulazio, i tu načini jednu otrovnu, 

otrovnu jabuku. Izvana je bila tako lijepa, bijela 

i rumena, da bi je poželio svako ko bi je 

vidio, ali ko bi samo komadić pojeo, morao 

bi umrijeti. Kad je jabuka bila gotova, kraljica 

oboji svoje lice i preobuče se u seljanku pa 

ode preko sedam brežuljaka do sedam patuljaka. 

Ona pokuca a Snjeguljica izviri na prozor 

i reče: ”Ja nikog ne smijem pustiti unutra, 

sedam patuljaka su mi zabranili.” ”Meni je 

pravo”, odgovori seljanka, ”ja samo hoću da 

se riješim ovih jabuka. Evo, jednu ću ti pokloniti.” 

”Ne”, reče Snjeguljica ”ne smijem 

ništa primiti.” ”Da se ne bojiš otrova”, upita 

žena, ”evo, vidi, razrezaću je na dva dijela: crveni 

tebi, bijeli meni.” Ali jabuka je bila tako 

vješto napravljena da je samo crveni dio bio 

otrovan. Snjeguljicu je mamila lijepa jabuka, 

pa kad vidje da je seljanka jede, nije više mogla 

da odoli, pruži ruku i uze otrovnu polovicu. 

Ali samo što ju je zagrizla, ona pade mrtva na 

zemlju. Kraljica je pogleda pakosno i glasno 

se nasmija: ”Bijela kao snijeg, rumena kao krv 

i crnokosa kao ebanovina! Sad te više patuljci 

neće moći probuditi!” 

A kad stiže kući, upita svoje ogledalo: 



a ono napokon odgovori: 

”Vi ste, kraljice, najljepši!” 

Tada se njeno zavidno srce smiri, koliko 

se zavidno srce uopšte može smiriti. 

A patuljci kad uveče dođoše kući, nađoše 

Snjeguljicu kako leži na zemlji, više nije bilo 

daha na njenim usnama, bila je mrtva. Oni 

je podigoše, pretražiše ne bi li našli nešto 

otrovno, razvezaše joj pojas, raščešljaše kosu, 


opraše je vodom i vinom, ali ništa nije pomoglo: 

draga djevojčica je bila mrtva. Oni je 

staviše na odar i sva sedmorica sjedoše oko 

nje da je oplakuju i ostadoše tako tri dana. 

Onda je htjedoše sahraniti, ali ona je bila još 

tako svježa kao da je živa i još su joj obrazi 

bili tako rumeni da oni rekoše: ”Ne možemo 

je u crnu zemlju zakopati” Zato napraviše 

proziran kovčeg od stakla, položiše je unutra, 

a zlatnim slovima napisaše njeno ime i da je 

bila kraljevska kći. Onda izložiše kovčeg na 

brdo i po jedan od njih je uvijek tu ostajao i 

stražario. I životinje su dolazile da je oplakuju, 

prvo sova, onda gavran, pa golubica. 

Snjeguljica je dugo, dugo vremena ležala 

u kovčegu, ali nije venula, već je izgledala 

kao da spava, jer je još uvijek bila bijela 

kao snijeg, rumena kao krv i crnokosa kao 

ebanovina. 

Dogodi se da jedan kraljevski sin dođe u 

šumu i stigne do kuće patuljaka da prespava. 

On vidje na brijegu kovčeg i lijepu Snjeguljicu 

u njemu i pročita što je bilo napisano 

zlatnim slovima. Onda reče patuljcima: ”Dajte 

mi kovčeg, a ja ću vam za njega dati šta 

god želite.” Ali patuljci odgovoriše: ”Ne damo 

ga ni za svo blago svijeta.” ”Onda mi ga poklonite”, 

reče kraljevski sin, ”ja više ne mogu 

živjeti a da ne gledam Snjeguljicu. Čuvaću je i 

poštovati kao svoje najdraže.” Kad je to rekao, 

dobri patuljci se sažališe i dadoše mu kovčeg. 

