Pomorski Vjesnik broj 6 - Sindikat pomoraca Hrvatske

More documents

Recommendations

Info

8 br. 66 • svibanj 2011 9 Stigao je trenutak da posjetimo članove SPH u splitskoj podružnici Plovputa koji svojom tradicijom i naporima u očuvanju sigurnosti pomorskog prometa na Jadranu žive i dišu naše more.... Napisala i snimila B. Manojlović Ivica Grga, zaposlenik Plovputa i član SPH, pomorac koji drži pod kontrolom splitsko područje svjetionika i svjetlećih oznaka nas je pozvao na jednodnevni obilazak splitskog kanala, pokazavši nam samo mali dio opsega posla koji obavlja splitska podružnica Plovputa. Kroz Splitska vrata u ljetnom razdoblju prođe i do 200 brodova u sat vremena, što nam dovoljno govori o potrebi svjetioničara koji budno čuvaju taj prometni morski put 24 sata dnevno. Iako su svjetionici danas automatizirani te se 3 do 4 puta godišnje ručno čisti svijetlo, neupitna je važnost pojedinca koji živi i radi na svjetioniku. Pitate se zašto Ljudi održavaju objekte koji već više od stoljeća stoje i pokazuju put brodovima u Jadranskom moru. Ljudi čuvaju tradiciju zanimanja koje vuče ŠTO JE PLOVPUT Plovput d.o.o. Split je trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću u 100% vlasništvu Republike Hrvatske čija je temeljna djelatnost, sukladno Pomorskom zakoniku i Zakonu o Plovputu, vezana za sigurnost plovidbe i kao takva od interesa za Republiku Hrvatsku, a obuhvaća: • održavanje i uređenje plovnih putova u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske; • postavljanje objekata sigurnosti plovidbe na plovnim putovima u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske i osiguranje njihovoga pravilnog rada; • obavljanje poslova radijske službe na pomorskim plovnim putovima Republike Hrvatske; • obavljanje istraživanja i projektiranja radi obavljanja poslova iz vlastite djelatnosti Plovput je, u ime Republike Hrvatske, član Međunarodne udruge svjetioničarskih službi IALA (International Association of Lighthouse Authorities). svoje korijene u davnu Austro- Ugarsku i kasniju Jugoslaviju kada su čitave obitelji svjetioničara živjele odvojene od kopnene stvarnosti i žrtvovale blagodati života na kopnu za izolirani život na otočnim svjetionicima, nerijetko i po nekoliko godina. kako nam i sam g.Grga kaže, ukoliko svjetioničari ne bi bili cijelu godinu stacionirani na svjetionicima, došlo bi do zapuštenja koje bi posljedično dovelo do propadanja ovih nam jadranskih dragulja. Da su neprocjenjive vrijednosti, ne mislimo samo mi, već i horde turista koje svake godine dolaze u sve većem broju u potrazi za robinzonskim turizmom kojeg Plovput nudi. Dvadeset svjetionika je na raspolaganju za iznajmljivanje, upravo zbog velikeih troškova održavanja koji se na ovaj način najlakše pokriju. Neven Melvan, koordinator podružnice SPH u Plovputu, napominje da turizam nije okosnica djelovanja unatoč sve većoj popularnosti istog, već sigurnost plovidbe, koja je prva i osnovna djelatnost jadranskih svjetionika... U ovoj ruti smo posjetili svjetleću oznaku Mlini, svjetionik otočić Murvica, gdje nas je dočekao svjetioničar Nenad Marić, obalno svijetlo otočić Maltu, svjetleću plutaču Drvenik, otočić Stipanjsku, lučko svijetlo Maslinicu i Rogač, Stomorsku na otoku Šolti te na koncu svjetionik “Rt Ražanj” na Braču. Nekoliko sati koje smo proveli sa “gazdom kuće” na zadnjem odredištu našeg obilaska, pomorcem Perom Barabom, doveli su nas do sljedećeg zaključka: život svjetioničara je dvosjekli mač. Mjesec dana provodi sam na svjetioniku, nakon čega odlazi kući na mjesec dana kada ga na Izbori za RV u PLOVPUTU Nakon glasovanja održanog 20.travnja u Bazi Plovputa u Splitu, objavljeni su