Zena-Kvinna 26-27 - Žena-Kvinna

Ž E N A 

LIST BIH SAVEZA ŽENA U ŠVEDSKOJ 

26-27 

K V I N N A

Ž E N A - K V I N N A 

ISSN: 1650-5204 

Broj/Nummer 26-27 

Godina/Årgång 6 

Oktobar 2004. – April 2005. 

Listopad 2004. – Travanj 2005. 

Tidskrift utgiven av 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

List BiH Saveza žena 

u Švedskoj 

Izdavački savjet/Utgivningsråd: 

Selma Borovac (predsjednik) 

Fikret Babović 

Hidajeta Babović 

Senada Bešić 

Sebiha Crnić 

Enisa Crnkić 

Sajma Dizdarević 

Belma Hafizović 

Selma Kamberović 

Fatima Kovačić 

Sehada Lakota 

Vahida Mehinović 

Emira Mehmedbašić 

Asima Pašalić 

Jasminka Jasna Perić 

Ismeta Šeremet 

Haris Tucaković 

Glavna i odgovorna urednica/ 

Chefredaktör: 


Grafički urednik/Grafisk redaktör: 

Haris Tucaković 

Lektor za švedski/Korrekturläsare: 

Petra Berghäll 

Adresa/Adress: 

Bosnien och Hercegovinas 

Kvinnoriksförbund i Sverige 

Box 353, 541 28 Skövde, Sweden 

Tfn: +46 (0)500-48 14 86 

Fax: +46 (0)500-41 42 01 

Mobil: +46 (0)73-556 36 74 

E-post: info@bihsavezzena.com 

Internet: www.bihsavezzena.com 

Postgiro: 1269573-0 

Org. nr: 866601-5824 

Cijena/Pris: 15 SEK 

Tiraž/Upplaga: 1000 

Štampa/Tryck: 

Vadsbo-Tryck AB, Mariestad 

+46 (0)501-101 97 

Printed in Sweden 

Naslovna strana/Framsida: 

Eno Volić 

Miss Mostara/Miss av Mostar 

Španija/Spanien, 1993. 

RIJEČ UREDNICE 

Poštovani čitaoci, koliko 

puta smo zastali i na tren 

pomislili ”Bože kako 

vrijeme prolazi”. Djeca koja 

rastu najviše na tu činjenicu 

podsjećaju. A vrijeme zaista 

prolazi, čini nam se sve brže 

i brže, za svaku godinu koju 

smo stariji. Deset godina je 

proteklo od užasne katastrofe 

stanovništva Srebrenice i očajnoj borbi 

preživjelih da nađu svoje najmilije. Dabogda 

se nikada nigdje ne ponovila ta 

užasna tragedija koju normalan čovjek ne 

može da svati. O Srebrenici govori i naš list 

koji ovom prilikom izlazi sa većim brojem 

stranica. 

Na kulturnom nivou desilo se tokom 

posljednjih mjeseci izuzetno mnogo. Dani 

BiH kulture u Danskoj na kojima su aktivno 

učešće uzele članice sekcije žena pri 

Bosanskom kulturnom centru u Kopenhagenu 

bilo je raznoliko i svestrano baš kakva 

je kulturna tradicija BiH. Posjeta kulturno- 


umjetničkih društava iz drage 

nam domovine donijela je 

duh i dah svega onoga za čim 

čeznemo. U ove hladne, vjetrovite 

aprilske dane poželim se 

mirisa behara, mirisa zumbula 

iz naših bašča pa, iako ne volim 

patetičnost, ponesu me 

nemiri i čežnja. Ponese me 

neka pjesma, neki glas, smijeh 

iz komšijskog dvorišta gdje 

okupljeno društvo zbija naše 

šale, a vrijeme prolazi. I znam da kao i ja 

brojite dane. Još malo čini nam se pa će 

godišnji. Karte su rezervisane i to nam daje 

snagu. Oprostite mi ovaj put na sentimentalnosti. 

Mnogi će se sresti na Skupštini BiH 

Saveza žena u Švedskoj koja se ove godine 

održava u Örebru i ja vjerujem da će kao i 

predhodne i ova Skupština proteći na visokom 

nivou. Oni koji se ne sretnu ovdje u 

švedskim gradovima daj Bože zdravlja pa 

da se sretnu dolje u svojim pravim domovima 

i ispune svoja srca zadovoljstvom. 

Vaša Senada Bešić 

11. juli – Dan dijaspore 

Tribina o genocidu u Srebrenici, u Izmiru 

U 

subotu 16. aprila je u Izmiru, u organizaciji 

Svjetskog saveza dijaspore 

BiH i Federacije Bošnjaka iz Turske, 

održana tribina kojom je obilježena 

deseta godišnjica genocida u Srebrenici. 

Otvarajući tribinu, Kemal Baysak, počasni 

konzul BiH u Turskoj, naglasio je da se 

tragedija Srebrenice nikada ne smije zaboraviti. 

Na tribini je najprije prikazan film Muhameda 

Mujkića Marš smrti, nakon čijeg 

je emitiranja u sali bio muk, prekidan tek 

ponekim glasnim jecajem. Predsjednik 

Federalne komisije za traženje nestalih 

Amor Mašović u svome izlaganju naglasio 

je da je zločin nad Bošnjacima Srebrenice 

izvršen dva puta. Prvi put u ljeto 1995. godine, 

kada su srpski zločinci ubili oko 8,000 

srebreničkih muškaraca, Bošnjaka, a drugi 

put, kada su nakon rata, pokušali sakriti tragove 

ovog stravičnog zločina, izmiještajući 

tijela ubijenih na druga mjesta. 

Glavni odbor SSDBiH, koji je tokom 

vikenda zasjedao u Izmiru, donio je odluku 

da se od vlada svih zemalja u kojima 

Žena – Kvinna 

je prvi bosanskohercegovački ženski 

list izvan Bosne i Hercegovine. 

Prvi broj: april 1999. 

List BiH Saveza žena u Švedskoj 

žive bh. građani traži da se 11. juli proglasi 

Danom žalosti. Također je odlučeno da 

se 11. juli proglasi Danom dijaspore BiH. 

(NA) 

Obilježavanje 10 godina 

tragedije Srebrenice u 

Švedskoj 

Ove godine navršava se deset godina 

od tragičnih događaja u Srebrenici. 

Tim povodom u mnogim mjestima 

u BiH i među bh. dijasporom doći će 

do obilježavanja desetogodišnjice najvećeg 

zločina u Evropi nakon II svjetskog rata. 

Prvi sastanak Organizacijskog odbora 

Obilježavanja 10 godina tragedije Srebrenice 

u Švedskoj će se održati 28. aprila (četvrtak) 

2005. godine u Stockholmu. 

KONTAKT: Fadila Jašarević 

E-post: fadila.jasarevic@iogt.se 

Tfn: 070 190 84 02. 

Detaljnije o obilježavanjima 

genocida u Srebrenici, strana 6 

Žena – Kvinna 

är den första bosniska kvinnotidningen 

utanför Bosnien och Hercegovina. 

Första numret: april 1999. 

26-27 | žena

ŽENA I SVIJET 

Preminula 

Susan Sontag 

i nema je više 

među nama 

Zapis, slovo o tome kako su Sarajevo, narod 

bosanski i država Bosna i Hercegovina 

izgubili još jednog velikog prijatelja 

PIŠE: MEHO BARAKOVIĆ 

Susan Sontag, Foto: Annie Leibovitz 

JOŠ JEDNOM JE SMRT BILA NEUMOLJI- 

VA. Iz Života je otišla – Susan Sontag! 

Biće zabilježeno da je poznata američka 

književnica, intelektualka i borac za 

ljudska prava, Susan Sontag, preminula u 

utorak (28. decembra 2004.) u New Yorku 

u 71. godini. 

Biće zabilježeno da je, upravo, Susan 

Sontag bila jedna od najznačajnijih figura 

20. stoljeća kada je u pitanju književnost, 

esejistika, kultura, kritika... Bila je jedna 

od najmoćnijih mislilaca svoje generacije 

i jedan od vodećih glasova intelektualne 

opozicije američkoj politici. 

Biće zabilježeno da je Susan Sontag 

rođena u New Yorku 1933. godine. Odrasla 

je u Arizoni i Los Angelesu, a potom se upisala 

na Univerzitet u Chicagu, a školovala se 

i na Harvardu i Oxfordu. 

Biće zabilježeno da je bila poznata po 

brojnim interesovanjima za različite umjetnosti, 

od baleta da fotografije, kao i po 

popularisanju pisaca, poput Waltera Benjamina, 

Rolanda Barthesa i Eliasa Canettia. 

Sontag je napisala 17 knjiga koje su prevedene 

na brojne jezike. Za novelu U Americi 

dobila je 2000. godine prestižno američko 

literarno priznanje National Book Award. 

Udruženje njemačkih izdavača i knjižara, 

prošle (2003.) godine, joj je dodijelilo 

Mirovnu nagradu. 

Biće, takođe, zabilježeno da se čitavog 

života borila za ljudska prava. Susan Sontag 

nije bila ”obični” pacifista, već je bila 

kritičar koji je zagovarao pravo žrtava diktature 

na oslobođenje. 

žena | 26-27 

VELIKI PRIJATELJ SARAJEVA: Ona, 

Susan Sontag, u toku agresije na državu 

Bosnu i Hercegovinu i okupacije Sarajeva, 

boravila je nekoliko puta u Sarajevu. Ratne 

godine 1993. radila je predstavu Čekajući 

Godoa u produkciji MESS-a, a 1998. godine 

dobila je Zlatni lovorov vijenac za doprinos 

umjetnosti teatra kao prvi stranac 

kojem je dodijeljeno ovo priznanje. 

Biće zapisano da je ratne 1994. godine 

Susan Sontag posjetila i redakciju 

Oslobođenja gdje je i nastala serija fotografija 

koje je načinila Annie Leibovitz. 

OSTAĆE ZABILJEŽENO I DA SE ZNA da 

je pisala o Sarajevu i Bosni u New York 

Timesu i u svojim knjigama. Bila je jedna 

od prvih internacionalnih javnih ličnosti 

koje su ustvrdile da se u BiH dešava genocid. 

Posljednji put u gradu Sarajevu, gdje 

je imala brojne prijatelje, boravila je pri 

dočeku Nove 2000. godine. 

I TREBA DA SE ZNA: Susan Sontag bila 

je počasni građanin Sarajeva. 

Sarajlije duguju mnogo Susan Sontag: 

I zaista, vijest o Smrti poznate američke 

književnice i velikog borca za ljudska 

prava, koja je preminula posljednjeg decembarskog 

utorka 2004. godine, uveče 

u New Yorku, izazvala je nevjericu i tugu 

kod brojnih prijatelja koje je tokom rata 

stekla u opkoljenom Sarajevu. Evo samo 

nekih izjava: 

SENADA KRESO, prevodilac: ”Kada mi 

je moj prijatelj Haris Pašović javio iz Sarajeva 

da je umrla Susan Sontag, ono što sam 

prvo pomislila bilo je da možda više nikog 


nema poput nje među intelektualcima 

u svijetu. Susan Sontag pripadala je onoj 

drugoj vrsti svijeta koji nestaje, ljudi koji 

misle sa savješću i odgovornošću prema 

svijetu i životu.” 

HARIS PAŠOVIĆ, reditelj: ”Bila je prijatelj 

i neko od koga smo učili i prije nego smo 

se upoznali. Bila je konzistentna u svemu 

što je radila. Bila je osoba sa najjasnijim 

moralnim stavom. Možemo biti sretni da 

smo bili prijatelji i da smo sa njom proveli 

najteže trenutke opsade Sarajeva.” 

DINO MUSTAFIĆ, reditelj: ”Mislim da 

je Susan Sontag bila jedna od posljednjih 

intelektualnih gromada koja je svojim 

djelom i činjenjem bila istinski borac za 

humanizam, toleranciju i demokratiju. 

Vrlo hrabro i otvoreno je govorila o svim 

devijacijama modernog društva, ukazivala 

na političku bezobzirnost i otvarala oči 

svijetu i kada je namjerno ignorisao velike 

tragedije poput ove naše.” 

NADA ĐUREVSKA, glumica: ”Raditi sa 

Susan Sontag na predstavi Čekajući Godoa 

za mene je bilo neobično iskustvo, prvo 

zbog toga što je ona bila stranac, a drugo 

što je žena, jer do tada nisam imala priliku 

često raditi sa ženama rediteljima. Jednom 

je dala intervju za jednu njemačku televiziju. 

Pitali su je o radu sa glumcima u Sarajevu 

i ona je spomenula moje ime i rekla 

’Kada bi Nada Đurevska znala engleski 

jezik, bila bi sigurno jedna od najvećih glumica 

Broadwaya’. To mi je mnogo značilo, 

eto to je bila Susan...” 

BOJAN HADŽIHALILOVIĆ, dizajner: ”Njen 

3

Susan Sontag, Pressefoto 

Susan Sontag 

har avlidit 

Den amerikanska författaren, 

filosofen och feministen 

Susan Sontag, en av världens 

intellektuella ikoner, 

innehavare av 

Nordstjärneorden, 

har avlidit i New York 

den 28 december 2004. 

AV: HARIS TUCAKOVIĆ 

dolazak u Sarajevo je bio psihološki jedan 

od najljepših momenata koje sam doživio 

tokom rata. Sjećam se da je došla kod 

mene u kuću, moja mama je napravila 

pitu i od srca smo je ugostili. Trio je tada 

radio razglednice posvećene Sarajevu i 

rekao sam joj da bih volio da jedna od tih 

razglednica bude posvećena njoj i njenom 

dolasku ovdje. Ona je rekla kako bi voljela 

da na toj razglednici bude replicirane riječi 

Evite Peron i tako smo napravili razglednicu 

sa riječima Don’t cry for me Sarajevo. 

Mislim da mi, Sarajlije, mnogo dugujemo 

toj ženi i nadam se da ćemo napraviti neko 

trajno sjećanje na nju.” 

SPOMEN-OBILJEŽJE I ULICA ZA SUSAN 

SONTAG: Neka se zna i zabilježi da je Gradska 

uprava Sarajeva sa gradonačelnikom M. 

Hamamdžićem pokrenula inicijativu da se 

nedavno preminuloj američkoj književnici 

i borcu za ljudska prava Susan Sontag oda 

počast spomen-obilježjem u jednoj od sarajevskih 

pozorišnih kuća, te davanjem 

njenog imena jednoj od gradskih ulica. 

”Vijest o smrti američke književnice i 

borca za ljudska prava Susan Sontag, Sarajevo 

je zajedno sa svojim građanima 

primilo sa velikom nevjericom i tugom. 

Napustila nas je, prije svega, dobra i plemenita 

osoba, koju su njeni brojni prijatelji 

koje je stekla tokom rata u našem Sarajevu, 

ali i oni mali i veliki ljudi, uvijek dočekivali i 

prihvatili sa radošću i povjerenjem”, navodi 

se, između ostalog, u saopštenju iz Gradske 

uprave. 

”Odajući danas (nedjelja, 2.1.2005. godine) 

počast Susan Sontag, Sarajevo i njegovi 

građani, predvođeni gradonačelnikom 

prof. dr. Muhidinom Hamamdžićem, izražavaju 

iskreno ljudsko hvala uzornom 

Iwo Jima redesigned by Trio, Sarajevo, 1993. 

piscu, intelektualnoj gromadi i, prije svega, 

humanisti koji je, ukazujući na političku 

bezobzirnost i ignorisanje svijeta jedne velike 

tragedije koja nam se dogodila aktivno 

učestvovao u stvaranju istorije Sarajeva i 

Bosne i Hercegovine. 

Sretan je grad koji su tokom one strašne 

ratne kataklizme pohodile takve ličnosti 

poput Susan, koja je jednostavno voljela 

svijet oko sebe. Ali i tužan, jer je izgubio 

cijenjenog građanina koji je utkao sebe u 

borbu za dostojanstvo i postojanost ovoga 

grada i zemlje”, ističu u Gradskoj upravi. 

I dođe kraj: Još jednom je Smrt bila neumoljiva. 

Iz Života je otišla Susan Sontag. 

Biće zabilježeno da je poznata američka 

književnica, intelektualac i borac za ljudska 

prava... 

Susan Sontag föddes som Susan Rosenblatt 

den 16 januari 1933 i New 

York, växte upp i Tucson, Arizona, 

och gick i high school i Los Angeles. Hon 

avlade filosofie kandidat examen vid Universitetet 

i Chicago och tog akademisk 

examen i filosofi, litteratur och teologi vid 

Harvard Universitet och Sankt Annes College 

i Oxford. 

HENNES BÖCKER INKLUDERAR fyra 

romaner: Välgöraren, Sista hjälpen, Vulkanälskaren 

och I Amerika, en kollektion 

av korta berättelser. Även flera verk inom 

facklitteratur, startande med Mot uttolkning 

och andra essäer och inkluderande Om 

fotografi, Sjukdom som metafor / AIDS och 

dess metaforer, Att se andras lidande, etc. 

Hennes berättelser och essäer förekom 

i The New Yorker, The New York Review of 

Books, The Times Literary Supplement, 

Art in America, Antaeus, Parnassus, The 

Threepenny Review, The Nation, Granta 

och många andra tidningar i USA och 

utomlands. Hennes berättelse Vägen vi lever 

nu (1987) finns i många antologier och 

inkluderades i De bästa amerikanska korta 

berättelser från 1980-talet och nyligen i De 

bästa amerikanska korta berättelser från 

1900-talet, redigerad av John Updike. 

Hennes böcker har översatts till trettiotvå 

språk. 

SUSAN SONTAG SKREV OCH REGISSE- 

RADE FYRA LÅNGFILMER: Duett för kannibaler 

(1969) och Broder Carl (1971), båda i 

Sverige; De lovade länder (1974), gjord i Israel 

under oktoberkrig 1973; och Oguidad 

resa (1983), från hennes novel med samma 

namn, gjord i Italien. Hennes pjäs Alice i 

sängen hade många föreställningar i USA, 

Mexiko, Tyskland och Holland. En nyare 

4 List BiH Saveza žena u Švedskoj 


pjäs, Damen från havet, framfördes i Italien, 

Frankrike, Schweiz och Korea. 

Ett av hennes mest kända teaterarbete 

var en iscensättning av Becketts I Väntan 

på Godot sommaren 1993 i belägrade 

Sarajevo. Hon var där nio gånger mellan 

1993 och 1996 och blev Sarajevos hedersmedborgare. 

SOM FLERÅRIGE AKTIVIST FÖR MÄN- 

SKLIGA RÄTTIGHETER, var Susan Sontag 

1987-9 president för amerikanska PEN-centrum, 

den internationella författarorganisationen 

som engagerar sig för uttrycksfrihet 

och spridning av litteratur. Från denna 

plattform ledde hon ett antal kampanjer för 

förföljda och fångade författare. 

Bland Susan Sontags MÅNGA UT- 

MÄRKELSER är Nordstjärneorden (2004), 

Fredspris av German Book Trade (2003), 

Pris av Prins av Asturia (2003), Jerusalem 

Pris (2001), National Book Award för I 

Amerika (2000) och National Book Critics 

Circle Award för Om Fotografi (1978). 

HENNES SENASTE BESÖK I SVERIGE var 

i september 2004 då kung Carl XVI Gustaf 

tilldelade henne Nordstjärneorden med 

motiveringen att ”Hon är en stor kulturpersonlighet 

med starka band till Sverige”. 

Hennes sista bok, Regarding the pain ot 

others (2002), utgavs på svenska 2004 med 

titeln Att se andras lidande. I den ställer 

hon frågan vad bilder av andras lidande 

gör med oss. 

SARAJEVO ANORDNADE en särskild 

minneshögtid till Susan Sontags ära, då 

det gamla Teatertorget i Sarajevo fick namnet 

Teatertorget Susan Sontag. 

I sina böcker och texter skrev hon väldigt 

mycket om Sarajevo och Bosnien och 

Hercegovina. Hon var en av de första intellektuella 

vilka yttrade sanningen om 

folkmordet och angreppet mot Bosnien. 

Hennes roman I Amerika har dedikation 

”Till mina vänner i Sarajevo”. 


SVAKI 22. NOBELOVAC JE ŽENA. Samo! 

To manjim dijelom zavisi od Nobelovog 

komiteta, a suštinski uzrok je, 

zapravo, minimalna zastupljenost žena na 

važnim pozicijama u društvu gdje bi imale 

mogućnost iskazivanja svojih vrijednosti. 

Napisan je i izgovoren vašar svaštarija 

o navodnoj jednakosti žena i muškaraca. 

Diskusije se, uglavnom, namjerno prebacuju 

na površne stvari, dok je osnovni 

preduslov jednakosti – ravnopravnost 

plata za isti posao. Preciznije – u parama. 

