You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
januar-juni 2008. | 38-39<br />
Ž E N A<br />
List BiH saveza žena u Švedskoj<br />
19-20<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
januar–juni 2011. | 48–49<br />
Ž E N<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
A37<br />
KVINNA<br />
K V I N N A<br />
KVINNA<br />
<strong>Kvinna</strong><br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
juli-decembar 2008. | 40-41<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
decembar 2006. – mart 2007. | 34<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
juli 2011.–februar 2012. | <strong>50</strong><br />
<strong>50</strong> Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
januar-maj 2009. | 42<br />
10<br />
godina · years år<br />
KVINNA<br />
KVINNA<br />
KVINNA<br />
KVINNA<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
juni-oktobar 2009. | 43<br />
KVINNA<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
april-juni 2006. | 31<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
KVINNA<br />
novembar 2009. – maj 2010. | 44-45<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
juni–decembar 2010. | 46–47<br />
KVINNA<br />
KVINNA<br />
ˆ<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
juli-novembar 2006. | 32-33<br />
Ž E N A<br />
List BiH saveza žena u Švedskoj<br />
Ž E N A<br />
List Bosanskohercegovačkog saveza žena u Švedskoj | Tidskrift utgiven av Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
april-avgust 2007. | 35-36<br />
Z E N A<br />
ˆ<br />
LIST BIH SAVEZA ZENA U ŠVEDSKOJ<br />
28-29<br />
1-99<br />
KVINNA<br />
K V I N N A<br />
KVINNA
Ž e n a - K v i n n a<br />
ISSN: 16<strong>50</strong>-5204<br />
Broj/Nummer <strong>50</strong><br />
Godina/Årgång 13<br />
Juli/Srpanj 2011. – Febraur/Veljača 2012.<br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
Prvi bosanskohercegovački ženski list<br />
izvan Bosne i Hercegovine<br />
Prvi broj: april 1999.<br />
Tidskrift utgiven av<br />
Bosnien och Hercegovinas<br />
Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
Den första bosniska kvinnotidskriften<br />
utanför Bosnien och Hercegovina.<br />
Första numret: april 1999<br />
Izdavački savjet/Utgivningsråd:<br />
Emina Ćejvan (predsjednica)<br />
Senada Bešić (potpredsjednica)<br />
Fikret Babović<br />
Amira Crnić<br />
Sebiha Crnić<br />
Hiba Čelik<br />
Senadeta Fazlić<br />
Nermin Halilović<br />
Ramiza Karamehmedović<br />
Vahida Mehinović<br />
Asima Pašalić<br />
Jasminka Jasna Perić<br />
Lejla Sijerčić<br />
Nermina Sijerčić<br />
Halisa Šaškin<br />
Haris Tucaković<br />
Glavna i odgovorna urednica/Chefredaktör:<br />
Senada Bešić<br />
senada.besic@edu.varnamo.se<br />
Grafički urednik/Grafisk redaktör:<br />
Haris Tucaković<br />
haris@bihsavezzena.com<br />
Lektor za švedski/Korrekturläsare:<br />
Lara Domi & Lennart Karlsson<br />
Adresa/Adress:<br />
Bosnien och Hercegovinas<br />
Kvinnoriksförbund i Sverige<br />
Box 353, 541 28 Skövde, Sweden<br />
Kontakt: +46 <strong>50</strong>0 48 14 86<br />
info@bihsavezzena.com<br />
www.bhkrf.se<br />
Org. <strong>nr</strong>: 866601-5824<br />
Postgiro: 1269573-0<br />
Tiraž/Upplaga: 1 000<br />
Štampa/Tryck:<br />
Vadsbo-Tryck AB, Mariestad<br />
+46 <strong>50</strong>1 101 97<br />
Printed in Sweden<br />
Riječ urednice<br />
D<br />
ragi čitaoci, pred vama je jubilarni<br />
<strong>50</strong>-ti broj lista <strong>Žena</strong> i ne mogu a da<br />
se sa ponosom ne osvrnem na sve<br />
godine i sve brojeve iza nas. BH Savez žena<br />
je postao stabilan, aktivan i svojim radom<br />
sadržajan savez u kojem su žene dokazale<br />
svoj potencijal i svoju snagu. Ovaj jubilarni<br />
broj je izuzetno bogat vijestima o našim<br />
aktivnostima iz posljednjih mjeseci. Kao i do<br />
sada, članice našeg saveza, nisu se zadovoljile<br />
postignutim, nego idu uvijek, za bar<br />
jedan korak naprijed.<br />
Na prošlogodišnjem Maršu Mira učešće<br />
je uzeo i naš savez sa nekoliko predstavnika<br />
među kojima se nalazio naš gost Šveđanin<br />
Jonas Wallgren. Više puta sam se isplakala<br />
čitajući i prevodeći njegova razmišljanja i utiske<br />
koje je u svom tekstu podijelio sa nama.<br />
Savez je bio domaćin centralnoj manifestaciji<br />
obilježavanja Dana državnosti<br />
BiH održanoj u Skövdeu. Svi prisutni na<br />
toj manifestaciji mogli su kroz pjesme,<br />
recitacije kao i folklorne nastupe osjetiti<br />
ljubav i nostalgiju za našom domovinom, ali<br />
i ponos što potičemo iz BiH.<br />
Nisu nas pratili samo uspjesi i radosne<br />
vijesti. Izgubili smo iz naših redova nama<br />
dragog Mehu Barakovića, književnika koji je<br />
u svojoj poeziji dotakao i švedsku stvarnost<br />
i naše snove. Bila je čast poznavati Mehu<br />
Barakovića.<br />
Mi se ne osvrćemo samo nazad, mi idemo<br />
sigurnim koracima naprijed. U savezu se<br />
nalazi potencijal da realizuje važne projekte<br />
NBV:s<br />
studieavdelningar<br />
www.nbv.se<br />
NBV Stockholms län (Stockholm)<br />
www.nbv.se/stockholm<br />
NBV Uppsala län Gotland (Uppsala)<br />
www.nbv.se/uppsala-gotland<br />
NBV Mälardalen (Eskilstuna)<br />
www.nbv.se/malardalen<br />
NBV Östergötland (Norrköping)<br />
www.nbv.se/ostergotland<br />
NBV Jönköpings län (Jönköping)<br />
www.nbv.se/jonkopingslan<br />
Senada Bešić<br />
kao projekat koji je trenutno najaktuelniji,<br />
Svjetlost u tunelu – žene protiv nasilja. Ovo<br />
je još jedan u nizu projekata provođenih u<br />
našem savezu i koji obrađuje aktuelnu problematiku<br />
vezanu za žene, ali i muškarce.<br />
Za kraj ostavljam reportažu o mladoj Amili<br />
Alidžanović i njenim uspjesima. Čitajući<br />
o njoj dobivam želju da se sretnemo jedne<br />
prilike i samo plešemo i uživamo u muzici,<br />
i da nas ona vodi i svojim osmjehom ozari<br />
kao proljeće koje je pred nama, kao mladalačka<br />
bezbrižnost, kao planirani godišnji u<br />
rodnom gradu, kao svaki susret s vama koji<br />
me nadahnjuje i inspiriše.<br />
Vaša Senada c<br />
NBV Skåne (Malmö)<br />
www.nbv.se/skane<br />
NBV Halland (Halmstad)<br />
www.nbv.se/halland<br />
NBV Väst (Göteborg)<br />
www.nbv.se/vast<br />
NBV Värmland (Karlstad)<br />
www.nbv.se/varmland<br />
NBV Örebro län (Örebro)<br />
www.nbv.se/orebro<br />
NBV Dalarna (Falun)<br />
www.nbv.se/dalarna<br />
NBV Gävleborg (Gävle)<br />
www.nbv.se/gavleborg<br />
NBV MittSverige (Sundsvall)<br />
www.nbv.se/mittsverige<br />
NBV Sydost (Kalmar)<br />
NBV Norr (Umeå)<br />
www.nbv.se/sydost<br />
www.nbv.se/norr c<br />
Naslovna strana/Framsida:<br />
Kolaž naslovnica lista <strong>Žena</strong>-<strong>Kvinna</strong>/<br />
Collage 2 av framsidor ur tidskriften <strong>Žena</strong>-<strong>Kvinna</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Angelina Jolies film I landet av blod och honung<br />
(In the Land of Blood and Honey) har räddat ur<br />
glömskan de fruktansvärda brott som begicks<br />
under det senaste kriget, anser företrädarna från offerföreningar<br />
i Bosnien och betonar att Jolie på ett<br />
verkligt sätt framställde krigets fasor.<br />
Krigsoffer i Bosnien påstår att Angelina Jolies film I<br />
landet av blod och honung är en realistisk skildring av<br />
brott och tortyr som många kvinnor i Bosnien utsattes<br />
för. Enisa Salčinović, ordförande för Koncentrationslägerfångarnas<br />
förening i Sarajevo, anser att Angelina<br />
Jolie trovärdigt visade krigshändelserna i Bosnien ”särskilt<br />
sexuellt utnyttjande av kvinnor i koncentrationslägren<br />
av Serbiska republikens armé. (…) Ur offrens<br />
perspektiv kan jag säga att filmen på ett verkligt sätt<br />
framställde aggressionen mot Bosnien, särskilt vad<br />
som hände med oss som var offer 1992”, säger Enisa<br />
Salčinović.<br />
En av dem som har haft möjlighet att se filmen innan<br />
premiären, ordförande i bosniska sektionen av Sällskapet<br />
för hotade folk Fadila Memišević, medger att<br />
hon inte förväntat sig att Angelina Jolie skulle skildra<br />
bosniska kvinnors lidande så troget. Hon säger att de<br />
överlevande efter filvisningen var ”väldigt uppskakade<br />
och tacksamma till amerikanska regissören ty hon<br />
har räddat ur glömskan de fruktansvärda brott. (…)<br />
Reaktionerna i Bosnien och regionen visar att filmen<br />
är väldigt realistisk. Bosnien och Serbien har ännu inte<br />
upplevt en katharsis, har inte ställts öga mot öga mot<br />
sitt förflutna och därför är reaktionerna så splittrade”,<br />
säger Fadila Memišević.<br />
Krigsdrama baserat på fakta<br />
Bakira Hasečić, ordförande i föreningen Kvinnor<br />
krigsoffer, har inte haft möjlighet att se filmen i<br />
december 2011 när den presenterades för företrädare<br />
I landet av blod och honung<br />
– Brott räddat ur glömskan<br />
Text: Samir Huseinović (Deutsche Welle, den 14 februari 2012)<br />
av elva bosniska föreningar. I medierna har hon bara<br />
sett några klipp och hävdar utifrån dessa att Angelina<br />
Jolie har ”framställt aggression och folkmord i Bosnien<br />
ganska bra.” Men hon påpekar ändå att filmen också<br />
innehåller kontroversiella delar. ”Allt som hänt oss<br />
kunde inte överföras till filmduken. Det kunde inte<br />
vara någon kärlek mellan en krigsförbrytare och ett<br />
offer. Det finns scener som är djupt kränkande för<br />
offren”, säger Bakira Hasečić.<br />
Centrum för postkonfliktstudier var en av arrangörerna<br />
av bosniska filmpremiären som ägde rum den 14<br />
februari 2012 i Sarajevo. Centrumschef Velma Šarić<br />
anser att filmen är en realistisk syn på krigets fasor i<br />
Bosnien. ”Jag menar att Angelina Jolies film verkligen<br />
visar vad som hände med kvinnor i Bosnien som också<br />
bekräftas av officiella uppgifter från Förenta nationerna.”<br />
Enligt fn: s uppgifter våldtogs <strong>50</strong> 000 kvinnor<br />
under kriget i Bosnien. Med krigsdramat I landet av<br />
blod och honung har regissören, som hon sa på den<br />
internationella filmfestivalen i Berlin, riktat kritiken i<br />
första hand till det internationella samfundet som inte<br />
omedelbart ingripit för att förhindra tragedin. (Svensk<br />
text av Haris Tucaković) c<br />
Boris Ler, Branko Đurić, Alma Terzić, Vanessa Glođo, Angelina Jolie, Goran Kostić, Zana Marjanović, Rade Šerbedžija & Nikola Đuričko<br />
(Photo Credit: Getty Images)<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
3
Mars Mira<br />
Text: Jonas Wallgren<br />
Foto: Jonas Wallgren & <strong>Žena</strong>/<strong>Kvinna</strong><br />
Hur kunde det ske Hur kunde grannar, arbetskamrater<br />
och gamla klasskompisar som levt i broderskap börja<br />
mörda varandra, våldta varandra, tortera varandra, fördriva<br />
varandra, plundra varandras hem Det här var frågor<br />
jag kunde inte släppa. Jag ville få svar och jag sökte efter<br />
svar och de svar jag fick var de som de flesta fått.<br />
Vad får en ”vanlig svensk” att gå en marsch på tolv<br />
mil i 40-graders värme i Bosnien En marsch där<br />
blåsor, skoskav och ont i fötterna är mer regel än<br />
undantag. Varför gjorde inte jag som alla andra svenska<br />
semesterfirare brukar göra Resa till någon känd<br />
semesterort eller bara ta det lugnt hemma. Jag har inga<br />
som helst anknytningar till Bosnien eller forna Jugoslavien.<br />
Den enda kontakt jag haft med regionen var en<br />
semesterresa i Kroatien 2005. Då solade och slappade<br />
jag vid staden Porec.<br />
Till vardags arbetar jag som so-lärare på en grundskola<br />
i Västsverige. En dag var det var dags för temat<br />
första och andra världskriget i ämnet historia i åk 8.<br />
En punkt var att jämföra andra världskriget och kriget<br />
i forna Jugoslavien 1992–95. Eleverna fick i uppgift<br />
att studera likheter och skillnader. Detta ledde till att<br />
jag fick sätta mig in i kriget på Balkan som rasade i<br />
början av 1990-talet. För mig hade den här konflikten<br />
börjat tyna bort i horisonten. Mycket p.g.a. alla andra<br />
konflikter och händelser i världen som skett efter 1995.<br />
Men det var dags att fördjupa sig i ämnet. Vad kom<br />
jag ihåg från nyhetssändningarna beträffande kriget<br />
i forna Jugoslavien Jo det var ett krig mellan olika<br />
etniska grupper och många hade flytt, bl.a. till Sverige.<br />
Orter jag minns nämnas i nyheterna var Gorazde,<br />
Mostar, Pale, Srebrenica, Sarajevo. Begreppet enklaver<br />
kom jag också ihåg liksom Daytonavtalet. Så mycket<br />
mer var det inte.<br />
Eftersom jag har två elever med bosniskt ursprung<br />
i klassen så ville jag berätta för deras föräldrar att vi<br />
skulle diskutera kriget på Balkan. Jag tänkte att det här<br />
kommer säkert att väcka många frågor och funderingar<br />
som eleverna kommer att ta upp med sina föräldrar.<br />
Jag skrev ett brev till elevernas föräldrar och bad att få<br />
komma hem till dem och berätta vad vi skulle diskutera<br />
under lektionerna. Jag tänkte att det är bra om<br />
vi vet om varandra, föräldrarna och jag. Det var inga<br />
problem. Jag blev inbjuden och jag talade om på ett ungefär<br />
vad vi skulle beröra. Jag hade inga förväntningar<br />
på att dom skulle berätta för mig om deras upplevelser.<br />
Men dom började berätta om deras bakgrund, vilket<br />
jag inte förväntat mig. En berättelse fick mig att stelna<br />
till och känna mig illa till mods.<br />
Jag började fördjupa mig i Jugoslaviens historia och<br />
för mig framträdde en bild av en region i Europa där<br />
förtryck och våld mellan olika stater och folkgrupperna<br />
löpte som en röd tråd genom historien. Dock med ett<br />
Marschen började i Nezuk där alla samlats/Marš je počeo u Nezuku gdje smo se i sastali (2011-07-08)<br />
4 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
undantag då Josip Broz Tito gjorde entré på scenen. En<br />
stark ledare som pekade med hela armen och talade om<br />
att alla delrepubliker var lika mycket värda och att alla<br />
var bröder och systrar. Men långt ner under ytan låg<br />
något och pyrde, ett monster skulle en dag släppas lös.<br />
Jag läste det jag kom åt på internet, tittade och lyssnade<br />
på Youtube klipp, var inne på bbc hemsida och<br />
letade upp gamla nyhetssändningar. Jag fann bl.a. ett<br />
inslag om en kvinna som bodde i staden Visegrad när<br />
kriget startade. Hennes berättelse och vad som hände<br />
henne och hennes familj fick mig att reagera starkt.<br />
Vad fick några poliser/militärer att våldta denna civil<br />
kvinna Vad fick dessa män att våldta hennes dotter<br />
medan mamman tvingades se på Vad handlade detta<br />
egentligen om Jag läste mer om vad som hände i Visegrad<br />
under 1992. Några soldater hade tvingat in flera<br />
civila i ett hus i Visegrad. Därefter hade de tänt på huset<br />
och de som försökte fly genom fönstren blev ihjälskjutna.<br />
Samtliga i huset blev innebrända. Det kändes<br />
som det var en händelse från andra världskriget men<br />
det var det inte. Det skedde efter andra världskriget i<br />
Europa för bara 20 år sedan. Dessa händelser var ett<br />
par i raden av många övergrepp på civilbefolkningen.<br />
För många är dessa händelser ingen nyhet men för<br />
mig var det det. Hur kunde det ske Hur kunde grannar,<br />
arbetskamrater och gamla klasskompisar som levt<br />
i broderskap börja mörda varandra, våldta varandra,<br />
tortera varandra, fördriva varandra, plundra varandras<br />
hem Det här var frågor jag kunde inte släppa. Jag ville<br />
