Pomorski Vjesnik broj 6 - Sindikat pomoraca Hrvatske

8
br. 66 • svibanj 2011
9
Stigao je trenutak da posjetimo članove SPH u splitskoj podružnici Plovputa
koji svojom tradicijom i naporima u očuvanju sigurnosti pomorskog prometa
na Jadranu žive i dišu naše more....
Napisala i snimila B. Manojlović
Ivica Grga, zaposlenik Plovputa
i član SPH, pomorac koji drži
pod kontrolom splitsko područje
svjetionika i svjetlećih oznaka
nas je pozvao na jednodnevni
obilazak splitskog kanala,
pokazavši nam samo mali dio
opsega posla koji obavlja splitska
podružnica Plovputa. Kroz
Splitska vrata u ljetnom razdoblju
prođe i do 200 brodova u sat
vremena, što nam dovoljno govori
o potrebi svjetioničara koji budno
čuvaju taj prometni morski put 24
sata dnevno. Iako su svjetionici
danas automatizirani te se 3 do 4
puta godišnje ručno čisti svijetlo,
neupitna je važnost pojedinca
koji živi i radi na svjetioniku.
Pitate se zašto Ljudi održavaju
objekte koji već više od stoljeća
stoje i pokazuju put brodovima u
Jadranskom moru. Ljudi čuvaju
tradiciju zanimanja koje vuče
ŠTO JE PLOVPUT
Plovput d.o.o. Split je
trgovačko društvo s
ograničenom odgovornošću
u 100% vlasništvu Republike
Hrvatske čija je temeljna
djelatnost, sukladno Pomorskom
zakoniku i Zakonu o
Plovputu, vezana za sigurnost
plovidbe i kao takva
od interesa za Republiku
Hrvatsku, a obuhvaća:
• održavanje i uređenje
plovnih putova u unutarnjim
morskim vodama
i teritorijalnom moru
Republike Hrvatske;
• postavljanje objekata
sigurnosti plovidbe na
plovnim putovima u
unutarnjim morskim
vodama i teritorijalnom
moru Republike Hrvatske
i osiguranje njihovoga
pravilnog rada;
• obavljanje poslova
radijske službe na pomorskim
plovnim putovima
Republike Hrvatske;
• obavljanje istraživanja i
projektiranja radi obavljanja
poslova iz vlastite djelatnosti
Plovput je, u ime Republike
Hrvatske, član
Međunarodne udruge
svjetioničarskih
službi IALA
(International Association of
Lighthouse Authorities).
svoje korijene u davnu Austro-
Ugarsku i kasniju Jugoslaviju kada
su čitave obitelji svjetioničara
živjele odvojene od kopnene
stvarnosti i žrtvovale blagodati
života na kopnu za izolirani život
na otočnim svjetionicima, nerijetko
i po nekoliko godina. kako
nam i sam g.Grga kaže, ukoliko
svjetioničari ne bi bili cijelu
godinu stacionirani na svjetionicima,
došlo bi do zapuštenja koje bi
posljedično dovelo do propadanja
ovih nam jadranskih dragulja.
Da su neprocjenjive vrijednosti,
ne mislimo samo mi, već i horde
turista koje svake godine dolaze
u sve većem broju u potrazi za
robinzonskim turizmom kojeg
Plovput nudi. Dvadeset svjetionika
je na raspolaganju za iznajmljivanje,
upravo zbog velikeih
troškova održavanja koji se na
ovaj način najlakše pokriju. Neven
Melvan, koordinator podružnice
SPH u Plovputu, napominje da
turizam nije okosnica djelovanja
unatoč sve većoj popularnosti
istog, već sigurnost plovidbe,
koja je prva i osnovna djelatnost
jadranskih svjetionika...
U ovoj ruti smo posjetili
svjetleću oznaku Mlini, svjetionik
otočić Murvica, gdje nas
je dočekao svjetioničar Nenad
Marić, obalno svijetlo otočić
Maltu, svjetleću plutaču Drvenik,
otočić Stipanjsku, lučko
svijetlo Maslinicu i Rogač,
Stomorsku na otoku Šolti te
na koncu svjetionik “Rt Ražanj”
na Braču. Nekoliko sati koje smo
proveli sa “gazdom kuće” na
zadnjem odredištu našeg obilaska,
pomorcem Perom Barabom, doveli
su nas do sljedećeg zaključka:
život svjetioničara je dvosjekli
mač. Mjesec dana provodi sam
na svjetioniku, nakon čega odlazi
kući na mjesec dana kada ga na
Izbori za RV u
PLOVPUTU
Nakon glasovanja održanog
20.travnja u Bazi Plovputa u
Splitu, objavljeni su rezultati
prema kojima je Sindikat
pomoraca Hrvatske dobio
115 glasova dok je Sindikat
zaposlenika Plovput odnio
73 glasa. Za radničko vijeće
izabrani su Neven Melvan,
Petar Šimunović i Sanja Podrug,
a zamjenici su Hrvoje
Serdarić, Ivan Brkljača i
Željko Višić. Ovi izbori su
još jednom potvrdili status
SPH u podružnici Plovput, a
na nama je da u sljedeće tri
godine opravdamo iskazano
povjerenje naših članova.
