NE! po guzi - Roda

Djeca su roðena kao ljudi, ali nisu roðena sa znanjima koja
su im potrebna da budu ljudi. Da bi to nauèili potrebna im je
velika pomoæ onih koji su veæ postali odrasli, a to su njihovi
roditelji ili staratelji.
Djeca uèe od vas, provodeæi vrijeme s vama, gledajuæi i
slušajuæi vas, oponašajuæi vas, isprobavajuæi stvari i
griješeæi, ponovno isprobavajuæi dok ne uspiju.
Jednog dana svako od vaše djece æe nauèiti toliko puno da
æe biti spremno funkcionirati kao neovisan odrastao èovjek,
spreman prenijeti ta znanja i svojoj djeci.
vvv
Odgajanje djece kako bi bili
socijalno prihvatljivi odrasli ljudi
je jedan od najtežih poslova, jer
svoje dijete morate nauèiti sve
što znate o svemu, ali je na neki
naèin i lakši od drugih poslova,
jer se ne morate dokazivati pred
djetetom da zaradite njegovu
ljubav i povjerenje. Od najranijih
mjeseci, kad dijete nauèi
razlikovati vas od ostalih ljudi,
ono æe vas doživljavati kao
savršeno biæe jer ste vi jedina Mama i jedini Tata kojeg æe
ikad imati. Ne morate zaslužiti djetetovu ljubav: vi je veæ
imate. I barem tijekom prvih godina života gotovo je
nemoguæe izgubiti je. Vaše dijete je potpuno emocionalno i
fizièki vezano uz vas i to vam daje ogromnu prednost i snagu
koju možete i morate koristiti nježno.
vvv
Roditelji koji ne tuku svoju djecu nipošto nisu blagi, popustljivi
ili pretjerano strpljivi, veæ su svjesni velikog broja ostalih,
nenasilnih naèina discipliniranja djece.
Oni znaju da su najvažniji ljudi u djetetovom životu, imaju
pouzdanja u svoju sposobnost da budu dobri roditelji pa
odgajanje djece provode kroz meðusobnu suradnju svih
èlanova obitelji.
Buduæi da su sigurni u sebe, ne vide razloga za
uspostavljanjem autoriteta, te za njih “dobro” dijete ne znaèi
“poslušno” dijete koje slijepo slijedi njihove naredbe.
Što se sve podrazumijeva pod
fizièkom kaznom
Fizièka kazna je sve ono što za
svoju glavnu svrhu ima nanošenje
boli djetetu – lupanje po guzi,
pljuska, udarac rukom, remenom
ili bilo kojim drugim predmetom,
nasilno treskanje djeteta i bilo koji
oblik njegovog zatvaranja
(zakljuèavanje u sobu ili ormar).
SVAKO, pa i najmanje udaranje
djeteta jest fizièka kazna!
Odgajanje djece je najvažniji i jedan od najtežih poslova na
svijetu. Uèenje djece lijepom ponašanju je važan dio tog posla
i roditelji tuku djecu jer misle da æe ih takve male kazne nauèiti
da ne rade stvari koje su zabranjene.
vvv
Da lupanje po guzi i ostale vrste fizièkog kažnjavanja djeluju,
bilo bi za oèekivati da djeca koja dobiju po guzi “kad je to
potrebno” nešto iz toga nauèe i poènu se ljepše ponašati te
da ih moramo sve manje i manje kažnjavati. Ali tome nije
tako! Roditelji koji su poèeli fizièki kažnjavati svoju djecu prije
navršene godine dana, kažnjavaju ih jednako èesto i kad imaju
èetiri godine, kao i oni roditelji koji su ih poèeli kažnjavati
kasnije.
vvv
Kakvim god roditelji takvim lekcijama pokušavaju nauèiti svoju
djecu, to oèito ne funkcionira. Postoje èak neke studije koje
pokazuju da su takva djeca manje sposobna uèiti jer fizièko
kažnjavanje smanjuje IQ kod djece.
vvv
Takoðer, svi æemo se složiti da fizièko rješavanje sukoba meðu
ljudima nije u redu te da ne smijemo udarati druge ljude samo
zato što smo izgubili živce ili se naljutili. Pa zašto to ne vrijedi
i za našu djecu, zar ona nisu ljudi
“Batina je iz raja izašla!”