få svar och jag sökte efter svar och de svar jag fick var<br />
de som de flesta fått. Gamla oförrätter och övergrepp,<br />
överdriven nationalism, användandet av propaganda<br />
för att manipulera verkligheten för människor, politiker<br />
som utnyttjade nationalismens krafter och propaganda<br />
för att skapa ett vi och dom tänkande och där<br />
makthavarnas egna position stärktes. Men ändå var<br />
det svårt att förstå hur arbetskamrater och grannar en<br />
dag skulle ta livet av varandra.<br />
Mina historielektioner med eleverna hade blivit min<br />
egna personliga resa på något sätt. Inom mig växte<br />
inte bara ett sökande efter svar på frågor utan också<br />
en bedrövelse över det som hänt. Till saken hör att jag<br />
har en bosnisk arbetskamrat. En dag diskuterade vi<br />
massakern i Srebrenica efter att ha sett ett reportage på<br />
tv om de som flydde undan Ratko Mladic militär. Hon<br />
berättade att varje år går människor den vägen som de<br />
flyende tog. En marsch till minne och protest mot det<br />
som skett. Den kallas Mars Mira berättade hon. Jag<br />
tänkte att det här är något för mig. Här fick jag chansen<br />
att visa mitt stöd och solidaritet med de drabbade. På<br />
samma gång skulle det ge mig en chans att få komma<br />
denna händelse nära. Så nära jag kunde komma.<br />
Jag fick tips om att några personer från Bosnien och<br />
Hercegovinas Kvinnoriksförbund i Sverige skulle<br />
organisera en grupp som skulle gå Mars Mira. Jag tog<br />
kontakt med ansvarig och jag fick en plats i gruppen.<br />
Jag tog mig till Sarajevo på egen hand och i princip<br />
så kände jag ingen av de från Sverige som skulle gå<br />
marschen. Vi möttes upp i Sarajevo och i Tuzla. Det<br />
jag kände tidigt var ett varmt välkomnande i gruppen.<br />
Ett riktigt toppengäng tyckte jag efter någon dag. Jag<br />
kände mig välkomnad och trygg i deras sällskap. Jag<br />
var en i gruppen.<br />
Marschen började i Nezuk där alla samlats. Det var<br />
tidigt på fredag förmiddag men det var redan varmt.<br />
Jonas Wallgren<br />
Allt var förberett. Jag var i bra kondition, hade införskaffat<br />
vandringsskor, tejpat delar av fötterna som<br />
skulle utsättas för skav och kroppen var täckt i tunna<br />
heltäckande kläder som skydd mot solen. Nu var det<br />
bara att gå. Solen sken och marschen började. Landskapet<br />
i området är mycket vackert och från början<br />
kändes det som en marsch i ett naturskönt område.<br />
Efter ett par mil fick jag reda på att någon i min<br />
grupp svimmat av vätskebrist. Jag såg aldrig detta<br />
eftersom vi i vår grupp gick i olika takt. Vi spreds ut<br />
bland alla andra deltagare. Jag tänkte att här gäller det<br />
att alltid fylla på vattenflaskorna vid vattentankbilar<br />
Det jag kände tidigt var ett varmt välkomnande i gruppen.<br />
Ett riktigt toppengäng tyckte jag efter någon dag.<br />
Jag kände mig välkomnad och trygg i deras sällskap.<br />
och brunnar. Att svimma av p.g.a. vattenbrist skulle<br />
jag undvika till varje pris.<br />
Efter några mil började syftet med marschen att<br />
bli allt tydligare. Längs vägen dök lokalbefolkningen<br />
emellanåt upp. De visade sin sympati med oss som<br />
gick. De kunde t.ex. bjuda på kaffe. På samma gång<br />
som det var en vandring som var fysiskt jobbig, så var<br />
det en vandring som mentalt ledde rakt ner i ett mörker.<br />
Snart ska det fösta tecknet visa sig. Jag kom fram<br />
till platsen för den första massgraven längs vägen. Här<br />
hade man funnit ca 6<strong>50</strong> lik efter bosniska muslimer.<br />
Avrättade och nedgrävda. Fler platser för massgravar<br />
skulle följa och sakta men säkert började känslan av<br />
den ondska som en gång härjat att krypa in under mitt<br />
skinn.<br />
Vid flera tillfällen såg jag muslimska kvinnor längs<br />
vägen. De stod vid sina hus och betraktade oss vandrare.<br />
Jag bedömer att de var allt mellan 35 och 60 år.<br />
Det jag inte såg var några män i kvinnornas ålder. Jag<br />
drog snabbt mina egna slutsatser.<br />
<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
5
Jonas & Fahrudin<br />
Vid ett tillfälle under marschen fick jag kontakt<br />
med en person som hette Fahrudin. Han var en av de<br />
som gav sig av från Srebrenica en dag i början av juli<br />
1995. Han var en av dem som flydde undan från Ratko<br />
Mladic militär. Fahrudin hade alltså gått den väg som<br />
jag nu gick fast under helt andra omständigheter. Han<br />
berättade att de som flytt inte vågade dricka vattnet i<br />
naturen eftersom den bosnienserbiska militären förgiftat<br />
vattnet. På samma gång hade de ingen tillgång till<br />
mat och de var jagade som djur. Ännu idag 16 år efter<br />
denna händelse vaknar Fahrudin om nätterna. Han<br />
vaknar upp från en mardröm som han tidigare levt.<br />
Mina fötter hade tagit mycket stryk och blåsorna satt<br />
tätt på fötterna. Jag gick till sjukvårdspersonal som stack<br />
hål på mina blåsor och tvättade fötterna i desinfektion.<br />
Jagad i den bosniska skogen, kämpar som ett djur för<br />
att överleva. Utan mat och utan vatten. Jag hade svårt<br />
att förstå hur han och många andra klarade av detta.<br />
Marschen var en tuff uppgift för mig. Trots tillgången<br />
till vatten och mat. Dessutom behövde jag inte tänka<br />
på att få kroppen genomborrad av kulor.<br />
Vandringen fortsatte och jag kom fram till en tankbil<br />
fylld med vatten. Det var dags för påfyllning. Jag fortsatte<br />
därefter att gå och synintrycken varvades mellan<br />
ett grönt vackert landskap och platser för massgravar.<br />
Vid ett tillfälle kom jag fram till ett utbränt hus med<br />
kulhål i väggarna. Jag satte mig mittemot huset där<br />
skuggan gav mig svalka i den 40-gradiga värmen. Jag<br />
betraktade huset och funderade på vilka scener som<br />
utspelat sig här. Vilka hade bott i huset och vad hade<br />
hänt Det skulle jag aldrig få reda på. Jag kunde bara<br />
gissa mig till vad som hänt.<br />
Eftersom jag är svensk så ville jag markera detta på<br />
något sätt. Jag ville tala om att jag var från Sverige och<br />
hade kommit hit för att delta i marschen. Så jag hängde<br />
en svensk flagga på min ryggsäck. Detta grepp gjorde<br />
att folk blev lite nyfikna på mig. Det hände flera gånger<br />
under marschen att människor gled upp vid min sida<br />
och sade, ”Hello! Are you from Sweden” Några sökte<br />
kontakt med mig och det blev en del samtal med för<br />
mig helt okända bosnier. Att såren efter kriget satt<br />
djupt var inte att ta miste på. En yngre man berättade<br />
att hans syster hade träffat en pojkvän med ett<br />
annat etniskt ursprung än vad deras familj hade. Deras<br />
förhållande hade skapat spänningar och deras pappa<br />
hade till slut gett sin dotter ett ultimatum. ”Antingen<br />
väljer du din familj eller så väljer du din pojkvän, men<br />
då väljer du bort din familj”, hade pappan sagt. Tjejen<br />
valde sin familj och sa adjö till sin pojkvän.<br />
Efter att ha gått fyra mil i 40-graders värme så var<br />
det skönt att komma fram till platsen där tälten stod<br />
uppställda. Det var den bosniska militären som hade<br />
satt upp tälten som vi skulle övernatta i. I vårt tält<br />
rymdes ca 6–8 personer. Men innan det var sovdags<br />
så samlades vårt sällskap för att äta. Det var behövligt<br />
efter dagens marsch. Det blev mycket prat om hur<br />
dagens vandring hade gått. Alla hade krämpor och<br />
ont i fötterna, mer eller mindre. Mina fötter hade tagit<br />
mycket stryk och blåsorna satt tätt på fötterna. Jag gick<br />
till Röda korsets sjukvårdspersonal som stack hål på<br />
mina blåsor och tvättade fötterna i desinfektion.<br />
Någon sa att det fanns plats i en av Röda korsets<br />
bilar för dem som inte kunde gå den sista dagsetappen.<br />
Jag tänkte, Aldrig! Jag ska bara gå, trots alla blåsor och<br />
all smärta som jag hade i fötterna. När jag kom tillbaka<br />
till vårt tält och mitt sällskap var det dags för mat. Det<br />
blev bröd med kycklingpastej, korv, tomater och kaffe.<br />
Jag har aldrig varit förtjust i tomaterna som jag får i<br />
Sverige. De är lite sura och ganska smaklösa. Men nu<br />
fick jag den godaste tomat jag någonsin satt tänderna i.<br />
En bosnisk tomat, saftig och smakrik. Det var en helt<br />
annan smakupplevelse jämfört med de tomater som<br />
serveras i Sverige.<br />
Vi satt och åt och pratade. Det var en härlig gemenskap<br />
trots att jag knappt kände de här människorna.<br />
Öppna, glada, positiva och gästvänliga. Jag trivdes<br />
verkligen med sällskapet. På samma gång så fanns det<br />
så mycket sorg och smärta som människorna omkring<br />
mig bar på. Alla hade en relation till kriget, mer eller<br />
mindre. Det kunde vara en släkting eller ett syskon<br />
som gått ett grymt öde till mötes. Skjuten och slängd i<br />
en massgrav, avrättade utan att ens ha deltagit i kriget,<br />
brutalt misshandlad, våldtagen. Allt det här hade jag<br />
omkring mig. För min i<strong>nr</strong>e syn såg jag plötsligt ett<br />
klipp från Youtube. Människor som avrättas, blivit<br />
brända till döds, militär som skjuter, hus som brinner,<br />
folk som flyr. Mina tankar återgick till närvaron<br />
i gruppen igen. Jag drack ur det sista av kaffet och<br />
därefter borstade jag tänderna. Det var sen kväll och<br />
det var läggdags. Dagens ansträngningar hade satt sina<br />
spår och jag somnade ganska omgående.<br />
Jag vaknade upp på söndag morgon och det var dags<br />
för den sista etappen. Fötterna värkte och det sved<br />
när jag stoppade i fötterna i mina vandrarskor. Jag började<br />
gå och för varje steg jag tog kände jag ömhet och<br />
värk i fötterna. Nu var det ca 4 mil kvar och jag tänkte<br />
att nu biter du ihop. Jag tänkte på Fahrudin och vad<br />
han och alla de andra gått igenom. Jag sa till mig själv.<br />
”Gnäll inte, bara gå.” Varenda steg ömmade, solen<br />
6 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
stekte och jag började få kramp i mina vadmuskler. Men<br />
jag skulle absolut nå fram till Potocari för egen kraft.<br />
Vandringen fortsatte och jag passerade fler platser<br />
där den bosnienserbiska militären avrättat muslimska<br />
män. Vandringen i solsken var också en vandring i<br />
mörker. Det mörker som hade härskat under några år<br />
under början av 1990-talet. Allt mer letade sig känslan<br />
av ondska och död in i mitt medvetande.<br />
Efter att ha vandrat ca 120 km så dök det upp en<br />
liten handskriven skylt. På den stod det Potocari.<br />
Nu förstod jag att det inte var långt kvar. Gående på<br />
en höjd såg jag en stor byggnad i plåt. Det var något<br />
bekant med den. Jag hade sett den förut på någon bild<br />
eller i ett klipp från Youtube. Det var batterifabriken<br />
där Mladic militär för några år sedan tvingat in många<br />
bosniska män. Det var där inne flera avrättningar hade<br />
ägt rum. Jag förstod att jag var framme i Potocari.<br />
Efter några hundra meter längre fram såg jag även en<br />
öppen plats med vita gravstenar. Det var begravningsplatsen<br />
för de som mördats under några dagar i juli för<br />
16 år sedan.<br />
Det var som att jag fick ny kraft inombords. Mina<br />
steg blev lite längre och snabbare. Jag visste att mina<br />
vänner väntade strax bredvid begravningsplatsen. Det<br />
var där vi skulle samlas inför ett gemensamt intåg på<br />
begravningsplatsen. Jag gick med lite snabbare steg<br />
och där borta så jag den svenska flaggan. Dessutom<br />
såg jag skymten av mina vänner. I just det ögonblicket<br />
rusade flera känslor inombords. Glädjen över att ha<br />
klarat de 12 milen. Glädjen över att få möta dem jag<br />
började vandringen med. Glädjen över att få se den<br />
svenska flaggan.<br />
Jag kom fram till mina kompisar och glädjen var<br />
stor efter att få ses tillsammans efter de tre dagarnas<br />
marsch. Jag satte mig ner gräset tröttheten kom över<br />
mig, värken i fötterna gjorde sig påmind igen. Helt<br />
utan förvarning kände jag hur något vällde upp inom<br />
mig. Det är som om något bara måste ut. Likt en<br />
vulkan som får sitt utbrott. Jag kände hur tårarna bara<br />
vällde fram, hejdlöst. Mitt i allt känslomässigt kaos<br />
kände jag hur någon lade armen om mig, ville trösta<br />
mig. Det var en underlig berg och dalbana mellan<br />
glädje och sorg inom bara några få minuter.<br />
Gruppen samlade ihop sig och vi skulle gå gemensamt<br />
in på begravningsplatsen. Det var fortfarande en<br />
känslomässig berg och dalbana. Ena stunden euforisk<br />
efter att ha klarat av marschen och i nästa sekund en<br />
stor sorg över att se batterifabriken och begravningsplatsen.<br />
Vi kom in på begravningsområdet och kom<br />
fram till alla de som skulle begravas dagen därpå. 613<br />
personer hade identifierats sedan förra årets begravning<br />
och imorgon skulle de begravas. De skulle den<br />
här gången få komma ner i jorden på ett respektfullt<br />
och värdigt sätt. Vid en av de identifierade satt en<br />
gammal kvinna och grät. Jag fick reda på att hon hade<br />
förlorat fem manliga familjemedlemmar i Srebrenicamassakern.<br />
Det var tungt, mycket tungt att se.<br />
Senare på kvällen åkte vi till en lägenhet i Srebrenica<br />
där vi skulle sova över. Det var skönt att få dusch och<br />
äta. Senare somnade jag i en soffa i lägenheten. När jag<br />
vaknade upp på måndagen, begravningsdagen så mådde<br />
jag inte bra. ”Förbannat” tänkte jag, nu har jag blivit<br />
sjuk. Inte här i Bosnien. Jag kände mig yr, trött, var<br />
tung i andningen och hade ingen matlust. Men det var<br />
bara att packa ihop packningen. Nu skulle vi till begravningen.<br />
Väl framme på begravningen var det massor<br />
Eftersom jag är svensk så ville jag markera detta på något<br />
sätt. Så jag hängde en svensk flagga på min ryggsäck.<br />
Detta grepp gjorde att folk blev lite nyfikna på mig.<br />
med människor. Åter igen hjärtskärande scener där<br />
anhöriga till offer satt vid gravarna. En del grät högljutt<br />
andra satt i tankar med tomma blickar. De anhöriga<br />
skulle nu få begrava sin anhöriga. Det var dags.<br />
E<br />
fter begravningen gick färden mot Sarajevo där fler<br />
av oss bodde under vistelsen i Bosnien. Väl framme<br />
i Sarajevo tog vi tillfälligt adjö och jag åkte till mitt rum<br />
som jag hyrde i Bascarsia. Matlusten hade inte infunnit<br />
sig och jag mådde inte alls bra. Berodde det på värmen<br />
Eller var det alla mörka upplevelser som påverkat mig<br />
mentalt Eller var jag inte riktigt van vid vattnet och<br />
maten i Bosnien Kanske var det lite av varje.<br />
Senare på måndagskvällen gick jag till en liten restaurang.<br />
Jag beställde in en pita burek. Skar upp den i<br />
små bitar och ”tvingade” i mig pitan. Sköljde ner med<br />
vatten, betalade och gick till mitt rum och somnade.<br />
När jag vaknade upp på tisdag morgon var jag en helt<br />
ny människa. Pita burek hade fått mig i bra skick igen.<br />
Några dagar senare gick jag omkring i Sarajevo och<br />
kom fram till en bro där det hängde en minnestavla. På<br />
tavlan fanns två namn. Olga Sucic och Suada Dilberovic.<br />
Det var en minnestavla för dessa två civila som<br />
blev skjutna av prickskyttar i Sarajevo i april 1992. De<br />
var två av så många civila som fick sätta livet till i detta<br />
vedervärdiga krig. Jag tänkte när jag stod vid bron att <br />