rezultati prema kojima je Sindikat pomoraca Hrvatske dobio 115 glasova dok je Sindikat zaposlenika Plovput odnio 73 glasa. Za radničko vijeće izabrani su Neven Melvan, Petar Šimunović i Sanja Podrug, a zamjenici su Hrvoje Serdarić, Ivan Brkljača i Željko Višić. Ovi izbori su još jednom potvrdili status SPH u podružnici Plovput, a na nama je da u sljedeće tri godine opravdamo iskazano povjerenje naših članova. Reportaža Plovput - putokaz u Jadranskom moru radnom mjestu mjenja njegov suradnik. I SVJETIONICI su najveći i najznačajniji objekti sigurnosti plovidbe koji omogućuju sigurnu dnevnu i noćnu plovidbu određenim morskim područjem. Izgrađeni su na najistaknutijim i/ili najudaljenijim točkama našeg teritorijalnog mora. Sastoje se od kamenih zdanja s uočljivom svjetioničkom kulom. Uglavnom su opremljeni s glavnim i rezervnim svjetlom. Domet glavnog svjetla je do 30 milja. Neki svjetionici su opremljeni uređajem s radarskim odrazom (racon) i/ili sustavom za maglu (detektor magle i sirena za maglu). Svih 45 svjetionika su automatizirani i nadzirani putem sustava daljinskog nadzora. Svjetioničar Nenad Marić i ekipa iz Plovputa na svjetioniku Otočić Murvica S lijeva nadesno: Neven Melvan, Pero Baraba i Ivica Grga na Rtu Ražanj tako cijelu godinu. Ne znamo koliko ljudi bi izdržalo ovakav tempo života jer kako kažu i oni sami, za ovo treba biti rođen.. U svakom slučaju, veselimo se nastavku našeg putovanja po svjetionicima Dalmacije, kada će nas naš vodič Ivica Grga odvesti još malo južnije... O svjetionicima, općenito Kada se brod s otvorenog mora približava obali njegov se izbor puta kojeg je imao na pučini smanjuje. Brojne opasnosti (ploćine, grebeni, hridi, otoci, uski prolazi, kanali) ne samo da ograničavaju njegovu plovidbu već i određuju pravac njegove plovidbe. Upravo iz tih razloga, plovidbe po obalnim morima traže daleko veću točnost i preciznost u navigaciji. Ta tražena točnost i preciznost nikada, pa niti dan danas nije se mogla postići samo brodskim navigacijskim instrumentima. Pomorci su stoga za vođenje sigurne plovidbe bili prisiljeni na pomoć s obale. Tražili su da im se brojne prepreke, strane kanala, uski prolazi označe kako bi mogli odrediti poziciju, držati pravac plovidbe, vršiti promjene kursa i druge radnje vezane za izbjegavanje sudara. Pitamo se kada je čovjek počeo označavati sve te za navigaciju interesantne točke, odnosno kada je počeo označavati pomorske putove Na to pitanje nema odgovora ,ali s obzirom na starost plovidbe možemo pretpostaviti je da je to napravljeno davno prije nego što nam sugeriraju sačuvani Pomorski svjetionici s posadom oduvijek su bili najvažniji objekti sigurnosti plovidbe na moru, kako sa sigurnosnog tako i s psihološkog aspekta. Rt Ražanj i unutrašnjost istog - slika desno dokumenti. Na našoj obali organizirano označavanje objekata započelo je nakon što je 1817. god. Austrija donijela pravilo o gradnji svjetionika, a Deputacija tršćanske burze dobila u nadležnost njihovu gradnju i održavanje. Prvi svjetionik koji je sagrađen kod nas je svjetionik «Savudrija«, pušten u rad 1818.g, poznat u svijetu po tome što je to bio prvi svjetionik s pogonom na plin (plin se dobivao sagorijevanjem ugljena). Nakon toga sagrađeni su i svjetionici «Porer» 1833.g, »Struga» 1839.g., »Veli rat» 1849.g,, »Kovačine» 1854.g i drugi. Služba sigurnosti plovidbe 1867.g. prelazi u potpunu nadležnost Pomorske uprave pod kojom ostaje do 1918.g., dokad je i naša obala bila pod austrougarskom vlašću. Prokopavanje Sueskog kanala 1869.g. dovodi do naglog povećanja prometa između Jadranskih luka i Dalekog istoka, pa od tada gradnja svih vrsta objekata sigurnosti plovidbe