Jer tamo gdje ima para – tu je žena jako 

malo. A kada žena ima novac – ima i slobodu. 

Broj Nobelovki ipak raste, tako da su 

3 žene dobile Nobelove nagrade za proteklu 

godinu: Elfriede Jelinek (Austrija) za 

književnost, Wangari Maathai (Kenija) za 

mir i Linda B. Buck (USA) za medicinu. Od 

početka dodjele Nobelovih nagrada 1901., 

samo je 12 žena dobilo nagradu za mir, 10 

za književnost, 7 za medicinu, 3 za hemiju 

i 2 za fiziku, a niti jedna za ekonomiju, koja 

se dodjeljuje od 1968. 

ELFRIEDE JELINEK je rođena 20. oktobra 

1946. u austrijskom gradu Mürzzuschlag. 

Debitovala je zbirkom poezije Lisas 

Schatten 1967., a dolaskom u kontakt sa 

studentskim pokretima, njeno pisanje se 

usmjerava kritici društva. Eksperimentalni 

satirični roman Wir sind Lockvögel, Baby! 

objavljuje 1970. Romanima Michael. Ein 

Jugendbuch für die Infantilgesellschaft 

(1972.) i Ljubavnice (1975., Die Liebhaberinnen) 

iskazuje se kao književnica koja 

spretno povezuje feminističko štivo i kritiku 

popkulturalne lažne predstave dobrog 

života – impresivnim jezičkim eksperimentima 

i visokograđanskom esejistikom. 


Deseta 

Nobelovka 

u književnosti 

Među 748 Nobelovaca 

samo 34 žene 

PIŠE: HARIS TUCAKOVIĆ 

Njemačku književnu publiku osvaja 

romanima Ljubavnice (1975.), Die Ausgesperrten 

(1980.) i autobiografskom Pijanisticom 

(1983., Die Klavierspielerin), 

koja je 2001. pretočena u zapaženi film 

Michaela Hanekea. Svi njeni romani oslikavaju 

nemilosrdnost svijeta i konfrontiraju 

čitaoca sa krutim pravilima nasilja 

i potlačenosti, lovca i lovine. Elfriede pokazuje 

kako klišei industrije svijesti useljavaju 

u ljudski mozak paralizujući njegovu 

sposobnost otpora klasnim nepravdama i 

polnom ugnjetavanju. 

Kritika društva u Nasladi (1989., Lust) 

prerasta u temeljnu kritiku civilizacije 

opisom seksualnog nasilja nad ženama 

kao baznom mustrom naše kulture. Ideju 

nastavlja prividno mekšim tonom u Gier. 

Ein Unterhaltungsroman (2000.), studijom 

hladnokrvnog muškog vršenja vlasti. 

Elfriede Jelinek veoma frenetično bičuje 

Austriju, koju iluzionističkim romanom 

Die Kinder der Toten (1995.) oslikava kao 

pakao. U svojoj domovini je veoma kontroverzna 

ličnost. 

5 

Elfriede Jelinek, Wien, 1987.

Sva bol svijeta - Srebrenica! 

Informacije o obilježavanjima 

10-godišnjice genocida u Srebrenici 

Turska/Turkiet 

Sala u kojoj se u subotu, 16. aprila, u 

Izmiru održavala konferencija – Tribina 

o desetogodišnjici genocida u 

Srebrenici bila je dupke puna. Bina i zidovi 

sale, osim plakata o Srebrenici ukrašena 

ogromnim, svježim buketima cvijeća, 

napravljenim tako da i po svom izgledu 

podsjećaju na Bosnu i Srebrenicu. 

Pred početak je odjednom nastala 

tišina, svi su ustali i saslušali himne Turske 

i BiH. O tragediji Srebrenice prvi je 

govorio domaćin, Ahmet Kemal Baysak, 

počasni konzul BiH u Izmiru. Zatim, Jasmina 

Sarajlić, savjetnik u Ambasadi BiH, 

ministar Nadarević, konzul Jusuf Pušina i 

Namik Alimajstorović, predsjednik SSD- 

BiH. Svi su naglasili da se zlo u Srebrenici 

ne smije zaboraviti i nikad nikome ponoviti. 

Konferencija je nastavljena filmom 

Muhameda Mujkića Marš smrti. Za vrijeme 

njegovog prikazivanja dvorana je 

zanijemila. Na ulazu sredovječni Bošnjak 

krije suze. ”Tamo više nema mojih… Bilo 

je strašno i to ne treba zaboraviti”, govori 

drhtavim glasom. 

Nakon prikazivanja filma govorio je 

Amor Mašović. Naglasio je dva zločina 

prema ubijenim Srebreničanima. Prvi, u 

ljeto 1995. godine, kada je srpska vojska pobila 

8,000 srebreničkih muškaraca, a drugi, 

nakon rata, kada su u njihova stratišta ušli 

bageri i pokušavajući sakriti zločin, tijela 

ubijenih izmještena na druge lokacije. 

Mašović je podsjetio da su do sada u BiH 

Det var den 11 juli 1995 som det Internationella 

samfundet lät den värsta massakern 

i Europa ske sedan andra världskriget. I 

den bosniska staden Srebrenica slaktades 

omkring 8,000 bosnien-muslimska män 

och pojkar i ett område som av FN proklamerats 

som en ”safe area”. 

10 år efter Srebrenicamassakern anordnas 

minnesmanifestationer i alla länder 

där bosnierna bor. 

pronađene 363 masovne grobnice. (Haris 

Halilović, Oslobođenje, 19.4.2005.) 

Norveška/Norge 

Pressemelding 

Organisasjon for bosniske kvinner – 

NETT BK arrangerer markering av 

dagen for Srebrenica-massakren i 

samarbeid med Bosnia-Hercegovina forbundet 

i Norge. 

Den verste massakren i etterkrigstidens 

Europa fant sted i byen Srebrenica, 11. juli 

1995. I løpet av to dager ”forsvant” 8,000 

menn og gutter fra sine familier. 

I likhet med resten av befolkningen 

i Srebrenica, var de sikre på at FN ville 

beskytte dem, siden FN hadde gitt byen 

status som ”sikker sone”. 

I dag, 10 år etter, er bare en soldat 

dømt ved Krigsforbrytertribunalet i Haag. 

Mange går fortsatt fri, blant dem general 

Mladic og Radovan Karadzic som ga ordre 

og dermed har hovedansvar for alle 

begåtte grusomheter. 

Ifølge Dayton-avtalen fra 1995 har alle 

rett til å vende tilbake til sine hjem, men 

10 år etter massakren er det bare noen få 

mennesker som har klart dette i Srebrenica. 

Myndighetene i Republika Srpska , den 

serbiske entiteten i Bosnia Hercegovina, 

har akseptert Dayton-avtalen og alle betingelser 

den innebærer men likevel innfrir 

ikke kravene i avtalen. Slik hindrer de en 

trygg tilbakevending. I mellomtiden lever 

etterlate, flest kvinner og barn, i dyp fattigdom. 

Deres livssituasjon er preget av kamp 

For the full account of the Srebrenica 

massacre, see David Rohde, Endgame: 

The Betrayal and Fall of Srebrenica, Europe’s 

Worst Massacre since World War II (New 

York: Farrar, Straus and Giroux, 1997). 

for å skaffe seg mat, et sted å bo og bestrebelsene 

på å gi barna en verdig fremtid. 

Ikke glem Srebrenica, ikke la ofrene og 

deres pårørende forbli bare tall i statistikken. 

Det internasjonale samfunn har også et 

ansvar. 

Markeringen er: 

Søndag 24 april, kl. 19:00, og stedet er 

Trikkestallen, Torshovgata 33. 

Vi har invitert: 

ODD EINAR DØRUM, justisminister. 

MIRSAD KEBO, minister for menneskerettigheter 

og flyktinger fra Bosnia. 

AMOR MAŠOVIĆ, advokat fra Sarajevo 

og leder for flere kommisjoner som har 

jobbet med å finne savnede personer og 

utgraving av massegraver. Han vil vise filmen 

Dødens marsj. 

MUNIRA SUBAŠIĆ, leder for organisasjon 

Mødrene fra Žepa og Srebrenica, selv 

kvinne som har opplevd Srebrenica tragedien. 

Vi ønsker dere velkommen til å delta i 

forsamlingen og med deres arbeid bidra til 

at Srebrenica blir aldri glemt. 

For all informasjon vedrørende arrangementet 

kan kontaktes: 

SANJA DŽANIĆ, tfn. 98056929 eller 

ĐENANA MRZIĆ, tfn: 90126457 

E-post: sdzanic@online.no eller 

djenana.mrzic@hafslund.no 

Francuska/Frankrike 

S.S.V.D.S. – P.P.P.S. 

Soutien aux Survivants de la Vallée de 

Drina-Srebrenica 

Podrška Preživjelim Podrinje-Srebrenica 

Coordinateur du Réseau ”Justice Internationale 

Srebrenica” 

SREBRENICA: EVROPSKO PITANJE 

Smatra se da su događaji u Srebrenici 

jula 1995. najveći masakr koji se desio 

nakon Drugog svjetskog rata. 

Desetogodišnjica pada Srebrenice jula 

2005. je prilika da se pokrenu akcije koje bi 

imale u cilju da ti događaji dobiju evropsku 

dimenziju da bi se pozitivno unaprijedilo 

pitanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. 

I - DATI EVROPSKU DIMENZIJU O PADU 

SREBRENICE 

Opravdano je smatrati da najveći masakr 

u Evropi nakon Drugog svjetskog rata 



postane od velikog značaja za pamćenje 

svih Evropljana. 

Evropa u izgradnji (Evropska Unija i 

Savjet Evrope) se izgradila po devizi: ”NI- 

KADA VIŠE OVO” iz Drugog svjetskog rata, 

što nije spriječilo događanja u Srebrenici. 

Srebrenica je povrijedila pravo postojanja 

Evrope: DA BI IŠLA NAPRIJED, EVROPA 

MORA PAMTITI SREBRENICU… 

Cilj akcije Srebrenica 2005: evropsko pitanje 

bi bio da Evropljani saznaju za pad 

Srebrenice i negacije evropskih vrijednosti 

koje ti događaji nose. To uključuje sve 

države, članice Savjeta Evrope ili Evropske 

Unije, da poduzmu inicijative i podrže 

ovaj zadatak, reagovati u smjeru rehabilitacije 

jedinstvene i demokratske Republike 

Bosne i Hercegovine i revizije Daytonskog 

sporazuma… 

Podržavanje bi moglo biti stalan način 

uticaja: podržati evropske predstavnike (iz 

Savjeta Evrope i Evropske Unije) da zahtijevaju 

od svojih vlada da podrže deklaraciju 

ili rezoluciju (Savjeta Evrope), ili odluku 

(Savjeta Evrope) koja bi podržala taj cilj. 

Bilo bi pogodno da ta odluka ili rezolucija 

podstaknu sve učesnike društvenog 

života koji raspolažu društvenom ili prosvjetnom 

odgovornošću (nastavnici, istraživači, 

novinari, kulturna društva ili 

asocijacije) da postignu da se što više naroda, 

publike zainteresuje za srebreničku 

tragediju i da se tako uvjeri o evropskoj 

dimenziji ovog pitanja. 

II - NAPREDOVATI U OSTVARIVANJU 

LJUDSKIH PRAVA U BOSNI I HERCEGO- 

VINI 

Uspjeh inicijative Srebrenica: evropsko 

pitanje bi moglo poboljšati i učiniti 

napredak u ostvarivanju ljudskih prava u 

Bosni i Hercegovini. Nekažnjavanje odgovornih 

(Karadžića i Mladića) bi postalo 

nepodnošljivo; zahtjevi žrtava (pravo na 

povratak, anketa o nestalima…) bi dobili 

novu podršku. 

I na kraju, Srebrenica 2005. bi značila 

da je sudbina zemalja bivše Jugoslavije 

evropska, da su one dio Evrope, ali da je 

pripadnost jednoj takvoj sudbini zasnovana 

na političkoj filozofiji koja je potpuno 

suprotna svim istrjebljivanjima jednog 

naroda u ime vjere, boje kože ili bilo kakve 

druge razlike. 

MASAKR U SREBRENICI NAS OBAVEZUJE 

DA RAZMISLIMO O EVROPI KOJU ŽELIMO: 

DA SE NE PONOVI NIKADA VIŠE SRE- 

BRENICA! 

S.S.V.D.S. 

Sadija Ombašić, predsjednica 

Julie Wornan, sekretar 

Stéphane Malhene, blagajnik 

E-post: ssvds@free.fr 

Fotografija ”Dodir”, sekundarna masovna grobnica, Kamenica kod Zvornika, 

2002., foto: Tarik Samarah, dobitnik Grand Prix-a 2005. 

Švicarska/Schweizerland 

Udruženje preživjelih Drina-Srebrenica 

Association des surviuvants de la Drina- 

Srebrenica, Genève, organizuje 

Marš za Srebrenicu 

8-11. jula 2005. 

KONTAKT: 

Ivar Petterson, koordinator, 

tél: 0041/22/349 36 06 ili 

faks: 22/ 349 35 67 

Taner Aličehić 0041/78 766 18 90 

e-mail: petterson.ivar@freesurf.ch 

bosnjaci.net 

Web magazin BOŠNJACI.net raspisuje 

Natječaj za priču 

”Srebrenica” 

Povodom desetogodišnjice obilježavanja 

tragičnih događaja u Srebrenici, kad su 

Srbi nad više od deset hiljada Bošnjaka ove 

”zaštićene zone” Ujedinjenih nacija, pred 

očima cijelog svijeta, počinili zločine planetarnih 

razmjera, web magazin BOŠNJACI. 

net raspisuje natječaj za kratku priču na 

temu ”SREBRENICA”. 

Priče trebaju biti duge do pet kartica, 

odnosno da ne prelaze 9,000 karaktera. 

NAGRADE: 

Prva nagrada: 1,000 KM 

Druga nagrada: 600 KM 

Treća nagrada: 400 KM 

ŽIRI: Sastav žirija čine poznati bošnjački 

pisci, publicisti i eminentni intelektualci. 

NATJEČAJ JE OTVOREN DO 31. MAJA 

2005. GODINE. 

Svi koji žele sudjelovati na natječaju 

trebaju poslati priču putem formulara na 

adresi: 

http://www.bosnjaci.net/natjecaj/ 

KONTAKT: 

E-post: natjecaj@bosnjaci.net 

DETALJNIJE: 

http://www.bosnjaci.net 



7

AKTIVNOSTI 

Susret žena u Norveškoj 

Tokom srdačnog susreta u Oslu dogovorena 

buduća saradnja bh. žena iz Norveške i Švedske 

Den 9 oktober 2004 organiserades en 

gruppresa med 50 bosniska kvinnor till 

Oslo. 

Det var en givande och rolig träff 

för bosniska kvinnor från både Sverige 

och Norge och det bestämdes om 

fortsatt samarbete i framtiden. 

PIŠE: ALMA OREČ 

Ranije dogovarani susret bh. žena iz 

Norveške i Švedske je realizovan 9. 

i 10. oktobra 2004. u Oslu. 

Da bi sve bilo kako treba urađen je detaljan 

plan i program, i formirane radne 

grupe za doček naših dragih gošći iz 

Švedske. Uglavnom su to bile članice bh. 

udruženja žena ”Žena ’99” iz Värnama, 

kao i nekoliko žena iz drugih udruženja i 

sekcija koje djeluju pri BiH Savezu žena u 

Švedskoj. 

Pripreme za organizaciju dočeka i 

smještaja gostiju su tekle po planu proširene 

grupe za rad sa starijim osobama i 

zaduženih članica upravnog odbora naše 

organizacije Nett BK – Mreža bosanskih 

žena u Norveškoj. Sve aktivnosti oko prihvata 

gostiju, grupa je blagovremeno i sa 

puno entuzijazma obavila. Sačinjeni su 

spiskovi sa imenima, adresama i brojevima 

telefona domaćina koji su se prijavili i 

izrazili želju da ugoste naše zemljakinje u 

Norveškoj. 

Definisan je program boravka gostiju, 

grupa za rad sa starijim osobama je nabavila 

potrebne artikle za pripremu hrane. Ista 

grupa je uz pomoć jednog broja naših 

članica pripremila večeru koja je poslužena 

u večernjim satima gostima i domaćinima. 

Prirodnim poljskim cvjetovima su napravljeni 

aranžmani i dekorisana sala za doček 

gostiju. Veći broj članica je u sopstvenoj 

kupovini i pripremi hrane dao svoj doprinos 

da trpeza bude još bogatija. Organizovan 

je jedan broj članica koje će dočekivati 

gošće pri ulasku i nuditi osvježavajuće piće 

– sokove. 

Obavljeno je i mnogo drugih priprema 

koje su činile sadržaj sveukupnih aktivnosti, 

a za to bi trebalo mnogo prostora da se 

sve pojedinačno navodi. 

Po dolasku je gošćama odmah poslužen 

topli obrok i okrjepa sokovima i kafom. 

Veoma brzo smo proširili naš program i 

organizovan je odlazak na Holmenkollen 

sa autobusom gostiju. Gosti su posjetili 

mjesta gdje se 1994. godine odvijao jedan 

dio Olimpijskih igara u skokovima. 

Naša članica Fatima Kasumović je veoma 

uspješno obavila funkciju turističkog 

vodiča, upoznavajući goste o dinamici priprema 

i takmičenja. 

Po povratku u prostorije Hovstua gosti 

su sa ushićenjem i velikim zadovoljstvom 

iznosili svoje utiske. Do dolaska ostalih 

članica sa gostima se uz kafu i sokove 

razgovaralo o našem zajedničkom životu u 

Skandinaviji. Dirljivi su bili susreti jednog 

broja članica koje su se prepoznale i bile 

čak u familijarnim odnosima. 

U popodnevnim časovima stigle su i 

ostale članice zajedno sa Đenanom Mrzić, 

predsjednicom Nett BK, nakon što su 

prisustvovale predavanju u prostorijama 

Likestilling na temu Flykt og egsil: traume 

og metering. Goste je pozdravila, poželjela 

Foto: Fahro Konjhodžić 

8 


dobrodošlicu i predstavila aktivnosti Nett 

BK predsjednica Đenana Mrzić. 

U ime gostiju, domaćine su pozdravile 

Selma Borovac, predsjednica BiH Saveza 

žena u Švedskoj, i Ismeta Šeremet, predsjednica 

udruženja žena iz Värnama. 

Predstavile su rad organizacija u kojima 

djeluju i predložile nam uključenje u BiH 

Savez žena u Švedskoj, što je prihvaćeno 

na obostrano zadovoljstvo. 

Uz zajedničku večeru i druženje dogovaralo 

se o daljoj saradnji naših organizacija, 

njihovom organizacionom povezivanju, 

pa i o široj saradnji sličnih organizacija u 

Skandinaviji. 

SUTRADAN, u nedjelju 10. oktobra u 

11 sati, gosti sa domaćinima su se okupili 

pred ulazom u Frogner park. Predsjednica 

Đenana Mrzić je pripremila i prezentirala 

prigodne informacije o samom postanku 

Frogner parka, njegovim sadržajima koje 

ga čine jedinstvenim u svijetu, pa i samim 

tim interes turista da ga posjete je veliki. 

Tu je veliki broj skulptura koje je Oslu poklonio 

u naslijeđe veliki norveški skulptor 

Vigeland. 

Snimci koje je uradio Fahro Konjhodžić, 

naš novinar i dopisnik Bosanske pošte u 

Skandinaviji, i tekst kojim je informisao 

o ovoj posjeti će ostati trajna uspomena 

za sve nas. Fahro se na samom početku 

uključio i sa zadovoljstvom, zajedno sa 

nama, bio u ulozi domaćina ove akcije. 

Nakon razgledanja parka i njegovih 

sadržaja, gosti su se ponovo okupili pored 

autobusa gdje je sačinjen zajednički snimak 

sjećanja na ovo druženje. 

”Hvala vam za ovo zadovoljstvo koje 

ste nam pripremili”, bile su riječi Ismete 

Šeremet, predsjednice udruženja žena u 

Värnamu, a kojoj su se pridružile i druge 

njene drugarice. 

Oko 13 sati opraštale smo se sa našim 

gostima sa obećanjima da ovo nije naš 

jedini susret. Opet su naše vrijedne 

članice pripremile pakete hrane svojim 

gostima za okrjepljenje u putu. Naravno, 

zadužena grupa se potrudila da svojim paketom 

slatkiša i sokova uljepša putovanje i 

povratak kućama naših gostiju. 

Jedan broj članica radne grupe se vratio 

u prostorije Hovstua da ponovo dovede 

sve u funkciju normalnog rada domaćina 

koji je iznajmio ove prostorije u toku boravka 

naših gostiju. 