Målet närmar sig/Cilj se približava<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
7
Mitt deltagande var ett sätt att visa sympati med de drabbade<br />
och en protest mot krig överhuvudtaget, men också<br />
ett sätt att söka svar på de frågor som gripit tag i mig.<br />
det här var inget krig. Det var något annat. Att mörda<br />
och våldta civila är inte krig tänkte jag. Dom var ju<br />
inget hot mot militären. Dessutom finns det krigslagar<br />
som ska skydda civila. Bilden av etnisk rensning blev<br />
hur tydlig som helst. Eller var det så att min bild av<br />
krig var naiv. Det kanske är detta som är krig tänkte<br />
jag. Krigens villkor och dess inneboende mörka krafter<br />
som slungar människan in i en storm av empatilöshet<br />
och hat. Är detta något vi alla kan hamna i under vissa<br />
extrema förhållanden Tanken är skrämmande.<br />
Mitt deltagande i Mars Mira var ett sätt att visa<br />
sympati med de drabbade och en protest mot krig<br />
överhuvudtaget. Det var ett sätt för mig att få komma<br />
en fruktansvärd händelse in på livet. Mitt upp i allt<br />
blev det ett äventyr som skakade om mig och som satt<br />
spår i mig. Men marschen var också, har jag kommit<br />
på senare, ett sätt att söka svar på de frågor som gripit<br />
tag i mig och som jag sökt svaren på i nyhetsartiklar<br />
och i böcker. Visst hade jag fått svar på några av mina<br />
funderingar. På samma gång har nya frågor dykt upp.<br />
Hur hanteras alla de trauman som uppstått Lägger<br />
de drabbade locket på och vägrar prata om det som<br />
hänt och i sådana fall, vilka uttryck tar sig detta och<br />
hur påverkas familjerna Eller väljer man att prata<br />
om saken och vilken hjälp kan samhällena då erbjuda<br />
de som drabbats Det skiljer sig säkert beroende på i<br />
vilket samhälle den drabbade lever i för dagen. Hur är<br />
det att tvingas fly från sitt hemland där minnen och<br />
identitet skapats och vad leder det till i den enskildes<br />
vardag Vad händer med individens identitet och var<br />
hör hon hemma Detta är frågor jag ställt mig och<br />
funderat på.<br />
Något annat som jag har funderat på är hur politikerna<br />
på Balkan kommer att hantera framtiden. Vad<br />
krävs för att historian inte ska upprepa sig ännu en<br />
gång Hur ska man hantera den överdrivna nationalism<br />
som är så starkt förankrad hos vissa grupper. Är<br />
det skolan som är lösningen Hur arbetar man med<br />
frågor beträffande intolerans Hur använder man sitt<br />
lands historia och hur tolkar man denna Baseras<br />
historian på fakta eller rör man ihop fakta och myter<br />
som sedan blir sanningar Hur ska man se på slaget på<br />
Trastfältet 1389 där serberna besegrades av turkarna.<br />
Här har politiker på Balkan ett stort ansvar när det<br />
gäller hur man tolkar och hur man använder sin historia.<br />
Eller är det eu:s utvidgning som är nyckeln till fred<br />
och samarbete<br />
Vid ett tillfälle i Sarajevo fick jag frågan om jag var<br />
orolig för att det var så många muslimer omkring mig.<br />
Jag som är kristen viking från norden, borde inte jag<br />
känna oro<br />
För ett kort ögonblick förstod jag inte riktigt frågan<br />
men började strax fundera på den. Var jag orolig Nej!<br />
Gick jag omkring och funderade på detta Nej, inte det<br />
heller. Men i en tid när islamofobin letat sig i människors<br />
medvetande kanske den här frågan ändå var<br />
motiverad. Men varför skulle jag känna oro Det fanns<br />
ingen anledning. Jag hade träffat människor som bemötte<br />
mig på ett vänskapligt, trevligt och inbjudande<br />
sätt. Det var personer som ställde upp för mig och som<br />
jag kände förtroende för. Det var människor som blev<br />
mina vänner. c<br />
Begravningsplatsen i Potocari/Mezarje u Potočarima<br />
8 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Zbog čega jedan ”običan Šveđanin” ide na jedan<br />
marš dug dvanaest švedskih milja u Bosni na<br />
vrućini od 40 stepeni Jedan marš na kojem su<br />
plikovi, žuljevi i bol u stopalama više pravilo nego<br />
izuzetak. Zašto nisam uradio što i svi ostali Šveđani<br />
rade na godišnjem odmoru Otputovao do nekog ljetovališta<br />
ili jednostavno ostao kod kuće i odmarao se<br />
Ja nemam nikakve veze sa Bosnom ili bivšom Jugoslavijom.<br />
Jedini kontakt koji sam imao sa ovom regijom<br />
bio je godišnji u Hrvatskoj 2005. godine. Tada sam se<br />
sunčao i ljenčario u Poreču.<br />
Inače radim kao nastavnik društvenih predmeta u<br />
jednoj osnovnoj školi u zapadnoj Švedskoj. Jednoga<br />
dana došlo je vrijeme za temu iz historije o prvom i<br />
drugom svjetskom ratu za učenike osmoga razreda.<br />
Posebna tačka bila je da se uporedi Drugi svjetski rat<br />
sa ratom u bivšoj Jugoslaviji 1992–95. Učenici su dobili<br />
zadatak da nađu sličnosti i razlike. To je vodilo tome<br />
da sam se ja udubio u rat na Balkanu koji je počeo<br />
početkom 1990-tih. Za mene je inače taj konflikt počeo<br />
da blijedi na horizontu. Najviše iz razloga što su se<br />
javili drugi konflikti i sva druga dešavanja u svijetu nakon<br />
1995-te godine. Ali došlo je vrijeme da se udubim u<br />
predmet. Čega sam mogao da se sjetim iz vijesti o ratu<br />
u bivšoj Jugoslaviji Da, da je to bio rat između raznih<br />
etničkih grupa i da su mnogi izbjegli, između ostalog<br />
u Švedsku. Mjesta kojih sam se mogao sjetiti iz vijesti<br />
bila su Goražde, Mostar, Pale, Srebrenica, Sarajevo.<br />
Sjećao sam se izraza enklave i Daytonskog sporazuma.<br />
Ne više od toga.<br />
Pošto u razredu imam dva učenika bosanskog porijekla<br />
želio sam objasniti njihovim roditeljima da ćemo<br />
diskutovati rat na Balkanu. Mislio sa da će se javiti<br />
mnoga pitanja i razmišljanja o kojima će ovi učenici<br />
razgovarati sa svojim roditeljima. Napisao sam pismo<br />
Marš Mira<br />
Tekst: Jonas Wallgren<br />
Prevela: Senada Bešić<br />
Foto: Jonas Wallgren & <strong>Žena</strong>/<strong>Kvinna</strong><br />
Kako se to moglo desiti Kako su komšije, radne kolege<br />
i stari školski drugovi koji su živjeli u bratstvu počeli<br />
ubijati, silovati, mučiti, jedni druge, pljačkati kuće jedni<br />
drugima To su bila pitanja koja nisam mogao pustiti.<br />
Želio sam naći odgovore i tražio sam odgovore i većina<br />
odgovora koje sam dobio su isti koje su i drugi dobili.<br />
roditeljima u kojem sam ih zamolio da ih posjetim i<br />
da im objasnim o čemu ćemo diskutovati na mojim<br />
časovima. Mislio sam da bi bilo dobro da se poznajemo,<br />
roditelji i ja. Nije bilo nikakvih problema. Bio sam<br />
pozvan i objasnio sam im otprilike šta ćemo raditi.<br />
Nisam očekivao da će oni meni pričati o svojim doživljajima.<br />
Ali oni su počeli pričati o sebi, što ja nisam<br />
očekivao. Od jedne priče sam se zaledio i osjećao loše.<br />
Počeo sam da se udubljujem u jugoslovensku historiju<br />
i preda mnom je izranjala slika jedne regije u Evropi<br />
gdje se ugnjetavanje i nasilje između raznih država i<br />
etničkih grupa provlačilo kao crvena nit kroz historiju.<br />
<br />
Susret u Tuzli/Mötet i Tuzla<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
9
Problem sa žuljevima/Problem med skoskav<br />
Izuzetak je bilo Josip Broz Titovo stupanje na scenu.<br />
Jak vođa koji je pokazivao cijelom rukom i govorio<br />
svim republikama da su isto vrijedne i da su svi braća i<br />
sestre. Ali duboko ispod površine ležalo je nešto što je<br />
tinjalo, čudovište koje će jednog dana biti pušteno.<br />
Čitao sam ono do čega sam mogao doći na internetu,<br />
gledao sam i slušao isječke sa Youtube, išao sam na<br />
bbc-ovu stranicu i tražio stare vijesti.<br />
Između ostalog sam našao jedan prilog o jednoj ženi<br />
koja je u početku rata živjela u Višegradu. Reagovao<br />
sam jako na njenu priču i ono što se desilo njoj i njenoj<br />
porodici. Zbog čega je nekoliko policajaca/vojnika<br />
Moja su stopala bila napeta i dobio sam plikove. Otišao<br />
sam do medicinskog osoblja u Crvenom krstu koje mi je<br />
probilo plikove i opralo noge sredstvom za dezinfekciju.<br />
silovao ovu civilnu ženu Zbog čega su ovi muškarci<br />
silovali njenu kćerku prisiljavajući nju da to posmatra<br />
O čemu se u stvari tu radilo Pitao sam o tome šta se<br />
dešavalo u Višegradu u toku 1992. Nekoliko vojnika<br />
prisililo je više civila da uđu u jednu kuću. Poslije su<br />
zapalili kuću a one što su pokušali da pobjegnu kroz<br />
prozor ubili su. Svi u kući su izgorjeli. To je ličilo na<br />
dešavanje iz Drugoga svjetskog rata ali to nije bilo to.<br />
To se desilo u Evropi poslije Drugoga svjetskog rata<br />
i prije samo 20 godina. To su samo neki od mnogih<br />
primjera nasilja nad civilnim stanovništvom.<br />
Za mnoge ova dešavanja nisu bila nikakva novost ali za<br />
mene jesu. Kako se to moglo desiti Kako su komšije,<br />
radne kolege i stari školski drugovi koji su živjeli u<br />
bratstvu počeli ubijati, silovati, mučiti, jedni druge,<br />
pljačkati kuće jedni drugima To su bila pitanja koja<br />
nisam mogao pustiti. Želio sam naći odgovore i tražio<br />
sam odgovore i većina odgovora koje sam dobio su isti<br />
koje su i drugi dobili. Stara nepravda i ugnjetavanje,<br />
pretjeran nacionalizam, korištenje propagande da bi<br />
se manipulisalo stvarnošću, političari koji su koristili<br />
snagu nacionalizma da bi stvorili jedno ja i oni razmišljanje<br />
i gdje su moćnici ojačali vlastite pozicije. Ali<br />
ipak mi je bilo teško razumjeti kako su radne kolege i<br />
komšije mogli ubijati jedni druge.<br />
Moji časovi historije bili su na neki način i moje lično<br />
putovanje. U meni nije samo raslo traženje odgovora<br />
na pitanja nego i žalost nad onim što se desilo. Osim<br />
toga imao sam i jednog bosanskog kolegu. Jednoga<br />
dana smo diskutovali masakar u Srebrenici nakon jedne<br />
reportaže na tv o onima koji su uspjeli pobjeći vojsci<br />
Ratka Mladića. Ona mi je rekla da svake godine ljudi<br />
prolaze isti put koji su ovi bjegunci prošli. To je marš<br />
sjećanja i protest zbog onoga što se desilo. To se zove<br />
Marš Mira, rekla mi je. Pomislio sam da je to nešto za<br />
mene. Ovo je šansa da pokažem svoju podršku i solidarnost<br />
sa stradalim. U isto vrijeme je to bila šansa da<br />
se približim blizu događajima. Koliko se blizu može.<br />
Dobio sam obavijest da će nekoliko osoba iz Bosanskohercegovačkog<br />
saveza žena organizovati grupu<br />
koja će ići Marš Mira. Kontaktirao sam odgovornog i<br />
dobio mjesto u grupi. Do Sarajeva sam stigao na svoju<br />
ruku i u principu nisam poznavao nikoga od onih iz<br />
Švedske koji će ići ovaj marš.<br />
Sreli smo se u Sarajevu i u Tuzli. Ono što sam<br />
rano osjetio u grupi je bila topla dobrodošlica. Poslije<br />
nekoliko dana mislio sam da je to jednostavno jedna<br />
super grupa. Osjećao sam se dobrodošao i siguran u<br />
njihovom društvu. Bio sam jedan u grupi (misli kao<br />
ravnopravan član).<br />
Marš je počeo u Nezuku gdje smo se i sastali. Bio je<br />
petak, rano prijepodne ali već je bilo jako toplo. Sve je<br />
bilo spremno. Ja sam bio u dobroj kondiciji, nabavio<br />
sam cipele za dugo hodanje, oblijepio sam dijelove<br />
stopala koji su bili izloženi žuljevima i cijelo tijelo mi<br />
je bilo prekriveno tankom odjećom kao zaštita protiv<br />
sunca. Preostalo je samo da krenem. Sunce je sijalo i<br />
marš je počeo. Okolina u tom području je puno lijepa i<br />
u početku se činilo kao da je to jedan marš u prelijepoj<br />
prirodi.<br />
Nakon nekoliko milja saznao sam da se jedan iz<br />
naše grupe onesvijestio zbog gubitka tečnosti. Nisam<br />
to vidio pošto smo svi iz grupe išli u različitom taktu.<br />
Razišli smo se među ostale učesnike. Mislio sam da je<br />
važno puniti flaše sa vodom kraj svih tankova za vodu<br />
i bunara. Pod svaku cijenu sam želio izbjeći da se onesvijestim<br />
zbog nedostatka tečnosti.<br />
Poslije nekoliko milja počeo se nazirati smisao marša.<br />
Duž puta izlazilo je lokalno stanovništvo. Pokazivali<br />
su nam simpatiju. Nudili su kafu. Hodanje je bilo<br />
fizički naporno ali je u isto vrijeme bilo hodanje koje je<br />
vodilo ravno u mrak. Uskoro će se i prvi znak pokazati.<br />
Došao sam do mjesta gdje se nalazila prva masovna<br />
grobnica. Ovdje je pronađeno 6<strong>50</strong> leševa bosanskih<br />
muslimana. Pogubljeni i zakopani. Duž puta je slijedilo<br />
više masovnih grobnica i polako ali sigurno je jedan<br />
osjećaj zla počeo da se uvlači pod moju kožu.<br />
U nekoliko navrata sam vidio muslimanske žene<br />
duž puta. Stajale su kraj svojih kuća i posmatrale nas.<br />
Procjenjujem da su bile između 35 i 60 godina stare.<br />
Nisam vidio muškarce njihovih godina. Brzo sam<br />
izvukao zaključak.<br />
Jedne prilike u toku marša uspostavio sam kontakt<br />
sa jednom osobom koja se zove Fahrudin. On je jedan<br />
10 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
od onih koji su napustili Srebrenicu jednoga dana<br />
početkom jula 1995. On je jedan od onih koji je pobjegao<br />
vojsci Ratka Mladića. Fahrudin je prošao isti put<br />
kojim ja sada prolazim ali pod sasvim drugim uslovima.<br />
Pričao mi je da oni koji su bježali nisu smjeli piti vodu<br />
jer su bosanski Srbi zatrovali vodu. U isto vrijeme nisu<br />
imali hranu i bili su progonjeni kao životinje. I danas,<br />
16 godina nakon ovih dešavanja, budi se Fahrudin noću.<br />
Budi se iz more u kojoj je nekada živio. Progonjen u bosanskim<br />
šumama, boreći se kao životinja da preživi. Bez<br />
hrane, bez vode. Bilo mi je teško razumjeti kako su on i<br />
ostali mogli to izdržati. Za mene je marš bio težak. Uprkos<br />
što sam imao hranu i vodu. Osim toga nisam morao<br />
razmišljati da će mi tijelo biti izrešetano mecima.<br />
Hodanje se nastavilo i ja sam stigao do jednoga<br />
tanka sa vodom. Bilo je vrijeme da se flaše napune.<br />
Nastavio sa ići i pogled mi je prelazio sa prekrasnog<br />
zelenog vidokruga do masovnih grobnica. Jedne prilike<br />
sam stigao do jedne zapaljene kuće izrešetane mecima.<br />
Sjeo sam u sjenu nasuprot kuće da se rashladim<br />
na temperaturi od 40 stepeni. Posmatrao sam kuću i<br />
razmišljao o scenama koje su se ovdje odigravale. Ko<br />
je živio u ovoj kući i šta se desilo s njima Nikada neću<br />
saznati. Mogu samo nagađati šta se desilo.<br />
Pošto sam ja Šveđanin želio sam to na neki način<br />
pokazati. Želio sam pokazati da dolazim iz Švedske<br />
i da sam došao da učestvujem u maršu. Objesio sam<br />
jednu švedsku zastavu na moj ruksak. Ljudi su postali<br />
radoznali. Više puta su mi prilazili i govorili, ”Zdravo!<br />
Je si li ti iz Švedske” Neki su tražili kontakt sa mnom<br />
i razgovarao sam sa više nepoznatih Bosanaca. Nisam<br />
mogao propustiti da je rat ostavio duboke tragove. Jedan<br />
mladić mi je ispričao da mu je sestra imala momka<br />
iz druge etničke grupe. Njihova veza izazvala je mnoge<br />
nesuglasice i otac joj je na kraju postavio ultimatum.<br />
”Izaberi ili on ili porodica, ali ako izabereš njega onda<br />
si odbacila porodicu.” Djevojka je izabrala porodicu i<br />
oprostila se sa momkom.<br />
Nakon što smo išli četiri milje na 40 stepeni bilo je<br />
fino doći na mjesto gdje su bili postavljeni šatori. Bosanska<br />
vojska je postavila šatore za prenoćište. U naš<br />
šator je moglo stati 6–8 osoba. Prije nego što smo legli<br />