teče ubrzanim tempom. Prvi svjetski rat obustavlja svaku izgradnju i svaku djelatnost vezanu za unaprijeđenje službe..Po njegovu završetku tj. 1924. god. skrb o održavanju službe prelazi iz nadležnosti Pomorske oblasti iz Bakra u Direkciju pomorskog saobraćaja sa sjedištem u Splitu, a nakon Rapalskog ugovora, kada dio naše obale pripada Italiji (Istra, Zadar, otoci Lastovo, Sušac, Palagruža, Cres, Lošinj, Susak, Unije) dolazi do raspada jedinstvenog sistema službe, s time posljedično i do slabljenja iste. Tijekom II. Svjetskog rata nisu pošteđeni ni objekti sigurnosti plovidbe. Srušeno je ili oštećeno oko 80 % objekata. U ratu je dezorganizirano i upravljanje tom službom, a u ratnom vihoru poginuli su i nestali mnogi svjetioničari kao i mnogi članovi stručnog osoblja. Od 1949.god nakon ukidanja Pomorske oblasti u Splitu do danas, organizacije zadužene za pomorsku signalizaciju su: -Direkcija luka sjevernog, srednjeg i južnog Jadrana -Pomorske oblasti sa sjedištem u Rijeci, Splitu i Kotoru -Uprave pomorstva, do zaključno 01.01.1963. god. kada je osnovana jedinstvena organizacija za cijelu obalu istočnog dijela Jadrana sa sjedištem u Splitu pod nazivom «Ustanova za održavanje pomorskih plovnih putova» koja krajem 80-ih dobiva skraćenicu - Plovput. U sljedećim godinama u okviru radova tekućeg i investicijskog održavanja redovito se ulažu značajna sredstva POVIJEST: 1818. Austro-Ugarska Monarhija izgradila svjetionik Savudrija, prvi od 48 svjetionika koji su još uvijek u funkciji. Daljnjim razvojem svjetioničarske službe upravlja ‘’Pomorska uprava u Trstu’’. 1918. Brigu o objektima pomorske signalizacije preuzima ‘’Pomorska oblast u Bakru’’. 1924. Reorganizacijom služba premještena u Split, pod nazivom ‘’Direkcija pomorskog saobraćaja’’. 1945. Služba se nastavlja odvijati putem tri ‘’Pomorske oblasti’’ u sklopu ‘’Sekretarijata za promet i veze’’. 1962. Osnovana ‘’Ustanova za održavanje pomorskih plovnih putova’’ koja se brine o sigurnosti plovidbe na pomorskim plovnim putovima obalnog mora tadašnje SFRJ, a djeluje pod okriljem ‘’Saveznog sekretarijata za saobraćaj i veze’’. 1992. Uredbom Vlade Republike Hrvatske osniva se tvrtka ‘’Plovput’’ p.o. Split (u 100% vlasništvu Republike Hrvatske) koja je preuzela sva sredstva, prava i obveze kao i radnike bivše ‘’Ustanove za održavanje pomorskih plovnih putova’’, koja su se nalazila na teritoriju Republike Hrvatske. 1997. Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o Plovputu Split, kojim se tvrtka ‘’Plovput’’ p.o. Split preoblikovala u trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću skraćenog naziva ‘’Plovput d.o.o. Split’’. za uređenje objekata sigurnosti plovidbe kako bi se zadovoljilo sve veće zahtjeve pomoraca za sigurnom plovidbom našim dijelom Jadrana. S pogona svjetala na plin prelazi se na korištenje el.energije pa i na solarnu energiju. U ovom periodu dolazi do opadanja interesa ljudi za svjetioničarskim poslom, pa zbog velike cijene radne snage, napredka tehnologije i mogućnosti koje ona pruža, dolazi do sve većeg korištenja kompleksnijih tehničkih rješenja, odnosno povećanja stupnja pouzdanosti rada, a s time i do smanjenja utjecaja čovjeka na pozdanost rada svjetala. To sve dovodi do ukidanja nekoliko posada sa svjetionicima, što donosi i novu strategiju odnosno politiku tvrtke: udaljenost između dva pučinska svjetionika s posadom ne smije biti veća od cca 35 NM, odnosno kada brod u plovidbi po krmi gubi svjetlo svjetionika ugleda svjetlo slijedećeg svjetionika po provi. Također, svjetionici koji su smješteni u važnim prometnim kanalima i prolazima, gdje se odvija veliki promet brodova, bez obzira na međusobnu udaljenost moraju imati posadu. •
