1 - Å umarski list

1 - Å umarski list 1 - Å umarski list

sumlist.sumari.hr
from sumlist.sumari.hr More from this publisher
10.02.2015 Views

Uvodeći pojam o srednjoj pogreški aritmetičke sredine funkcije g. prof. Levaković smatra Qaussovu srednju kvadratnu pogrešku neispravnom i uzima za mjeru točnosti svoju novu pogrešku. Sada samo nastaje pitanje. da li će se ova nova mjera točnosti opravdati u primjeni na stvarna mjerenja, kako je to bilo, jeste i biće za srednju kvadratnu Qaussovu pogrešku. Radi ilustracije uporedimo ove dvije pogreške na konkretni slučaj mjerenja baze na kanalu Kunišćak u Zagrebu! Ovo mjerenje izveli' su studenti geodetsko-kulturnog odjeljenja na tehničkom fakultetu 3—V—30. godine. Baza, duljine oko 500 metara, podijeljena je bila u 21 dio i svaki od ovih dijelova bio je izmjeren pomoću 2 invarne žice od 24 metra po dva puta. Slučajne pogreške čitanja na skalama žica su + "-1 " «• Dakle pogreška razlike čitanja na oba kraja žice biće + 0.1- - y'T Kako je svako čitanje bilo ponovljeno 5 puta, to će srednja greška jedne žice biti ^ - ^ V T = + 0.06^ V.5 Dužina same žice određena je sa točnošću + 0 01 "' ». Dakle rezultat mjerenja baze pomoću 2 žice, po 2 puta, mora imati srednju pogrešku E~ ±\ v'2T7oT06F : | r 2'l 1 M}"0r+ E= ± 0.17 "lm . U stvari je dobivena srednja pogreška E = ± 0 21 * - . Iz istog mjerenja imamo jedan lijep primjer raspodjeljen.ia slučajnih pogrešaka bez obzira na njihovu malobrojnost. Broj opažanja je svega 21. Pri mjerenju baze sa dvije žice dobiveni su otkloni prikazani u donjoj tabeli. â mjerenje napređ srednja pogr. = +_ 0.15 »"/„, broj A teor. stvar. mjerenje natrag srednja pogr. = + 0.09 w/ m teor. stvar. '" /1» 0.0-0.1 0.1—0.2 0 2-03 0.3-0 4 0.4—0.5 10.4 6.8 28 08 1 02 9 8 4 15.4 5.1 0.5 16 5 Time je dokazana potpuna harmonija između Gaussovog zakona i stvarnosti. Međutim po teoriji g. prof. Levakovića u gore navedenim prilikama pogreške pojedinih dijelova ne bi imale nikakovog uticaja na definitivni rezultat mjerenja, pa bismo morali dobiti dužinu baze gotovo apsolutno točno, a toga u stvarnosti nismo nikako dobili. 378

Iz ove kritike, u kojoj sam radi kratkoće samo sumarno naveo temeljne misli Gaussovog zakona o prirastu pogrešaka, jasno je vidljivo, da je g. prof. Levaković možda i nehotice porekao ispravnost temeljnih misli baš Gaussovih. Naravno, moguće je za prosuđivanje točnosti mjerenja uzeti i drugo mjerilo, samo bi ovo mjerilo moralo biti u saglasju sa zakonima vjerojatnosti i moralo bi ga potvrditi i iskustvo. Da su Gaussove polazne misli pravilne, to je dokazala neizmjerna količina radova kako na polju geodezije, tako i na polju astronomije, meteorologije i drugih disciplina. A da li će to biti moguće i za nove —• potpuno oprečne — zakone g. prof. Levakovića, to je vrlo dvojbeno, jer dosada nije niti jedno iskustvo dokazalo, da izvjesno razdjeljenje neke veličine na male intervale omogućuje gotovo bespogrešne rezultate; a bojim se da i ne će. Résumé. C'est une critique de l'article sous la même intitulation (voir paçe 265 de cette Revue) tendant à annuler les résultats généraux et principiels dudit article. Prof. Dr. A. LEVAKOVIĆ, ZAGREB: O SREDNJOJ POGREŠKI SUME (SUR L'ERREUR MOYENNE D'UNE SOMME) Gosp. prof. Abakumov razlikuje i sam u prednjem svome članku s jedne strane »srednju pogrešku pojedinog mjerenja« i s druge strane »srednju pogrešku aritmetičke sredine«, pak za obje ove vrsti srednjih pogrešaka navodi i pripadne formule. Prvu vrst srednje pogreške nazivlje on nepotpunim nazivom »srednja kvadratna« ili prosto »srednja« pogreška, dok je svi autori iz teorije najmanjih kvadrata nazivlju »srednjom pogreškom pojedinog mjerenja« — baš za razliku od »srednje pogreške aritmetičke sredine«. Iz mojih naziva na strani 266. i dalje (kao i iz cijele moje napadnute studije) izlazi u pogledu prve vrsti srednje pogreške jedino to, da s v i iznosi dobiveni opetovanim mjerenjem jedne te iste veličine imaju jednu zajedničku srednju pogrešku, pak da ta srednja pogreška — u p r o- s j e č n o m smislu naravski — tereti iznos svakoga pojedinoga od tih mjerenja, dok dakako svaki pojedini iznos mjerenja ima sv o j u zasebnu pravu (dot. prividnu) pogrešku. Nigdje ja dakle ni u doslovnom smislu riječi ni neizravno ne pripisujem svakom pojedinom mjerenju baš veličinu srednje pogreške, pak se vrlo čudim tome, da je g. Abakumov mogao doći na ovakovu pomisao, a još se više čudim njegovoj aluziji o »neispravnosti same predstave o srednjoj kvadratnoj pogreški«. Iz moje studije izlazi nadalje, da se i srednja pogreška pojedinog mjerenja i srednja pogreška aritmetičke sredine može da odnosi ne samo na pojedine d i j e 1 o v e (R, S, T . . . .) sastavljene 379