Naše članice zaslužuju veliku pohvalu u 

angažovanju ove posjete čime su dokazale 

da su u stanju i da sa malo raspoloživog 

dati mnogo. 

U večernjim satima, nakon povratka 

kućama, u telefonskim pozivima gošće iz 

Švedske su se zahvalile na srdačnosti koju 

su osjetile i puno pozdravile sve nas. 


Nostalgija u 

Bergenu 

Mješovita muzička grupa 

”bosnalgičnih” entuzijasta 

u Norveškoj 

PIŠE: ENES TOPALOVIĆ 

U 

jesen 1999. godine udruženje žena 

”Biseri” regije Hordaland sa centrom 

u Bergenu, čiji je predsjednik 

Mubera Mutić, inicira formiranje bosanskog 

hora i folklorne grupe. Inicijativa 

rađa mješovitu muzičku grupu ”Nostalgija” 

(koja se trebala zvati ”Bosnalgija”). 

Na prvom nastupu, za Dan državnosti 

BiH te godine, pripremljeno je nekoliko 

pjesama koje su sa oduševljenjem 

prihvaćene. U početku je ”Nostalgija” brojala 

tridesetak članova, ali se vremenom 

broj sveo na petnaestak najupornijih zaljubljenika 

našeg melosa. Većina stalnih 

članova je tu skoro od prvog dana, mada 

im je zadnje godine pristupilo nekoliko 

novih, mlađih članova. 

ČLANOVI ”Nostalgije” su: 

SOPRANI: Amela Defterdarević, Amna 

Salčin, Vojislava Muftić, Aida Omanović i 

Mersiha Selimović. 

ALTOVI: Ifeta Baftiarović, Zlata Muhsinović, 

Maida Huseinović, Diana Krilić i 

Nafija Tafro. 

MUŠKI DIO: Mehmed Softić, klavijature 

i harmonika, Rizo Mutić, specijalista za 

sevdah, Emir Loga, gitara, oprobao se i kao 

kompozitor, Mujo Memić na solo gitari, 

Dženan Ključanin na bubnjevima. 

SVE TO VODI, i uživa u tome, inspirator 

i entuzijasta, Dunja Jugo. 


Den bosniska blandade sångkören 

Nostalgi bildades i Bergen år 1999 och 

är väldigt populär bland norrmän och 

bosnier i Norge. 

Sastaju se redovno, svakog petka, 

od 19.30 do 23.00 u prostorijama iznajmljenog 

dječijeg vrtića u Bergenu. Dosta 

vremena prođe i u druženju i priči, ali se 

dosta i radi, pogotovo kad imaju kakav 

nastup. A nastupali su, zaista puno, i na 

obilježavanju značajnijih bh. praznika, a i 

na pozive norveških institucija. Cilj im je 

upravo uključivanje u norveške kulturne 

manifestacije gdje će se iz sveg grla čuti i 

o dragoj im BiH kroz pjesmu a i zvanične 

govore, sve to u svrhu stvaranja pozitivne, 

interkulturalne klime, tj. građenja svojevrsnog 

mosta između izvorne, naslijeđene 

kulture i kulture zemlje u kojoj egzistiraju. 

Svoj rad finansiraju od mjesečne članarine 

(50 kr) i skromnih prihoda od nastupa. 

Od Bergen komune su dobijali oko 

4,000 kr pomoći zadnje tri godine. Teško 

je zaraditi nešto prilikom organizovanja 

priredbi, iznajmljivanje prostorija je skupo, 

ali im entuzijazma i volje ipak ne fali. 

Ozvučenje dobijaju besplatno, a sami čiste 

prostorije da ne bi plaćali. Ako se organizuje 

prodaja kolača, bude i tu neke zarade. 

– Ne možemo se pohvaliti velikim prihodima 

u ovih pet godina, ali smo uspjeli 

kupiti električni klavir, jednu bas gitaru 

i jedan mali set bubnjeva. Nama je bitno 

da nam je lijepo, družimo se i van grupe. 

Pjevamo skoro isključivo bosansku muziku, 

sve žanrove, ali je akcenat naravno na 

sevdahu. U Bergenu smo relativno poznati 

i često nas pozivaju i norveški horovi da 

nastupamo zajedno, a onda je to prilika 

da se kaže i koja lijepa riječ o našoj lijepoj 

BiH, pa nam i to mnogo znači – kako nam 

reče Dunja Jugo koja je rado pristala na 

razgovor. 

9

Dah Bosne 

u Mönsteråsu 

Saveznom kulturnom 

manifestacijom 

Dah Bosne 

u Mönsteråsu obilježen 

Dan državnosti 

Bosne i Hercegovine 

PIŠE: HARIS TUCAKOVIĆ 

BiH Savez žena u Švedskoj održao je 

20. novembra u Mönsteråsu saveznu 

kulturnu manifestaciju Dah Bosne, 

obilježavajući time Dan državnosti Bosne i 

Hercegovine. Skupu je prisustvovalo preko 

200 bh. žena iz Švedske, kao i veći broj 

Šveđanki iz Mönsteråsa i regije. 

U ime domaćina, bh. udruženja žena 

Žena 2001 Mönsterås, prisutne je pozdravila 

Zekija Zembo, predsjednica udruženja. 

Centralni dio manifestacije činio je nastup 

KUD Grmeč iz Bosanske Krupe, koji je 

time okončao svoju desetodnevnu turneju 

po Švedskoj. Krupljani su izvođenjem više 

sevdalinki i folklornih igara, u koreografiji 

prof. Himze Krupića, predstavili kulturu i 

običaje svih naroda Bosne i Hercegovine. 

Na osnovu rijetko postignutog sudioništva 

ansambla i publike, kao i opšteg cupkanja 

u ritmu bh. melosa, reklo bi se da su 

i naši i švedski gosti bili prezadovoljni prikazanim. 

Program je završen nastupom 

Emira Hasića, pjevača izuzetnih glasovnih 

mogućnosti, koji je pjesmama sa svog novog 

CD-a pobudio pravu buru osjećanja i 

cijelu salu podigao na noge. 

Susret je nastavljen kolima i pjesmom 

uz harmoniku Hajrudina Zukanovića. 

Da bi sve bilo baš onako kako to treba 

biti, vrijedne članice udruženja žena iz 

Mönsteråsa su za sve učesnike i goste pripremile 

bogatu trpezu bosanske tradicionalne 

kuhinje. 

– Mada je naše udruženje formirano 

2001. godine, ovo je prva veća manifestacija 

koju organizujemo, rekla je Zekija Zembo 

i nastavila – pripreme su trajale duže 

vrijeme i posebno bih se zahvalila ženama 

koje su se tako srčano angažovale oko ove 

manifestacije. Zahvaljujem se BiH Savezu 

žena i našem sponzoru Pristina Livs iz Oskarshamna. 

Drago mi je da smo se okupili 

u ovakvom broju i nadam se da su gosti bili 

zadovoljni. 

– Zaista sam prijatno iznenađen gostoprimstvom 

i popunjenošću svih termina. 

Omogućeno nam je da obiđemo gradove, 

posjetimo škole i veće firme. Tokom dana 

koristimo bazene i sportske dvorane. Mi 

smo uzvratili bogatim prikazom običaja, 

muzike i igara svih naroda i narodnosti 

BiH. Kažu za Šveđane da su hladni ljudi, 

ali smo ih, zajedno sa našim Bosancima 

i Hercegovcima koji ovdje žive, dobro 

razgalili i sklopili vrlo topla prijateljstva. 

Nismo iznevjerili, jer kako naši domaćini 

u Skövdeu tvrde – odavno u Švedskoj nije 

gostovala grupa sa tako raznovrsnim programom 

i popunjenom minutažom od 

početka do kraja svakog nastupa – kaže 

koreograf prof. Himzo Krupić. 

– Prvi nastup smo imali 13. novembra 

kod naših domaćina – bh. udruženja 

Behar u Skövdeu, sutradan u Göteborgu, 

a zatim u Boråsu i Örebrou. Nismo se 

nadali ovakvom gostoprimstvu. Drago 

mi je da su nas naši ljudi toplo prihvatili, 

kao i da smo jako dobro prihvaćeni od 

Šveđana. Utisci su nezaboravni i već imamo 

ponude za iduću godinu, koje ćemo 

sigurno prihvatiti. Današnjim nastupom 

na saveznoj kulturnoj manifestaciji Dah 

Bosne završavamo ovogodišnju turneju 

– kazuje nam prof. Ademir Mesić, predsjednik 

KUD Grmeč. 

KUD Grmeč kao Radničko kulturnoumjetničko 

društvo osnovano je 14. decembra 

1945. godine, a osnovali su ga, 



Bosnisk 

musikglädje 

i helgen 

Kultur- och konstsällskapet 

Grmeč från Bosnien fick med 

sig publiken så till den grad 

att allt slutade med en enda 

gemensam sång och dans. 

AV: FREDRIK LOBERG 

pored bosanskokrupskih radnika, italijanski 

i njemački inžinjeri koji su radili na 

obnovi Bosanske Krupe poslije drugog svjetskog 

rata. Pri društvu su aktivne horska, 

dramska, muzička, sekcija narodnog veza i 

najbrojnija folklorna sekcija. Folklorni ansambl 

broji 180 članova u tri uzrasne kategorije 

i koncertnu grupu oko 45 članova 

uzrasta od 17 do 45 godina. 

Manifestacija Dah Bosne je doživjela 

odličan prijem kod Šveđana, a o istoj je 


objavljeno više tekstova u novinama koje 

izlaze u Mönsteråsu i okolnim mjestima. 

Ranije planirana ”više ženska” manifestacija 

u stilu ”pokaži šta znaš”, na kojoj 

bi se naše žene predstavile u oblastima 

kojima se bave, pomjera se za proljeće. Za 

taj period se, takođe, planira grupno putovanje 

u BiH sa ciljem posjete organizacijama, 

školama i udruženjima sa kojima 

članice Saveza žena sarađuju, odnosno kojima 

šalju humanitarnu pomoć. 


Grmeč från Bosanska Krupa har under 

de senaste veckorna varit runt 

och spelat, sjungit och dansat i stora 

delar av Europa och nu under slutklämmen 

på turnén gästades Mönsterås. 

– Det är fantastiskt att de kommit hit, 

förklarar några av de överlyckliga damerna 

framför scenen i Parkskolan under 

föreställningen. 

Entréprogrammet berättar att kulturoch 

konstsällskapet Grmeč i staden Bosanska 

Krupa grundades 1945 av Arbetarnas 

kulturoch konstsällskap och av italienska 

och tyska ingenjörer som jobbade med 

återuppbyggandet av staden efter andra 

världskriget. 

I Mönsterås bjuder det här alldeles 

speciella kultursällskap på en närmare två 

timmar lång föreställning med folkdanser 

och sånger och publiken där de flesta är 

kvinnor kan sångerna. Och de visar det. 

– Det har kommit folk från egentligen 

hela södra Sverige för att vara med idag – 

berättar Zekija Zembo som är ordförande 

i den bosniska kvinnoföreningen i Mönsterås 

där ett antal energiska medlemmar 

lagat mat och bakat kakor i nätter och dagar 

inför festen. 

– Allt vi lagat och bakat till de här festligheterna 

har vi lagt ut själva, berättar 

Sanita Ustaibrišević under den högklassiga 

musik- och dansföreställningen i 

Mönsterås. (utdrag från Barometern, 2004- 

11-22) 

11

Demokratidag 

2005 

Nagrada za demokratsku 

inicijativu pripala 

Savezu za psihički oboljele 

u Emmaboda komuni 

PIŠE: SELMA KAMBEROVIĆ 

Respekt u Karlskroni 

Naše ime Respekt nije slučajno izabrano. 

Svojim imenom želimo pokazati respekt prema drugima: 

starim, mladim, stranim itd., ali istovremeno očekujemo 

respekt prema nama samima. 

Osnivačka Skupština bh. udruženja 

žena Respekt održana je 5.2.2005. 

u prostorijama Sunnadal škole u 

Karlskroni. Prisustvovalo je oko 30 članica 

i gostiju, a ispred BiH Saveza žena u 

Švedskoj predsjednica Selma Borovac, kao 

i predstavnice regija Jug i Istok. 

Na samoj Skupštini donesena je i odluka 

o formiranju sekcija i o okvirnom planu 

rada. 

Aktivnosti udruženja počele su direktno: 

Gimnastička grupa koja se sastaje 

svake srijede i Grupa moderni ples koju 

čine djevojčice i mlađe djevojke. Sa radom 

je počela i literarna sekcija koja se sastaje 

svake druge sedmice. Vokalna grupa je u 

fazi pripreme svog rada, a aktivna je i grupa 

koja ispunjava jedan dio svog slobodnog 

vremena u šetnji. 

Ambicije našeg udruženja su, prije svega, 

da osmislimo svoje slobodno vrijeme 

na način kako mi želimo i kakvu potrebu 

osjećamo te da ga istovremeno učinimo 

svrsishodnijim. 

Vrijednost našeg udruženja je naročito 

u činjenici da se okupljaju mladi i da postoji 

jedna harmonija u kombinaciji starijih i 

mlađih. 

PIŠE: EMINA ĆEJVAN 

Den nya kvinnoföreningen Respekt grundades 

i Karlskrona den 5 februari 2005. 

Redan aktiva sektioner är gympa, modern 

dans, litteratur och promenad. 

Potreba za socijalnim životom i za 

njegovanjem vrijednosti zemlje iz koje 

potičemo čini da svi naši susreti završe 

osjećajem zadovoljstva uprkos umoru koji 

osjećamo u toku dana. 

Naše ambicije, što se tiče rada udruženja, 

su da članstvo istog proširimo na sve druge 

ljude koje u našem udruženju i njegovim 

aktivnostima nalaze sebe. 

Sa raznim predavanjima i organizovanjem 

skupova, kako za sve naše ljude tako 

i za Šveđane, želimo pokazati ko smo i iza 

čega mi stojimo. 

Naše ime Respekt nije slučajno izabrano. 

Svojim imenom želimo pokazati 

respekt prema drugima: starim, mladim, 

stranim itd., ali istovremeno očekujemo 

respekt prema nama samima. 

Naš zadatak i cilj je da uz druženje 

jačamo vrijednosti prvenstveno žene u 

stranoj zemlji u kojoj se trenutno nalazimo. 

 

Konferencija je održana 19. januara 

u Stockholmu a pokrovitelji su bili: 

Dagens Samhälle, Svenska Kommunförbundet 

i Landstingsförbundet. Diskutovala 

su se pitanja kao što su: na koji način 

funkcioniše demokratija u našem društvu, 

šta čovjek kao pojedinac može učiniti da 

poboljša svoje učešće u demokratskim 

procesima, kako povećati povjerenje u 

one koje biramo da nas predstavljaju, kako 

povećati broj žena, mladih i useljenika u 

političkim strukturama, te na kraju sveobuhvatna 

diskusija o tome kako useljenici 

(političari koji imaju strano porijeklo) 

doživljavaju svoj angažman. Na kraju, u 

završnom svečanom dijelu konferencije, 

dodijeljena je Nagrada za najbolju demokratsku 

inicijativu u 2004. godini. 

Obzirom da naša organizacija predstavlja 

jednu veliku grupu useljenika i među 

našim članovima ima izabranih predstavnika 

u političkim sferama interesantno 

je prokomentarisati urađeni raport: Dekor 

ili stvarno učešće. 

Raport je rađen na osnovu razgovora 

sa grupom od 50 politički izabranih predstavnika 

koji su rođeni izvan Švedske. 

Grupa koja je prezentirala raport, izrazila 

je zabrinutost dobivenim podacima koji 

govore o mnogobrojnim preprekama na 

koje ovi ljudi nailaze. 

Raport definiše tri grupe sa kojima se izabrani 

političari stranog porijekla susreću u 

Švedskoj: 

1. Zatvorena grupa u kojoj se prepreke 

za ulazak i pripadnost grupi uočavaju već 

pri prvom kontaktu, tako da na tome uglavnom 

i ostaje. 

2. Licemjerna grupa u kojoj prepreke 

za ulazak u grupu postoje pri prvom kontaktu 

ali također i u svim drugim kontekstima, 

na sastancima odbora ili zasjedanja 

skupštine. 

3. Socijalizirana grupa u kojoj prepreke 



Demokratidagen 2005 är ett samarrangemang 

av Sveriges Kommuner 

och Landsting och tidningen 

Dagens Samhälle. 

Anna Lindström och Elisabet Edfast- 

Ljungberg från Sveriges Kommuner och 

Landsting redovisade rapporten Dekor 

eller deltagande som handlar om hur 

förtroendevalda med utländsk bakgrund 

upplever sina uppdrag. Det här är 

första gången som en undersökning 

tittat på hur förtroendevalda som är 

utrikes födda upplever sin situation. 

Resultaten pekar på att förhållningssätt 

och strukturer inte stödjer ett 

aktivt deltagande utan snarare exkluderar 

utrikes födda. Det handlar om 

en strukturell diskriminering som leder 

till ett demokratiproblem. För att det 

ska kunna ske en förändring krävs att 

problemet erkänns och att det finns 

en vilja att göra något åt det. 

Johan de Bie, RSMH Emmaboda, 

tilldelades Årets demokratiinitiativ 2004 

för hans arbete med att öka psykiskt 

sjukas inflytande. Hans arbete har 

bland annat skett genom att personal 

från kommun och landsting har utbildats 

av brukarna själva. 

izostaju samo u slučaju da svi nauče važeća 

pravila igre i ponašaju se identično kao i 

ostali u grupi. 

Da bi se novoizabranim otežalo aktivno 

učestvovanje u svim procesima koriste se 

sljedeće tehnike: 

• Neprimjećivanje ili totalno ignorisanje 

pojedinca; 

• Ismijavanje zbog akcenta koji stranci 

imaju kada govore švedski ili poteškoća 

da se korektno izraze u duhu švedskog 

jezika; 

• Nedavanje aktuelnih informacija, ili 

saopštavanje u užim krugovima itd. 

Konkretni prijedlozi za poboljšanje 

situacije sažeti su u sljedećem: 

• Obrazovati sve novoizabrane; 

• Dozvoliti neformalnije diskusije na 

sastancima; 

• Napraviti plan o ravnopravnosti; 

• Sačiniti plan kako se boriti protiv rasizma 

i diskriminacije; 

• Političke akte sažimati i na laganom 

švedskom. 

Nagrada za demokratsku inicijativu 

pripala je ove godine Savezu za psihički 

oboljele u Emmaboda komuni. 

Motivacija za dodjelu nagrade bila je da 

je taj savez uspio u velikoj mjeri uticati na 

vrstu i način pomoći koju psihički bolesnici 

mogu dobiti u društvu. Nagradu u ime 

saveza primio je John de Bie, predsjednik 

saveza. 

Udruženje inicijative i projekata 

Umjetnici u Stockholmu osnovali Ex Ponto 

PIŠE: MUHAREM SITNICA-SIĆA 

Konačno se i to dogodilo, bez pompe 

i fanfara, spontano, iz iskonske želje 

i duhovne potrebe za kulturnim 

blagom našeg podneblja i kulturom ovog 

prostora u kom živimo da zajedno, na istom 

mjestu, progovorimo u raznim oblicima i na 

više jezika, a ponajviše jezikom kulturnog 

bogatstva koje nas spaja i još više zbližava. 

I tako je nastalo Višekulturalno umjetničko 

udruženje Ex Ponto. 

IDEJNI POKRETAČ je Ahmo Vržalica, 

novinar, a INICIJATIVNI ODBOR u sastavu: 

Ljiljana Laks-Pregl, Zlatko Feliks 

Pregl, Besima Skopljak, Kjell Sköld, Arne 

Jansson, Sabahudin Bahtijaragić-Cober, 

Muhamed Tufekčić-Tufe, Seima Višić, 

Miodrag Stankovski, Ahmed Bešić, Aleksandar 

Đorđević, Meho Baraković, Miroslav 

Hrkač, Muhamed Ćejvan-Aki, Rašid 

Durić, Redžep Jahić, Đeđo Kozaragić, Muharem 

Sitnica, Zoran Mamković, Aleksandar 

i Elena Neström. 

Udruženje je registrovano 22. februara 

2005. u Stockholmu sa slijedećim konceptom 

djelovanja: to je udruženje inicijative 

i projekata, svi projekti bivaju predloženi 

od svakog člana, te se njime informišu 

svi članovi udruženja. Oni koje interesuje 

ponuđeni projekat od pojedinca, udružuju 

se u Radnu grupu koja teži ka realizaciji 

projekta kao svog. Udruženje je tu da koordinira 

i potpomaže njihovu inicijativu, 

novčano i koordinacijom. Ove aktivnosti i 

pripreme predloženih projekata odvijaju se 

bez sastanaka, a sva potrebna informatika 

razmjenjuje se putem Interneta. 