“I mene su tukli, pa sam dobro ispao!”
Koliko ste èesto èuli ove reèenice i složili se s njima
Da li i vi mislite da je u redu tuæi svoju djecu te da je to dobar naèin
discipliniranja i uèenja djece poželjnom ponašanju
Da li znate da je bilo koji oblik fizièkog kažnjavanja od strane roditelja,
uèitelja ili bilo koga drugoga u Hrvatskoj, kao i u drugim europskim
zemljama, ZABRANJEN ZAKONOM
RODA – RODITELJI U AKCIJI
Zagreb, Savska cesta 80
Tel/fax: 01 61 77 500, mob: 091 586 3717
www.roda.hr
e-mail: roditeljirode@net.hr

å
udaranje djeteta može dovesti do ozljeda kao što su
masnice, ogrebotine, hematomi, ošteæenja živaca, lomovi
kostiju, pa èak i kad udarac po mišljenju roditelja nije jak –
mnoga mala djeca mogu, primjerice, izgubiti ravnotežu
prilikom udaranja po guzi te pasti na glavu ili udariti u neki
predmet. Danas se èak smatra da je “bol u križima”, koja je
tako èesta danas kod odraslih, zapravo posljedica udaranja
po guzi;
ç
fizièko kažnjavanje uništava djetetovo samopouzdanje
i povjerenje u svijet oko sebe. Dijete æe se prije ponašati u
skladu s našim željama ako izmeðu nas i djeteta postoji jaka
povezanost puna ljubavi;
é
udaranje uèi djecu agresivnom ponašanju i veæa je
šansa da æe i oni biti “udaraèi” kad odrastu – veæina
kriminalaca bila je u djetinjstvu èesto fizièki kažnjavana;
è
kada odrasla osoba tuèe dijete, prenosi mu poruku da
je u redu tuæi i maltretirati manje i slabije od sebe;
ê
fizièko kažnjavanje djetetu prenosi poruku da je u redu
da te netko tko te voli istovremeno i povreðuje;
ë
ako tuèete dijete kada se loše ponaša, zapravo gubite
šansu nauèiti ga prikladnijem ponašanju – kažnjeno dijete
zaokupljeno je ljutnjom i nije u stanju nauèiti kako se zapravo
treba ponašati u danoj situaciji;
í
strah nije uèinkovit naèin poduèavanja prikladnog
ponašanja, a dijete æe to poželjno ponašanje uglavnom
iskazivati samo ako je osoba koja ga tuèe u blizini;
ì
djeca koju se èesto tuèe možda i jesu “dobra” kad su
mala, ali u njima se godinama skupljaju ljutnja i predbacivanje
koji èesto svom snagom izlaze van u pubertetu – tada
ispaštaju i roditelji, ali i društvo u cjelini;
î
Razlozi protiv
fizièkog kažnjavanja
ponašanja zbog kojeg udaramo djecu vrlo èesto nisu
sama po sebi loša, veæ samo izraz njihove znatiželje, potrebe
za našom pažnjom, spavanjem, hranom – dijete se ponaša
na jedini naèin koji zna, obzirom na njegovu dob i iskustvo;
ï
udaranje uopæe nije dobar naèin poduèavanja poželjnog
ponašanja – djeca puno bolje uèe kroz diskusiju i kroz opažanje
ponašanja odraslih;
Alternative fizièkom
kažnjavanju djeteta
1. vodite raèuna o djetetovim potrebama (npr. ako morate dugo
èekati u redu, dajte djetetu neku igraèku za zabavu – tako æete
smanjiti šansu da æe mu biti dosadno i da æe poèeti stvarati
probleme);
2. vodite raèuna o djetetovim osjeæajima – priznajte, prihvatite
i slušajte što dijete osjeæa (npr. ako dijete ne voli svoju babysittericu,
omoguæite mu da izrazi svoje nezadovoljstvo na bezopasan naèin,
kroz plaè, ili vikanje);
3. pružite informacije i razloge (npr. ako dijete crta po zidu,
objasnite mu zašto se crta samo po papiru);
4. promijenite okolinu – to je ponekad lakše nego mijenjati dijete
(npr. ako dijete èesto vadi stvari iz kuhinjskih ladica, jednostavno
ih zakljuèajte ili zatvorite tako da ih dijete ne može otvoriti);
5. pronaðite prihvatljive alternative – usmjerite djetetovo
ponašanje (npr. ako ne želite da dijete gradi “šator” u dnevnoj sobi,
recite mu gdje ga smije graditi);
6. pokažite djetetu kako želite da se ponaša (npr. ako dijete
vuèe maèku za rep, pokažite mu kako se maèku mazi);
7. umjesto naredbi, dajte djetetu moguænost izbora (npr.