Reportaža
Plovput - putokaz u
Jadranskom moru
radnom mjestu mjenja njegov suradnik. I
SVJETIONICI su najveći i najznačajniji
objekti sigurnosti plovidbe koji
omogućuju sigurnu dnevnu i noćnu
plovidbu određenim morskim područjem.
Izgrađeni su na najistaknutijim i/ili
najudaljenijim točkama našeg teritorijalnog
mora. Sastoje se od kamenih zdanja
s uočljivom svjetioničkom kulom.
Uglavnom su opremljeni s glavnim i rezervnim
svjetlom. Domet glavnog svjetla je do 30 milja.
Neki svjetionici su opremljeni uređajem s
radarskim odrazom (racon) i/ili sustavom za
maglu (detektor magle i sirena za maglu).
Svih 45 svjetionika su automatizirani i nadzirani
putem sustava daljinskog nadzora.
Svjetioničar Nenad Marić i ekipa iz
Plovputa na svjetioniku Otočić Murvica
S lijeva nadesno: Neven Melvan, Pero
Baraba i Ivica Grga na Rtu Ražanj
tako cijelu godinu. Ne znamo
koliko ljudi bi izdržalo ovakav
tempo života jer kako kažu i oni
sami, za ovo treba biti rođen..
U svakom slučaju, veselimo se
nastavku našeg putovanja po
svjetionicima Dalmacije, kada će
nas naš vodič Ivica Grga odvesti
još malo južnije...
O svjetionicima,
općenito
Kada se brod s otvorenog
mora približava obali njegov
se izbor puta kojeg je imao na
pučini smanjuje. Brojne opasnosti
(ploćine, grebeni, hridi, otoci,
uski prolazi, kanali) ne samo da
ograničavaju njegovu plovidbu
već i određuju pravac njegove
plovidbe. Upravo iz tih razloga,
plovidbe po obalnim morima
traže daleko veću točnost i
preciznost u navigaciji. Ta tražena
točnost i preciznost nikada,
pa niti dan danas nije se mogla
postići samo brodskim navigacijskim
instrumentima. Pomorci su
stoga za vođenje sigurne plovidbe
bili prisiljeni na pomoć s obale.
Tražili su da im se brojne
prepreke, strane kanala, uski
prolazi označe kako bi mogli
odrediti poziciju, držati pravac
plovidbe, vršiti promjene kursa i
druge radnje vezane za izbjegavanje
sudara.
Pitamo se kada je čovjek počeo
označavati sve te za navigaciju
interesantne točke, odnosno
kada je počeo označavati pomorske
putove Na to pitanje nema
odgovora ,ali s obzirom na starost
plovidbe možemo pretpostaviti je
da je to napravljeno davno prije
nego što nam sugeriraju sačuvani
Pomorski svjetionici s
posadom oduvijek su
bili najvažniji objekti
sigurnosti plovidbe
na moru, kako
sa sigurnosnog tako i s
psihološkog aspekta.
Rt Ražanj i unutrašnjost istog - slika desno
dokumenti.
Na našoj obali organizirano
označavanje objekata započelo je
nakon što je 1817. god. Austrija
donijela pravilo o gradnji svjetionika,
a Deputacija tršćanske
burze dobila u nadležnost njihovu
gradnju i održavanje.
Prvi svjetionik koji je sagrađen
kod nas je svjetionik «Savudrija«,
pušten u rad 1818.g, poznat u
svijetu po tome što je to bio prvi
svjetionik s pogonom na plin
(plin se dobivao sagorijevanjem
ugljena). Nakon toga sagrađeni
su i svjetionici «Porer» 1833.g,
»Struga» 1839.g., »Veli rat»
1849.g,, »Kovačine» 1854.g i
drugi.
Služba sigurnosti plovidbe
1867.g. prelazi u potpunu
nadležnost Pomorske uprave pod
kojom ostaje do 1918.g., dokad
je i naša obala bila pod austrougarskom
vlašću. Prokopavanje
Sueskog kanala 1869.g. dovodi
do naglog povećanja prometa
između Jadranskih luka i Dalekog
istoka, pa od tada gradnja svih
vrsta objekata sigurnosti plovidbe
teče ubrzanim tempom.
Prvi svjetski rat obustavlja
svaku izgradnju i svaku djelatnost
vezanu za unaprijeđenje
službe..Po njegovu završetku tj.