Kraljevski sin naredi da ga sluge ponesu na 

ramenima. Ali dogodi se da se oni spotakoše 

o žbunje i od potresa ispade Snjeguljici 

otrovni zalogaj koji joj je bio zastao u grlu. I 

ubrzo ona otvori oči, diže poklopac kovčega, 

uspravi se i opet je bila živa. ”Ah, bože, gdje 

sam”, uzviknu. A kraljevski sin, sav sretan, 

odgovori: ”Kod mene si!” i ispriča joj sve šta 

se dogodilo. Na kraju reče: ”Volim te više 

od svega na svijetu. Pođi sa mnom u dvorac 

moga oca i budi moja žena.” Snjeguljica pristade 

i pođe s njim a svadba im je bila divna 

i raskošna. 

Ali na slavlje je bila pozvana i Snjeguljičina 

opaka maćeha. Pošto je obukla prekrasne 

haljine, ona stade pred ogledalo i upita: 



Ogledalo odgovori: 

”Ovdje ste, kraljice, najljepši vi, al’ je mlada 

kraljica ljepša!” 

Tada zla žena izusti kletvu i ukoči se od 

straha. Prvo nije htjela ni da ide na svadbu, 

ali nije mogla da se smiri dok ne vidi mladu 

kraljicu. A kad je ušla i prepoznala Snjeguljicu, 

stala je kao ukopana i nije mogla ni 

da se makne od straha a srce joj prepuknu od 

silne zavisti i zlobe. 

____________ 

* ebanovina – tamno, tvrdo, teško drvo 

Prevela Zeina Mehmedbašić. (Braća Grim: 

Bajke. Sarajevo: Veselin Masleša, 1983.) 

37


[Tidaholm, 2007-03-24] Poezija | Poesi: Enisa Esada Grozdanić (Helsingborg), Minka Blekić (Värnamo) & Enisa Popović Čengić (Göteborg) 

Muzičko-scenski kolaž 

Srebrenica Inferno dječije 

grupe Miris Bosne iz udruženja 

Žena ’99 Värnamo 

| Scenmusikkollaget 

Srebrenica Inferno av barngruppen 

Doft från Bosnien 

från föreningen Kvinna 

’99 Värnamo | Koreograf: 

Đurđa Krunišić 

Kristina Berneholm (švedska harfa) & Gunnar 

Themar (gitara, Hjo) | Kristina Berneholm 

(nyckelharpa) & Gunnar Themar (gitarr, Hjo) 

Unuka Mirnesa Begić s didom Hajrudinom-Hajricom 

Zukanovićem (sevdalinka, Behar Skövde) | Mirnesa 

Begić & Hajrudin-Hajrica Zukanović (folksång sevdalinka, 

Behar Skövde) 




Dino Ovčina (klavijature) & Ena Ovčina (sevdalinka, Tidaholmski ljiljani Tidaholm), 

Lamija Hodžić (recitacija, Ljiljan Växjö) & Alli Ramić (breakdance, Respekt Karlskrona) | 

Dino Ovčina (klaviatur) & Ena Ovčina (folksång sevdalinka, Tidaholmski ljiljani Tidaholm), 

Lamija Hodžić (recitation, Ljiljan Växjö) & Ali Ramić (breakdance, Respekt Karlskrona) 

Dječija grupa udruženja Respekt 

Karlskrona | Barngruppen från 

föreningen Respekt Karlskrona | 

Koreografija: Mirsada Kahriman 

& Alma Puškar 

Dječija grupa udruženja Miris 

Örebro | Barngruppen från 

föreningen Miris Örebro | Koreograf: 

Fatima Mahmutović 

Moderni ples | Modern dans: Mirnesa Begić, Semina 

& Jasmina Husaković (Behar Skövde) 



Foto: Haris Tucaković & Muharem Sitnica-Sića 

39

aidakorman.com

Zena-Kvinna 35-36 - Žena-Kvinna

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?