Udruženje nema nacionalne, vjerske, 

administrativno-državne, niti neke druge 

granice, a pristup udruženju je dostupan 

svim onima koji se bave umjetnošću ili su 

joj svojom djelatnošću bliski, u cijelom svijetu. 

U PRVI UPRAVNI ODBOR su izabrani dr. 

Ljiljana Laks-Pregl (predsjednik), Ahmo 

Vržalica (sekretar), Besima Skopljak (blagajnik), 

Kjell Sköld (revizor), Arne Jansson, 

Zlatko Feliks Pregl, Ahmed Bešić i Aleksandar 

Đorđević. 

Udruženje Ex Ponto u ovom trenutku 

ima 22 člana, a neki od njih učestvovali su u 

prvom kulturnom programu 6. marta 2005. 

povodom obilježavanja međunarodnog 

Den 22 februari 2005 grundades i Stockholm 

Mångkulturell konstförening Ex 

Ponto – för alla konstnärer i världen, 

utan gränser. 

Dana žena, a u suradnji sa udruženjem 

IOGT-NTO Žena Stockholm. 

U okviru programa nastupila je članica 

njihovog udruženja Ana Aljinović koja je 

pročitala pjesmu Enise Popović-Čengić. 

U uvodnom izlaganju predsjednica udruženja 

Ex Ponto, Ljiljana Laks-Pregl, govorila 

je o pripremljenom programu, dok je 

Zlatko F. Pregl govorio o ideji i konceptu 

rada samog Udruženja. Oba izlaganja su simultano 

prevođena na švedski jezik. 

Zatim je izveden bogat kulturno-umjetnički 

program: video-baletski prilog kojeg 

je uradio ZFP, sa muzičkom podlogom 

profesora muzike Jilmasa Sačića; Kjell 

Sköld, reditelj i glumac, je na švedskom 

govorio Sidranovu pjesmu Zašto tone 

Venecija, švedska glumica Maria Shal je 

na švedskom jeziku otpjevala kabaretsku 

pjesmu Pjevam na kiši; glumac Sabahudin 

Bahtijaragić-Cober je govorio svoju 

pjesmu Žena; Zoran Mamković je uz 

pratnju gitare otpjevao kompoziciju Erica 

Claptona Tears in Heaven (Suze u raju) 

na engleskom jeziku; Zlatko Feliks Pregl 

je govorio pjesmu Pere Zubca Mostarske 

kiše; Fata Manđuka je održala predavanje 

o bolesti kostiju. 

Sigurno da je ovo tek početak i da će 

kulturnih programa tek biti na obostrano 

zadovoljstvo švedske i bosanske publike i 

poklonika kulture i umjetnosti. 

Ljiljana Laks-Pregl, foto: Muharem Sitnica-Sića 



13

Putovanja u BiH 

postaju tradicija 

46 žena i omladinki iz naših udruženja i 

sekcija u Švedskoj i Norveškoj putovalo za BiH. 

Humanitarna pomoć lično uručena u Banja 

Luku i u manjem obimu u Sarajevo. 

I 

ove godine je BiH Savez žena, u periodu 

od 18. do 28. marta, uspješno organizovao 

grupno putovanje u domovinu, sa 

ciljem da se posjete organizacije sa kojima 

se sarađuje, te lično uruči humanitarna 

pomoć. Putovalo je 46 osoba iz udruženja 

i sekcija sirom Švedske i Norveške. 

Putna agencija ZEBA Tours Sarajevo je 

prihvatala putnike iz svih krajeva Švedske, 

vodeći računa o broju putnika i količini 

humanitarne pomoći koja je prikupljena. 

Najveću količinu pomoći je prikupila regija 

Istok, tačnije udruženje Žena 2001 u Mönsteråsu, 

Zekija Zembo i Solbritt Carlsson. 

Pomoć se sastojala od: 

• 8 paketa pelena i podmetača za starije 

osobe dobiveno od Fikrete Sarač iz Kalmara; 

• 2 velike vreće dječije garderobe od 

Crvenog krsta, tj. predsjednice Birgitte 

Bäckman u Mönsteråsu. 

• 1 rulatora, 2 pokretnih WC-a, 1 dodatka 

za WC sa ručkama, 5 štapova za starije, od 

Staračkog doma Allégården u Mönsteråsu. 

• 1 aparata za astmatičare sa popratnim 

lijekovima od Suejle Kovačević-Hamza iz 

Mönsteråsa. 

• 1 velike kutije lijekova (za zakrečenje 

kostiju, živce, astmu, srce, čir, probavu, kao i 

razne kreme i blagi sapuni za starije osobe). 

Također je prikupljena novčana pomoć 

od 11,000 SEK koja je podijeljena slijedećim 

organizacijama: 

• 2,000:- za MDD Merhamet Banja Luka 

PIŠE: ZEKIJA ZEMBO 

za javnu kuhinju od Kyrkliga syföreningen, 

Mönsterås församling. 


za javnu kuhinju od Forsa syföreningen, 

Mönsterås församling. 

• 2,000:- za MDD Merhamet Banja 

Luka za javnu kuhinju od Hyresgästförening 

Åsevad, Mönsterås. 


za ambulantu od Mönsterås församlinga. 

• 2,000:- za Zavod za rehabilitaciju dr. 

Miroslav Zotović Banja Luka, za hendikepiranu 

djecu, od Lions Mönsterås. 

Bilo je dosta napora da se to sve prikupi, 

ponese i razdijeli, ali je sve zaboravljeno nakon 

toplih riječi zahvale i priznanja od onih 

kojima je pomoć uručena. 

Posebnu dobrodošlicu je pripremio personal 

Zavoda za rehabilitaciju dr. Miroslav 

Zotović u Trapistima, Banja Luka, gdje je 

načelnica odjeljenja dr. Papić pokazala bolnicu 

i upoznala sa personalom koji radi sa 

hendikepiranom djecom. Zadovoljstvo je 

bilo obostrano i uz veliku zahvalnost na 

svemu, domaćini su poželjeli da se ponovo 

sretnemo. Naglasili su da smo uvijek dobrodošli, 

sa poklonima ili bez njih. 

Humanitarna pomoć je također uručena 

i SOS Dječijem selu u Sarajevu, te 12- 

godišnjoj djevojčici Anđelki Stjepanović, 

Bosnien och Hercegovinas Kvinnoriksförbund 

har, från 18 till 28 mars, anordnat 

för andra gången en studieresa till 

Bosnien för 46 kvinnor och tjejer från 

Sverige och Norge. 

Humanitär hjälp överlämnat i Banja 

Luka och en mindre del i Sarajevo. Dessa 

resor har nu blivit en tradition. 

oboljeloj od cerebralne paralize, epilepsije. 

Pomoć je poslana od dr. Dženane Zorlak i 

Enne Jamakosmanović. 

Dana 24. marta, počašćeni od naše 

putničke agencije Zeba tours, krenuli smo 

na nezaboravno putovanje iz Sarajeva za 

Mostar, Počitelj, Neum i Dubrovnik, sa 

ciljem da pokažemo našim švedskim prijateljima, 

a i sami da ponovo doživimo ljepotu 

naše domovine. Čudno kako smo sve 

gledali drugim očima i kako smo cijenili te 

ljepote više nego ikada. Naši švedski prijatelji 

su se divili, a mnogima od nas, koji su 

davne 1992. morali napustiti zemlju, ljubav 

prema Bosni se još više pojačala. 

U povratku smo posjetili Blagaj, izvor 

rijeke Bune. Bili smo opijeni blještavilom 

plahovite rijeke koja huči svojim prirodnim 

tonovima u misterioznom okruženju. Atmosfera 

je bila neopisiva. 

Nakon deset nezaboravnih dana, sa bosanskom 

pjesmom i bosanskim duhom, 

sa lijepim raspoloženjem čitavim putem, 

vratili smo se u stvarnost, noseći lijepe uspomene. 

– Kako je, na zadovoljstvo svih putnika, 

putovanje bilo uspješno, učinićemo sve da 

se ponovi i slijedeće godine, te da se pretvori 

u tradiciju, rekla nam je Selma Borovac, 

predsjednica Saveza. 

– Mi, same članice Saveza, smo organizatori 

puta i same smo se potrudile da nam 

bude ugodno, ali i korisno. Vidjeli smo da 

hoćemo i možemo i naravno da ćemo nastaviti. 

 



Bosna Quilts 

u Göteborgu 

Izložba ’umjetničkih slika’ od 

tekstila koje je osmislila 

Lucia Feinig-Giesinger a izradila 

grupa žena iz Goražda 

PIŠU: MEHO BARAKOVIĆ I 

VAHIDA MEHINOVIĆ 

Marianne Erikson, Vahida Mehinović, Fatima Kovačić i Lucia Feinig-Giesinger 

Internacionalni projekat koji nosi naziv 

Bosna Quilts imao je svoju prezentaciju i 

u Göteborgu. Naime, u Galeriji Konstepidemin 

(koja se nalazi u ulici Konstepidemins 

väg 6) u subotu, 9. aprila 2005., otvorena je 

izložba, po mnogo čemu neobična. 

Zapravo, izloženo je ukupno 19 radova, 

uslovno rečeno ’umjetničkih djela’ od platna. 

Radi se, o ’slikama’ koje nastaju spajanjem 

većih ili manjih raznobojnih i nijansiranih, 

posebnih platnenih komada, koji 

potom bivaju na poseban način objedinjeni 

i proštepani jednobojnim koncem, tako da 

se dobije likovno umjetničko djelo (uslovno, 

samo tako bi se ono moglo nazvati 

prekrivačem). Ipak, to je ponajprije ’slika’ 

kojom se zidna površina ukrašava i oplemenjuje. 

Ona (ova ’slika’) u znatnoj mjeri 

podsjeća na ono nešto što se zove bosanska 

tkana serdžada, koja se i u Bosni počesto 

stavljala iz sećije na zid (ili kreveta) i na taj 

način ukrašavala prostor dajući mu toplinu 

i bajkovitost. 

A, sve je, zapravo, počelo onoga trenutka 

(godine 1993.) kada je slikarka i izlagač Lucia 

Feinig-Giesinger, iz grada Vorarlberg u 

Austriji, okupila grupu žena i otvorila nešto 

kao ’školu’ kako bi ih obučila da rade nešto 

korisno i zarađuju sredstva za život (novac) 

vlastitim radom. Bilo je to vrijeme oružane 

agresije na državu Bosnu i Hercegovinu i 

kada je sve razarano, kako bosanska porodica, 

tako i ljudska duša. U toj grupi ’đaka’ se 

našla i Safira Hošo iz Goražda, koja se nakon 

izvjesnog vremena vratila u Goražde. 

Po povratku u grad na Drini, Safira je sakupila 

grupu zainteresovanih žena u Goraždu, 

obučila ih ’stvaranju slika’ od tekstila i sada 

vrši prezentaciju njihovih ’umjetničkih djela’ 

i njihovu prodaju. 

Dvije Šveđanke: Marianne Erikson i 

slikarka Berit Jonsvik su domaćini ove 

neobične izložbe koja će biti otvorena od 9. 

do 24. aprila, i naravno može se razgledati i 

trgovati, jer je izložba prodajnog karaktera. 

Za vrijeme prezentacije i otvaranja ove 

izložbe nastupio je hor sekcije žena koja 

nosi ime Fatima Gunić iz Göteborga, na 

čelu sa predsjednicom Fatimom Kovačić, 

koje su se predstavile sa dva recitala a zatim 

otpjevale, ono što bi se reklo ’po meraku’, 

nekoliko sevdalinki uz pratnju pjevača i 

harmonikaša Suada Mehinovića. 

Takođe, u sklopu programa otvaranja 

izložbe, nastupio je švedsko-bosanski književnik 

i novinar Meho Baraković, koji se 

predstavio sa nekoliko pjesama iz svoje 

najnovije knjige stihova Stockholm iznutra 

i druge pjesme koja je dvojezična (švedskobosanska) 

i do kraja aprila će biti objavljena 

u Tuzli. Barakovićeve stihove na švedskom 

jeziku je govorila Vahida Mehinović, kontakt 

osoba za švedske organizacije u BiH 

Savezu žena u Švedskoj. Vahida je prisutne 

pozdravila ispred BHSŽ, u nekoliko rečenica 

predstavila Savez žena i izrazila zadovoljstvo 

da su putem ovog projekta naše zemljakinje 

u Goraždu dobile mogućnost da se iskažu, 

a istovremeno i nešto i zarade. 

Uvidom u afišu izložbe, saznaje se da su se 

na ovoj izložbi našli radovi, ’slike’, slijedećih 

autora, žena iz Goražda: Vesne Malokos, 

Ćamile Sudić i Hedije Kazagić, Sade Srne i 

Elme Ušanović, Emine Hošo, Sabine Dolo, 

Safire Hošo, Mirze Kožo, Munire Karo, 

Mirze Mašić i Ševale Hadžimešić. 

Najjeftinija ’slika’ dimenzija 67 x 122 

cm košta 6,400 kruna, kako stoji u afiši, a 

najskuplja je ona dimenzija 193 x 219 cm i 

njena cijena je 15,400 kruna. I pored opšteg 

utiska da su cijene izloženih radova previsoke, 

i pored toga što se radi o unikatnim 

radovima ipak je već prvog dana, i u toku 

samog otvaranja izložbe, prodat jedan rad. 

Za mnoge, ipak, ’ljepota’ nije skupa i važno 

je samo da je što više ima – i u prohladnom, 

aprilskom Göteborgu. 

Neka ljepote – ima! 

Hor sekcije žena Fatima Gunić iz Göteborga uz pratnju Suada Mehinovića 

Den österrikiska konstnären Lucia Feinig- 

Giesinger startade projektet Bosna Quilts 

bland bosniska kvinnor i flyktinglägret 

Galina i Österrike 1993. Lucia gör skisser 

och väljer färger, och de bosniska kvinnorna 

syr ihop tygerna. 

Utställningen Bosna Quilts ägde rum 

8-24 april på Konstepidemin i Göteborg. 

Se också www.bosnaquilt.at 



15

KUD 

Osman Džafić 

na gostovanju 

u Švedskoj 

PIŠE: SENADA BEŠIĆ 

Tokom mjeseca aprila je nekoliko gradova 

u Švedskoj bilo domaćin KUD 

Osman Džafić iz Prijedora. Ovo 

kulturno-umjetničko društvo je posjetilo 

Norrköping, Värnamo, Jönköping, Skövde 

i Växjö. 

Nastupi ovoga društva bili su prilika 

da se u ovim gradovima okupe građani 

iz Bosne i Hercegovine koji se nalaze u 

Švedskoj i da kroz pjesmu, igru i druženje 

osjete duh svoje domovine. 

Društvo entuzijasta 

KUD Osman Džafić je osnovano 1971. godine 

i nosi ime narodnog heroja iz II svjetskog 

rata Osmana Džafića. U periodu do 

1992. godine ovo je društvo okupljalo 250- 

300 članova koji su svojim programom 

nastupali na međunarodnim festivalima 

folklornog stvaralaštva širom Evrope. Izbijanjem 

agresije na BiH ovo je društvo 

doživjelo istu sudbinu kao i Bošnjaci na 

ovom području. Prostorije su bile uzurpirane, 

članovi protjerani, oprema i narodne 

nošnje su bili pokradeni. 

Od 2000. godine je počeo povratak predratnog 

bošnjačkog i hrvatskog stanovništva 

i uz veliki angažman jednog broja aktivista 

pokrenuta je inicijativa da se preuzmu prostorije, 

a zatim da se pokuša okupiti potreban 

kadar i da se društvo aktivira. 

Danas je u društvu aktivno 150 članova 

koji su organizovani u ansamblu narodnih 

pjesama i igara, ženskom horu, plesnoj, 

likovnoj i ekološkoj sekciji. U 2003. godini 

je društvo održalo 16 koncerata a u 2004. 

je za devet mjeseci održano 25 uspješnih 

koncerata od čega su sedam bila gostovanja 

u Italiji. 

Pored velikog broja entuzijasta ovo se 

društvo susreće sa nizom problema, prije 

svega ekonomskih. Veliku pomoć ovo 

društvo dobiva od udruženja žena iz Donje 

Puharske koje šije nošnje i aktivno pomaže 

ovo društvo. 

Narod željan druženja 

Iako je ovo društvo okupilo veliki broja 

Bošnjaka i ostalih nacionalnosti iz BiH koji 

se nalaze u Švedskoj mora se istaći da je 

boravak KUD Osman Džafić u Värnamu 

bio izuzetno atraktivan za sve. U Värnamu 

i okolnim mjestima nalazi se veliki broj 

građana sa opštine Prijedor koji su 16. i 17. 

aprila otvorili svoje domove i svoja srca 

posjetiocima iz Prijedora. Na samom gostovanju 

u Gröndal skoli okupilo se preko 

400 posjetioca među kojima su bili predstavnici 

Islamske vjerske zajednice, fudbalskog 

kluba Ljiljan, bosanskog udruženja i 

udruženja žena u Värnamu. Oni su darovali 

ovo društvo prigodnim novčanim 

iznosima. Bilo je to veče kada se mislilo 

samo na domovinu i kada su zaboravljene 

sve nesuglasice koje postoje između raznih 

udruženja. Osjećalo se u zraku koliko je 

bosanski narod željan druženja i kako 

nam je malo pjesme, naše bosansko kolo 

i sevdalinka dovoljno da se uhvatimo za 

ruke i budemo sretni. 

Mora se pomenuti da, iako je KUD 

Osman Džafić amatersko udruženje, svoj 

program izvode na visokom profesionalnom 

nivou. 

Suze na rastanku 

U još uvijek hladnim proljetnim danima 

grijalo nas je sunce naše domovine koje 

su sa sobom donijeli članovi KUD Osman 

Džafić iz Prijedora. Trenuci rastanka protekli 

su u suzama, smijehu, razmjenama 

adresa, telefonskih brojeva. ”Dolazite na 



Fartfylld 

folkdans, 

sång och 

musik med 

Osman Dzafic 

Foto: Rolf Larsson 

AV: ROLF LARSSON 

ljeto”, ”Moramo se vidjeti”, ”Dođite u naše 

prostorije”, ”Hvala vam na svemu” je samo 

dio koji su mogao čuti od sakupljenih koji 

su se rastajali. 

Nadamo se da je ovo društvo zadovoljno 

posjetom u Švedskoj i da se sakupljena sredstva 

mogu iskoristiti za najneophodnije. Mi 

koji živimo ovdje smo više nego presretni. 

Naša su srca puna i zadovoljstvo je bilo pokazati 

mladoj generaciji koje kulturno bogatstvo 

se gaji u našoj domovini. 

Värnamu je 9. aprila ove godine održana 

Skupština udruženja žena Vär- 

U 

namo – Žena 1999. Na Skupštini, kojoj je 

prisustvovao veliki broj članova, usvojen 

je niz važnih dokumenata. Podnijet je i 

usvojen Izvještaj o radu udruženja, kao i 

Finansijski izvještaj udruženja za proteklu 

godinu. Za ovu je godinu podnesen Plan 

rada koji je, kao i predhodni, izuzetno bogat 

po sadržaju. 

Pošto je Skupština u Värnamu imala 

izborni karakter izvršeno je niz izmjena u 

Izvršnom odboru kao i izbor nove predsjednice 

udruženja žena. Hajra Sačić, koja 

je aktivan član udruženja od osnivanja, 

izabrana je za predsjednika udruženja. 

Dosadašnja predsjednica Ismeta Šeremet 

izabrana je za kontakt osobu u udruženju i 

Izvršnom odboru. 

Značajna pitanja koja su diskutovana 

na Skupštini u Värnamu bio je doček kulturno-umjetničkog 

društva Osman Džafić 

Hajra Sačić 

Arif Dizdarević i bh. udruženje Bosna i 

Hercegovina – sekcija Prijedorčana u Norrköpingu 

su pokrenuli aktivnosti u vezi 

švedske turneje KUD Osman Džafić. 

U organizaciju su se uključila i udruženja 

Sarajevo Jönköping, Žena ’99 

Värnamo, Behar Skövde i Ljiljan Växjö, a 

zatim je upućen poziv KUD-u Osman 

Džafić. 

BiH Savez žena u Švedskoj je bio jedan 

od donatora ove turneje. 

nova predsjednica udruženja žena u Värnamu 

iz Prijedora, zatim dolazak udruženja žena 

iz Osla, koji je planiran za kraj maja, i humanitarne 

aktivnosti. 

Poslije radnog dijela sastanak je nastavljan 

u ugodnoj atmosferi kroz šalu i 

druženje. (S. Bešić) 

Alija Ganić (lijevo) je 

bio veoma uspješan 

konferansje tokom 

švedske turneje 

KUD Osman Džafić. 