sakupili smo se da večeramo. To smo zaista trebali nakon<br />
današnjeg marša. Puno smo razgovarali o današnjem<br />
hodanju. Svi su imali grčeve i bolove u stopalama.<br />
Moja su stopala bila napeta i dobio sam plikove.<br />
Otišao sam do medicinskog osoblja u Crvenom krstu<br />
koje mi je probilo plikove i opralo noge sredstvom za<br />
dezinfekciju.<br />
Neko je rekao da ima mjesta u vozilima Crvenog<br />
krsta za one koji ne mogu izdržati posljednju etapu<br />
marša. Pomislio sam. Nikada! Ja ću hodati uprkos svim<br />
plikovima i bolovima. Kada sam se vratio do moga šatora<br />
bilo je vrijeme za hranu. Dobili smo kruh i pileću<br />
paštetu, salamu, paradajz i kafu. Nisam nikada volio<br />
paradajz u Švedskoj. Mislim da je kisel i bez ukusa. Ali<br />
sada sam dobio najukusniji paradajz koji sam ikada<br />
zagrizao. Bosanski paradajz, sočan i ukusan. To je bio<br />
sasvim drugo okus u poređenju sa paradajzom koje se<br />
servira u Švedskoj.<br />
Sjedili smo, jeli i pričali. Bilo je to fino društvo uprkos<br />
da ja nisam poznavao ove ljude. Otvoreni, veseli,<br />
pozitivni i gostoljubivi. Bilo mi je zaista prijatno u tom<br />
društvu. U isto vrijeme je bilo prisutno puno bola i<br />
žalosti koje su ovi ljudi nosili. Svi su manje više imali<br />
neku relaciju prema ratu. Mogao je to biti neki njihov<br />
Želio sam pokazati da dolazim iz Švedske i da sam došao<br />
da učestvujem u maršu. Objesio sam jednu švedsku<br />
zastavu na moj ruksak. Ljudi su postali radoznali.<br />
rođak ili brat ili sestra koji je imao surovu sudbinu.<br />
Ubijen i bačen u masovnu grobnicu, pogubljen bez da<br />
je učestvovao u ratu, brutalno mučen, silovana. Sve je<br />
to bilo oko mene. U meni se pojavio jedan isječak sa<br />
Youtube. Ljudi kako se pogubljuju, pale na smrt, vojska<br />
koja puca, kuće kako gore, ljudi kako bježe. Vratio sam<br />
se mislima mojoj grupi. Popio sam ostatak kafe i oprao<br />
zube. Bila je noć i vrijeme za spavanje. Današnji napor<br />
učinio je svoje i odmah sam zaspao…<br />
Probudio sam se u nedjelju ujutro i došlo je vrijeme<br />
za posljednju etapu. Stopala su me boljela i peklo<br />
me je kada sam obuo cipele. Počeo sam hodati i pri<br />
svakom koraku sam osjećao osjetljivost i bolove u<br />
stopalama. Ostalo je još samo četiri milje i mislio sam<br />
samo da izdržim. Mislio sam kroz šta su Fahrudin i<br />
drugi prošli. Rekao sam sebi; ”Ne gunđaj, hodaj samo.”<br />
Osjećao sam svaki korak, sunce je peklo i počeo sam<br />
dobivati grčeve u listovima. Ali ću ja pod svaku cijenu i<br />
vlastitom snagom stići do Potočara.<br />
Nastavili smo ići i prolazio sam pored mjesta gdje je<br />
bosanskosrpska vojska pogubila muslimanske muškarce.<br />
Hodanje na suncu bilo je isto tako hodanje po mraku.<br />
Mrakom koji je vladao nekoliko godina početkom<br />
1990-tih. Sve više sam postajao svjestan osjećaja zla i<br />
smrti koji su se uvlačili u moju svijest.<br />
Masovna grobnica sa 629 leševa/En massgrav med 629 lik<br />
<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
11
Moje učestvovanje u Maršu Mira bio je jedan način da<br />
iskažem simpatije prema stradalim i protest protiv rata<br />
uopšte. Ali marš je, na to sam došao kasnije, bio način<br />
da tražim odgovore na pitanja koja su me obuzimala i ja<br />
sam tražio odgovore u vijestima i knjigama.<br />
Nakon hodanja od 120 kilometara pojavila se jedna<br />
ploča ispisana rukom. Na njoj je pisalo Potočari.<br />
Shvatio sam da nema još dugo. Idući preko jednog brda<br />
ugledao sam jednu veliku metalnu građevinu. Bila mi<br />
je poznata. Vidio sam je na nekoj slici ili na Youtube.<br />
To je bila fabrika baterija u koju je Mladićeva vojska<br />
natjerala bosanske muškarce. Ovdje se desilo više<br />
pogubljenja. Shvatio sam da sam stigao u Potočare.<br />
Nakon nekoliko stotina metara vidio sam otvoreno<br />
mjesto sa bijelim nišanima. To su bili mezari za one<br />
koji su ubijeni tokom nekoliko dana u julu prije šesnaest<br />
godina.<br />
Osjetio sam kao da dobivam novu snagu. Koraci su<br />
mi postali lakši i brži. Znao sam da me prijatelji čekaju<br />
blizu mezara. Tu smo se trebali sastati da bi zajedno<br />
ušli na mezare. Krenuo sam brže i ugledao sam švedsku<br />
zastavu. Vidio sam i obrise mojih prijatelja. U tom<br />
trenutku se u meni probudilo puno osjećaja. Radost<br />
da sam prešao dvanaest milja. Radost da sam se sreo<br />
sa onima sa kojima sam krenuo. Radost da sam vidio<br />
švedsku zastavu.<br />
Prišao sam mojim prijateljima i osjetili smo radost<br />
susreta nakon trodnevnog marša. Sjeo sam u travu,<br />
obuzeo me umor, osjećao sam bol u stopalama. Bez<br />
ikakve najave nešto se u meni pokrenulo. Nešto što je<br />
moralo vani. Kao vulkan pred izbijanje. Osjetio sam<br />
kako su suze potekle, bezgranično. U sred toga haosa<br />
osjećaja osjetio sam nečiju ruku oko ramena, neko<br />
me je želio utješiti. Bilo je to čudno kretanje gore dole<br />
između sreće i tuge u samo nekoliko minuta.<br />
Sakupili smo se u grupi da bi ušli na mezare. Još uvijek<br />
su moji osjećaji išli gore dole, radost, tuga. Jednoga<br />
trena euforija zato što sam prošao marš a u drugoj<br />
sekundi velika žalost pri pogledu na fabriku baterija i<br />
mezare. Stigli smo do dijela na kojem će se sutradan<br />
biti sahrana. 613 osoba je identifikovano od prošlogodišnje<br />
sahrane. Ovaj put će biti spušteni u zemlju<br />
sa poštovanjem i na dostojanstven način. Kraj jednog<br />
identifikovanog sjedila je jedna stara žena i plakala.<br />
Saznao sam da je ona izgubila pet muškaraca iz svoje<br />
porodice u srebreničkom masakru. To je bilo teško,<br />
teško za gledati.<br />
Kasnije smo odveženi do jednoga stana u Srebrenici<br />
gdje smo trebali prenoćiti. Bilo je ugodno istuširati se<br />
i jesti. Poslije sam zaspao na jednom kauču u stanu. U<br />
ponedjeljak kada sam se probudio, dan sahrane, nisam<br />
se osjećao dobro. ”Do vraga”, mislio sam, ne želim sada<br />
biti bolestan. Ne ovdje u Bosni. Osjećao sam vrtoglavicu,<br />
umor, teško sam disao i nisam imao apetit. Ali<br />
preostalo je samo da se spakujem. Sada ćemo na sahranu.<br />
Na mjestu sahrane bilo je puno svijeta. Ponovo<br />
srceparajuće scene sa rodbinom koja sjedi uz žrtve uz<br />
mezare. Neki su glasno plakali a drugi sjedili u svojim<br />
mislima praznih pogleda. Rodbina će sahraniti svoju<br />
rodbinu. Vrijeme je.<br />
Poslije dženaze otišao sam za Sarajevo gdje je većina<br />
od nas živjela tokom boravka u Bosni. U Sarajevu<br />
smo se oprostili i ja sam otišao u sobu koju sam iznajmio<br />
Kratak predah u šumi/Kort rast i skogen<br />
12 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
na Baščaršiji. Još uvijek nisam dobio nazad apetit i<br />
nisam se dobro osjećao. Da li je to bilo zbog vrućine<br />
Ili su mračni doživljaji mentalno uticali na mene Ili<br />
nisam navikao na vodu i hranu u Bosni Možda malo<br />
od svega toga.<br />
Kasnije naveče otišao sam do jednog malog restorana.<br />
Naručio sam burek. Isjekao sam ga u male komade<br />
i ”natjerao” sebe da ga pojedem. Zalio sam vodom,<br />
platio i otišao do sobe gdje sam zaspao. Kada sam se<br />
probudio u utorak ujutro osjećao sam se kao nov čovjek.<br />
Burek me je oporavio.<br />
Nekoliko dana kasnije hodao sam Sarajevom i došao<br />
do jednog mosta gdje se nalazila jedna spomen-ploča.<br />
Na tabli su pisala dva imena. Olga Sučić i Suada Dilberović.<br />
To je bila spomen-ploča za dvoje civila ubijenih<br />
od snajperista u Sarajevu u aprilu 1992 godine. To je<br />
bilo dvoje od mnogih civila koji su izgubili život u tom<br />
odvratnom ratu. Kada sam stajao na mostu razmišljao<br />
sam da to nije bio nikakav rat. To je bilo nešto drugo.<br />
Ubijati i silovati civile nije rat, mislio sam. Oni nisu<br />
bili nikakva prijetnja vojsci. Osim toga postoje ratni<br />
zakoni koji štite civile. Slika etničkog čišćenja bila mi<br />
je jasna. Ili je moja predstava o ratu potpuno naivna.<br />
Možda je to to što je rat. Ratni uslovi i njegove mračne<br />
unutrašnje snage koje bacaju ljude u oluju bezosjećajnosti<br />
i mržnje. Je li to nešto gdje sve svi možemo naći u<br />
ekstremnim uslovima Misao je bila zastrašujuća.<br />
Moje učestvovanje u Maršu Mira bio je jedan način<br />
da iskažem simpatije prema stradalim i protest protiv<br />
rata uopšte. To je bio način da se približim tim strašnim<br />
dešavanjima. To se pretvorilo u avanturu koja je<br />
ostavila duboke tragove u meni. Ali marš je, na to sam<br />
došao kasnije, bio način da tražim odgovore na pitanja<br />
koja su me obuzimala i ja sam tražio odgovore u vijestima<br />
i knjigama. Dobio sam odgovor na neka razmišljanja.<br />
Ali istovremeno javila su se nova pitanja.<br />
Kako svi postupaju sa nastalim traumama Stavljaju<br />
li nastradali poklopac na sve i odbijaju da pričaju o svemu<br />
i u tom slučaju, koje izraze to dobiva i kako to utiče<br />
na porodice Ili se odabire da se priča o tome i koju<br />
pomoć pružaju društva stradalim Sigurno se to razlikuje<br />
zavisno u kojem društvu stradali danas žive. Kako<br />
je napuštati vlastitu zemlju gdje su sjećanja i identitet<br />
stvarani i kuda vode putevi svakog pojedinca. Šta<br />
se dešava sa ličnim identitetom i gdje osoba pripada<br />
To su pitanja koja sam sebi postavljao i o kojima sam<br />
razmišljao.<br />
Drugo o čemu sam mislio je kako bosanski političari<br />
upravljaju sa budućnošću Šta treba da se historija ne<br />
bi ponovila Kako se upravlja pretjeranim nacionalizmom<br />
koje je tako jako prisutno kod nekih grupa Je li<br />
škola rješenje Kako se radi sa pitanjima vezanim za<br />
netoleranciju Kako se koristi historija zemlje i kako se<br />
ona tumači Zasniva li se historija na činjenicama ili<br />
se miješaju činjenice i mitovi od kojih se prave istine<br />
Kako se gleda na bitku na Kosovu 1389. kada su Srbi<br />
poraženi od Turaka Ovdje imaju bosanski političari<br />
veliku odgovornost kada se radi o tumačenju i korištenju<br />
vlastite historije. Ili je širenje eu ključ za mir i<br />
saradnju<br />
Jednom prilikom sam u Sarajevu upitan da li sam zabrinut<br />
zato što se nalazi mnogo muslimana oko mene.<br />
Ja sam hrišćanin, viking sa sjevera, zar ne bi trebao biti<br />
zabrinut<br />
Na trenutak nisam razumio pitanje i počeo sam<br />
razmišljati. Jesam li bio zabrinut Ne! Da li sam hodao<br />
Lokalno stanovništvo nudi kafu/Lokalbefolkningen bjuder på kaffe<br />
i razmišljao o tome Ne, niti to. Ali u jednom vremenu<br />
kada islamofobija traži put u ljudsku svijest može ovo<br />
pitanje biti motivisano. Ali zašto bih ja bio zabrinut<br />
Nije postojao nikakav razlog. Sreo sam ljude koji su me<br />
prihvatili na prijateljski, prijatan i prihvatljiv način. To<br />
su osobe koje su stale uz mene i uz koje sam se osjećao<br />
sigurnim. To su ljudi koji su postali moji prijatelji. c<br />
Potočari, 2011-07-11<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
13
Praznik ispunjen<br />
pjesmom i igrom<br />
Tekst: Muharem Sitnica Sića i Fikret Tufek<br />
Foto: Muharem Sitnica Sića i Haris Tucaković<br />
Svečanu akademiju povodom Dana državnosti BiH<br />
priredio je BH Savez žena u Švedskoj u saradnji sa Savezom<br />
bh. udruženja, Bosansko-švedskim savezom žena,<br />
BH Savezom omladine, Islamskom zajednicom Bošnjaka,<br />
Muslimanskim omladinskim savezom, Savezom Banjalučana,<br />
Savezom logoraša BiH, MDD Merhamet i Trezvenjačkim<br />
obrazovnim savezom NBV.<br />
A<br />
lla bosniska förbund och organisationer tillsammans<br />
anordnar minnesstund för offren för<br />
folkmordet i Srebrenica (europeisk minnesdag för<br />
offren för folkmordet i Srebrenica den 11 juli 1995)<br />
samt gemensamt firande av Bosnien-Hercegovinas<br />
nationaldag (den 25 november).<br />
Det centrala firandet av Bosnien-Hercegovinas nationaldag<br />
2011 och BHKRF:s centrala kulturevenemang<br />
under namnet Samma rötter hölls den 26 november<br />
2011 i Kulturhuset i Skövde inför drygt 3<strong>50</strong> medverkande<br />
och åskådare.<br />
Akademisk högtid angående Bosnien-Hercegovinas<br />
nationaldag har arrangerats av Bosnien och Hercegovinas<br />
Kvinnoriksförbund (BHKRF) i samarbete med<br />
Bosnisk-Hercegovinska Riksförbundet (BHRF), Bosnisk-<br />
Svenska Kvinnoförbundet (BSKF), Bosnisk-Hercegovinska<br />
Ungdomsförbundet (BHUF), Bosniakiska Islamiska<br />
Samfundet (BIS), Bosnien-Hercegovinas Muslimska<br />
Ungdomsförbund (BeMUF), Riksförbundet Banja Luka<br />
(RFBL), Bosnien-Hercegovinas Koncentrationslägerfångarnas<br />
Riksförbund, MDD Merhamet Sverige och<br />
Nykterhetsrörelsens bildningsverksamhet (NBV).<br />
Under hela vecka, i samband med Behars 20-års<br />
jubileum, har föreningen Behar Skövde varje dag arrangerat<br />
Öppet hus med flera kulturprogram.<br />
Centralna proslava Dana državnosti Bosne i Hercegovine<br />
u Švedskoj održana je u 26. novembra<br />
2011. u prostorijama Doma kulture (Kulturhuset)<br />
u Skövdeu pred više od 3<strong>50</strong> učesnika i gostiju.<br />
Svečanu akademiju povodom Dana državnosti bih<br />
priredio je bh Savez žena u Švedskoj u saradnji sa<br />
Savezom bh. udruženja, Bosansko-švedskim savezom<br />
žena, bh Savezom omladine, Islamskom zajednicom<br />
Bošnjaka, Muslimanskim omladinskim savezom, Savezom<br />
Banjalučana, Savezom logoraša bih, mdd Merhamet<br />
i Trezvenjačkim obrazovnim savezom nbv.<br />
Na prigodnoj izložbi sa oko 40 različitih slika predstavila<br />
se Sada Ožegović iz Kristianstada.<br />
Svečana akademija počela je himnom Bosne i Hercegovine.<br />
Švedsku himnu izveo je hor udruženja Ljiljan<br />
Växjö (dirigentica Besima Mašić), a pjesmu Zemljo<br />
moja hor Sevdalinka, sekcija udruženja Zajedno Lidköping,<br />
sa solistima Suadom Mehinovićem, Senadom<br />
Zahirovićem i Behidžom Fatimić.<br />
Uvod u jednodnevno druženje i zajedničku proslavu<br />
Dana državnosti bih najavila je Senada Bešić, potpredsjednica<br />
bh Saveza žena (bhkrf), a dobrodošlicu svima<br />
i čestitku poželila je i uputila Emina Ćejvan, predsjednica<br />
bhkrf.<br />
Veleposlanik mr. Darko Zelenika čestitao je Dan<br />
državnosti svim građanima bih u Švedskoj, te uputio<br />
apel da se ne zloupotrebljava vizni režim, kazavši da je<br />
samo u ovoj godini do sada preko 400 osoba zatražilo<br />
neosnovano azil u Švedskoj. Čestitke povodom Dana<br />
državnosti uputili ) uputila je Fadila Jašarević (Trezvenjački<br />
obrazovni savez nbv) su predstavnici saveza i<br />
organizacija s bh. predznakom: Fikret Kadić (Savez bh.<br />
udruženja), Smajo Šahat (Islamska zajednica Bošnjaka),<br />
Izet Bešić (Savez logoraša bih), Alen Salkić (bemuf,<br />
Muslimanski omladinski savez), Mirsad Filipović (Savez<br />
Banjalučana), Melkina Filipović (Bosansko-švedski<br />
savez žena) te Smail Jonuz i Edin Osmančević (Stranka<br />
dijaspore bih i Udruženje za njegovanje sjećanja na<br />
žrtve genocida Nikad više).<br />
Hor Safiri udruženja Zajedno Lidköping nastavio je<br />
program video performansom Pod zastavom ljiljana.<br />
Suad Mehinović govorio je recital Nema nama mira<br />
dok nam otimljeju Bosnu na tekst Džemala Poljakovića.<br />
Igre iz bih izvela je folklorna grupa udruženja Miris<br />
Örebro u koreografiji Ajle Dizdarević. Sadeta Sokol<br />
govorila je svoju Pjesmu posvećenu Bosni.<br />
Zekija Čehić otpjevala je Da sam ptica i da imam<br />