umjesto “Operi zube!”, recite: “Želiš li oprati zube prije ili poslije
oblaèenja pidžame”);
8. radite male ustupke (npr. “Danas ne moraš oprati zube jer
vidim da si jako umorna.”);
9. osigurajte vrijeme za pripremu djeteta (npr. ako vam dolaze
gosti, uzmite si vremena objasniti djetetu kako želite da se ponaša.
Budite vrlo specifièni, a možete s djetetom i odglumiti potencijalne
problematiène situacije);
Posjetite našu internet stranicu www.roda.hr
10. dopustite da se dogode prirodne posljedice (npr. ako
dijete ne objesi svoj ruènik nakon kupanja, ostavite ga tako i
ujutro æe ga dijete zateæi mokrog i vlažnog);
11. izrazite svoje osjeæaje (dajte djetetu do znanja kako
njegovo ponašanje utjeèe na vas, npr. “Strašno sam umorna
od èišæenja mrvica u dnevnoj sobi”);
12. ponekad je potrebna akcija (npr. ako dijete trèi preko
ceste dok zajedno šetate, za vrijeme prelaska èvrsto mu
stisnite ruku i smireno objašnjavajte zašto je opasno tako
trèati);
13. grlite svoje dijete (ako s puno ljubavi i podrške zagrlite
agresivno ili naporno dijete, omoguæujete mu da preusmjeri
svoje emocije u oslobaðajuæi plaè);
14. odstranite svoje dijete iz problematiène situacije i
ostanite s njim (iskoristite to vrijeme za slušanje, razgovor o
vlastitim osjeæajima, grljenje i rješavanje sukoba);
15. budite razigrani (mnoge konfliktne situacije mogu se lako
pretvoriti u igru – “Hajdemo se praviti da smo sedam patuljaka
dok pospremamo sobu!”, “Hajde ti meni operi zube, a ja æu
tebi!”);
16. smanjite napetost kroz smijeh (npr. ako je dijete ljuto
na vas, predložite mu borbu jastucima, a vi se na kraju
dramatièno predajte);
17. dogovarajte se i pregovarajte (npr. ako želite iæi kuæi, a
dijete još ne bi iz parka, dogovorite koliko se još puta prije
odlaska smije spustiti toboganom);
18. zajednièki rješavajte konflikte (diskutirajte postojeæe
konflikte sa svojom djecom, izrazite svoje vlastite potrebe i
zatražite njihovu pomoæ u rješavanju problema. Zajednièki
odredite pravila. Održavajte obiteljske sastanke);
19. ponovo promislite o svojim oèekivanjima (mala djeca
imaju intenzivne potrebe i osjeæaje i po svojoj prirodi su
znatiželjna, glasna, nestrpljiva, tvrdoglava, neuredna,
zahtjevna, kreativna, zaboravljiva, usmjerena na sebe i puna
energije. Prihvatite ih takve!);
20. uzmite si vrijeme da se “ohladite” (izaðite iz prostorije
i poduzmite sve što je potrebno da se smirite i preuzmete
kontrolu nad sobom – plaèite, nazovite prijateljicu, otuširajte
se).