Posebno je bio dirljiv 

njegov susret sa 

Hajrudinom-Hajricom 

Zukanovićem, 

harmonikašem i 

dugogodišnjim 

sekretarom i vođom 

orkestra KUD Osman 

Džafić, koji od 1992. živi 

u Švedskoj. 

I 

tisdags kväll gav folkdansgruppen Osman 

Dzafic en fartfylld och färgsprakande 

föreställning i Eriksdalskolans aula. 

Gruppen, som kommer från Prijedor i Bosnien 

och Hercegovina, bjöd på en konsert 

fylld med folkdans, sång och musik. 

En kör hade en framtrådande roll under 

föreställningen, och gruppens dansare 

hade fantastiskt vackra folkdräkter då de 

framförde en fartfylld dans. 

– Vi är 50 personer i gruppen och detta 

är första gången som vi besöker Sverige. Vi 

är här mellan den 10 och 21 april och gör 

under den tiden fem framträdanden, säger 

Sead Suljanovic som är gruppens ledare. 

Osman Dzafic bildades redan 1971 men 

under kriget i det forna Jugoslavien låg 

verksamheten nere för att sedan återupptas 

när kriget var slut. 

Arrangörer av föreställningen i Eriksdalskolans 

aula var Kulturföreningen Behar 

tillsammans med Bosnien och Hercegovinas 

kvinnoriksförbund, Studieförbundet 

NBV samt Våra Gårdar. (Skövde Nyheter, 

2005-04-15, s. 6) 



17

Musaik 

Multikulturalni aranžman 

uz muziku i ples 

BiH dani kulture 

Kopenhagen 2005. 

Izvanredna prezentacija bh. kulture i turizma 

Na osnovi saznanja do kojih su 

došli putem dnevnih aktivnosti 

sa našim građanima i jedne ankete 

provedene od strane Bosanskog kulturnog 

centra (BKC) u Kopenhagenu, 

bh. udruženja i organizacije koje djeluju 

u Kopenhagenu i okolini su odlučili da 

organizuju manifestaciju pod nazivom 

Bosanskohercegovački kulturni dani, Kopenhagen 

2005. Pri tome su dobili punu 

podršku Ambasade BiH koja je, takođe, 

pomogla i u kontaktima sa poznatim bh. 

ličnostima iz svijeta muzike i filma. 

Na ovoj manifestaciji, koja je trajala od 

11. marta do 23. aprila 2005., posjetioci 

su imali priliku da prisustvuju mnogim 

kulturnim događajima kao što su: izložba 

slika, književno veče, veče filma, teatra i 

televizije, pjesme i plesovi naroda BiH, 

koncerti narodne i zabavne muzike, 

prezentacija bh. kulinarstva, izložba ručnih 

radova, prezentacija turizma Bosne i Hercegovine, 

izložba dječijih crteža i ostalo. 

Ovdje ćemo navesti samo neka od 

imena kao što su: Hasija Borić, Bahrija 

Mujakić, Muhamed Ćejvan-Aki, Biljana 

Žakula, Meša Bajrić, Enes Mundžić i ostali. 

Posebnu pažnju i veliki broj posjetilaca 

je privukla prezentacija bh. turizma 

(8. aprila). Uvodnu riječ su održali g. Sead 

Maslo, ambasador BiH u Danskoj, i Murat 

Ćorić, predsjednik Gradskog vijeća Mostara. 

Prezentacija je priređena u saradnji 

Ambasade BiH u Danskoj, BKC i Turističke 

zajednice Hercegovačko-neretvanjskog kantona. 

Prisustvovalo je i više uglednih gostiju 

iz BiH, Danske i drugih skandinavskih zemalja. 

Članice BKC Kopenhagen, koje takođe 

djeluju i pri BiH Savezu žena u Švedskoj, su 

od 12. do 14. aprila veoma uspješno prezentirale 

bh. kulinarstvo i ručne radove. 

BiH Savez žena u Švedskoj se uključio i 

kao donator ove manifestacije. 

Detaljnije: www.dankubih.dk 

Dana 17. aprila Grad Helsingborg je 

u Koncertnoj dvorani u Helsingborgu 

organizovao jednodnevni 

aranžman, gdje su se svojom kulturom 

i tradicijom predstavili zajedno švedska 

udruženja i drugi narodi koji žive u Helsingborgu. 

U interesantnom i raznolikom spletu igara, 

pjesme, poezije i izložbe, predstavili su 

se između ostalih Samiska kulturförening, 

Poesisällskap, Folkdansensvänner Helsingborg, 

Kurdiska kulturhuset, Kroatiska, 

Makedonska och Rinia ungdomsförening. 

Kao i do sada, društvo BH Žena 2000 

Helsingborg se predstavilo izložbom bosanskih 

rukotvorina, staro i novo na istom 

prostoru. 

Slike Enise Grozdanić su privukle posebnu 

pažnju naših domaćina. 

Interesantna je bila prezentacija Turistička 

ponuda BiH. Film o ljepotama BiH 

je prikazivan cijelo vrijeme: stari gradovi, 

rijeke, mostovi, planine, jezera, more… 

Djevojke Amna i Mela u ulozi ”domaćica” 

u lijepim bosanskim nošnjama su najavile 

program i pomagale prisutnim gostima. I 

one su bile dio ljepote sa podneblja BiH. 

Aplauze i divljenje su izazvali ”mali 

muzičari” Renato i Deni Dragić, te Denis 

M. koji su svirali na sintisajzeru i saksofonu. 

Svoj nastup su završili pjesmom Sarajevo 

ljubavi moja. 

Kao i uvijek izazvali su masu suza kod 

prisutnih gledalaca, a organizatori odali priznanje 

našem udruženju BH Žena 2000 na 

angažovanju i dobroj prezentaciji. (S.B.) 

18

Humanitarna 

novčana pomoć 

za 14-godišnju Anelu Fajković iz Dubrave kod Bosanske 

Gradiške koja boluje od akutne leukemije 

PIŠE: JASNA PERIĆ 

Na kulturno-zabavnoj večeri u Kalmaru 

25.9.2004. je od dobrovoljnih 

priloga prikupljeno 8,860 kr i od prodaje 

lutrija 2,840 kr. U akciji su učestvovali 

naši građani koji žive u Kalmaru i okolini 

Kalmara. Zatim je u Tingsrydu prikupljeno 

još 6,920 kr. 

Svu prikupljenu novčanu pomoć je lično 

uručio Nijaz Raković iz Tingsryda. 

KALMAR I OKOLINA: 

1. Agančić Sanela, 50 kr 

2. Alekić Mirsad, 100 kr 

3. Aličković Senka, 20 kr 

4. Alić Amir, 100 kr 

5. Alić Ernad, 100 kr 

6. Alidžanović Amila, 50 kr 

7. Alidžanović Enisa, 40 kr 

8. Ališić Silvana, 50 kr 

9. Arnautović Jasminko, 50 kr 

10. Bajraktarević Nermin, 100 kr 

11. Bajramović Enesa, 20 kr 

12. Bećirović Emir i Senada, 100 kr 

13. Begović Namko, 100 kr 

14. Beharić Jasmin, 100 kr 

15. Beharić Jasmina, 100 kr 

16. Beharić Mirsada, 100 kr 

17. Beharić Mujo, 100 kr 

18. Behlulović Branka, 50 kr 

19. Bundić Hasnija, 50 kr 

20. Burić Fadil, 100 kr 

21. Curkić Almir, 100 kr 

22. Delić Ismeta, 20 kr 

23. Delkić Dina, 50 kr 

24. Dika i Rasima, 100 kr 

25. Drinčić Edin, 40 kr 

26. Fazlinović Senida, 50 kr 

27. Filović Reuf i Sabiha, 100 kr 

28. Gozić Jusuf i Božana, 100 kr 

29. Habul Emir, 100 kr 

30. Habul Zlata, 100 kr 

31. Hadžalić Adnan i Ruža, 100 kr 

32. Hadžialić Mesudija, 50 kr 

33. Hadžiselimović Belma, 50 kr 

34. Hajić Halid, 100 kr 

35. Halili Denisa, 30 kr 

36. Hatić Fikret i Amira, 100 kr 

37. Hodžić Ferid, 100 kr 

38. Hodžić Hasan i Rahima, 100 kr 

39. Hodžić Jasmin i Merima, 100 kr 

40. Hodžić Saida, 40 kr 

41. Huseinović Šaha, 50 kr 

42. Ikanović Hatemina, 100 kr 

43. Ikanović Jasmina, 100 kr 

44. Imamović Elvira, 100 kr 

45. Imamović Emira, 100 kr 

46. Jakupović Mustafa i Edina, 100 kr 

47. Jašarević Fatima, 20 kr 

48. Jašarević Sanel, 40 kr 

49. Jusić Amir i Sanela, 100 kr 

50. Kadić Samir, 100 kr 

51. Kadrić Vedrana, 40 kr 

52. Kaharević Suad i Sabina, 100 kr 

53. Karamehmedović Alan, 20 kr 

54. Karamehmedović Senad i Alina, 100 kr 

55. Kljajić Aida, 50 kr 

56. Kubašić Ajša, 20 kr 

57. Kuduzović Fuad i Nura, 100 kr 

58. Lakić Senada, 50 kr 

59. Lelić Elvisa, 100 kr 

60. Lelić Kemal, 100 kr 

61. Lelić Mila, 100 kr 

62. Lelić Muhamed i Jasminka, 100 kr 

63. Lelić Sevleta, 100 kr 

64. Marković Gordana, 50 kr 

65. Mašić Edin i Minka, 100 kr 

66. Mašić Senada, 50 kr 

67. Medić Jasminka, 100 kr 

68. Meheti Martin, 20 kr 

69. Mehmedović Senad i Nermina, 100 kr 

70. Mujić Nisvet i Sabiha, 100 kr 

71. Mutilović Jasmin Mubera, 100 kr 

72. Nadarević Ramo, 50 kr 

73. Nadarević Sabina, 50 kr 

74. Obradovac Ajiša, 100 kr 

75. Obradovac Faruk i Nada, 200 kr 

76. Okanović Sabina, 50 kr 

77. Okanović Sedžida, 50 kr 

78. Omić Sadik, 100 kr 

79. Perić Jasmin i Lejla, 100 kr 

80. Perić Jasna, 100 kr 

81. Perić Sanel, 100 kr 

82. Petrović Mirsada, 100 kr 

83. Picar Mersad, 20 kr 

84. Samardžić Suad i Amira, 100 kr 

85. Sandžaka Vahida, 100 kr 

86. Sarač Fikreta, 100 kr 

87. Sejdić Zelkida, 100 kr 

88. Sejdin Ibrahim i Amela, 200 kr 

89. Senada, Ismeta, 20 kr 

90. Sipić Hata, 20 kr 

91. Sjanić Suzana, 100 kr 

92. Smajić Irman, 100 kr 

93. Smajlović Mesud, 100 kr 

94. Suljić Džemila, 30 kr 

95. Šefket, 20 kr 

96. Šerifović Amila, 50 kr 

97. Šuškić Amar, 100 kr 

98. Talić Amila, 100 kr 

99. Tatarević Fehim, 100 kr 

100. Tatarević Muhamed i Amira, 100 kr 

101. Tatarević Šefka, 100 kr 

102. Trčić Sabiha, 20 kr 

103. Tuzlo Fatima, 50 kr 

104. Vehabović Semira, 40 kr 

105. Vrbanjac Ernad i Merisa, 100 kr 

106. Vrbanjac Ismet, 100 kr 

107. Vrebac Dario, 100 kr 

108. Vučkić Mina i Fata, 150 kr 

109. Vučkić Senad i Ferisa, 100 kr 

110. Vuković Dušanka, 80 kr 

111. Zubanović Milada, 40 kr 

112. Zubanović Samir i Almir, 100 kr 

Dobrovoljnim prilogom je prikupljeno 

8,860 kr, a prodajom lutrija 2,840 kr. Sveukupno: 

11,700 kr. 

TINGSRYD: 

1. Alagić Ismeta, 500 kr 

2. Alagić Sulja, 150 kr 

3. Bećirević Elmedin, 100 kr 

4. Bajrić Fadil, 100 kr 

5. Bajrić Hida, 100 kr 

6. Bukvić Ajša, 200 kr 

7. Čaić Ramiza, 100 kr 

8. Čatak Edin, 100 kr 

9. Dizdarević Merzuk, 200 kr 

10. Fajković Kasim, 1,000 kr 

11. Fajković Ervin, 50 euro 

12. Gerzić Enes, 100 kr 

13. Hadić Jasmin, 100 kr 

14. Hadić Eso, 20 kr 

15. Ismajlovski Kamber, 100 kr 

16. Ibričić Sejo, 150 kr 

17. Karaga Ishak, 500 kr 

18. Karaga Muharem, 200 kr 

19. Karaga Sadin, 200 kr 

20. Karajković Emso, 100 kr 

21. Mujanović Agan, 100 kr 

22. Nezirević Hamid, 100 kr 

23. Osmanbašić Enes, 300 kr 

24. Osmanbašić Mirso 100 kr 

25. Osmanbašić Senad, 100 kr 

26. Omer Ćajko, 100 kr 

27. Omer Mehdija, 100 kr 

28. Ramić Velida, 100 kr 

29. Raković Nijaz, 500 kr 

30. Raković Mehmed, 200 kr 

31. Raković Merima, 200 kr 

32. Sedić Midho, 500 kr 

Ukupno: 6,920 kr 



19

LJEPOTA: KOSA 

Retro prije svega 

Šta je trend a što nije, najteže je odlučiti kada 

je o kosi riječ. Nosi se i duga i kratka, kovrčava, 

ravna, šišana stepenasto, sa šiškama ili bez, s 

ukosnicama ili bez njih… Pa ipak, samo jedan 

ženski pogled je dovoljan da odmah prepozna 

je li frizura u modi ili nije… 

Duga, vrlo kovrčava kosa je prava 

suprotnost već neko vrijeme važećim 

modnim frizurama. Naravno, prvo je 

potreban minival, a zatim se oblikuje 

prstima da bi bila što bujnija. 

‣ Kontrast: u gornjem dijelu 

glave kosa je čvrsto stegnuta 

i glatka, dok je donji dio repa 

razbarušen. 

Trend povratka u pedesete 

nije mimoišao ni frizure. Da 

biste napravili ovakvu frizuru, 

neophodno je imati poludugu 

kosu jednake dužine. Još dok 

je kosa mokra, valja je podijeliti 

stazom sa strane, pa uviti 

uvijačima srednje veličine. Kad 

se osuši, izgledaće prirodno 

valovita i zato je treba samo 

pročešljati prstima. Može i smeđa, 

ali kosa obojena pepeljasto 

ili u nijansama zlatne će bolje 

pristajati ovoj frizuri. 

Čvrsto zategnuta duga kosa 

u bogati rep pristaje svim tipovima 

kose, a posebno je dobar 

za gustu kosu. Jedan pramen se 

odvaja i njime omota rep. 

‣ Stepenasto ošišana kosa se 

može svezati u labavi rep, s 

izvučenim slobodnim pramenovima 

oko lica. 

‣ U retro stilu, poput sufražetkinja, 

i ova poluduga frizura 

je jednake dužine s vrlo blagim 

uvojcima. Zbog kovrča koje 

padaju jedne na drugu kosa izgleda 

kao da je različite dužine, 

a to joj daje prirodnost. 

Izuzetno kratke frizure kojima 

se želi naglasiti tip androgene, 

moćne i samosvjesne žene. 

Da bi se to postiglo, kosa se 

češlja od čela prema natrag i uz 

pomoć gela priljubi uz glavu. 

Očekivani učinak će izostati ako 

kosa nije znalački ošišana. 

Za opšte informacije o socijalnom 

osiguranju (npr. dječiji 

dodatak, stambeni dodatak 

i nadoknade za vrijeme bolovanja) 

na Vašem jeziku: 

bosanski/hrvatski/srpski: 

0771-55 21 51 

arapski: 0771-55 21 54 

perzijski: 0771-55 21 53 

španski: 0771-55 21 52 

Umjesto starih pozivnih 0611-, 

uvedeni su novi brojevi telefona 

0771-, za odgovarajuće 

jezike. 

Projekat traje do 30. juna, 

a radi se na tome da se od EU 

Jezički centar 

dobije potpora za isti do kraja 

godine. 

Vođa projekta Ewa Sandeheim 

pokušava povezati više 

ustanova i preduzeća s projektom. 

Språkcenter – flerspråkig kundtjänst 

har nytt telefonnummer. 

Den som ringer de gamla 0611- 

numren kommer att mötas av 

en hänvisning till det nya numret 

0771- på respektive språk. 

Presskontakt: 

Henriette Johansson, informationsstrateg 

tfn: 023-66 99 206 

mobil: 070-388 92 06 



ZDRAVLJE 

B-kompleks za um i ten 

Vitamini B skupine su dragocjeni za zdravlje pod uslovom 

da ih uzimamo u odgovarajućim količinama 

Za dobro pamćenje 

VITAMIN B1 ILI TIAMIN. Neophodan 

je u procesu metabolizma šećera, 

kao i za funkcionisanje mišića i 

nervnog sistema. Nedostatak vitamina 

B1 može izazvati bolest zvanu 

beri-beri, poremećaj apetita i probavne 

smetnje (npr. začep), smanjiti 

pamćenje i izazvati nesanicu, klonulost 

i razdražljivost. 

Smanjeni unos i povećana potreba 

za ovim vitaminom česta je 

kod osoba koje konzumiraju dosta 

alkohola. Ovaj vitamin se prirodno 

razgrađuje i ne zadržava se u tijelu, 

već se izlučuje mokraćom. Zato ga 

možete uzimati svakodnevno. 

DNEVNA DOZA: 1,1 mg 

TRUDNICE: 1,6 mg 

Za lijepu kožu 

VITAMIN B2 ILI RIBOFLAVIN. Pomaže 

u pretvaranju bjelančevina, masti i 

šećera u energiju. Važan je za rast i 

razvitak organa. Kao antioksidant 

štiti kožu, sluznice i oči. Nedostatak 

vitamina B2 očituje se oštećenjima i 

promjenama kože i sluznica, sušenjem 

i pucanjem usana te konjunktivitisom 

i keratitisom, zbog čega oči pojačano 

suze i smeta im svjetlo. 



Za zdravu krv 

VITAMIN B11 ILI FOLNA KISELINA. 

Aktivno sudjeluje u stvaranju i obnovi 

crvenih krvnih zrnaca, sluznice 

i nervnih ćelija. Kod žena koje puše 

i uzimaju kontracepcijsku pilulu, u 

trudnoći može nastupiti ozbiljan 

manjak ovog vitamina. 

DNEVNA DOZA: 180 μg (mikrograma) 


TRUDNICE: 400 μg 

Za raspoloženje 

VITAMIN B6 ILI PIRIDOKSIN. Aktivira 

sintezu serotonina, materije koja 

reguliše raspoloženje i osjećaj gladi. 

Sudjeluje i u metabolizmu magnezija. 

Njegov nedostatak može izazvati 

brojne poteškoće: umor, mučninu, 

gubitak težine, seboreju kože, grčeve 

kod male djece, poremećaj rasta i 

slabokrvnost (anemiju). 



Za obnovu tkiva 

VITAMIN B12 ILI KOBOLAMIN. 

Odgovoran je za stvaranje crvenih 

krvnih zrnaca, ali i drugih ćelija i tkiva, 

a osobito za obnavljanje koštane 

srži. Važan je za kožu i rad nervnog 

sistema. Nedostatak ovog vitamina 

dovodi do smanjenja broja crvenih 

krvnih zrnaca, odnosno stanja koje 

se naziva perniciozna anemija te do 

neuroloških bolesti sa poremećajima 

hoda i vida. 

DNEVNA DOZA: 2,0 μg 


TRUDNICE: 2,6 μg 

Za zdrav metabolizam 

VITAMIN B3 ILI NIJACIN (nikotinska 

kiselina). Kao i B2, sudjeluje u metabolizmu 

bjelančevina, šećera i masti 

u organizmu. Pridonosi ”ćelijskom 

disanju” i važan je za prijenos nervnih 

podražaja. U vrlo velikim dozama 

pomaže u snižavanju povećanog 

kolesterola u krvi. Sprječava pelagru, 

bolest koja se očituje crvenilom i 

svrbežom kože. Manjak vitamina B3 

očituje se umorom, ali je vrlo rijedak. 

Najčešće nastupa kao posljedica 

dugotrajne vegetarijanske ishrane, 

alkoholizma i prevelikih doza nekih 

lijekova. 