krila u pratnji Hajrudina Zukanovića, a Poemu Bosni<br />
govorila je autorica Enisa Popović Čengić. Mehmed<br />
Hasaković govorio je Sarajevo nije šala na tekst Benjamin<br />
Isovića, dok je sevdalinku Neko tiho ulicom pjevuši<br />
izveo hor Sevdalinka, sekcija udruženja Zajedno<br />
Lidköping, što je prihvatila publika u prepunoj sali.<br />
drugom dijelu programa predstavili su se aktivisti<br />
U bh Saveza žena u Švedskoj s gostima u programu<br />
pod jedinstvenim nazivom Isti korijeni u kojem su<br />
nastupili: folklorna grupa Mladost iz udruženja Zajedno<br />
Lidköping te folklorne grupe iz udruženja Ljiljan<br />
Växjö, Ljiljan Oskarshamn, Respekt Karlskrona i Miris<br />
Örebro, sazlija Asim Hodžić, predstavnici Odbora<br />
za kulturu sa švedskim plesom, horovi Ljiljan Växjö<br />
i Sevdalinka iz udruženja Zajedno Lidköping, Senija<br />
Husejinović, Mehmed Hasaković, Suad Mehinović,<br />
Hajrudin Zukanović, društvo žena Sedef Malmö, Sabaheta<br />
Vehabović, Belma Hafizović, Mersiha Merdžić i<br />
Mirsada Kahriman.<br />
Cjelodnevni program pripremio je Odbor za kulturu<br />
na čelu sa Nerminom Halilovićem.<br />
trećem dijelu programa prikazan je dokumentarni<br />
U film Harisa Tucakovića 20 godina Behara i s dvije<br />
pjesme predstavljen hor udruženja Behar Skövde. U<br />
prostorijama Behara održane su brojne kulturne<br />
14 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Društvo žena ”Sedef” Malmö<br />
manifestacije u povodu 20-godišnjice ovog udruženja,<br />
jednog od prvih osnovanih u Švedskoj, koje je učestvovalo<br />
i na osnivačkoj skupštini Saveza bh. udruženja<br />
u Örebru 1992. godine. 25. novembra u Beharu je<br />
predstavljen roman Mirsada Omerbašića Banjalučki<br />
crveni kombi, o novinarstvu i Bosanskoj pošti govorio<br />
je Fikret Tufek, a hor Behara predstavio se prigodnim<br />
pjesmama pod upravom Amele Maksumić i uz pratnju<br />
na gitari Jasmina Vižlina. Hajrudin Zukanović nastupio<br />
je sa sevdalinkama. O 20 godina Behara govorili su<br />
Jusuf Ćorić, Salih i Asima Pašalić i Ibro Burzić. Cijele<br />
sedmice u Beharu su bile manifestacije Otvorena kuća<br />
na kojima su između ostalog nove knjige predstavili<br />
Nizama Granov Čaušević i Hajrudin Čaušević.<br />
U nastavku priređeno je zabavno veče uz muziku<br />
benda Zlatne strune i divnoj atmosferi salom je odjekivala<br />
naša pjesma i igra i s ponosom se može reći da je u<br />
Skövdeu bila BiH u malom. (Bosanska pošta) c slike/bilder<br />
Folklorna grupa ”Mladost/Ungdom” iz udruženja ”Zajedno/Tillsammans” Lidköping<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
15
Senada Bešić & Emina Ćejvan<br />
”Miris” Örebro<br />
”Sevdalinka” – ”Zajedno/Tillsammans” Lidköping<br />
Sadeta Sokol & Zekija Čehić<br />
Ambasador Darko Zelenika s mladima udruženja ”Ljiljan” Oskarshamn i Asimom Hodžićem<br />
Sada Ožegović<br />
”Respekt” Karlskrona<br />
Senija Husejinović<br />
16 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Mehmed Hasaković<br />
”Ljiljan” Växjö<br />
Enisa Popović Čengić<br />
”Ljiljan” Växjö<br />
”Safiri” – ”Zajedno/Tillsammans” Lidköping<br />
Odbor za kulturu sa švedskim plesom/Kulturkommittén med svensk dans<br />
Haris Tucaković & Muharem Sitnica Sića c<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
17
Verksamhet<br />
i samarbete med NBV<br />
Aktivnosti<br />
u saradnji sa NBV-om<br />
seminarium<br />
folkdans<br />
Oskarshamn 29–30 29–30 okt okt 2011 2011<br />
Växjö 31 31 okt okt<br />
Karlskrona 2–4 2–4 nov nov<br />
Lidköping 9–11 9–11 nov nov<br />
Karlskrona<br />
12 12 nov nov<br />
Borås Lidköping 1819 feb nov 2012<br />
Lidköping 18 feb 2012<br />
Koreograf: Nisail Halilovic<br />
Koreograf: Nisail Halilovic<br />
Folklorna grupa | Folkdansgruppen ”Ljiljan” Växjö<br />
Respekt<br />
karlskrona<br />
”Ljiljan” Växjö<br />
”Ljiljan” Växjö<br />
Folklorna grupa | Folkdansgruppen<br />
”Respekt” Karlskrona<br />
Folklorna grupa | Folkdansgruppen<br />
”Ljiljan” Oskarshamn<br />
18 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Folklorna grupa ”Mladost” iz udruženja ”Zajedno”<br />
Lidköping | Folkdansgruppen ”Ungdom”<br />
från föreningen ”Zajedno” Lidköping<br />
Projekt ”Svjetlo u tunelu – žene protiv<br />
nasilja” provodi BH Savez žena uz potporu<br />
Ungdomsstyrelsena i NBV-a |<br />
Projektet ”Ljuset i tunneln – kvinnor<br />
mot våld” drivs av BHKRF med stöd av<br />
Ungdomsstyrelsen och Nykterhetsrörelsens<br />
bildningsverksamhet NBV<br />
Novogodišnja predstava<br />
”Vesela vreća” udruženja<br />
”Behar” Skövde | Nyårsföreställningen<br />
”Den skojiga<br />
säcken” av kulturföreningen<br />
”Behar” Skövde<br />
U projekt se uključilo 14 udruženja |<br />
14 föreningar genomför aktiviteter<br />
i samband med projektet: ”Behar”<br />
Skövde, ”Biser” Kristianstad, ”Bosna”<br />
Kalmar, ”Fatima Gunić” Göteborg,<br />
”Femina” Borås, ”<strong>Kvinna</strong> 99” Värnamo,<br />
Kvinnoavdelningen vid IF Västerås,<br />
”Linköping 2000” Linköping, ”Ljiljan”<br />
Oskarshamn, ”Ljiljan Växjö”, ”Ljuset”<br />
Skövde, ”Respekt” Karlskrona, ”Sedef<br />
Malmö” och ”Tillsammans” Lidköping<br />
”Behar” Skövde<br />
”Hamletu u pohode”, studijsko<br />
putovanje u Dansku |<br />
”Hamletresa”, studieresa<br />
till Helsingör (Hamlets<br />
slott) | ”Bosna” Kalmar<br />
Više informacija | Mer info:<br />
www.bhkrf.se<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
19
Jämställdhetsintegrering<br />
Jämställdhetspolitikens<br />
mål<br />
Detta kapitel ger en bakgrund och förklaring<br />
till vad jämställdhetsintegrering innebär och<br />
varför det är så viktigt.<br />
Gender är det<br />
engelska ordet för<br />
genus, dvs. socialt<br />
eller kulturellt kön.<br />
Mainstream är<br />
det engelska ordet<br />
för huvudfåra,<br />
huvud strömning.<br />
Gender mainstreaming<br />
är det<br />
engelska uttrycket<br />
för integrering av<br />
ett jämställdhetsperspektiv<br />
eller<br />
jämställdhetsintegrering.<br />
Det övergripande målet för svensk jämställdhetspolitik<br />
är att kvinnor och män skall ha<br />
samma möjligheter, rättigheter och skyldigheter<br />
inom livets alla områden. Det innebär bland<br />
annat följande:<br />
• jämn fördelning av makt och inflytande<br />
• samma möjligheter till ekonomiskt oberoende<br />
• lika villkor och förutsättningar i fråga om<br />
företagande, arbete, anställnings- och andra<br />
arbetsvillkor samt utvecklingsmöjligheter i<br />
arbetet<br />
• lika tillgång till utbildning och möjligheter till<br />
utveckling av personliga ambitioner, intressen<br />
och talanger<br />
• delat ansvar för hem och barn<br />
• frihet från könsrelaterat våld.<br />
Jämställdhetsintegrering –<br />
en strategi<br />
Vid fn:s kvinnokonferens i Peking 1995 antogs<br />
en deklaration och en handlingsplan för jämställdhetsarbetet.<br />
I Pekingdokumentet lyfts gender<br />
mainstreaming som strategi fram och sedan dess är<br />
det ett vedertaget begrepp och den strategi som man<br />
försöker förverkliga inom Förenta Nationerna, Europeiska<br />
Unionen och Nordiska ministerrådet.<br />
Sedan 1994 har den svenska regeringen antagit gender<br />
mainstreaming eller jämställdhetsintegrering som<br />
strategi för att uppnå de jämställdhetspolitiska målen. 1<br />
Jämställdhetsintegrering är ett medel, en strategi, för att uppnå de jämställdhetspolitiska<br />
malen. Strategin innebär att ett jämställdhetsperspektiv<br />
integreras i alla led av beslutsfattande, planering och utförande av en<br />
verksamhet.<br />
Med jämställdhetsintegrering avses enligt Europarådets<br />
definition: (om)organisering, förbättring,<br />
utveckling och utvärdering av beslutsprocesser, så att<br />
ett jämställdhetsperspektiv införlivas i allt beslutsfattande,<br />
på alla nivåer och i alla steg av processen,<br />
av de aktörer som normalt sett deltar i beslutsfattandet.<br />
2<br />
Jämställdhetsintegrering är nödvändig därför att<br />
jämställdhetspolitiken inte kan formas isolerad från<br />
andra politikområden. För att uppnå jämställdhet<br />
måste statsmakterna vidta åtgärder inom alla<br />
samhällsområden. Med andra ord måste ett jämställdhetsperspektiv<br />
läggas på alla politikområden<br />
och inom ramen för berörda organs ordinarie verksamhet.<br />
För att regeringens jämställdhetsmål – lika<br />
möjligheter, rättigheter och skyldigheter för både<br />
kvinnor och män – skall kunna uppnås måste förslag<br />
och beslut och annan verksamhet utarbetas och<br />
analyseras ur ett jämställdhetsperspektiv.<br />
Jämställdhetsintegrering innebär att ett ökat<br />
ansvar för jämställdhetspolitiken åläggs all<br />
verksamhet. Den som har ansvar för en verksamhet<br />
har även ansvar för att integrera ett<br />
jämställdhetsperspektiv i denna verksamhet.<br />
Jämställdhetsintegrering tar sikte på hur en<br />
verksamhet organiseras och hur beslutsprocessen<br />
utformas så att ett jämställdhetsperspektiv kan<br />
införlivas i dess olika delar. Verksamheten måste<br />
organiseras och bedrivas så att ett jämställdhetsperspektiv<br />
genomsyrar de underlag, i form av information,<br />
statistik och analyser, som ligger till grund<br />
för beslutsfattande. (jfr Ändrad ordning. Strategisk<br />
utveckling för jämställdhet, Ds 2001:64).<br />
Att integrera jämställdhet i verksamheten innebär<br />
att arbeta på ett nytt sätt. Det finns utarbetade<br />
metoder och arbetssätt för detta. Flera av metoderna<br />
finns beskrivna i en handbok som har tagits fram<br />
av en arbetsgrupp på Näringsdepartementet. Boken<br />
(skrivet av Ulrika Lorentzi, frilansskribent och Helén<br />
Lundkvist, Näringsdepartementet) heter Gör det<br />
jämt – att integrera jämställdhet i verksamheten. c<br />
Denna bok kan beställas av Fritzes Offentliga Publikationer<br />
Internet: www.fritzes.se | E-post: order.fritzes@liber.se<br />
Telefon: 08-690 91 90 | Fax: 08-690 91 91<br />
Postadress: 106 47 Stockholm<br />
20<br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Cilj politike<br />
ravnopravnosti polova<br />
Gender mainstreaming<br />
Integracija rodne ravnopravnosti<br />
Ovo poglavlje daje osnovu i objašnjenje šta jämställdhetsintegrering/integracija<br />
rodne ravnopravnosti<br />
podrazumijeva i zašto je tako važna.<br />
Sveobuhvatni cilj švedske politike rodne ravnopravnosti/ravnopravnosti<br />
polova je da žene i<br />
muškarci imaju iste mogućnosti, prava i obaveze<br />
u svim životnim oblastima. To, između ostalog,<br />
podrazumijeva slijedeće:<br />
• ravnopravnu raspodjelu moći i uticaja<br />
• iste mogućnosti za ekonomsku nezavisnost<br />
• jednake uslove i pretpostavke u vezi poduzetništva,<br />
rada, zapošljavanja i drugih radnih uslova<br />
kao i razvojnih mogućnosti u radu<br />
• jednak pristup obrazovanju i mogućnosti razvoja<br />
ličnih ambicija, zanimanja i nadarenosti<br />
• podijeljenu odgovornost za dom i djecu<br />
• slobodu od seksualnog nasilja.<br />
Gender mainstreaming – jedna<br />
strategija<br />
Na 4. svjetskoj konferenciji žena u Pekingu 1995.<br />
usvojene su Deklaracija i Platforma za akciju za<br />
rodnu ravnopravnost. U Pekinškom dokumentu se<br />
gender mainstreaming ističe kao strategija i nakon<br />
toga je opšteprihvaćen pojam i strategija koja se pokušava<br />
ostvariti u Ujedinjenim Narodima, Evropskoj<br />
Uniji i Nordijskom ministarskom vijeću.<br />
Nakon 1994. je švedska vlada usvojila gender<br />
mainstreaming ili jämställdhetsintegrering kao<br />
strategiju za postizanje ciljeva politike rodne ravnopravnosti.<br />
1<br />
Jämställdhetsintegrering, prema definiciji Evropskog<br />
vijeća, podrazumijeva: (pre)uređenje, poboljšanje,<br />
razvoj i vrjednovanje procesa odlučivanja,<br />
tako da se perspektiva rodne ravnopravnosti sjedini<br />
u svako odlučivanje, na svim nivoima i u svakoj<br />
fazi procesa, od učesnika koji normalno sudjeluju u<br />
odlučivanju. 2<br />
Jämställdhetsintegrering, tj. integracija rodne<br />
ravnopravnosti, je nužna jer se politika rodne ravnopravnosti<br />
ne može oblikovati odvojeno od drugih političkih<br />
oblasti. Radi ostvarivanja rodne ravnopravnosti<br />
moraju predstavnici vlasti poduzimati mjere u<br />
svim društvenim oblastima. Drugim riječima, mora<br />
se perspektiva rodne ravnopravnosti unositi u sve<br />
oblasti politike u okviru redovnih aktivnosti odnosnih<br />
organa. Da bi se ostvario vladin cilj rodne ravnopravnosti<br />
– jednake mogućnosti, prava i obaveze i<br />
za žene i za muškarce – mora se i prijedlog i odluka i<br />
druga aktivnost razraditi i analizirati iz perspektive<br />
rodne ravnopravnosti.<br />
Integracija rodne ravnopravnosti je sredstvo, strategija, za postizanje<br />
ciljeva politike rodne ravnopravnosti. Strategija podrazumijeva integraciju<br />
perspektive rodne ravnopravnosti u svim fazama odlučivanja,<br />
planiranja i provođenja aktivnosti.<br />
Integracija rodne ravnopravnosti ima u vidu kako<br />
će se aktivnost organizovati i kako će se proces odlučivanja<br />
oblikovati tako da se perspektiva rodne ravnopravnosti<br />
može sjediniti u njenim raznim dijelovima.<br />
Aktivnost se mora organizovati i voditi tako da<br />
perspektiva rodne ravnopravnosti prožima osnove, u<br />
vidu informacija, statistike i analiza, koje čine osnovu<br />
za odlučivanje. (uporedi Ändrad ordning. Strategisk<br />
utveckling för jämställdhet, Ds 2001:64).<br />
Integracija rodne ravnopravnosti podrazumijeva da<br />
se povećana odgovornost za politiku rodne ravnopravnosti<br />
nalaže u svim aktivnostima. Ko je<br />
odgovoran za aktivnost, odgovoran je i da integriše<br />
perspektivu rodne ravnopravnosti u tu aktivnost.<br />
Integracija rodne ravnopravnosti u aktivnosti<br />
podrazumijeva rad na novi način. Za to postoje razrađene<br />
metode i načini rada.<br />
Više metoda je opisano u priručniku razvijenom<br />
od radne grupe Ministarstva<br />
industrije, zapošljavanja i komunikacija<br />
(Näringsdepartementet).<br />
Knjiga se zove Gör det jämt – att<br />
integrera jämställdhet i verksamheten.<br />
Regionalni centar undp za<br />
Evropu i cis (undp rbec) su objavili<br />
više izdanja priručnika Gender<br />
mainstreaming u praksi. Autorica<br />
je Astrida Neimanis a priručnik je<br />
preveden na više jezika.<br />
1) Delad makt delat ansvar/Podijeljena moć podijeljena<br />
odgovornost, Prop. 1993/94:147.<br />
2) Council of Europe. Gender mainstreaming. Conceptual<br />
framework, methodology and presentation of good practices.<br />
Final report of activities of the Group of specialists<br />
on mainstreaming (EG-S-MS). Strasbourg, 1998. c<br />
GENDER<br />
MAINSTREAMING<br />
U PRAKSI:<br />
PRIRUČNIK<br />
Ova, i druge rodne publikacije,<br />
se mogu skinuti sa<br />
http://gender.undp.ba/<br />
index.aspxPID=3&RID=92<br />
Sarajevo 2006<br />
Gender je engleska<br />
riječ i znači<br />
rod, tj. društveni ili<br />
kulturološki pol.<br />
Mainstream je<br />
engleska riječ i<br />
znači matica, glavna<br />
struja/brazda.<br />
Gender mainstreaming<br />
je<br />
engleski izraz<br />
za integraciju<br />
perspektive rodne<br />
ravnopravnosti ili<br />
integraciju rodne<br />
ravnopravnosti.<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong> List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
21
Muško nasilje<br />
nad ženama<br />
globalna perspektiva<br />
Muško nasilje nad ženama postoji svuda i događa se nezavisno<br />
