PRAVILNIK ZA BORBU PROTIV DOPINGA - Hrvatski Olimpijski Odbor

2.1.2 Dovoljan dokaz o kršenju pravila iz odredbe 2.1 jest bilo koji
od sljedećih: a) prisutnost zabranjene tvari ili njezinih metabolita ili
markera u sportaševu uzorku A, ako se sportaš odrekne analize uzorka
B i uzorak B se ne analizira, b) kad se sportašev uzorak B analizira i
njegova analiza potvrdi prisutnost zabranjene tvari ili njezinih
metabolita ili markera otkrivenih u sportaševu uzorku A.
[Komentar odredbe 2.1.2: HZTA može dati uzorak B na analizu čak i ako sportaš
to ne zatraži.]
2.1.3 Prisutnost bilo koje količine zabranjene tvari ili njezinih
metabolita ili markera u sportaševu uzorku predstavlja kršenje
Pravilnika, osim za tvari za koje je količinski prag propisan u Popisu.
2.1.4 Kao iznimku od općeg pravila iz odredbe 2.1 Popis ili
međunarodni standardi mogu uvesti posebne kriterije za procjenu
zabranjenih tvari koje mogu nastati i endogeno.
2.2 Korištenje ili pokušaj korištenja zabranjene tvari ili zabranjene
metode od strane sportaša
[Komentar odredbe 2.2: Do sada su se korištenje ili pokušaj korištenja
zabranjene tvari ili zabranjene metode mogli utvrditi na pouzdan način. U
komentaru odredbe 3.2 (Metode utvrđivanja činjenica i pretpostavki) navodi se
da je, za razliku od dokaza potrebnog za utvrđivanje kršenja pravila iz odredbe
2.1, korištenje ili pokušaj korištenja moguće utvrditi i drugim pouzdanim
sredstvima, kao što su priznanje sportaša, izjave svjedoka, dokumenti, zaključci
izvedeni iz longitudinalnog profiliranja ili drugi laboratorijski podaci koji inače ne
ispunjavaju sve uvjete za utvrđivanje "prisutnosti" zabranjene tvari iz odredbe
2.1. Na primjer, korištenje se može utvrditi na temelju pouzdanih laboratorijskih
podataka iz analize uzorka A (bez potvrde analizom uzorka B) ili samo iz analize
uzorka B ako organizacija za borbu protiv dopinga dostavi zadovoljavajuće
objašnjenje za nedostatak potvrde u drugom uzorku.]
2.2.1 Svaki sportaš osobno je odgovoran osigurati da nikakva
zabranjena tvar ne uđe u njegov organizam. U skladu s tim nije nužno
dokazati sportaševu namjeru, krivnju, nesavjesno ponašanje ili
svjesnu upotrebu da bi se utvrdilo kršenje pravila borbe protiv dopinga
uslijed korištenja zabranjene tvari ili zabranjene metode.
8