DNEVNA DOZA: 15 mg 

TRUDNICE: 20 mg 

Za lijepu kosu 

VITAMIN B8 ILI BIOTIN ublažava 

seboreju lica i vlasišta. Zajedno sa 

vitaminom B6 donekle usporava 

ispadanje kose te sprječava pucanje 

kose i noktiju. Nedostatak je rijedak, 

a uzrokuje kožne promjene i akne, 

upalu jezika, pucanje noktiju i kose, 

te rjeđe bol u mišićima i depresivna 

stanja. Vitamin B8 stvaraju u organizmu 

i crijevne bakterije. 

DNEVNA DOZA: 150-200 μg 

TRUDNICE: 300 μg 

Za otpornost 

VITAMIN B5 ILI PANTOTENSKA 

KISELINA. Pridonosi stvaranju nekih 

hormona i možda pomaže kod 

nekih promjena kostiju i zglobova. 

Prema nekim istraživanjima, čini se 

da pomaže i u borbi protiv infekcija. 

Primjenjuje se u liječenju ispadanja 

kose, ali uspjeh nije potvrđen, a 

neki smatraju da pomaže i u bržem 

zalječenju rana. Zbog relaksirajućeg 

učinka, može se takođe reći da ovaj 

vitamin donekle ublažava stres. 

Nedostatak je vrlo rijedak, jer se vitamin 

B5 nalazi u brojnim namirnicama, 

a već postoji i u organizmu. 

DNEVNA DOZA: 4 do 7 mg 

TRUDNICE: 0,3 mg 

21

LJEPOTA I ZDRAVLJE 

15 recepata za 

oporavak kože poslije zime 

Zimske temperature, premalo prirodnog svjetla, suhi zrak zatvorenih 

prostora… Koža je dosta trpila, vrijeme je za oporavak. 

Odgovarajuća ishrana i njega će joj brzo vratiti sjaj. 

1Obilan doručak 

U proljeće se više nego ikad želimo riješiti 

suvišnih kilograma, ali to ne znači da je 

proljeće vrijeme gladovanja. Hladnoća i 

zimski virusi su iscrpili organizam. Treba 

mu oporavak, a za to je najbolja okrjepljujuća 

ishrana. To ne znači i neizbježan unos 

suvišnih kalorija. 

Bez obzira na to imate li višak kilograma 

ili ste zadovoljni svojom figurom, doručak 

i dalje ostaje najvažniji dnevni obrok. Ako 

ste od onih koji ujutro ”ne mogu jesti”, 

znajte da je tome kriv mozak koji poruku 

o osjećaju gladi šalje tek 45 minuta nakon 

buđenja. Zato ustanite malo ranije. Isplati 

se doručkovati, jer ćete tako izbjeći napade 

gladi koji vas tokom dana tjeraju na bezglavu 

potragu za čokoladom, napolitankama, 

slanim štapićima… Najbolji doručak 

Odlučite se za mlijeko ili jogurt, jer sadrže 

bjelančevine, kalcij i vitamine A i B; integralni 

hljeb ili keksi sadrže skrob, vlakna i 

bjelančevine; svježe voće ili voćni sok osiguravaju 

vam vitamin C i dragocjenu vodu. 

2Vlažnost i zaštita 

Poznato je da kvadratni metar kože za jedan 

sat izgubi 5 mg vode. Zato je važno 

tu količinu nadoknaditi dnevnom njegom. 

Osim UV zraka, koje prodiru u dublje slojeve 

kože, i obično dnevno svjetlo pokreće 

biohemijske procese sa posljedicom pre- 

15 enkla tips för hudåterhämtning efter 

vinter 

ranog starenja i slabljenja prirodne sposobnosti 

proizvodnje elastina i kolagena neophodnih 

za elastičnost i čvrstoću kože. 

Pravi odgovori su kreme koje sadrže 

koenzim Q10, najjači antioksidant čije je 

djelovanje poznato gotovo pet desetljeća 

i, nešto mlađi, koenzim R (Nivea Visage) 

te sfingolipide (Vichy Nutrologie) koji u 

središtu epiderme podstiču proces stvaranja 

lipida dragocjenih za zadržavanje vlažnosti 

u tkivu kože. Ne zaboravite ni to da su UVA 

i UVB filteri dragocjeni sastojci dnevnih 

krema. 

3Mazite tijelo 

Zarobljena čarapama, farmerkama i debelim 

vestama, koža tijela je cijele zime teško 

dolazila do kiseonika. Iako koža preko 

svog površinskog sloja ne diše, upravo taj 

sloj, sastavljen od odumrlih ćelija, otežava 

proces koji se odvija u dubljim slojevima 

– dotok kiseonika u ćelije. Koža zato postaje 

neugodno gruba, ljušti se i gubi sjaj. Za 

sjaj i mehkoću je dovoljan jedan peeling 

sedmično. 

Sredstvom za peeling tijela najprije istrljajte 

suhu kožu peta, koljena i lakata. 

Navlažite zatim kožu cijelog tijela i nježnim 

kružnim pokretima se izmasirajte, od 

gležnjeva, preko bedara i stražnjice, sve do 

ramena. Ne trljajte jako jer će peeling i bez 

trljanja, a to znači nadraživanja kože, obaviti 

svoju zadaću. Isperite kožu mlakom vodom 

i dobro je osušite. U suhu kožu umasirajte 

hidratantno mlijeko ili kremu. Ne vjerujete 

da je to dovoljno za vašu ”krokodilsku” 

kožu Potražite u parfimeriji uzorak peelinga 

za tijelo i nakon prvog tretmana će vaše 

sumnje nestati (Decleor Creme Exfoliante). 

4Japanska kupka za opuštanje 

Stres, umor, tjelesna otpornost oslabljena 

zimom i nedostatkom svjetla… Posljedice 

su neizbježne. Najbolji način opuštanja je 

kupka koja nas vraća u ”stanje fetusa” kad 

smo zaštićeni bezbrižno plutali u majčinoj 

utrobi. Zato dan završite isprobavajući blagodati 

”japanske kupke”. Počnite trljanjem 

suhog tijela ručnikom, istuširajte se, a zatim 

na desetak minuta uronite u kadu. Nakon 

toga, osiguran vam je okrjepljujući san. 

5Korisne masnoće 

Namjeravate se do ljeta riješiti svih dodatnih 

centimetara koje ste nakupili tokom 

zime Iz ishrane ste izbacili sve masnoće 

Ne pretjerujte s tim! Postoje i korisne 

masnoće, a sadrže ih biljna ulja, u prvom 

redu maslinovo ulje koje svakodnevno 

koristite u pripremi sirove i kuhane hrane. 

Dovoljne su dvije kašike dnevno. 

6Kupanje na svjetlu 

Lakše se budite nego zimi Normalno da 

je tako, jer vas budi prirodno jutarnje svjetlo. 

Iskoristite duže proljetne dane i kad god 

možete boravite na otvorenom. Osim što 

ćete udisati čisti zrak, dnevno svjetlo će vam 

pomoći protiv umora i depresije. Ne zaboravite 

ni to da prirodno, sunčevo svjetlo 

podstiče sintezu vitamina D u koži. 

7Juhe za zdravlje i ljepotu 

Juhe donose tijelu dragocjenu vodu (250 ml 

po jednom tanjuru) i vitamine, a imaju malu 

energetsku vrijednost (svega 50 kalorija po 

tanjuru). Istraživanja pokazuju da su osobe 

koji jedu dosta juhe u boljoj tjelesnoj formi, 

a uz to im ne prijeti debljanje. Pripremajte 

juhe od povrća koje možete jesti i hladne. 

8Opskrbite se vitaminom C 

To je vitamin energije, odlična pomoć protiv 

umora, prehlada i alergija. Obogatite 

ishranu namirnicama koje ga sadrže ili 

ga dodajte svakodnevnoj ishrani u obliku 

tableta. 

Proizvođači kozmetičkih preparata su 

pronašli način kako kremama dodati vitamin 

C u stabilnom obliku. Taj sastojak 

poboljšava otpornost kože na sve štetne faktore, 

štiti je od slobodnih radikala i podstiče 

proces obnove (Garnier Synergie C, Phyris 

Phyto Active, Gatineau Activ Eclat C). 

9Zaštitite usne 

Ne zaboravite da taj nježni dio lica, osim 

od hladnoće, treba štititi i od sunca. U 

koži usana nema žlijezda lojnica, koje luče 

sebum i time stvaraju površinski zaštitni 

sloj. Osim toga, govorom i disanjem dodatno 

podstičemo isušivanje kože usana. 

Ako još imamo naviku vlažiti usne jezikom, 

isušivanje i pucanje su neizbježni. Dakle, 

više puta dnevno prijeđite preko usana 

zaštitnim balzamom (Labello, Rosal). Koristite 

mat, kremasti ruž, jer supersjajni 



uževi vrlo često prekomjerno isušuju usne. 

Kremasti ruževi obogaćeni su hidratantnim 

i zaštitnim sastojcima (Le Rouge Clarins). 

10 

Njegujte stopala 

Svakim korakom opterećujemo taj mali dio 

tijela koji podnosi cijelu našu težinu. Osim 

toga, stopalima uveliko prijeti otežana 

cirkulacija, a posljedica je suha, zadebljala 

koža. Zato svakog jutra i večeri, nakon 

tuširanja, nježno ali odlučno masirajte stopala 

hranjivom ili hidratantnom kremom. 

Masažu počnite na palcima, a završite na 

gležnjevima. 

Ako to ponavljate svaki dan, ubrzaćete 

cirkulaciju, spriječiti isušivanje, a time 

znatno usporiti stvaranje zadebljale kože 

na stopalima. Za temeljnu njegu i pedikuru 

će vam, u tom slučaju, biti dovoljno 

pola sata jednom mjesečno: noge uronite u 

mlaku vodu sa specijalnom soli ili pjenom, 

pa kamenom plovućcem ostružite tvrdu 

kožu. Zatim uredite nokte i vaša stopala su 

spremna za proljetni korak. 

11 

Masirajte ruke 

Vrat i ruke su dijelovi tijela koji prvi počnu 

otvoreno pokazivati koliko vam je godina. 

Ruke su stalno izložene brojnim štetnim 

učincima pa se koža ruku lahko isuši. Uz to 

i brzo gubi prirodnu odbrambenu sposobnost, 

tako da se osim bora i borica javljaju i 

tamne mrlje pigmenta. Zato nakon svakog 

pranja umasirajte u kožu ruku hidratantnu 

i zaštitnu kremu (Trend). Navečer nanosite 

kremu za ruke bogatijeg sastava, jer sadrži 

sastojke koji će spriječiti stvaranje pjegica i 

mrlja (Collistar, Christian Dior, Lancaster, 

Decleor). 

12 

Spriječite suvišni sjaj 

Masnu ili kombinovanu kožu je lahko prepoznati, 

a njen sjaj je teško prikriti samo 

puderom. Navika redovitog čišćenja je 

neizostavan dio brige o koži, ali neće dati dobre 

rezultate ako se ne koriste odgovarajući 

proizvodi. 

Najveća greška je pokušati spriječiti 

suvišni sjaj sredstvima koja prekomjerno 

isušuju kožu. Ti proizvodi će na površinu 

izvući još veći sjaj jer vrlo često isušuju 

samo gornji sloj kože. Zbog toga do žlijezda 

lojnica u koži stiže znak za uzbunu: zaštitni 

sloj sebuma na površini je uništen! Lojnice 

se trude nadoknaditi taj nedostatak pa luče 

veću količinu sebuma, a tada je neizbježan 

neželjeni sjaj. 

Treba, dakle, nježno ali temeljito uspostaviti 

ravnotežu lučenja, odgovarajućim 

proizvodima koji na površini kože ne ostavljaju 

sjajni sloj. Zabranjena je upotreba 

tonika i losiona s alkoholom. Hidratantne 

kreme sa biljnim ekstraktima i esencijalnim 

uljima su najbolja pomoć koži (Biotherm 

Age Fitness, Shiseido The Skincare, Lancaster 

Skin Pure). 

14 

Ukrotite kosu 

Kao u kozmetičkom salonu 

13 Suvišni elektricitet u kosi nije isključivo zimski 

problem. Javlja se i u proljeće, kad više 

boravimo na otvorenom ili u želji za promjenom 

isprobamo novi šampon. A tada 

svježe ošišanu kosu ne uspijevamo ukrotiti. 

Dovoljan je jedan potez češljem i već svaka 

dlaka strši u svom smjeru! Najbolje rješenje 

je izbjegavati šampone koji previše isušuju 

i koristiti kremaste šampone obogaćene 

hranjivim sastojcima. Svakako izbjegavajte 

isušivanje kose električnim sušilom: toplinu 

zraka iz sušila podesite na umjerenu ili sasvim 

nisku. 

Nakon svakog pranja na kosu nanosite 

regenerator. Sprejovi koji kosu štite od 

UV zraka ujedno sprječavaju nakupljanje 

suvišnog elektriciteta u kosi (L’Oreal Kerastase 

Voile Protecteur). 

Ako nemate posebnih problema s kožom 

(akne, kuperoza, proširene pore…) pa 

niste prisiljeni jednom mjesečno odlaziti 

kozmetičarki, priuštite sebi kod kuće mali 

ali redovni kozmetički tretman. Sastoji 

se od temeljnog čišćenja lica uobičajenim 

mlijekom ili kremom, dodatnog čišćenja 

i osvježenja tonikom te parne kupke koja 

će proširiti pore, pomoći da iz njih iziđu 

nečistoće i otvoriti put intenzivnijoj njezi u 

obliku maske i kreme. Oslobođena od mrtvih 

ćelija, koža će dobiti svježu boju, sjaj i 

novi podsticaj za obnavljanje. 

15 

Udobnost prije svega 

Neugodni osjećaj težine, otekli zglobovi, bol 

Kupka će vam 

pomoći da 

zaboravite 

brige i obaveze 

u nogama… Ako su to problemi koji su vas 

mučili prošlog proljeća, sigurno i ove godine 

zabrinuto očekujete prve tople dane. 

Nemate li posebno izraženih zdravstvenih 

tegoba, tada je vjerojatno riječ o posljedicama 

otežane cirkulacije u nogama. 

Pomoći će redovno vježbanje ili bavljenje 

sportom, pravilna ishrana i dovoljno 

tečnosti – ali samo ako uz sve to pripazite 

na odjeću i obuću. Znate li da su pripijena 

odjeća (hlače i donje rublje), stegnuti remeni 

i visoke potpetice najveći neprijatelji 

pravilnog optoka krvi Obnovite garderobu 

i promijenite navike odijevanja. Osnovno 

pravilo pri izboru neka glasi: udobnost prije 

svega. 



23

KULTURA 

Žensko 

Uz odobrenje bh. književnice Bisere 

Suljić-Boškailo objavljujemo, 

specijalno za čitaoce lista Žena, 

kraći izvod iz njene nove knjige 

Suđenici 

Jednoga dana dođoše, Ajku da zaprose, 

prosci iz daleka. Iz čuvene kuće 

Eminovića. Ne bi bogatije kuće na 

cijeloj Pešteri. Po prvi put ne spomenu proscima 

majka Aiša Ajkine nedovršene ćilime 

i mladost. 

– Popričat ću s kćerkom i porodicom, 

pa ako im bude suđeno… – procijedi ona 

nekako kroz zube. 

Nije mogla od sreće čekati da goste isprati, 

i da Ajki sretna poleti. Da je samo 

znala šta suđeno bi! Da je samo Ajka znala, 

ne bi ona jadna tako tiho i bezbrižno treći 

ćilim tkala! Da je samo znala… 

– Dragi Bože! Da li si se baš tako igbali 

rodila! Takva kuća! Hiljadu godina još da 

tražiš nećeš naći takve kuće. 

– Majko, hoću da vidim prvo momka… 

Kad prosci, po drugi put, dođoše majka 

im reče šta djevojka traži. Pogledaše se. A 

majka se, Ajkinog zahtjeva, sad kao zasrami, 

i pognuvši glavu ne vidje, šta vidjeti morade. 

To iskoristi prvi prosac, taj stari lisac, i 

brzo se snađe, te podržavajući četvrtastom, 

žilavom rukom koštunjavu bradu, da mu 

slučajno ne bi zadrhtila i izdala ga, povika, 

čak i nekako veselo: 

– Kad ona to traži… Uradićemo tako. 

Dovest ćemo joj momka. Pa neka se djeca 

vide i begenišu. 

Otišli su kao popareni. 

– Šta ćemo sad Onoj ljepoti, onoj vili, 

on nije… – izusti drugi prosac, dok su zamicali 

klisurom. 

– Auh jazuka! – dodade sad hrabrije 

treći. 

– Baš šteta! Onakva vila…! – potpomože 

četvrti. 

– Stanite ljudi! – povika prvi prosac, 

prije nego četvrti dovrši misao, a i ostali 

išta stigoše reći, uz onaj njegov osmjeh koji 

je očekivao jedino podršku njegovoj namjeri. 

– Što joj njega moramo dovesti! Dovest 

ćemo joj mog Nezira. A kad nam jednom 

prag preskoči, i da je najveća rugoba 

na svijetu, neće se imati kud više vratiti. 

Urađenom poslu, mahane nema… 


Med tillåtelse av Bisera Boškailo, publicerar 

vi ett kortare urval från hennes nya 

bok Suđenici. 

A Nezir lijep. Diči ga snaga orla, a oko sokola. 

Kad ga Ajka ugleda, sva uzdrhta. A koja 

ne bi pred njim zaklecala! 

– Biću tvoja – prošaputala je stidno. I 

tako mu se rekla. 

Nezir proguta pljuvačku i pognu glavu. 

Kako bi najradije sad u zemlju potonuo, 

kako bi sad se u nebesa ispario! Kako bi joj 

samo rado istinu rekao! No, ne moga to ni 

on uraditi. Starijih bi i za njega sveta. 

Pogledao je još jednom to mlado prelijepo 

lice. Zamalo da joj ne reče. Ne čini to, Nezire. 

Krv možeš zamjesti – kao da ču, i umjesto da 

joj kaže šta je čeka, on žurno izjuri iz njene 

djevojačke sobe, ostavljajući je da, dok ne 

dođe zakazano vrijeme, kroz prozor gleda 

prelijepa proljetna prostranstva. 

* * * 

I dođe zakazano vrijeme. Zakazani dan. 

Odvede sretnu Ajku stoijedan svat. Uzrujan 

je bio njen pogled ispod crvenog vela dok 

je svadbenicima ponosna dvorila, budna ga 

sanjajući. Njegov stas, njegovo prelijepo lice, 

oči… A kada bi joj taj crveni veo dodirnuo 

usne, zadrhtala bi kao da su je dodirnule 

njegove usne, i ruke njegove bi osjetila na 

grudima umjesto jeleka, dok joj je po tijelu 

ispod kata od leda ”dikse pa vidi” gmizala 

draž… 

Kada će je više pustiti noćas! Kada će je 

više povesti njemu – u đerdek – pitala se i 

dvorila sve nemirnije. – Pred zoru, kad se 

i najhorniji igrači zasite igre, povest će me 

– tješila se. 

U đerdek će je uvesti, vrata zaključati, 

ispred njih zapjevati: 

– Sabah me mori, sabah me mori, sabah 

me mori, glava me boli. Tuđin me mami, 

tuđin me mami, tuđin me mami iz tuđe 

zemlje… 

Gasuljica je ckiljila. Sobičak je mirisao 

na dunje. Uvele su je jenđe. Pogled joj je bio 

spušten. Da žene ne bi primijetile, da joj u 

oku ne bi toliku žudnju i sreću vidjele. 

Tek kada su se vrata za jenđama zatvorila, 

brava zaškljocala, pjesma razlegnula, 

pogledala ga je ka krevetu. Vezena prostrta 

postelja čekala je prve kapi. Stajao je kraj 

prozora. Ne! To nije on! Nije to onaj njen 

Nezir! Ne, to sitno tijelo nije njegovo! 

– Ko si ti – zajapila je. 

Okrenuo se: 

– Ja sam tvoj suđenik. 

– Ti! Ni moji komadi te neće! – vrisnula 

je i sručila se na pod. 

– Ja sam tvoj, i ti si moja, htjela ti ili ne 


Aaron Gritzka: The Caged Bird, 2004. 

htjela. 

Bože! I nju ta sudbina snađe. Da li je išta 

ružnije mogla naći: hem mršav, hem mali, 

hem žmirav. Zakukala bi najradije iz sveg 

glasa. Vrisnula bi do neba. Ali… Nije imala 

više snage. A i dobro je znala, da je niko njen 

sad neće čuti. Njoj pomoći više nema. Tiho 

je nad sudbinom svojom zaplakala. 

– Ja te ni mrtva neću – prošaputala je 

još jednom i zagnjurila glavu u svoje svilene 

dimije. 

…Okolo žute, okolo žute, unutra ljute… 

– pjevale su žene još žešće ispred njenih 

vrata. 

Jutro je tako te mladence zateklo. 

– Past će krv ako se vratiš – ubjeđivali 

su je. 