od kulturne i vjerske pripadnosti, nacionalnosti,<br />
seksualnosti, socijalne klase i uzrasta.<br />
Mäns våld mot kvinnor definieras av FN som alla<br />
former av könsrelaterat våld som resulterar i<br />
fysisk, sexuell eller psykisk skada eller lidande för kvinnor,<br />
inklusive hot om sådana handlingar, tvång eller<br />
godtyckligt frihetsberövande, både i det offentliga<br />
och i det privata. Världshälsoorganisationen, WHO,<br />
uppskattar i en rapport från 2005 att mellan 30 och 60<br />
procent av alla kvinnor någon gång under sin livstid<br />
har utsatts för fysiska och/eller sexuella övergrepp.<br />
Våld mot kvinnor, i alla dess uttryck, betraktades<br />
länge som en privat angelägenhet. De senaste decennierna<br />
har denna syn förändrats i grunden och mäns<br />
våld mot kvinnor erkänns i dag som en kränkning av<br />
de mänskliga rättigheterna, ett globalt samhällsproblem<br />
och allvarligt folkhälsoproblem.<br />
Mäns våld mot kvinnor existerar överallt och förekommer<br />
oberoende av kulturell och religiös tillhörighet,<br />
etnicitet, sexualitet, social tillhörighet och ålder.<br />
Våldets omfattning, globala utbredning och många<br />
olika uttryck gör att våldet påverkar alla kvinnor, oavsett<br />
om de utsätts direkt eller ej. Våldet förekommer<br />
på olika arenor: inom familjen och hemmet, i samhället<br />
och utövas eller tolereras ibland även av staten.<br />
(Källa: Nationellt centrum för kvinnofrid nck.uu.se)<br />
Prema definiciji Ujedinjenih nacija, muško nasilje<br />
nad ženama predstavlja svaki čin rodno utemeljenog<br />
nasilja koji rezultira ili ima za posljedicu<br />
fizičku, seksualnu ili psihičku povredu ili patnju žene,<br />
uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno<br />
lišavanje slobode, i u javnom i u privatnom<br />
životu.<br />
Svjetska zdravstvena organizacija, who, procjenjuje<br />
u jednom izvještaju iz 2005. da je između 30 i 60 posto<br />
svih žena neki put tokom života pretrpjelo fizičko i/ili<br />
seksualno zlostavljanje.<br />
Globalan fenomen<br />
Nasilje nad ženama, u svim svojim vidovima, dugo je<br />
posmatrano kao privatna stvar. U posljednjih nekoliko<br />
desetljeća taj pogled bitno je promijenjen i muško<br />
nasilje nad ženama danas se priznaje kao kršenje<br />
ljudskih prava, globalan društveni problem i ozbiljan<br />
javnozdravstveni problem. Muško nasilje nad ženama<br />
postoji svuda i događa se nezavisno od kulturne i vjerske<br />
pripadnosti, nacionalnosti, seksualnosti, socijalne<br />
klase i uzrasta. Omjer nasilja, globalna rasprostranjenost<br />
i raznolikost vidova čini da nasilje utiče na sve<br />
žene, bez obzira da li su neposredno ugrožene ili ne.<br />
Nasilje se događa u različitim arenama: u porodici i<br />
kući, u društvu i vrši se ili toleriše ponekad i od države.<br />
Nasilje u porodici<br />
Nasilje u porodici predstavlja i polnu diskriminaciju i<br />
nasilje. Nasilje u bliskim vezama je globalan problem<br />
koji pogađa žene bez obzira na socijalni status, geografsko<br />
mjesto, vjersku ili etničku pripadnost. Nasilje<br />
se odnosi i ima za cilj održavanje podređenog položaja<br />
žena u odnosu na muškarce. Rodna diskriminacija<br />
ima i druge vidove. Procjenjuje se da je nestalo između<br />
60 i 200 miliona žena i djevojaka u svijetu zbog polno<br />
selektivnih pobačaja i ubijanja djevojčica nakon porođaja.<br />
To takođe može značiti da se djevojčice smatraju<br />
manje vrijedne od svoje braće što može dovesti do toga<br />
da dobijaju manje hrane, ne mogu ići u školu i da im se<br />
uskraćuje pravo na seksualno samoopredjeljenje.<br />
Nasilje u društvu<br />
Predstave o manjoj vrijednosti žena imaju i socijalno-<br />
-ekonomske posljedice. U globalnoj perspektivi, žene<br />
imaju lošije zdravstveno stanje, niže plate i daleko<br />
manju zastupljenost od muškaraca na pozicijama odlučivanja.<br />
Nasilje iz časti i ugnjetavanje, prisilni brakovi<br />
i obrezivanje žena su dalji primjeri nasilja kojim se<br />
diskriminišu žene.<br />
Predstave o manjoj vrijednosti žena od muškaraca<br />
mogu u nastavku značiti ugroženost njihovog prava na<br />
život. Nasilje u društvu može, između ostalog, sadržavati<br />
silovanje i druga seksualna zlostavljanja, prijetnje i<br />
nasilje na radnom i drugim javnim mjestima, trafficking<br />
i prisilnu prostituciju. Ne postoje pouzdani statistički<br />
podaci o broju žena i djece, žrtava međunarodne<br />
trgovine ljudima u seksualne svrhe, ali grube procjene<br />
upućuju na to da je između 700 000 i 2 000 000 žena i<br />
djevojaka pogođeno svake godine.<br />
Nasilje odobreno od države<br />
Nasilje nad ženama u pritvoru je primjer nasilja počinjenog<br />
ili tolerisanog od strane države, drugo je nasilje<br />
počinjeno nad ženama kao način ratovanja. Zadnji vid<br />
nasilja dobio je veliku međunarodnu pozornost koja je,<br />
između ostalog, rezultirala da je Vijeće sigurnosti un-a<br />
2008. jednoglasno usvojilo Rezoluciju 1820 o seksualnom<br />
nasilju nad civilima u oružanim sukobima.<br />
Margot Wallström postavljena je 2010. za specijalnu<br />
predstavnicu generalnog sekretara un-a za borbu protiv<br />
seksualnog nasilja u oružanim sukobima.<br />
22 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
nacionalnost i sposobnost funkcionisanja. Međutim,<br />
istraživanja i političke rasprave sve više se usmjeravaju<br />
na one grupe koje su zbog različitih okolnosti posebno<br />
izložene nasilju kao što su žene s problemima ovisnosti<br />
i žene s invaliditetom. Između ostalog, utvrđene su<br />
posebne mjere podrške kako bi te grupe dobile pomoć<br />
koja im je potrebna.<br />
Omjer nasilja<br />
Više opsežnih istraživanja provedeno je u Švedskoj i<br />
ostalim nordijskim zemljama radi iscrpnog procjenjivanja<br />
izloženosti žena muškom nasilju u bliskim<br />
vezama. Jedna švedska studija iz 2001. pokazuje da<br />
je 28 posto žena doživjelo fizičko nasilje od bivšeg<br />
Nasilje u bliskim odnosima uključuje sve vrste nasilja koje<br />
se mogu javiti u bliskim, bilo heteroseksualnim (raznopolnim)<br />
ili homoseksualnim (istopolnim), vezama kao i u<br />
drugim porodičnim ili rodbinskim vezama.<br />
Posebno ugrožene grupe<br />
Iako se nasilje događa u svim društvenim slojevima i<br />
nivoima, neke grupe žena posebno su izložene nasilju.<br />
Tu, između ostalog, spadaju žene pripadnice manjina,<br />
djeca i omladina, žene s invaliditetom, lgbt osobe<br />
(engl. lgbt – lesbian, gay, bisexual, and transgender;<br />
šved. hbt), žene s problemima ovisnosti i žene koje<br />
žive u oružanim sukobima.<br />
Nasilje u bliskim vezama<br />
Nasilje u bliskim vezama uključuje sve vrste nasilja<br />
koje se mogu javiti u bliskim, bilo heteroseksualnim<br />
(raznopolnim) ili homoseksualnim<br />
(istopolnim), vezama kao i u drugim porodičnim ili<br />
rodbinskim vezama.<br />
Karakteristično je da žrtva nasilja ima blizak odnos i<br />
često jaku emocionalnu vezu s nasilnikom što otežava<br />
mogućnost suprotstavljanja i razlaza. Nasilje se obično<br />
odvija u zatvorenom prostoru, u stanu žrtve, i sve je<br />
ozbiljnije i intenzivnije što veza duže traje.<br />
Muškarci najčešći nasilnici<br />
Nasilje u bliskim vezama najčešće čini muškarac nad<br />
ženom s kojom ima ili je imao vezu. Među prijavljenim<br />
slučajevima 2009. bilo je preko 90 posto osumnjičenih<br />
muškog pola. Nasilje se, međutim, događa i u homoseksualnim<br />
kao i od žena nad muškarcima u heteroseksualnim<br />
vezama.<br />
Tokom 1990-ih bili su u fokusu strukturalni aspekti<br />
nasilja u bliskim vezama a razni tipovi nasilnih<br />
djela kao što su fizičko zlostavljanje, silovanje i incest<br />
gledani su kao dio većeg strukturalnog problema<br />
koji je poprimio razne vidove i izraze. Naglašavan je<br />
važan aspekt da nasilje pogađa žene u svim društvenim<br />
grupama bez obzira na klasu, dob, seksualnost,<br />
supruga tj. partnera. Što se tiče seksualnog nasilja bila<br />
je brojka 16 posto. U Norveškoj se procjenjuje da je više<br />
od četvrtine žena doživjelo fizičko nasilje od strane<br />
partnera. Jedna finska studija iz 2006. pokazuje da je<br />
43,5 posto finskih žena bilo izloženo fizičkom ili seksualnom<br />
nasilju od muškarca – poznatog ili nepoznatog.<br />
Prema statistici Vijeća za suzbijanje kriminaliteta<br />
(Brottsförebyggande rådet) iz 2010. policiji je prijavljeno<br />
27 312 slučajeva zlostavljanja žena iznad 15 godina i<br />
12 422 slučaja u kojima su žene bile u bliskoj vezi s počiniocem.<br />
Osim toga, prijavljen je 2 <strong>50</strong>1 slučaj grubog<br />
kršenja prava žena. Veliki udio žena izloženih nasilju<br />
nikada ne prijavi zlostavljanje doživljeno u bliskoj vezi<br />
što znači da je siva brojka velika. Oko 80 posto slučajeva<br />
nasilja nad ženama u bliskim vezama nikada se ne<br />
prijavi policiji.<br />
Različiti vidovi nasilja<br />
Nasilje u bliskim vezama može biti izraženo u vidu fizičkog<br />
nasilja kao što je guranje, šutanje i udaranje i/ili<br />
različitih vidova seksualnog, psihičkog i materijalnog<br />
zlostavljanja. Vrijeđanja, pokušaji izolacije i psihološkog<br />
deprimiranja, u čemu se psihičko zlostavljanje<br />
ogleda, mnogi doživljavaju najtežim za odbranu. Seksualno<br />
nasilje, koje primjerice može značiti silovanje ili<br />
prisiljavanje na obavljanje seksualne radnje, predstavlja<br />
povredu okruženu šutnjom i tabuom. Uporedo s tim<br />
vidovima nasilja dolazi i do prijetnji osobi izloženoj<br />
nasilju ili drugim bližnjim kao i napada na djecu i<br />
eventualne kućne ljubimce.<br />
Cilj nasilja<br />
Bez obzira na vid, cilj nasilja je isti: uspostaviti i vršiti<br />
vlast i kontrolu ozljeđivanjem i zastrašivanjem. Nasilje<br />
u bliskim vezama razlikuje od drugih vidova zlostavljanja<br />
jer se često vrši tokom dužeg perioda (ali se može<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
23
doživljavaju nasilje sklonija razvoju posttraumatskog<br />
stresnog poremećaja (ptsp) od djece izložene drugim<br />
traumama. Djeca često vrlo ozbiljno doživljavaju<br />
prijetnje izrečene u vezi sa zlostavljanjem što dovodi<br />
do toga da žive s prijetnjom smrću svojoj majci, a što<br />
osjećaju kao stvarnost. Djeca koje prolaze tretman<br />
psihološke obrade svojih iskustava nasilja opisuju svijet<br />
pun tjeskobe. Mogućnost promjene doživljava se u<br />
mnogim slučajevima kao vrlo mala.<br />
020 <strong>50</strong> <strong>50</strong> <strong>50</strong><br />
Kvinnofridslinjen<br />
Ako trebate razgovor,<br />
možete u<br />
bilo koje doba<br />
nazvati SOS<br />
telefon. Poziv<br />
se ne prikazuje<br />
na telefonskom<br />
računu.<br />
<br />
desiti i u jednom nasilnom trenutku) i vremenom teži<br />
ka povećanju intenziteta. To može dovesti do toga da<br />
nasilje sve više postaje očekivan i djelimično prihvaćen<br />
dio svakodnevnice žrtve.<br />
Ozbiljna prijetnja zdravlju i sigurnosti<br />
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (who) nasilje<br />
predstavlja ozbiljnu prijetnju zdravlju i sigurnosti<br />
žrtava. Osim direktnih tjelesnih povreda može uzrokovati<br />
i psihički stres, poput posttraumatskog stresnog<br />
poremećaja (ptsp) i dugoročne fizičke posljedice. U nekim<br />
slučajevima to je tako ozbiljno da dovodi do smrti<br />
žrtve. Smrtonosno nasilje u bliskim vezama često je<br />
rezultat dugotrajnog vršenja nasilja i oko 17 žena u<br />
Švedskoj biva ubijeno svake godine od strane sadašnjeg<br />
ili bivšeg muškog partnera.<br />
Djeca koja doživljavaju nasilje<br />
Odbor protiv zlostavljanja djece procijenio je<br />
2001. da 10 posto od sve djece u Švedskoj nikada<br />
nije vidjelo da njihov otac tuče majku a da je<br />
5 posto to doživjelo mnogo puta.<br />
Jedna norveška nacionalna studija utvrdila je da je<br />
dijete vidjelo ili čulo nasilje u svakoj trećoj vezi u kojoj<br />
se ono događa. U Finskoj se procjenjuje da je 17 posto<br />
finske djece doživjelo nasilje u bliskim vezama.<br />
Nasilje kao svakodnevnica<br />
Istraživačke rasprave pomjerile su se s naglaska na<br />
svjedočenje nasilja na isticanje nasilja kao svakodnevnice.<br />
Zato se pojam doživljavanja nasilja sada koristi u<br />
široj mjeri, a to se ogleda i u švedskom zakonu. Djeca<br />
koja su doživjela nasilje u bliskim vezama označavaju se<br />
sada kao žrtve nasilja i od 2006. imaju pravo naknade.<br />
Psihološki efekti nasilja<br />
Prema nekim istraživačima psihički je štetnije za<br />
dijete da doživi nasilje u porodici nego da samo bude<br />
žrtva nasilja. Istraživanja su pokazala da su djeca koja<br />
Poistovjećivanje s počiniocem<br />
Iskustva iz liječenja djece pokazuju da dječiji osjećaj<br />
bespomoćnosti može biti još veći kada njihove odbrambene<br />
strategije ne uspiju. Dijete se tada može početi<br />
poistovjećivati s počiniocem i razviti težnju da bude<br />
prihvaćeno i zapaženo. Doživljavanje nasilja u djetinjstvu<br />
može uzrokovati da sin imitira ponašanje svoga<br />
oca. Djevojčice se često odnose prema problemu na<br />
drugačiji način. Prije nego sam čin nasilja to je kada<br />
otac pokazuje uznemirenost, stid i krivnju za svoje postupke<br />
s čime se djevojčica može poistovjetiti da bi ga<br />
podržala. Jedno norveško istraživanje u vidu intervjua<br />
pokazalo je da djeca teže poistovjećivanju sa zlostavljanom<br />
majkom, a to je ipak zanemareno područje istraživanja.<br />
Naglasak istraživanja uglavnom je bio na djetetovom<br />
odnosu i poistovjećivanju s počiniocem/ocem.<br />
Nasilje okruženo tišinom<br />
Intervjui s djecom pokazali su da šutnja obilježava<br />
dječije reakcije na nasilje u bliskim vezama. Šutnja<br />
može biti i strategija kako bi se smanjili rizici i zahtjev<br />
roditelja. Mogućnost razgovora o nasilju otežava i kulturološki<br />
tabu koji okružuje nasilje u bliskim vezama.<br />
Tišina rizikuje da pojača izolaciju i ovisnost o roditeljima<br />
i dovede do toga da se trauma ne vidi. To može<br />
značiti da se stid i krivnja pomjeraju s počinioca na<br />
žrtvu dok se djetetove mogućnosti da razumije, tumači<br />
i obradi nasilje istovremeno ograničavaju.<br />
Djeca različito reaguju na nasilje<br />
Istraživanja posljednjih godina problematiziraju<br />
pogled na djecu kao jedinstvenu grupu i umjesto toga<br />
naglašavaju da se nasilje doživljava i obrađuje različito.<br />
Djeca tumače i odnose se prema nasilju na različite načine<br />
zavisno od uzrasta, pola, ličnih osobina i stepena<br />
u kom imaju pristup zaštitnim faktorima u svom okruženju.<br />
Strah i tjeskoba uglavnom se obrađuju različitim<br />
obrambenim strategijama različitih starosnih grupa.<br />
Posebna izloženost nasilju<br />
Razna istraživanja pokazala su da je između 20 i 70<br />
posto djece koja odrastaju u nasilnim vezama i samo<br />
izloženo nasilju. Veliko odstupanje rezultata od srednje<br />
vrijednosti uzrokovano je korištenjem različitih uzoraka<br />
i metoda. U većini slučajeva su očevi oni koji tuku,<br />
iako i majke izlažu djecu nasilju.<br />
Međunarodna istraživanja pokazuju da djeca zlostavljanih<br />
žena u Sjedinjenim Američkim Državama i<br />
Kanadi imaju 15 puta veću vjerovatnoću da sama budu<br />
zlostavljana od druge djece.<br />
Izvor/Källa: Nationellt centrum för kvinnofrid, NCK.<br />
Preveo Haris Tucaković c<br />
24 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Ljuset i tunneln är ett projekt som handlar om våld<br />