Iz ove kritike, u kojoj sam radi kratkoće samo sumarno naveo temeljne<br />

misli Gaussovog zakona o prirastu pogrešaka, jasno je vidljivo, da je g. prof.<br />

Levaković možda i nehotice porekao ispravnost temeljnih misli baš Gaussovih.<br />

Naravno, moguće je za prosuđivanje točnosti mjerenja uzeti i drugo mjerilo,<br />

samo bi ovo mjerilo moralo biti u saglasju sa zakonima vjerojatnosti i moralo<br />

bi ga potvrditi i iskustvo.<br />

Da su Gaussove polazne misli pravilne, to je dokazala neizmjerna količina<br />

radova kako na polju geodezije, tako i na polju astronomije, meteorologije<br />

i drugih disciplina. A da li će to biti moguće i za nove —• potpuno oprečne<br />

— zakone g. prof. Levakovića, to je vrlo dvojbeno, jer dosada nije niti jedno<br />

iskustvo dokazalo, da izvjesno razdjeljenje neke veličine na male intervale<br />

omogućuje gotovo bespogrešne rezultate; a bojim se da i ne će.<br />

Résumé. C'est une critique de l'article sous la même intitulation (voir paçe 265<br />

de cette Revue) tendant à annuler les résultats généraux et principiels dudit article.<br />

Prof. Dr. A. LEVAKOVIĆ, ZAGREB:<br />

O SREDNJOJ POGREŠKI SUME<br />

(SUR L'ERREUR MOYENNE D'UNE SOMME)<br />

Gosp. prof. Abakumov razlikuje i sam u prednjem svome članku<br />

s jedne strane »srednju pogrešku pojedinog mjerenja« i s druge strane<br />

»srednju pogrešku aritmetičke sredine«, pak za obje ove vrsti srednjih<br />

pogrešaka navodi i pripadne formule.<br />

Prvu vrst srednje pogreške nazivlje on nepotpunim nazivom<br />

»srednja kvadratna« ili prosto »srednja« pogreška, dok je svi autori iz<br />

teorije najmanjih kvadrata nazivlju »srednjom pogreškom pojedinog mjerenja«<br />

— baš za razliku od »srednje pogreške aritmetičke sredine«.<br />

Iz mojih naziva na strani 266. i dalje (kao i iz cijele moje napadnute<br />

studije) izlazi u pogledu prve vrsti srednje pogreške jedino to, da s v i<br />

iznosi dobiveni opetovanim mjerenjem jedne te iste veličine imaju jednu<br />

zajedničku srednju pogrešku, pak da ta srednja pogreška — u p r o-<br />

s j e č n o m smislu naravski — tereti iznos svakoga pojedinoga od tih<br />

mjerenja, dok dakako svaki pojedini iznos mjerenja ima sv o j u zasebnu<br />

pravu (dot. prividnu) pogrešku. Nigdje ja dakle ni u doslovnom<br />

smislu riječi ni neizravno ne pripisujem svakom pojedinom mjerenju baš<br />

veličinu srednje pogreške, pak se vrlo čudim tome, da je g. Abakumov<br />

mogao doći na ovakovu pomisao, a još se više čudim njegovoj aluziji o<br />

»neispravnosti same predstave o srednjoj kvadratnoj pogreški«.<br />

Iz moje studije izlazi nadalje, da se i srednja pogreška pojedinog<br />

mjerenja i srednja pogreška aritmetičke sredine može da<br />

odnosi ne samo na pojedine d i j e 1 o v e (R, S, T . . . .) sastavljene<br />

379

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!