1924. god. skrb o održavanju
službe prelazi iz nadležnosti
Pomorske oblasti iz Bakra u
Direkciju pomorskog saobraćaja
sa sjedištem u Splitu, a nakon
Rapalskog ugovora, kada dio naše
obale pripada Italiji (Istra, Zadar,
otoci Lastovo, Sušac, Palagruža,
Cres, Lošinj, Susak, Unije) dolazi
do raspada jedinstvenog sistema
službe, s time posljedično i do
slabljenja iste.
Tijekom II. Svjetskog rata nisu
pošteđeni ni objekti sigurnosti
plovidbe. Srušeno je ili oštećeno
oko 80 % objekata. U ratu je
dezorganizirano i upravljanje
tom službom, a u ratnom vihoru
poginuli su i nestali mnogi
svjetioničari kao i mnogi članovi
stručnog osoblja.
Od 1949.god nakon ukidanja
Pomorske oblasti u Splitu do
danas, organizacije zadužene za
pomorsku signalizaciju su:
-Direkcija luka sjevernog, srednjeg
i južnog Jadrana
-Pomorske oblasti sa sjedištem
u Rijeci, Splitu i Kotoru
-Uprave pomorstva,
do zaključno 01.01.1963.
god. kada je osnovana jedinstvena
organizacija za cijelu
obalu istočnog dijela Jadrana sa
sjedištem u Splitu pod nazivom
«Ustanova za održavanje
pomorskih plovnih putova» koja
krajem 80-ih dobiva skraćenicu
- Plovput.
U sljedećim godinama u
okviru radova tekućeg i investicijskog
održavanja redovito
se ulažu značajna sredstva
POVIJEST:
1818.
Austro-Ugarska Monarhija
izgradila svjetionik Savudrija,
prvi od 48 svjetionika koji su
još uvijek u funkciji. Daljnjim
razvojem svjetioničarske
službe upravlja ‘’Pomorska
uprava u Trstu’’.
1918.
Brigu o objektima pomorske
signalizacije preuzima ‘’Pomorska
oblast u Bakru’’.
1924.
Reorganizacijom služba
premještena u Split, pod
nazivom ‘’Direkcija pomorskog
saobraćaja’’.
1945.
Služba se nastavlja odvijati
putem tri ‘’Pomorske oblasti’’ u
sklopu ‘’Sekretarijata za promet
i veze’’.
1962.
Osnovana ‘’Ustanova za
održavanje pomorskih plovnih
putova’’ koja se brine o sigurnosti
plovidbe na pomorskim
plovnim putovima obalnog
mora tadašnje SFRJ, a djeluje
pod okriljem ‘’Saveznog sekretarijata
za saobraćaj i veze’’.
1992.
Uredbom Vlade Republike
Hrvatske osniva se tvrtka
‘’Plovput’’ p.o. Split (u 100%
vlasništvu Republike Hrvatske)
koja je preuzela sva sredstva,
prava i obveze kao i radnike
bivše ‘’Ustanove za održavanje
pomorskih plovnih putova’’,
koja su se nalazila na teritoriju
Republike Hrvatske.
1997.
Sabor Republike Hrvatske
donio je Zakon o Plovputu Split,
kojim se tvrtka ‘’Plovput’’ p.o.
Split preoblikovala u trgovačko
društvo s ograničenom
odgovornošću skraćenog naziva
‘’Plovput d.o.o. Split’’.
za uređenje objekata sigurnosti
plovidbe kako bi se zadovoljilo
sve veće zahtjeve pomoraca za
sigurnom plovidbom našim dijelom
Jadrana. S pogona svjetala
na plin prelazi se na korištenje
el.energije pa i na solarnu
energiju. U ovom periodu dolazi
do opadanja interesa ljudi za
svjetioničarskim poslom, pa zbog
velike cijene radne snage, napredka
tehnologije i mogućnosti
koje ona pruža, dolazi do sve
većeg korištenja kompleksnijih
tehničkih rješenja, odnosno
povećanja stupnja pouzdanosti
rada, a s time i do smanjenja
utjecaja čovjeka na pozdanost
rada svjetala. To sve dovodi do
ukidanja nekoliko posada sa
svjetionicima, što donosi i novu
strategiju odnosno politiku
tvrtke: udaljenost između dva
pučinska svjetionika s posadom
ne smije biti veća od cca 35 NM,
odnosno kada brod u plovidbi po
krmi gubi svjetlo svjetionika ugleda
svjetlo slijedećeg svjetionika
po provi. Također, svjetionici koji
su smješteni u važnim prometnim
kanalima i prolazima, gdje se
odvija veliki promet brodova, bez
obzira na međusobnu udaljenost
moraju imati posadu. •