mot kvinnor och drivs av Bosnien och Hercegovinas<br />
Kvinnoriksförbund med stöd av Ungdomsstyrelsen<br />
och Nykterhetsrörelsens bildningsverksamhet NBV.<br />
Projektet avser höja medvetenheten hos våra medlemmar<br />
om våldet som sker i det tysta. Vi vill uppmana<br />
våra föreningar att höja kunskapen och utbilda medlemmarna<br />
att vara mer öppna för signaler om våld i<br />
den nära kretsen, familjen, släkten, bland vännerna.<br />
Informationen kan hållas i form av studiecirklar<br />
hos NBV, där man i mindre grupper träffas, läser och<br />
diskuterar kring problematiken eller i form av kulturarrangemang<br />
med föreläsningar om våld mot kvinnor.<br />
Information om respektive publikationer och utbildningsfilmer<br />
har vi lagt upp på vår hemsida bhkrf.se.<br />
Till våren planerar BHKRF en rikskonferens om våld<br />
mot kvinnor med fokus på hur man kan upptäcka och<br />
förhindra våld i nära relationer samt vilka strategier<br />
behöver vi ha för att bekämpa våld mot kvinnor.<br />
Svjetlost u tunelu<br />
žene protiv nasilja<br />
Tekst: Amira Crnić<br />
Za proljeće planiramo konferenciju o nasilju nad ženama<br />
s naglaskom na otkrivanje i sprječavanje nasilja u bliskim<br />
vezama i strategije za borbu protiv nasilja nad ženama.<br />
Svjetlost u tunelu (Ljuset i tunneln) je projekt koji<br />
se bavi nasiljem nad ženama. Projekt provodi<br />
bh Savez žena u Švedskoj uz potporu Uprave za<br />
omladinska pitanja (Ungdomsstyrelsen) i Trezvenjačkog<br />
obrazovnog saveza nbv.<br />
Nasilje nad ženama se javlja u mnogo različitih<br />
oblika – kao psihičko, fizičko, seksualno, materijalno ili<br />
ekonomsko nasilje.<br />
Projektom se nastoji podići svijest među našim<br />
članovima o nasilju koje se odvija u tišini. Želimo podstaknuti<br />
naša udruženja da rade na podizanju svijesti i<br />
edukaciji članova i da budu otvoreniji na znake nasilja<br />
u svojoj sredini, porodici, kod rodbine i prijatelja.<br />
U udruženjima želimo izgraditi mreže potpore i<br />
mjesta za obraćanje u kriznim situacijama te povećati<br />
znanja o pravima zlostavljanih žena.<br />
Informisanje se može vršiti putem studijskih kružoka<br />
nbv-a gdje se manje grupe sastaju, uče i razgovaraju<br />
o problemu ili putem kulturnih aranžmana s predavanjima<br />
o nasilju nad ženama.<br />
Obratite se policiji, centrima za žrtve krivičnih djela<br />
(brottsofferjourer), centrima i skloništima za žene i<br />
djevojke (kvinnojourer) da bi vidjeli kako oni mogu<br />
pridonijeti.<br />
Trezvenjački obrazovni savez nbv ima par filmova o<br />
nasilju u edukativne svrhe koji se takođe mogu koristiti<br />
u našim aktivnostima.<br />
Informacije o odnosnim publikacijama i nastavnim<br />
filmovima postavljene su na našu stranicu:<br />
http://www.bhkrf.se/category/publikationer/<br />
http://www.bhkrf.se/category/undervisningsfilmer/<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
Referentnu grupu za projekt čine:<br />
• Amira Crnić (Skövde), vođa projekta<br />
• Jasna Perić (Kalmar)<br />
• Branka Behlulović (Oskarshamn)<br />
• Izeta Burazerović (Växjö)<br />
• Ramiza Karamehmedović (Malmö)<br />
koje možete kontaktirati radi razmjene ideja i podrške.<br />
Pri bh Savezu žena djeluje udruženje Ljuset/Svjetlost.<br />
Nadamo se da ovim projektom možemo napraviti<br />
mrežu u našoj organizaciji, prikupljati informacije za<br />
web stranicu Ljuset-a koje bi bile lahko dostupne svim<br />
našim članovima, bez obzira gdje se nalaze.<br />
Udruženja koja žele učestvovati u provođenju aktivnosti<br />
na temu Nasilje nad ženama mogu se prijaviti<br />
vođi projekta. Nakon završetka aktivnosti u vašem<br />
udruženju i izvještaja sekretarijatu o lokalnim aktivnostima<br />
isplaćuje se naknada troškova do 2 000 kr.<br />
bh Savez žena za proljeće planira konferenciju o nasilju<br />
nad ženama s naglaskom na otkrivanje i sprječavanje<br />
nasilja u bliskim vezama kao i o strategijama za<br />
borbu protiv nasilja nad ženama. c<br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
25
40 godina – ili 117<br />
Tekst: Åke Marcusson, rektor saveza nbv<br />
Pedagoška doskočica bila je diskusija i dijalog između<br />
članova kružoka. To je ta reforma koju smo označili kao<br />
rođenje studijskog kružoka u Švedskoj.<br />
40 år – eller 117. Det låter motsägelsefullt men NBV<br />
firar sin 40-årsdag i höst. Jubileumsdagen är den 14<br />
november 2011. Men eftersom NBV bildades genom<br />
en sammanslagning av de tre äldsta studieförbunden<br />
i Sverige, kan man med fog säga att det är en 117-åring<br />
som fyller år. Sveriges äldsta studieförbund, Godtemplarordens<br />
Studieförbund, bildades redan 1894.<br />
NGTO bildade sitt studieförbund 1904 och Blåbandsrörelsens<br />
Studieförbund bildades 1909.<br />
Oscar Olsson skrev ett förslag till reform, som publicerades<br />
den 17 april 1902 i godtemplarnas tidning<br />
Reformatorn (heter idag Accent). Oscar föreslog att<br />
studiekurserna skulle utvecklas till att bli kamratcirklar<br />
som kunde ledas av vem som helst i föreningen. Och<br />
namnet skulle vara studiecirkel för att markera det<br />
nya. Det pedagogiska knepet skulle vara diskussionen<br />
och dialogen mellan cirkelns medlemmar.<br />
Det är den reformen vi markerar som studiecirkelns<br />
födelse i Sverige. (Oscar, <strong>nr</strong> 3/2011, s. 2)<br />
Zvuči kontradiktorno, ali nbv slavi svoju 40.<br />
godišnjicu ove jeseni. Jubilej se obilježava 14.<br />
novembra 2011. Međutim, pošto je nbv (1971.)<br />
nastao sjedinjavanjem tri najstarija studijska saveza<br />
u Švedskoj, može se opravdano reći da 117-godišnjak<br />
slavi rođendan. Najstariji studijski savez u Švedskoj,<br />
Godtemplarordens Studieförbund (Studijski savez<br />
Reda dobrih templara) osnovan je 1894. ngto (Nacionalni<br />
templarski red) osnovao je svoj obrazovni savez<br />
1904., a Blåbandsrörelsens Studieförbund (Studijski<br />
savez Pokreta Plava grupa) osnovan je 1909.<br />
Onaj ko danas proučava historiju studijskih kružoka<br />
može se začuditi. Studijski kružoci počeli su 1902.<br />
Kako se onda Godtemplarordens Studieförbund mogao<br />
osnovati 1894. Studijskim kružocima prethodili su<br />
studijski kursevi. iogt je osnovan 1851. u sad i proširio<br />
se po cijelom svijetu s narodnim obrazovanjem kao<br />
oružjem protiv alkoholizma.<br />
Trezvenjaci (nykterister) su znali da će znanje i<br />
obrazovanje motivisati ljude da odaberu potpuno<br />
trezven život. Pošto su velike grupe stanovnika bile<br />
izvan redovnog školskog sistema, bila je i velika žeđ za<br />
znanjem kod širokih masa. Dobri templari zapošljavali<br />
su nastavnike da poučavaju u večernjoj nastavi kako<br />
bi gasili žeđ za znanjem, motivisali i osposobili svoje<br />
članove da rade na potrebnom poboljšanju društva.<br />
Oscar Olsson nije bio zadovoljan studijskim kursevima.<br />
Bilo ih je premalo i previše su zavisili od nastavnika.<br />
Napisao je prijedlog reforme koja je objavljena 17.<br />
aprila 1902. u templarskom listu Reformator (današnji<br />
Accent). Oscar je predložio da studijski kursevi prerastu<br />
u drugarske kružoke koje bi mogao voditi bilo ko<br />
u udruženju. A naziv bi bio studijski kružok da bi se<br />
označilo to novo. Pedagoška doskočica bila bi diskusija<br />
i dijalog između članova kružoka. To je ta reforma koju<br />
smo označili kao rođenje studijskog kružoka u Švedskoj.<br />
nbv je ponosan da je to počelo kod nas. Pogotovo<br />
kada znamo da 1,8 miliona učesnika u 279 000 kružoka<br />
i 10 obrazovnih saveza prati osnovne principe Oscara<br />
Olssona više od stoljeća kasnije.<br />
Povodom 40. godišnjice nbv-a iskoristićemo proslavu<br />
da pogledamo naprijed. Uloga vođe kružoka biće<br />
jednako važna i u budućnosti ali će sigurno doći do<br />
novih oblika podrške. Događa se puno toga u elektronskom<br />
svijetu. nbv je bio prvi s aplikacijama narodnog<br />
obrazovanja za pametne telefone. Nazivamo ih ”nbv<br />
app”. Pomoću njih trebali bi biti u mogućnosti naći<br />
neki nbv-aranžman u cijeloj zemlji, bilo gdje se nalazili.<br />
To je primjer korištenja novih tehnologija.<br />
U nbv-u ćemo diskutovati kako će stručno obrazovanje<br />
vođe kružoka izgledati u budućnosti. Radimo<br />
probe sa e-kružocima i mnogo više. c<br />
Oscar Olsson (1877.–19<strong>50</strong>.)<br />
26 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Alkohol i veze<br />
Tekst: Mårten Gudmundhs<br />
Knjiga Ljubljeni alkoholom oslanja se na istoimenu<br />
tv-seriju u kojoj više Šveđana otvoreno<br />
govori o svom alkoholizmu.<br />
Kada bih stigla kući čekala bih pred vanjskim<br />
vratima i osluškivala u kakvom stanju mi je mati.<br />
Mogla sam to osjetiti stavljanjem ruke na ručku<br />
vrata. Pozvala bih je nadajući se da će biti trijezna. Kada<br />
je pila intonacija je bivala drugačija, zvučala je postiđeno.<br />
To bi zaromorilo i zaglavilo mi se u glavi. Bio je to<br />
čudan osjećaj kojeg danas shvatam kao tjeskobu. Strah<br />
da ću doći kući i strah kakvo će veče biti.” To je odlomak<br />
iz knjige Ljubljeni alkoholom: priče o alkoholu<br />
U listu IOGT-a Reformator predstavio je Oscar Olsson<br />
aprila 1902. svoju ideju o studijskim kružocima. Ujesen<br />
te godine počeo je Studijski kružok 1 (ponekad se<br />
naziva i A-kružok) sa sedam učesnika, tri žene i četiri<br />
muškarca. Vođa je bio Oscar lično.<br />
Oscar je postavio ova pravila:<br />
• Najmanje 5 i najviše 30 članova. Ako broj naraste<br />
na 40, kružok se dijeli na dva<br />
• Kružok radi tokom cijele godine<br />
• Za kružok se kupuje bar onoliko knjiga koliko je<br />
učesnika<br />
• Knjige trebaju predstavljati što više obrazovnih<br />
oblasti<br />
• Knjige kruže među učesnicima<br />
• Svaki učesnik može imati knjigu oko 14 dana<br />
• Na prvom sastanku određuje se broj susreta<br />
kružoka, najmanje jednom mjesečno<br />
• Pri svakom susretu drži se predavanje<br />
Ima li kakvih sličnosti s današnjim kružocima, 109<br />
godina nakon što je prvi počeo Imamo manje učesnika,<br />
obično 3–12. Kružok ne radi tokom cijele godine.<br />
Postoji pravilo 40 sedmica (radi potpore) koje mnogi<br />
ne vole. Studijska literatura treba biti dostupna svima,<br />
ali svaki učesnik ne mora imati svoje knjige. To naravno<br />
varira od kružoka do kružoka. Nemamo predavanje pri<br />
svakom susretu, ali cilj ostaje: Svaki učesnik će naučiti<br />
nešto novo. Vođa ili neko od učesnika prenosi znanje.<br />
Ono što studijski kružok čini unikatnim: dijalog – razgovor<br />
gdje svi pridonose. Slobodno i dobrovoljno – studije<br />
prema uslovima učesnika. (Oscar, <strong>nr</strong> 3/2011, s. 3) c<br />
i vezama koju su napisale novinarke Anna Barve i<br />
Petra Dahlberg.<br />
Knjiga Ljubljeni alkoholom oslanja se na istoimenu<br />
tv-seriju u kojoj više Šveđana otvoreno govori o svom<br />
alkoholizmu. Neke od osoba koje se nisu pojavile na<br />
televiziji susrećemo u knjizi koja sadrži devetnaest<br />
snažnih životnih priča.<br />
Knjiga je duboko potresna. Jedan od onih koji su<br />
komentarisali knjigu je i Marcus Birro, pisac i liječeni<br />
alkoholičar:<br />
”Mislio sam da pijem jer sam bio sam, ali sam ostao<br />
sam jer sam pio. Cijeli moj život prešao je iz mraka na<br />
svjetlo onoga dana kada sam zatražio pomoć zbog alkoholizma.<br />
Ova knjiga je dobar lijek jer se ovdje mogu<br />
sresti osobe koje su bile prisiljene ili izabrale da žive uz<br />
alkohol. To što su još tu i govore svoje priče prepuno je<br />
nade. Za sve nas.”<br />
Ljubljeni alkoholom: priče o alkoholu i vezama je<br />
knjiga savršeno prilagođena za čitanje u studijskim<br />
kružocima.<br />
Knjiga budi brojna pitanja. Može li okolina učiniti<br />
nešto za dijete alkoholičara Zašto je volja nedovoljna<br />
kada alkohol zahtijeva da bude pijen Kakav je osjećaj<br />
biti alkoholičar Kakav je osjećaj biti rođak Poznajete<br />
li lično nekog alkoholičara ili njemu bližnjeg Kako<br />
možete pomoći alkoholičaru ili njegovim bližnjim c<br />
Kysst av spriten: berättelser om alkohol och relationer av<br />
journalisterna Anna Barve och Petra Dahlberg bygger<br />
på tv-serien med samma namn, där flera svenskar öppet<br />
berättar om sitt alkoholmissbruk. Detta är en bok<br />
som lämpar sig utmärkt att läsa i studiecirkel.<br />
Frågorna som dyker upp är många. Kunde omgivningen<br />
göra något för barnet till alkoholisten Varför<br />
räcker det inte med viljestyrka när alkoholen kräver<br />
att bli drucken Hur känns det att vara alkoholist Hur<br />
känns det att vara anhörig Känner du själv någon<br />
som är alkoholist eller närstående Vad kan man göra<br />
för den som har alkoholproblem eller är närstående<br />
någon med alkoholproblem (Oscar, <strong>nr</strong> 4/2010, s. 8) c<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
27
Amila Alidžanović<br />
na svjetskom tronu<br />
Tekst: Muharem Sitnica Sića<br />
Foto: arhiva Amile Alidžanović<br />
Od 3. do 6. novembra 2011. sa svojim partnerom Albinom<br />
Myrbäckom predstavljala je Švedsku na Svjetskom<br />
prvenstvu u Liberecu u Češkoj, World Latino and Special<br />
Couple Dance Festival, i Evropskom prvenstvu u buggu<br />
koje se održavalo u isto vrijeme. Plešući bugg osvojili su<br />
evropsko zlato, a u kategoriji mixing blues svjetsko srebro.<br />
Amila Alidžanović och Albin Myrbäck på världstronen.<br />
Från den 3 till den 6 november 2011 har de<br />
representerat Sverige i Liberec, Tjeckien, vid Världsmästerskapet<br />
World Latino and Special Couple Dance<br />
Festival och vid Europamästerskapet i bugg som hölls<br />
samtidigt. I buggtävlingen vann de EM-guld, och i<br />
kategorin mixing blues VM-silver.<br />
Trots att de för första gången har valts ut att representera<br />
Sverige och är endast tolv år, vann de två<br />
medaljer.<br />
– Jag vet inte hur jag ska uttrycka mina känslor,<br />
detta är helt sjukt, galet, säger Amila Alidžanović.<br />
Hon dansar bugg, mixing blues, swing, salsa, latin (i<br />
detta ingår cha-cha-cha, jive, rumba, samba och paso<br />
doble) med sin partner Albin, och dansar även disco<br />
singel dans.<br />
Albin och hon tränar vid Dansinstitutet i Kalmar<br />
med sin lärare Catharina Jacobsson fem dagar i<br />
veckan under flera timmar om dagen, men även med<br />
de andra professionella tränare som är specialister i<br />
vissa danser.<br />
Paren i B-klassen är vanligen cirka femton år. Amila<br />
och Albin är tolv år gamla och de är redan i B-klassen.<br />
Alla de som tävlar mot dem är äldre, ungdomsklassen<br />
är mellan tolv och femton år.<br />
I november förra året fick Amila och Albin ”Talang<br />
pris” av Let’s dance-domaren Dermot Clemenger.<br />
Albin Myrbäck & Amila Alidžanović<br />
Tek joj je dvanaest godina, rođena u Kalmaru,<br />
mama Ileana, tata Elvir, mlađa sestra Meja, rodbinski<br />
vezana za svoju Banjaluku, ali i Bihać i Bosansku<br />
Otoku, a do nje se teško može doći. Najuspješnija<br />
plesna zvijezda u Kalmaru i Švedskoj nedavno je<br />
sa svojim partnerom Albinom Myrbäckom osvojila<br />
evropsko zlato i svjetsko srebro.<br />
Iako sam se poodavno stavio na listu čekanja za<br />
razgovor sa ovom prekrasnom i uvijek nasmijanom<br />
djevojčicom, uvijek bi iskrslo nešto va<strong>nr</strong>edno, pa onda<br />
zovi mamu i tatu, da bar uhvatim koju minutu prije ili<br />
poslije probe.<br />