10 br. 66 • svibanj 2011 Posljednjih pet mjeseci SPH bilježi je povećani broj slučajeva oboljenja od malarije (šest), a čak petero oboljelih Zdravlje Malarija uzima preveliki danak pomoraca boravilo je u lukama zapadne Afrike. U svim slučajevima zabilježeno je vrlo mala ili nikakva informiranost o malariji, a u niti jednom slučaju brodar/zapovjedništvo broda nisu provodili nikakvu profilaksu. tri slučaja je dokazano da U na brodu nije bilo nikakvih lijekova protiv malarije, u dva slučaja (jedan sa smrtnom posljedicom) je dokazano da nije postojala profilaksa, a nisu osigurana niti sredstva za zaštitu (kreme, sprejevi i sl.). U jednom slučaju na brodu nije bilo air conditiona, pa pored svih propusta, ni ta činjenica nije navela brodara/zapovjedništvo broda da se osiguraju lijekovi. -I lijekovi antimalarici i sprejevi protiv komaraca sastavni su dio brodskih apoteka i to bi morao imati svaki brod u skladu s konvencijom. To inače kontroliraju (ili bi barem morale) lučke vlasti kada dođu na brod. Svaka luka za međunarodni promet može dobiti taj status samo ako ima u tom gradu i apoteku koja ima sve lijekove s liste lijekova kojima može u svakom trenutku Foto vijest ospkrbiti brodove. Dio zemalja ima svoje liste lijekova za brodsku apoteku (poput Hrvatske, iako smatram da je hrvatska lista katastrofalna, pa sam u Ženevi radije rekao da je nemamo nego da moram objašnjavati gluposti koje se tamo nalaze), a one koje nemaju uglavnom koriste WHO listu, ističe dr. N. Nikolić. U niti jednom od zabilježenih slučajeva, pa ni članovi posade koji su pristali na razgovor, nisu nikad čuli za brzi test na malariju (časnici uključivši zapovjednika i ostali članovi posade). U jednom slučaju je zapovjednik izjavio da su naručeni lijekovi „nepotrebni i da predstavljaju nepotreban preveliki trošak“! Pomorci trebaju, kada odlaze u područja s malarijom, zahtjevati da im se omogući uzimanje tableta za zaštitu i da se osiguraju uvjeti kojima će se rizik od oboljenja svesti na najmanju moguću mjeru. Ukoliko im se ne udovolji pomorci se trebaju obratiti najbližem inspektoru ITF-a ili izravno SPH. Zaštita mora započeti prije odlaska u rizično područje preventivnim uzimanjem lijekova. Nije dovoljno samo podijeliti lijekove, već je od presudne važnosti upozoriti (na dobro vidljivom mjestu) na posljedice neuzimanja lijekova te izvršiti kontrolu u maksimalno mogućem obimu (provjera uzimanja lijekova). Pokazalo se vrlo uspješnom Za studente Pravnog fakulteta u Rijeci tradicionalno se u Središnjem uredu u Rijeci organizira dvosatno predavanje o iskustvima SPH s primjenom hrvatskih zakona. Ta su predavanja redovito vrlo dobro posjećena i prema izjavama studenata vrlo sadržajna zbog konkretnih primjera iz prakse. (dp) metodom slikovno prikazivanje posljedica malarije. Prema svjetskoj literaturi kao najčešći lijekovi za prevenciju malarije navode se: - Mefloquine (Lariam): jeftin, jednostavan za uzimanje (jedna tableta tjedno, uvijek istog dana u tjednu, lijek se uzima tjedan dana prije ulaska, za vrijeme boravka i još četiri tjedna nakon izlaska iz malaričnih krajeva). Nuspojave se javljaju u tri posto populacije, ali znaju biti dramatične- u vidu noćnih mora ili depresije (postoji rezistencija u Tajlandu i Kambodži). - Atovaquone/Proguanil (Malaron): noviji lijek protiv malarije, skup, jednostavno uzimanje (jedna tableta dnevno) za vrijeme obroka ili s mlijekom, svaki dan u isto vrijeme, započinje se jedan dan prije ulaska, cijelo vrijeme boravka i sedam dana nakon izlaska iz malaričnih krajeva. Nuspojave su rijetke i manje dramatične nego kod prethodnog lijeka. - Doxycyclin (Vibramicin, Hiramicin): jeftin, lijek se uzima jedan dan prije ulaska, cijelo vrijeme boravka i još četiri tjedna nakon izlaska iz malaričnih krajeva (jedna tableta dnevno). Kod uzimanja potrebno je izbjegavati izloženost suncu zbog mogućeg fotodermatitisa. Za vrijeme boravka u području malarije provode se mjere zaštite od uboda komaraca: • izbjegavati boravak na otvorenom naročito između sumraka i svitanja (prilagoditi poslove na otvorenom uključujući i brodsku stražu, objaviti na vidljivim mjestima zabranu izlaska na palubu kad izlazak nije vezan za neophodne poslove i vršiti kontrolu poštivanja naredbe). • nositi odjeću svijetlih boja koja pokriva veći dio tijela (dugi rukavi, duge hlače). Naročito je važno da dobro prijanja oko vrata, ručnih zglobova i gležnjeva i da nije pretanka (pomažu samoljepljive trake koje se koriste u brijačnicama ili sl., a omogućavaju da se košulja ne odvaja od tijela). • osobe s malo kose ili s jako kratkom kosom moraju nositi šešir ili kapu • nepokrivene dijelove tijela potrebno je premazati/nasprejati sredstvom protiv komaraca (zavisno od sredstva i njegovog trajanja- vidi preporuku na sredstvu- ponavljati premazivanje/sprejanje što je češće moguće, ali najmanje kao u preporuci). Preporuča se uzimanje sredstava koja sadrže kemikaliju DEET (diethyltoluamide). • sredstvo protiv komaraca dobro je nanijeti i na odjeću, a posebno na mjestima na kojima se može odjeća odvojiti od tijela (rukav,nogavice, vrat/ kragna). Najefikasnije se pokazalo sredstvo Permethrin, kojeg koristi i vojska za uniforme. • spavati u prostorijama koje imaju air condition koji mora raditi konstantno punom jačinom s time da treba voditi računa da razlika temperature ne bude prevelika u odnosu prema okolini. • prostorije za boravljenje moraju biti stalno zatvorene i u njima se moraju koristiti sprejevi protiv komaraca. Svaka temperatura u tropima se smatra malarijom dok se ne dokaže suprotno! Antimalarični lijekovi ne osiguravaju stopostotnu zaštitu. Ukoliko pomorac koji je pod profilaksom oboli od malarije simptomi su nespecifični: niska temperatura, osjećaj hladnoće, slabost, glavobolja, bolovi mišića, tegobe slične simptomima influence (prehlade). Zbog toga je potrebno pri takvim simptomima uvijek konzultirati liječnika uz nužno navođenje da je brod u ili je bio u području malarije te da je vršena profilaksa i s kojim lijekovima (Radiomedical advice). Brodovi na rutama u malaričnim područjima trebaju (moraju) imati najmanje tri dijagnostička seta za malariju – rapid test (brzi test). Način uporabe brzog testa je jednostavan, a postavljanje pravovremene dijagnoze neprocjenjivo je i liječenje može započeti odmah nakon konzultacije s liječnikom. Brodska ljekarna brodova koji su na rutama u malaričnim područjima moraju imati i potrebnu količinu lijekova za liječenje malarije. Obično: 24 tableta Malarona, 40 tableta Doxycyclina i 50 tableta kinina uz upute za upotrebu. - Postoji još jedan koncept zaštite kojeg provode Danci, a postaje sve popularniji. Koristi se za brodove koji se kratko (do tri dana) zadržavaju u luci. To je tzv. stand-by-treatment: koriste se sve mjere opće zaštite te se uzima Malaron kao lijek, a ne prevencija, ističe dr. N. Nikolić.• P. Brazzoduro
Page 1 and 2: Nezavisno glasilo Sindikata Pomorac
Page 3 and 4: . 66 • svibanj 2011 3 na rad pomo
Page 5 and 6: . 66 • svibanj 2011 5 ITF Maritim
Page 7: . 66 • svibanj 2011 7 Jadrolinija
Page 11 and 12: 12 br. 66 • svibanj 2011 Embargo
Page 13 and 14: 14 br. 66 • svibanj 2011 tijek sa
Page 15: 16 br. 66 • svibanj 2011 U 2010.

Pomorski Vjesnik broj 6 - Sindikat pomoraca Hrvatske

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?