Ona ćuti. Niti jede, niti pije. Niti s kim 

progovora. Sjedi i tvrdo čeka. Ona je nešto 

odlučila. 

Poručiše joj za rod. Bijaše joj rodu teško. I 

krivo za tako podlu prevaru. Ali, Eminovići, 

bogami, i zaprijetiše: 

– Odavde je nećete ni mrtvu izvesti. Biće 

krvi do koljena, da se za sva vremena pamti 

i priča. Ovakva se kuća ne može tako lahko 

osramotiti. Pala joj je kašika u med… Pa i 

on nije nakaza. Pošten je, vrijedan, miran… 

Biće sretna i rahat sa njim. 

Tješila je i majka: 

– Jeste kćeri da su nas mučki prevarili, ali 

šta ćemo sad. Tu je – što je. Takva ti je sudbina. 

Bio ti on suđen i tu se ne može ništa 

više promijenit. Možeš samo krv zamest. Ti 

znaš šta sve biva… Osveta je kurvina rabota. 

Sjećaš li se Nevjestinog polja Tu je stotine 

izginulo… Da se za sva vremena priča i 

pamti. 

Osta Ajka. 

Ne iz straha, ne… Ne neeee… 

25

KULTURA 

PIŠE: VAHIDA ŠEREMET 

Kontinuitet bosančice 

Povelja Kulina bana iz 1189. godine 

je krunski je svjedok postojanja bosanske države 

i već izgrađenog stila u sferi pismenosti 

Povelja Kulina bana od 29. avgusta 1189. pisana latinskim jezikom i pismom 

i bosanskim jezikom i pismom 

Urkund av den bosniska fursten Kulin 

Ban från den 29 augusti 1189, på både 

latinska och bosniska språken och alfabeter 

(latin och bosančica), är kronvittne 

för den bosniska statligheten och redan 

utvecklad skrivstil. 

Naše bosanskohercegovačko kulturno 

bogatstvo je sadržano i u našem pismu 

srednjovjekovnom, u bosančici. 

U IX vijeku dvojica braće Ćirilo i Metodije 

iz okoline Soluna su udarili temelje slavenske 

pismenosti postavljanjem alfabeta 

koji su nazvali glagoljica. Cilj ovog pisma 

je bio da se širi misionarstvo, odnosno 

pokrštavanje slavenskih plemena, koji su 

tada bili višebožci, tako da i prvi prevod 

Biblije bio je na glagoljici. 

Učenik Ćirilov, Kliment Ohridski, tvorac 

je novog pisma ćirilice, čiji su korijeni uzeti 

iz grčkog alfabeta, pisma koje je bilo manje 

komplikovano u odnosu na glagoljicu i koje 

se brzo širilo iz Makedonije ka Srbiji, Bugarskoj, 

Rusiji, i nešto sporije ka Bosni. Prema 

naučnim spoznajama ćirilicu u Bosnu su 

donijeli Makedonci, direktnim ili indirektnim 

posredovanjem preko Zete. 

Na ovom tlu ovo se pismo modifikovalo 

prema vlastitim glasovnim potrebama u 

pismo, koje nosi naziv bosančica i koje je 

zadržano do danas. U nekom sredinama za 

ovo pismo se kaže begovica ili begovača, ali 

u suštini radi se o vrlo malim nijansama u 

bosanskom pismu. 

Najpoznatiji i najstariji dokument na 

ovom pismu je Povelja Kulina bana iz 1189. 

godine čiji se original još čuva u muzeju 

Ermitaž u St. Petersburgu (Lenjingrad). 

U tom periodu to je bilo važeće pismo 

u Bosni koje se upotrebljavalo u običnom 

životu, kao diplomatsko pismo, kao crkveno-vjersko 

pismo, u školstvu. Tragovi su 

sačuvani na stećcima i na njima su se i 

najduže zadržali. Do sedamnaestog stoljeća 

sreću se motivi na nadgrobnim spomenicima 

Bosanaca katoličke i pravoslavne vjeroispovijesti, 

dok kod muslimanske sve do 

devetnaestog stoljeća (u Sarajevu i oko Sarajeva). 

Na bosančici pisane su crkvene knjige iz 

perioda bogumilstva. Poslije za vrijeme osmanske 

vlasti bosanski franjevci služili su se 

bosančicom, a zadržana je i u kućama potomaka 

vlastelinskih porodica. 

Međutim, inkvizicija, koja je imala 

posebnu moć u srednjem vijeku i koja je 

zabranjivala bogumilstvo, imala je za posljedicu 

da je vrlo mali broj knjiga pisan 

bosančicom sačuvan iz tog perioda. 

Heretička Tajna knjiga čiji se prevod sa 

latinskog nalazi u Bečkoj Nacionalnoj biblioteci 

je nepobitan dokument o inkviziciji i 

zabrani bogumilstva, a time i bosančice kao 

26 List BiH Saveza žena u Švedskoj 


pisma. 

U toku su iskopavanja na Univerzitetu 

u Visokom za vrijeme 

Kulina bana. Ima vjerovanja da je 

to bio drugi univerzitet u Evropi 

poslije Španije (djelovao od 1175. 

godine). Postoje i pisani tragovi 

da su ovaj Univerzitet posjećivali 

i sticali znanja paganske sekte iz 

Francuske. Kad bude završeno 

ovo istraživanje, sigurno ćemo 

imati više informacija o školstvu, 

kulturi, a time i pismenosti. 

Na kamenoj ploči iz XII stoljeća 

i koja je pisana bosančicom, a koja 

je nađena u okolini Zenice, Fikret 

Ibrahimpašić, veliki poznavalac 

prošlosti BiH, je pročitao natpis 

gdje se spominje sudstvo. 

To je nepobitan dokument da 

je država Bosna bila tako savremeno 

uređena da je poznavala i 

ovaj oblik vlasti. 

Dolaskom Austrougarske 

monarhije u BiH dolazi do velikog 

preokreta u načinu života, 

pa tako i u školstvu. 

U svojoj kući posjedujem 

knjigu Izvještaj o radu Preparandije 

iz 1892. godine u kojoj 

je sadržan nastavni plan i program 

obrazovanja. 

U školskoj knjizi Gramatika 

bosanskoga jezika iz 1890. godine, 

a koju je napisao profesor iz 

Sarajeva, Frane Vuletić, na strani 

broj 6 i 7 dat je uporedni pregled 

bosančice kroz vjekove na kamenim 

spomenicima uporedo 

sa latinskim, grčkim, ćirilično 

crkvenim i ćirilično građanskim 

pismom, a zatim bosančica 

dana u rukopisu sa više varijanti, 

pisana na kamenoj ploči iz XVIII 

stoljeća, na olovnoj ploči, kao 

manastirsko pismo i kao begovsko 

pismo u Krajini i Hercegovini. 

Upravo po ovoj knjizi budući 

učitelji, prema Izvještaju dva sata 

sedmično su vježbali da pišu na 

staroslovjenskom pismu i na 

bosančici. U ovoj Gramatici koja 

sadrži pisma latinično, ćirilično, 

staroslovjensko i bosančicu nema 

arebice, pisma koje je bilo 

jako rašireno u muslimanskoj 

sredini i na kojem je napisana alhamijado 

književnost. 

Da je bosančica doživjela i 

nadživjela XX stoljeća navodim 

tri izvora. 

U rukopisu Čokić Fadila, 

mog dajđe (1911-1994. godine 

iz Tuzle) do kojeg sam slučajno 

došla ove godine, o njegovim 

razmišljanjima o školstvu stoji: 

”Napomenut ću još da je 

među muslimanima bilo, istina 

vrlo rijetko, uglavnom samo u 

starim begovskim porodicama, 

potomcima naše srednjovjekovne 

vlastele, još i poznavanja 

i služenja bosančicom. 

Jednom mom školskom 

drugu, Šemsudinu Gavran Kapetanoviću 

pisala je i njegova 

nena iz Počitelja bosančicom, pa 

sam i ja ta pisma čitao, jer smo 

u Gimnaziji u Sarajevu učili i 

ta naša stara pisma i naš stari 

jezik da bi mogli čitati natpise 

na starim spomenicima. (To je 

period 20-tih godina prošlog 

stoljeća). 

Ovo pismo su obavezno 

poznavala sva čeljad, i muška 

i ženska u tim starim begovskim 

porodicama i služili su se 

njime samo u svojim zatvorenim 

međusobnim odnosima.” 

Nedavno sam slučajno stupila 

u vezu sa gospođom Borkom 

Tomljenović iz Mičigena, 

kćerkom cijenjenog tuzlanskog 

hirurga dr. Jovanovića, a moje 

majke drugaricom iz osnovne 

škole i velikim zaljubljenikom 

suživota u BiH. Poklonila mi je 

svoju priču o Begovskoj porodici 

Tuzlić, i prosto nestvarno, 

u jednom fragmentu naslućuje 

da se i u ovoj porodici sačuvala 

bosančica u jednom starom 

dokumentu, koji se čuvao kroz 

vjekove (nije imala nikakve informacije 

da me ova oblast interesuje). 

Naš najveći pjesnik, Mehmedalija 

Mak Dizdar nadahnuo 

se ljepotom sa izvorišta Bosne i u 

svom Kamenom spavaču uvezao 

kontinuitet Bosne i bosančice, jer 

je i mnoge stihove, koji su izvezeni 

bosančicom ovjekovječio. 

A ja Vam nudim na dar 

bosančicu, da možete naučiti 

da napišete samo svoje ime i 

prezime, i da budete ponosni na 

to, jer u svijetu vrlo rijetko neko 

ima tu mogućnost. Na ovaj način 

moći ćete da cijenite i čuvate ljepotu 

bosansku i nastavite njeno 

hiljadugodišnje postojanje. 

Tuzla, 5.12.2004. 

Izvor: Gramatika bosanskoga jezika za srednje škole. Dio I. 

i II. Nauka o glasovima i oblicima. Sarajevo: Zemaljska vlada 

za Bosnu i Hercegovinu, 1890. Reprint Wuppertal: Bosanska riječ 

– Bosnische Wort, 1994., s. 7. 

Runor 

i Bosnien 

Ostrogoter (lat. ostrogothi, 

ostrogothæ) har kommit till 

Bosnien ca år 490 e.Kr. med 

sin kultur och skrift – runor. 

Den hela futharken, 

runalfabeten, 

från 400-500- talet, finns 

ingraverad in en stenstolpe 

bredvid ingången i en antik 

aula av en ostrogotisk furstes 

förvaltnings hus i staden 

Breza, centrala Bosnien. 

(H.T.) 



27

SVIJET KNJIGE 

Knjiga sazdana od 

sjećanja, ljubavi i emocija 

Emina-Emica Potur: ”Nakon jednog desetljeća” 

(recenzija rukopisa) 


Dan današnji, i mimo naše volje i 

mogućnosti naših, preće u ono ”nešto” 

što se zove juče, a potom se rasuti, 

kao nešto što je od pijeska napravljeno, 

tako da će nama, na kraju nekakvom, ostati 

samo sjećanje na taj dan i na ono što se u 

njemu događalo. 

A mogu li se od sjećanja, od onoga što 

je prošlo, mogu li se od toga KNJIGE praviti, 

ispisivati! 

Naravno da mogu. Sve što je napisano, 

sjećanje je na nešto što se dogodilo i zbilo, 

u jednom vremenu, nama i svijetu oko 

nas. 

Nakon knjiga Sjećanje (2001.) i Bijeli 

mantili tuđine (Mostar, 2002.), doktorica 

Emina-Emica Potur sačinila je novu 

knjigu, moglo bi se reći memoarske proze, 

pod naslovom Nakon jednog desetljeća. 

To je, na izvjestan način, produžetak 

njenog ljudskog i liječničkog sjećanja na 

jedno njeno vrijeme, koje se može podvesti 

pod nazivnik svega onoga lijepog i 

značajnog, čega se autorica sjeća, u čemu 

je učestvovala i živjela, da bi se to ”obojilo” 

zvukovima i bojama sadašnjosti. 

Knjiga (rukopis) Nakon jednog desetljeća 

je homogena cjelina, unutar koje 

postoje veće ili manje, i sve zajedno tvore 

i sačinjavaju jedno pitko, emocijama natopljeno 

štivo, koje se počesto doživljava i 

kao san, unutar koga sve što je dotaknuto, 

kao tugom da odzvanja i da je prošiveno. 

Rekao bih i to, da je ova proza bajkovita 

mnoštvom ”sitnica” (detalja) koji ovom 

kolopletu misli i osjećanja daju ukus 

podnošljive gorčine i ono ”nešto” što se, 

naprosto, ne može zaboraviti. U ta minula 

vremena, kao da smatra autorica, 

živjelo se skromno i u ”ravnoteži” – ono 

čega nije bilo, ili nije bilo dovoljno, kao da 

nije ni trebalo, niti nedostajalo, po svaku 

cijenu. Imalo se koliko se imalo, i sa malo 

se bilo zadovoljno. Zapravo, sve čega nije 

bilo dovoljno, to se nadoknađivalo nečim 

drugim, sličnim ili se živjelo bez toga. 

Život se sastojao od fino oblikovane ”jave 

i snova” (čitaj, svakodnevnih obaveza, radosti 

i tuga) i sklada između onoga oko 

nas i onoga u nama. Radost življenja je 

postojala i ona je odzvanjala punoćom i 

jednostavnošću. 

U prvoj većoj cjelini pod nazivom Nakon 

jednog desetljeća, po kojoj je i cijela 

knjiga dobila naziv, ime dobila, doktorica 

Potur priča i iscrtava okvir za sliku ispod 

koje bi mogao da stoji naslov U rodnom 

Mostaru sam – nakon deset godina 

življenja i trajanja u Americi. Miješaju se 

slike iz sjećanja u kojima ima ”mirisa bosioka 

i šeboja”. Prvi koga je susrela u Gradu 

na Neretvi bio je njen dugogodišnji prijatelj 

(imena nisu važna!), inače pjesnik. 

Od njega i ”zvanično” saznaje da se pod 

mostarskom kapom nebeskom živi teško, 

veoma teško. Na pitanje kako se živi, mudar 

čovjek i pjesnik odgovara: ”Živi se od 

nafake, a ne od plate!”. 

Emina, nadalje, ispisuje rečenice i 

govori o svome boravku sa prijateljima 

na Boračkom jezeru. Svuda je prate slike 

Efter ett decennium är en bok skapad av 

minnen, kärlek och känslor. 

Författarinnan Dr Emina-Emica Potur 

har under kriget, år 1993, flytt till California 

och efter ett decennium återvänt till 

födelsestaden Mostar. 

Det här är hennes tredje bok. 

razrušenih ljudskih domova. Ne može 

se pobjeći od ljudskog bola koji je prepoznatljiv 

i vidljiv. Potom slijedi izlet u Blagaj. 

Zna autorica da se za ljubav ne moli, 

ona se rađa, pa makar nastajala i iz pepela. 

U ”okvir” novog poglavlja, nove cjeline, 

pod naslovom Gorštaci, Poturova, takođe, 

smješta jedno vrijeme koje je minulo, 

prošlo. Ona se, zapravo, sjeća vremena 

kada je kao ljekar radila u Hitnoj pomoći 

i kada je na poziv dolazila kolima, ali dio 

puta počesto se morao prelaziti i pješke 

da bi se u Podveležju pomoglo bolesnima. 

Slike tog prostora i vremena su veoma 

upečatljive i obojene prepoznatljivim koloritom 

koji, naprosto, ”živi” i kada sve, baš 

sve, mine i prođe. Kao da ima u svemu 

tome nešto, ono ”voljeno i bolno”, što nikada 

neće biti zaborav i neće biti zaboravljeno. 

To se, zapravo, nastani u čovjeku (u 

autorici ove knjige), pa u njemu traje i živi 

do same smrti njegove. I kada je čovjeku 

dato da bira, on skoro namjerno, izabere 

ono teže što je, da bi stalno imao o čemu 

brigu brinuti. Živi se, u Podveležju, skoro 

da bi se moglo reći, ne kako čovjek hoće, 

nego kako čitav niz okolnosti ”nacrta” 

da se tako i tako mora živjeti. Ni sada se, 

zasigurno, nije odmaklo, mnogo, daleko. 

Skoro sve ono što je bilo uzgor, genocidni 

rat je sveo na mjeru i istrajavanje – u nadi. 

Sigurno je da će biti bolje, znatno bolje, ali 

kada! 

Ostala poglavlja ove knjige Šetnja po 

Cabrillo Marini i Dugi vikend sa bratom 

nose u sebi, zašto ne reći, onaj ”američki 

iliti amerikanski” miris i okus. Naime, 

autorica piše (i priča) i iscrtava prošlost 

prostora i grada u kome sada živi, nakon 

svega što joj se u Bosni (u Mostaru) 

i životu izdogađalo. U ovom dijelu knjige 

ona se služi nečijim drugim sjećanjem i 

iskustvom, a da bi ispričala svoju priču, 

koja opet u sebi sažima i ljubav, i emocije, 

i slike koje dolaze iz neke nepredvidive i 

neuhvatljive daljine i postaju onaj fini ”materijal” 

od koga se mnogo toga (i onoga) 

može napraviti i izatkati. 

Filigranskom preciznošću, i nadasve 

urođenim smislom za punoću i sadržajnu 

rečenicu, i ova proza doktorice Potur 

doživljava se kao nešto ljekovito, kao 

nešto od čega bi se mogli, hajmo reći, 

napraviti mehlemi za svaku ranu, i za 



olu, i bolest svaku. Jezik kojim je knjiga 

ispisana i ”ispričana” je sočan, rečenični 

sklopovi su veoma vješto utkani jedan u 

drugi, priča je tečna i zanimljiva, a kada se 

opisuje priroda i okoliš, čini se to sa mjerom 

i prefinjenim osjećanjem za opisivanje 

detalja. Možda bi se moglo reći, i sa malom 

(skoro i nevidljivom) zadrškom, da je 

ovo i pomalo tužna knjiga iz koje izbija na 

površinu (a šta je to zapravo ”površina”!) 

svjetlost jednog minulog, ali po mnogo 

čemu, dobrog vremena. Knjiga je sazdana 

od sjećanja, ljubavi i emocija, i istkana, upravo 

kao prostrani ćilim bosanski, u ovom 

slučaju – mostarski. I taj ćilim nije da se 

dnevna soba prekrije, nego da se njime zidovi 

dnevne sobe naše zastru. A šare na 

ćilimu, to su ljudske, to su naše sudbine, 

naši životi koji prolaze i otiču u neka prostranstva, 

druga i daleka. Svaka boja ima 

svoje značenje, ima svoj život i vrijeme 

življenja. I sve te boje zajedno, kao da se 

ulijevaju u jedan Zbir i jedan Prostor, čine 

sjećanje naše, na sve ono što je prošlo. Ali, 

ipak, ništa nije prošlo, dok smo mi pri 

svijesti i pameti. Dobro je što se imamo 

čega Sjećati. Šta bi bilo da nije tako. Kao, 

nemamo se čega sjećati, a živjeli smo. Nije, 

da nismo, živjeli... 

I na samom kraju, ako se od mene traži 

da, u jednoj jedinoj rečenici, iznesem svoje 

mišljenje, ono je sljedeće: ”Najiskrenije 

preporučujem da se ovaj rukopis u obliku 

knjige štampa, i da tako postane svojinom 

svih onih koji se sa knjigom druže. Neka 

se knjiga štampa i neka još jedno ljudsko 

sjećanje, ljubav za svakog živog stvora i 

ono ’živo’ i ljubičasto se razlije, svuda unaokolo. 

Ovo je, zaista – KNJIGA!” 

Emina-Emica Potur je rođena u Mostaru. 

Srednju školu i Višu realnu gimnaziju 

završila je u Mostaru, Medicinski 

fakultet u Novom Sadu, a specijalizaciju 

u Sarajevu. 

Radila je kao ljekar u raznim ambulantama. 

Predavala u Medicinskoj školi 

Dr. Ante Jamnicki, otvorila Rejonsku 

ambulantu Balinovac i Tekija kao i prigradsku 

ambulantu Polog, organizovala 

odsjek za Kućno liječenje dok je bila na 

dužnosti direktora Doma zdravlja RMC 

Dr. Safet Mujić, a na mjestu šefa službe 

Opšte medicine zatiče je agresija i rat. 

Radila je do maja 1993. godine kad je 

napustila Mostar. 

U Americi je bila dopisnik više časopisa, 

i volontirala u Lions Club of San 

Pedro, za retardiranu djecu. 

Nakon jednog desetljeća vratila se u 

rodni Mostar. 

Priče ispričane i ispisane 

– dušom 

Zapis, slovo o književnici Nazi Iković 

i njenoj novoj knjizi priča 

(Naza Iković: ”Tri priče”, izdavač Udruženje bošnjačkih pisaca u skandinavskim 

zemljama, biblioteka ”Bihor”, knjiga IV, Prizren/Malmö, 2004.) 