I ma kako bilo čudno, među nama se malo zna šta<br />
je ova svjetska zvijezda učinila tokom devet od svojih<br />
dvanaest godina, ni traga ni glasa ni pomoći od organizacija,<br />
saveza i udruženja sa bh. predznakom, a švedski<br />
mediji i tv i te kako prate njene uspjehe. Amila je više<br />
puta učestvovala u programima bh Saveza žena, a posebno<br />
se pamti njen nastup u Oskrashamnu u programu<br />
Dani Kulture 2009., o čemu je pisano u listu <strong>Žena</strong>.<br />
Plemeniti roditelji su podredili svoj život Amilinoj<br />
svakodnevnoj šemi i sami snose sve troškove priprema,<br />
odjeće obuće i putovanja. Da se bavi nekim drugim<br />
aktivnostima, možda bi bila i bh. zvijezda, ali je Amila<br />
izabrala ovaj put i to je njen život i tako će biti i ubuduće<br />
jer njeno vrijeme tek dolazi…<br />
konačno Amila nam kazuje svoju priču: – Nemam<br />
I riječi da opišem kako se osjećam. U ove dvije godine<br />
svašta sam doživjela, a i moja porodica zajedno sa<br />
mnom.<br />
Od 3. do 6. novembra 2011., kao dio tima švedske<br />
reprezentacije, sa svojim partnerom Albinom Myrbäckom<br />
predstavljala sam Švedsku na Svjetskom prvenstvu<br />
u Liberecu u Češkoj, World Latino and Special<br />
Couple Dance Festival, i Evropskom prvenstvu u<br />
buggu koje se održavalo u isto vrijeme. Plešući bugg<br />
sa Albinom osvojila sam evropsko zlato, a u kategoriji<br />
mixing blues svjetsko srebro. Dvije medalje, prvi put<br />
sam izabrana da predstavljam Švedsku, a samo mi je<br />
dvanaest godina. Ne znam kako da iskažem svoja<br />
28 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Jonas Jacobsson & Ida Holgersson (2. mjesto), Amila Alidžanović & Albin Myrbäck (1. mjesto) na Evropskom prvenstvu u buggu<br />
osjećanja, što bi se na švedskom reklo, ”helt sjukt, galet”<br />
(pravo ludilo).<br />
Malo je čudno reći da sam predstavljala svoju državu,<br />
ja jesam Šveđanka, ali sam i Bosanka, bilo bi super da<br />
to mogu podijeliti i takmičiti se za obadvije zemlje, ali<br />
tako je kako je, bar nam zastave imaju iste boje i ko zna<br />
šta će vrijeme donijeti. Možda jednom dobijem priliku<br />
predstavljati i Bosnu i Hercegovinu, svijet je mali, plesači<br />
putuju, mijenjaju partnere, a ja sam sada licencirani<br />
plesač ido-a (International Dance Organization) i život<br />
je preda mnom, samo treba raditi, raditi i boriti se za<br />
ono što mi predstavlja najveće zadovoljstvo.<br />
Mama je plakala na prvenstvu, naravno od sreće, pa<br />
njena curica je najbolja u Evropi, svijetu, ali kaže da nije<br />
mogla razumjeti sve ono što se dešavalo u njoj gledajući<br />
me na bini, zagrljenu sa Albinom, sa švedskom zastavom<br />
i slušajući švedsku himnu .<br />
A možete misliti kakav je put do svjetskog prvenstva,<br />
mogu reći nimalo lagan. Zahtijeva vrijeme i uporan rad,<br />
treninge, mnoga odricanja, takmičenja i velike žrtve.<br />
Plešem bugg, mixing blues, swing, salsu, latin (u to<br />
ulazi cha-cha-cha, jive, rumba, samba i paso doble) sa<br />
svojim partnerom Albinom, ali i disco single dance.<br />
Albin i ja treniramo pet dana u sedmici po više sati<br />
dnevno u Institutu za ples sa svojom učiteljicom Catharinom<br />
Jacobsson, ali i sa profesionalnim trenerima<br />
koji su specijalisti za pojedine plesove. Catharina smatra<br />
da mi imamo potencijal i omogućuje nam da povremeno<br />
treniramo sa Tobiasom Carlssonom i Yvom<br />
Eussenom, višestrukim prvakom Švedske u 10 plesova.<br />
To nam puno znači, na tim lekcijama uvježbavamo<br />
tehniku koja je veoma bitna, svaki mali detalj može biti<br />
od velike važnosti, npr. kako će izgledati prsti na ruci<br />
tokom nekog plesnog momenta. Uporan rad se i isplati,<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
Parovi u B klasi plešu pet latino plesova i obično su<br />
petnaestak godina. Imam dvanaest godina, a već sam u<br />
B klasi, svi oni protiv kojih se takmičim stariji su od mene,<br />
omladinska klasa je od dvanaest do petnaest godina.<br />
tako da Albin i ja plešemo u najvišoj klasi u svim kategorijama,<br />
osim u latinu, gdje se počinje jednim plesom<br />
i polako penje od nivoa do nivoa, jedan ples, dva plesa,<br />
c, b i a klasa. Da bih to bolje objasnila dovoljno je reći<br />
da parovi u b klasi plešu pet latino plesova i obično su<br />
petnaestak godina, a u a klasi su sedamnaest, osamnaest.<br />
Ja imam dvanaest godina, a već sam u b klasi, svi<br />
oni protiv kojih se takmičim stariji su od mene, omladinska<br />
klasa je od dvanaest do petnaest godina.<br />
Čak ne smijem koristiti ni cipele s visokom petom.<br />
Moje cipelice imaju kvadratnu petu visoku 3 cm, a<br />
druge djevojčice u mojoj klasi imaju pete od 5,5 cm<br />
što je mnogo lakše jer se ne moraju same naprezati da<br />
plešu na prstićima. Poželjela sam nove cipele za novogodišnji<br />
poklon i dobiću jedne predivne latino štikle iz<br />
Engleske, mama i tata su obećali.<br />
Možda je smiješno što pričam o ovome, ali u plesu<br />
postoje mnoga pravila i ja ih se moram pridržavati.<br />
Jedno od najvećih pravila je da ako želiš biti u vrhu,<br />
moraš se redovno takmičiti i biti stalno aktuelan. Malo<br />
nedjelja provodim kući, putujem od takmičenja do<br />
takmičenja, kako u plesu u paru, tako i pojedinačno.<br />
Mogu se pohvaliti da skoro svaki put osvojim nagrade i<br />
donesem kući dva, tri, pa čak i četiri pehara. Neke od<br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<br />
29
Najavljeno je da će Dermot izabrati par za koji misli da je<br />
specijalan, posebno talentovan. A Dermot nije bilo ko,<br />
poznati sudija, bivši plesač, prvak, sudija Let’s Dansa.<br />
<br />
najdražih ću i navesti ovdje. U novembru 2010. smo<br />
osvojili bronzu u mixing bluesu na prvenstvu Švedske,<br />
a ove godine zlato, kao i srebro u buggu. Na zadnjem<br />
Grand Priju smo pobijedili u salsi, prvi put u a klasi i<br />
prvo mjesto, nismo mogli vjerovati, kad su nas prozvali<br />
izišli smo i stali na treće mjesto, jer obično se prvo<br />
prozivaju trećeplasirani. Tony Irving, sudija koji je<br />
dodjeljivao nagrade, nam je prišao i rekao ”Vi ste pobijedili”.<br />
Albin i ja smo se pogledali i naravno osmijeh na<br />
našim licima je bio ogroman.<br />
Prošle godine u novembru dobili smo jednu specijalnu<br />
nagradu za talente. Dermot Clemenger nam je<br />
dodijelio ”Talang pris”, dobili smo čak i novac koji smo<br />
naravno uložili u privatne lekcije s Yvom. Taj dan neću<br />
nikada zaboraviti, padao je snijeg, bili smo u Halsbergu,<br />
od jutra smo se takmičili, a najavljeno je da će Dermot<br />
izabrati par za koji misli da je specijalan, posebno<br />
talentovan. A Dermot nije bilo ko, poznati sudija, bivši<br />
plesač, prvak, sudija Let’s Dansa. To je trebalo biti na<br />
kraju večeri, mi smo dobili nagrade, ali je dodjela još<br />
trajala, mnogo je kategorija, svi parovi iz Kalmara su<br />
već bili u autobusu čekajući da se krene kući, samo<br />
sam ja razvlačila, nisam se htjela presvući. Mama je<br />
galamila na mene da požurim, kasno, snijeg, svi čekaju,<br />
a ja koja sam stalno prva i disciplinovana nikako da<br />
krenem. Na kraju sam je ipak morala poslušati i upravo<br />
kad sam otvarala vrata dvorane čula sam ”I talent par<br />
je…” Potrčala sam nazad, mama me izbezumljeno<br />
gledala, trčala za mnom, a kad je shvatila šta je, rekla je<br />
Dermotu ”Ona ne može to primiti sama, morate čekati<br />
da dovedem njenog partnera, oboje su to zaslužili” i<br />
Albin Myrbäck, Dermot Clemenger & Amila Alidžanović<br />
otrčala je nazad do autobusa. Svi su začuđeno gledali,<br />
mene koja trčim preko parketa sa svim svojim torbama<br />
i kostimima, mamu koja trči u suprotnom pravcu, Albina<br />
koji trči ništa ne shvatajući prema meni i Dermota<br />
koji strpljivo čeka.<br />
Disco ples igram jer je od velike važnosti za tijelo,<br />
razvijanje, kondiciju. To je ples brzog tempa, sličan<br />
plesnoj gimnastici, sa dosta skokova, elastičnosti i<br />
stvarno mi ide od ruke. Prošle godine sam osvojila<br />
zlato na švedskom prvenstvu u silver kategoriji, a<br />
prikupljajući poene sad se takmičim u star kategoriji i<br />
imam samo još jednu stepenicu do najviše klase u toj<br />
disciplini.<br />
Idem u šesti razred osnovne škole, učim, društvene<br />
nauke mi najbolje idu od ruke, a i engleski jezik.<br />
U Češkoj mi je to dobro došlo jer sam srela plesače<br />
iz drugih zemalja svijeta i mogla sam komunicirati s<br />
njima, stekla nove prijatelje, dobila još veću inspiraciju,<br />
a počela sam da učim i španski jezik. Jednom sedmično<br />
sviram gitaru, trudim se jer bih voljela i to da znam,<br />
moj tata svira, moj striko, moj plesni partner, pa što ne<br />
bih mogla i ja.<br />
S prijateljicama odem ponekad poslije škole na ”fiku”,<br />
ali to nije baš često, a ustvari moj najveći drug je moj<br />
Albin, s njim se osjećam najbolje, mi se razumijemo,<br />
on uvijek kaže istinu, a i s njim provodim najviše<br />
vremena, nekad se i posvađamo, ali to kratko traje i<br />
obično nije od velike važnosti.<br />
Ne znam koliko će ovo sve da traje, da li će Albin<br />
biti zainteresovan da pleše još mnogo godina, ja samo<br />
znam da je ples moje sve i da mi je san da jedne godine<br />
kad budem odrasla djevojka plešem na Blackpool u<br />
Engleskoj, a to je jedno od najvećih i najznačajnijih<br />
plesnih takmičenja na svijetu.<br />
Ranije sam maštala da odem na plesnu akademiju u<br />
Stockholm, ali sada nekako više imam želju da nastavim<br />
školovanje u Londonu ili New Yorku, jer mi to daje veće<br />
mogućnosti. To su samo neka moja razmišljanja, još<br />
je par godina do toga, a ja sam sigurna da ću se baviti<br />
plesom jer je to ono što je u meni i zašto sam ja rođena.<br />
Za sve svoje uspjehe mogu zahvaliti svojoj familiji,<br />
jer i pored najveće volje, treniranja i discipline ne bih<br />
mogla ostvariti svoje snove bez njih. Moja mama i<br />
tata rijetko sreću svoje prijatelje jer su vikendima na<br />
putu sa mnom, moja majka i dido čuvaju moju sestricu<br />
Meju, kojoj je samo tri godine i koja je mala da ide<br />
s nama na takmičenja. Iduće godine smo obećali da<br />
ćemo je voditi na švedsko prvenstvo u disco plesu u<br />
Göteborg, to će nam biti mini familijarni odmor. Meja<br />
voli disco, to je nekako njen stil i mislim da će joj to<br />
biti veliki doživljaj.<br />
Amilina mama Lana nam je rekla: ”Amila je jedna<br />
fina, kulturna i nježna djevojčica koja je rođena<br />
da bude plesač, na prvi pogled se to vidi u njenom<br />
držanju, hodu. Disciplinovana je, trenira, uči, a nađe<br />
vremena i da se poigra sa svojom sestrom Mejom. Mislim<br />
da će daleko dogurati, jedino što se ponekad i ja i<br />
njen tata zapitamo kad će ona stići biti dijete. Imamo<br />
osjećaj da je ona bezbrižna i nekako baš dječija samo<br />
kad smo u Bosni kod mojih, tad se i smije drugačije,<br />
valjda ne misli na vrijeme. Mi smo čvrsto odlučili da<br />
je podržavamo i trudimo se koliko možemo, iako ponekad<br />
i nije lako. Njena ljubav, njen san, samo da ona<br />
bude sretna i zadovoljna, a valjda ćemo i mi jednom,<br />
kako u šali kažemo, u plesnu penziju.” c<br />
30 List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
<strong>50</strong> | žena · kvinna
Meho Baraković<br />
(1945.–2011.)<br />
Tekst: Haris Tucaković<br />
U Göteborgu je 14. septembra 2011. iznenada preminuo<br />
naš prijatelj i član, veliki bosanskohercegovački i južnoslavenski<br />
pjesnik Meho Baraković<br />
Mehmed Ramić: Meho Baraković, 2010.<br />
U<br />
Göteborgu je 14. septembra 2011. nakon kraće<br />
bolesti iznenada preminuo veliki bosanskohercegovački<br />
i južnoslavenski pjesnik Meho<br />
Baraković. Rođen je 2. maja 1945. godine u Banja Luci.<br />
Školovao se u Trebinju, Dubrovniku i Sarajevu. Do<br />
Den stora bosniska och sydslaviska poeten Meho<br />
Baraković har efter en kort tids sjukdom avlidit<br />
den 14 september 2011 i Göteborg. Han föddes den<br />
2 maj 1945 i Banja Luka och utbildades i Trebinje, Dubrovnik<br />
och Sarajevo. Tills år 1993 levde och verkade<br />
han i Trebinje, och sedan år 1995 här i Sverige.<br />
Meho Baraković var en framstående poet. I en stor<br />
anonym litterär tävling arrangerad 1999 av Göteborgs<br />
Skrivarsällskap vann han första priset för poesi på<br />
svenska i konkurrens av 235 dikter. Dikten Föreställ dig<br />
att i Bollnäs faller snö har översatts av Djordje Zarkovic,<br />
den mest respekterade översättaren från b/k/s till<br />
svenska.<br />
Fyra av hans diktsamlingar har översatts till svenska.<br />
Han har publicerat tjugufyra böcker, varav de mest<br />
framstående är diktsamlingarna Homo Balcanicus<br />
(1995), Du kommer aldrig förstå varför är jag förälskad i<br />
Mostar (2000), Stockholm inuti och andra dikter (2005),<br />
Göteborg eller vem skulle säga att det är möjligt (2007,<br />
2008) och Göteborg och vissa andra sjukdomar (2010).<br />
År 2007 fick han Angereds Kulturpris för diktsamlingen<br />
Göteborg eller vem skulle säga att det är möjligt,<br />
sitt litterära engagemang och en outtröttlig vilja att<br />
finna ett utryck för krigets fasor och exilens utsatthet<br />
samt förmågan att starkt utrycka liv och kärlek, smärta<br />
och glädje.<br />
Meho Baraković var medlem i Sveriges Författarförbund,<br />
Bosnien-Hercegovinas Författarsällskap<br />
och grundaren av kulturföreningen Broarna-Mostovi<br />
Göteborg. Vid sidan av sitt litterära verk ägnade han<br />
sig även åt journalistik och medarbetade i ett flertal<br />
tidskrifter.<br />
1993. je živio i radio u Trebinju, a od 1995. godine u<br />
Švedskoj.<br />
Meho Baraković je bio izva<strong>nr</strong>edan pjesnik. Na velikom<br />
anonimnom književnom konkursu Društva pisaca<br />
Göteborga (Göteborgs Skrivarsällskap), u konkurenciji<br />
235 primljenih pjesama, 1999. godine, dobio je Prvu<br />
nagradu za poeziju na švedskom jeziku. Pjesmu je preveo<br />
Đorđe Žarković, najcjenjeniji prevodilac na švedski<br />
jezik.<br />
Četiri zbirke poezije su mu prevedene na švedski<br />
jezik. Objavio je dvadeset i četiri knjige, od kojih se posebno<br />
izdvajaju zbirke poezije Homo Balcanicus (1995.),<br />
Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar<br />
(2000.), Stockholm iznutra i druge pjesme (2005.),<br />
Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće (2007.,<br />
Na velikom anonimnom književnom konkursu Društva<br />
pisaca Göteborga Baraković je 1999. dobio Prvu nagradu<br />
za poeziju na švedskom jeziku<br />
dopunjeno izdanje 2008.) i Göteborg i još neke bolesti<br />
(2010.).<br />
Barakoviću je 2007. dodijeljena Kulturna nagrada<br />
Angereda za zbirku Göteborg ili ko bi rekao da je to<br />
moguće, za njegov književni angažman i neumorno<br />
htijenje u pronalaženju književnog izraza za ratni užas<br />
i izloženost izgnanstvu, kao i sposobnost da snažno<br />
izrazi život i ljubav, bol i radost.<br />
Meho Baraković je bio član Saveza pisaca Švedske,<br />
Društva pisaca Bosne i Hercegovine i osnivač kulturnog<br />
udruženja Broarna-Mostovi Göteborg. Pored<br />
književnog rada, bavio se novinarstvom i sarađivao u<br />
brojnim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i<br />
inostranstvu.<br />
Sahranjen je 23. septembra 2011. na Gradskom mezarju<br />
u Trebinju. c<br />
kvinna · žena | <strong>50</strong><br />
List BH Saveza žena u Švedskoj<br />
31
Reklama