Tre berättelser är den andra boken av 

Naza Iković som för länge sedan, år 

1955, kom till Sverige. 

Nakon, možda bi prikladnije bilo 

reći, rukoveta poezije i dva prozna 

teksta – priče, unutar korica knjige 

Trag duše (Rožaje, 2000.), nedavno, u godini 

2004., Naza Iković je objavila svoju 

novu, drugu knjigu proze, priča pod sasvim 

jednostavnim naslovom Tri priče. Izdavač 

ove knjige je agilna i nedavno osnovana organizacija 

sandžačkih pisaca – Udruženje 

bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama 

sa sjedištem u Malmö-u. Na čelu ovoga 

Udruženja je, zašto posebno ne naglasiti 

i to, s razlogom, književnik Ragip Sijarić. 

Kako je u više navrata Sijarić istakao ”ovo 

Udruženje, kako je zamišljeno, trebalo bi 

da bude ’kuća prostrana i velika’ za sve 

bošnjačke pisce sa prostora Sandžaka (ali, 

ne i samo iz Sandžaka!) koji djeluje u zemljama 

Skandinavije, ali i, znatno, šire.” 

I šta reći na početku ovog zapisa, ovog 

slova o knjizi Tri priče Naze Iković. Možda 

na samom početku da se naglasi i razgovijetno 

podvuče činjenica koja neoborivo 

stoji – da Ikovićeva kada piše, ispisuje 

prozu, čini to na pjesnički način, mišlju i 

vokabularom žene koja sve, baš sve osjeća 

dušom, i dušom to i priča, i ispisuje. Ona 

ispisuje, što bi se reklo sam život, svoj život 

i život okoline u kojoj je odrastala, živjela 

i preživljavala sadašnjost. Sve se to sliva 

u neobičan i neponovljiv kolorit, iskustvo 

iz koga izranjaju i izrastaju sadržaji razni, 

razne priče koje naprosto nagovaraju autoricu 

da ih ”pretoči i preslika” na papir, 

kako bi ostale da ”žive” i kada sve mine i 

prođe. Njega (vremena) će biti i kada nas 

ne bude više. Zato, za života treba se ”iscrtavati” 

sve ono što se u duši nataložilo… 

Profesor i književnik Alija Džogović, 

recenzent knjige Tri priče u svojoj književničkoj 

besjedi, slovu koje je objavljeno u 


sklopu knjige, vrlo nadahnuto i analitično 

iskazao je svoje pozitivno mišljenje o ovom, 

samo po broju stranica, skromnom djelu 

Ikovićeve. On je, između ostalog, zapisao 

da se sa sigurnošću može reći, njen prozni 

uspjeh i pronalazak pravog književnog 

izraza, koji je kod ove književnice bio latentan 

– koji je bio prikriven u njenoj 

pričaonici pod zlatnim ključićem, negdje 

u dubini duše, govorne erupcije i životnog 

iskustva. 

Takođe se može reći da je ona ovom 

knjigom realističkog žanra progovorila 

pravom riječju, našla svoj stvaralački izraz, 

ispoljila svoje skrivene i svoje ženske sposobnosti 

da priča i pripovijeda (i zapisuje) 

šta je bilo i kako je bilo. Zato je, pišući ove 

priče, i krenula od iskustva, saznanja i povoda, 

od doživljenih tema, od onoga što je 

vidjela i čula – što se dešavalo u njenom 

okruženju i njenom vremenu. Sa tog aspekta, 

njoj je blisko i to vrijeme, i ljudi o 

kojima govori i pripovijeda, i njihov govorni 

sistem i stilska nadgradnja. Istinitost 

i životnost njenih priča, njihovo motivsko 



29

Thomas Barbèy: Someone to watch over me 

jezgro, sočnost i negramatičnost njenog 

jezika, jednostavnost i unutrašnji nekakav 

žar svega, i još ponešto, svakako su osnovne 

pripovjedne vrijednosti – proistekle, svakako, 

iz narodnih pripovijedanja i narodne 

govorne (usmene) stilistike i bijelopoljskih 

izvora, i neispričanih priča. 

Recenzent, književnik Džogović, zapisa 

da prva priča u ovoj knjizi ima autentičnu 

tematsku osnovu. Ona je, u stvari, jedna velika 

društvena drama, a u okvirima socijalne 

porodice našega vremena – ona je tragedija 

velikih razmjera. U njoj su u sukobu dva 

vremena – prošlo, sa naslijeđenom etikom 

i kulturom, i sadašnje, sa brojnim inovacijama 

i shvatanjima. Sve se dešava u sukobu 

na pragu između prošlosti i sadašnjosti. 

U središtu ovoga društvenog sukoba su 

autentični junaci, gorštačka zdrava energija 

i shvatanja života po logici prirodnog prava, 

emocija i bujice energije. 

Tragika priče Vejsil ima, možda, antičku 

rezoluciju i kao društvena drama i kao lična 

tragika. Njeni likovi su osobe iz stvarnog 

života, tipični za svoju sredinu, za svoje vrijeme 

i svoju biološku prirodu. Oni postupaju 

po zakonu emocija i vlastitih želja čiji 

su biološki korijeni rezultat pravno-etičke 

strategije prošlosti i njene socio-kulture. 

Priča druga, Bihorska nevjesta, je, takođe, 

osobita i samosvojna socio-egzistencijalna 

povijest o bošnjačkoj sandžačkoj 

(bihorskoj) etici i porodičnoj kulturi. Njena 

tematika je tipična, likovi onakvi kakve vidimo 

u svakoj bošnjačkoj sredini – obdareni 

čistotom duha i percepcije života, kreativni 

u diskursu gradnje budućnosti, prirodni i 

energični, i posebno čuvari tradicije, i lične 

i kolektivne etike. Siže ove priče doveden je 

do savršenstva, kao i njen didaktički diskurs 

i gustina jezičkih gnomskih znakova – što 

u stilističkom smislu predstavlja impresivan 

poetski etimon. Književnojezička 

estetičnost ove priče, 

zasigurno, ide u vrhove proze 

ovoga žanra – po modelu da 

riječima bude tijesno, a mislima 

široko. A što je postignuto 

piščevim odnosom 

prema jeziku – onom lijepom 

bosanskom jeziku ”čiste 

genijalnosti i ranga narodnih 

umotvorima” – kako je govorila 

slavna Isidora Sekulić. 

I priča treća, Senada, ove 

Nazine knjige je osobit primjer 

oblikovanja tipičnih likova. 

Ikovićeva je zaista uspjela da 

stvori savremene književne 

likove – originalne i kompletne, 

konkretne i stvarne, i 

postojane. Oni su psihološki i 

etički cjeloviti. Priča Senada, 

uistinu bi se moglo reći, je takođe, teoretski 

primjer dobre kratke priče. 

Neka se zapiše i to: u diskursu opšte definisanosti 

pripovijedanja Naze Iković stoji, 

kao integralni rezime, da ona posjeduje prirodni 

dar i kulturu za realistično kazivanje 

blisko narodnim adetima (kazivanjima), 

smireno kazivanje po mjeri umjetničkog 

djela, manir i sposobnost koju je naslijedila 

od onih narodnih pamtiša i pametara u svojoj, 

podosta homerskoj i bošnjačkoj sredini. 

A činjenica da u Sandžaku još traju homersko 

pjevanje i pripovijedanje – potvrđena 

je opusima Avda Međedovića, Adema 

Kurtagića, Đula Bahovića, Ašira Ćorovića, 

Džemaila Arnautovića i mnogih drugih 

bošnjačkih pjevača, ali i Naze Iković – kao 

kazivača i zapisivača umjetničke priče. 

Zaista, Naza umije i zna da pronađe i 

izdvoji prava literarnu temu i autentičan 

događaj, da sa lahkoćom vodi tok radnje 

po brižljivo utvrđenoj teorijskoj skali – sve 

do njenog raspleta, dramskog, pripovjednog, 

stilsko-lingvističkog. Dijalog u njenim 

pričama je spontan i prirodan, gramatički 

i semantički čist i prilagođen tempu pripovijedanja, 

kompoziciji priča i stepenu kulture 

likova i društvene sredine. U ovakvoj 

jezičkoj umjetničkoj funkciji je, zaista i njen 

kompletan jezički sistem. Realistički manir 

pripovijedanja i primjena narodne jezičke 

forme u umjetničkom djelu, osnovne su 

komponente i karakteristike književne kreacije 

Naze Iković. 

Meni ubogom zapisivaču ostalo je još 

da kažem i zapišem i ovo: Naza Iković je 

rođena 20. decembra, daleke 1929. godine, 

u Bistrici kod Bijelog Polja. Završila je 

srednju medicinsku školu, a zatim radila u 

Rožajama, Peći i Beranama. Još od godine 

1955. došla je u Švedsku i sada živi u Halmstadu. 

 

Smijeh je lijek 

Kad bi muškarci mogli 

zatrudniti 

… porodiljski dopust bi trajao najmanje 

dvije godine; 

… prirodni porođaj bi zastario; 

… jutarnje mučnine bi postale problem 

broj jedan nacionalnog zdravstva; 

… sve metode kontracepcije bi bile 100 

posto djelotvorne; 

… djeca bi ostajala u porodilištu dok ne 

nauče sama ići na WC; 

… muškarci bi bili spremniji na obaveze; 

… sinovi bi se morali vraćati kući 

”najkasnije do 10”; 

… poslovne torbe koristile bi se za 

nošenje pelena; 

… odjeća za trudne muškarce bi bila 

posebna modna linija; 

… trudni muškarci bi ostajali u krevetu 

tokom cijele trudnoće; 

… restorani bi posluživali sladoled i 

kisele krastavce kao glavno jelo; 

… žene bi vladale svijetom. 

Muški zašto i kako 

• Zašto muškarci vole ljubav na prvi 

pogled 

- Tako uštede mnogo vremena. 

• Zašto muškarci ne upadaju u krizu 

srednjih godina 

- Zaustave se u pubertetu. 

• Zašto muškarci jure za ženama koje 

nemaju namjeru ženiti 

- Iz istog razloga zbog kojeg psi jure za 

automobilima koje ne namjeravaju voziti. 

• Zašto muškarci svojim spolovilima daju 

imena 

- Zato što žele biti na ti s onim ko 

odlučuje za njih. 

• Koja je najkraća knjiga na svijetu 

- ”Sve što muškarci znaju o ženama” 

• Kako natjerati muškarca da radi 

trbušnjake 

- Stavite mu daljinski upravljač na pod 

ispod fotelje. 

• Zašto psihoanaliza traje kraće kod 

muškaraca 

- Kada se trebaju vratiti u djetinjstvo, oni 

su već tamo. 

• Koja je razlika između muškarca i 

porođaja. 

- Jedan može donijeti mnogo boli, 

ponekad i gotovo neizdržive, dok je drugi 

jednostavno – rađanje djeteta. 



Poezija naših članica 

Sadeta Sokol 

BiH 

Anida Sokol 

Život nije bajka 

Ne plači prijatelju 

kada budeš ostao sam. 

Ne plači kada vidiš da nije 

sve savršeno kao prije 

kad si kao malen sanjao. 

I budi hrabar ti to možeš 

proći kroz sve teškoće 

koje ti je život donio. 

Život nije bajka 

i život nije savršen. 

Moj san je sve dalje i tiše 

mislila sam da nisu česte kiše 

ali sada ih je sve više. 

Ne plači prijateljice 

kada budeš ostala sama. 

Ne plači kada vidiš da nije 

ljubav kao iz sretne priče 

o kojoj si sanjala. 

I budi hrabra ti to možeš 

pobijediti sve poteškoće 

koje ti je život nanio. 

Tebi 

Tebi, posvećujem ovu pjesmu 

jer tebi, bih ja sve dala. 

I tebi, jer ova ljubav nije mala 

i tebi, kako to nisam prije znala. 

Tebi, kojeg sam krišom zvala 

i tvoje poglede krala. 

Jer ti si moja prva ljubav 

Zbog koje ja živim. 

Tebi, čovjeku kojem se ja divim 

i u tebi svu svoju sreću vidim. 

Ti ćeš vječno biti moj najljepši san 

Bez obzira da li to dozvoljava neko 

I ti ćeš uvijek biti u srcu mom 

Bez obzira da li bio blizu ili daleko. 

Moje utočište 

Ti si moj otok usred mora. 

Ti si moj lijek protiv bola. 

Cvijet usred bijelog snijega. 

Moje utočište nakon bijega. 

Pjesma u tišini. 

Sunce u daljini. 

Tvoj je pogled moja hrana. 

Trenutak bez tebe najveća životna mana. 

Sve što je lijepo u mom životu si ti: 

sreća, ljeto i proljetni dan 

ruža, voće i najljepši san. 

Nije mi teško priznati da te volim. 

Stavljam ruku na srce 

i priznajem čitavim tijelom svojim. 

Tebi pripisujem sve 

što je u mom životu lijepo. 

Od kako si ti tu 

moje oko je na nesreći slijepo 

Zbog tebe ja više ne poznajem tugu 

Zbog tebe ne osjetim kišu već samo dugu. 

Ljubavi hvala ti. 

Tvoje ime je moj jedini glas. 

Tvoj osmijeh moj jedini spas. 

Ti si cvijet usred bijelog snijega. 

Moje utočište nakon bijega. 

Toplina u hladnoći. 

Sunce u samoći. 

Tvoj je pogled moja hrana 

Trenutak bez tebe najveća životna mana. 

Sve što je lijepo u mom životu si ti: 

sreća, ljeto i proljetni dan 

ruža, voće i najljepši san 

Sabiha Rizvanović 

Oplakana dva prozora 

Oplakana dva prozora gdje sam zoru čekala. 

Oplakani, suzom zaliveni, vječno zatvoreni. 

Umorno je srce moje prelazeći i brijeg i dol, 

Tražila sam srcu lijeka da utješim srcu bol. 

Zarasle su staze kud sam nekad hodila. 

Srušena je džamija gdje sam namaz klanjala. 

Odosmo u tuđinu u nepoznati svijet. 

Gledam zelen berem cvijeće moje srce 

Bosnu moju zaboravit nikad neće. 

Gledam cvijet Bože moj kakav je ovo svijet. 

Neko me gleda osmijehom a neko ružno, 

Ne zna da je moje srce bolno i tužno. 

Kad umrem ne palite mi svijeće, 

Ne nosite mi cvijeće, duša moja osjetiti neće. 

Učite mi Jasin i Elham. 

Šta je vas to će meni biti kad umrem spas. 

Proljeće, proljeće mirisalo cvijeće, 

Ruže cvatu, sunce grije, slavuj pjeva, žito zrije. 

Sad ja stara bolujem ničem se ne radujem, 

Ni jeseni, ni proljeću, ni slavuju, a ni cvijeću. 

Svaka ptica na grani pjeva pjesmu svoju, 

A ja stara i umorna snivam djecu svoju. 

Lijepa li je zemlja moja 

što po njoj hodim. 

Draga mi je zemlja moja 

jer me mati u njoj rodi. 

U mojoj zemlji 

sunce najjače grije 

Nebo je plavo 

I plavlje nigdje nije. 

Tamo je ljubavi više 

tamo miluju kiše, 

a duga ponajviše. 

BiH i narodi njeni 

živješe u miru i slozi 

al’ pojaviše se mračne sile 

zemlju podijeliše 

na tri dijela rastrgoše 

narod pobiše i istjeraše 

drugi nas prihvatiše 

hvala im najviše. 

Ja ni suza nemam više 

sve sam isplakala 

za moju porodicu 

za moju BiH 

i za cijeli narod moj. 

Pomozite nam da se vratimo 

tamo gdje je ljubavi više 

jer mi od ovog života želimo više 

tamo gdje je ljubavi više 

gdje miluju kiše 

a duga ponajviše. 

Sabiha Rizvanović 

(slika iz mladosti) 

Sabiha Rizvanović (född 1920, bild från 

ungdom) – den äldsta samarbetaren 

av tidningen Žena – Kvinna 



31

Invandrarna 

Useljenici 

En kommer hit för att fly från nöden 

En kommer hit för att undgå döden 

En kommer hit, av terror tvungen 

En kommer hit för att gifta sig med Kungen 

Dom är tyskar, iranier, greker och turkar 

Mest är dom snälla, andra är skurkar 

En del är ärliga, andra skumma 

En del är genier, andra dumma 

Mest är dom fredliga, andra vill slåss 

Med andra ord: dom är som oss! 

Med fel och brister, tuffa och mjuka 

fast inte lika avundsjuka… 

Vissa är färgade, andra är arier 

Som köper sin bruna färg i solarier 

Vissa är svarta, andra gula 

Vissa är vackra, andra fula 

Men fast dom ibland av annan färg e’ 

Är dom precis som vi i Sverige 

Och när dom vill jobba här är tacket 

”Ni får inte jobba än för facket!” 

En del är båtfolk från Vietnam 

Som inte kan sjunga ”We shall overcome” 

Och inte kan ”Rulla di rulla” som vi 

Och dom blir sällan så fulla som vi 

En del är mer judar än vi 

En del har andra gudar än vi 

En del söker lugnet i stället för bråket 

Det enda vi svenskar kan bättre är språket 

Det sägs att vi stammar från Adam och Eva 

Som inte var svenskar – men ja må dom leva! 

Stiže jedan amo da pobjegne od jada 

Stiže jedan amo da glava ne strada 

Stiže jedan amo, izbjeg’o od malja 

Stiže jedan amo da oženi kralja 

Oni su Grci, Turci, Iranci i Švabe 

Većinom su ljupki, a drugi barabe 

Neki su časni, drugi vole krasti 

Neki su geniji, drugi budalasti 

Većinom su mirni, drugi polemični 

Riječima drugim: tako nama slični! 

S greškom i manom, odvažni i stidni 

ipak nisu jednako zavidni… 

Jedan je obojen, a drugi Arij 

Za tamnu boju koristi solarij 

Neki su žuti, drugi čokoladni 

Neki su lijepi, a drugi gadni 

Iako su katkad u boji drugoj nekoj 

Oni su tačno kao mi u Švedskoj 

Kada žele radit’, odziv je pri ruci 

”Vi još ne možete raditi u struci!” 

Neki su narod s lađa što ostavi Vijetnam 

I ne zna za onu ”We shall overcome” 

Čak ne zna ni ”Vrti se vrti” k’o mi 

Oni su rijetko pijani k’o mi 

Neki su veći Židovi neg’ mi 

Neki imaju drugačije bogove neg’ mi 

Neki traže mir umjesto nevolje 

Jedino mi Švedi znamo jezik bolje 

Adam i Eva – pređi nam od iskoni 

Ne bjehu Švedi – al’ nek’ žive oni! 

Preveo: Haris Tucaković 

ŽENA 26-27 

Bosse Parnevik 

BOSSE BO PARNEVIK, rođen 

1938. u Göteborgu, je vjerovatno 

najpoznatiji švedski imitator 

i komičar, posebno aktivan u 

periodu 1970-1990. U mladosti je bio 

dobar trkač preko prepona. 

Odrastao je u Munkforsu, Värmländ, 

i već u djetinjstvu nastupao u 

školskim i drugim aranžmanima. Na 

TV je debitovao u novogodišnjem 

programu uoči 1957. godine. Nakon 

što je njegova pristupnica u pozorišni 

savez odbijena motivacijom da ”tu 

imitatori nemaju šta da rade”, kontaktira 

Lennarta Hylanda i doživljava 

pravi uspjeh u Vrtešci. 

Slijedeći veliki uspjeh postiže Svakim 

osmim danom 1965-1967., a prvi 

vlastiti TV-program Harpsundspartaj 

dobija krajem 1971. Parnevikova 

TV-Party postiže 1978. dotada 

najveću procentualnu gledanost u 

svijetu, a Parnevikova Oscarsparty 

doživljava pravi uspjeh sa 368 predstava 

od jeseni 1987. do januara 

1989. 

Ostvario je niz genijalnih imitacija 

slijedećih osoba: Tage Erlander, Olof 

Palme, Ingvar Carlsson, Njegovo 

Veličanstvo Kralj, Beppe Wolgers, Ulf 

Thorén, Larry Hagman (JR Ewing), 

Jimmy Carter, Ronald Reagan itd. 

Cijeli bruto prihod jedne ekstra 

predstave Oscarsparty, za svoj 50-ti 

rođendan, darovao je Društvu Stallbröderna, 

što je činilo početak Parnevikovog 

fonda iz kojeg se svake godine 

dodjeljuju Parnevikove stipendije 

talentovanim revijalnim radnicima 

– artistima, tehničkom personalu i 

omladinskim grupama. (H.T.)

Zena-Kvinna 26-27 - Žena-Kvinna

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?