Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Nastanak modernog športa: Mačevanje<br />
Najveći obrat u<br />
mačevalačkoj tehnici<br />
dogodio se uvođenjem<br />
rapira u 16. stoljeću.<br />
Sa svojom dugačkom<br />
oštricom, oblikovan<br />
isključivo za bodenje,<br />
rapir je potpuno uzdrmao<br />
sve mačevaoce onoga<br />
vremena<br />
ve - običnim vojnicima koji su se već<br />
otprije u obrani oslanjali isključivo na<br />
vlastitu spretnost i samo oružje.<br />
U to vrijeme začetka mačevalačke<br />
vještine, borba je bila puno<br />
slobodnija i uključivala<br />
je raznorazne udarce<br />
rukama, nogama, naguravanje,<br />
podmetanje,<br />
šakanje i hrvanje,<br />
no to je ipak bio<br />
barem početak razvoja<br />
neke sustavne borbe. Prve<br />
neformalne škole mačevanja zabilježene<br />
su po Europi još u 12. stoljeću.<br />
Istina, „škola“ možda nije najsretniji<br />
termin za ta mjesta, budući su ona<br />
uglavnom okupljala zadnji ološ društva.<br />
U nekim državama, kao na primjer<br />
Engleskoj i Francuskoj te „škole“ bile<br />
su zabranjene, no kao i sve zabranjene<br />
stvari svejedno su postojale, samo<br />
ilegalno. U svakom slučaju, učitelji<br />
mačevanja imali su reputaciju<br />
lopova, skitnica<br />
ili u najboljem slučaju<br />
zabavljača.<br />
Prvi ozbiljniji pristup<br />
učenju mačevanja dogodio<br />
se u Njemačkoj u<br />
14. st. osnivanjem Bratovštine<br />
sv. Marka, kolokvijalno zvane Marxbruder.<br />
Sjedište im je bilo u Frankfurtu<br />
i gotovo 100 godina imali su monopol<br />
na teritoriju Njemačke - nitko nije<br />
mogao učiti mačevanje bez njihove<br />
dozvole i to isključivo prema njihovim<br />
pravilima. U Njemačkoj je oko 1300.<br />
godine napisan i najstariji sačuvani<br />
traktat o mačevanju.<br />
Razdoblje renesanse inspiriralo je<br />
mačevaoce toga doba na znanstveni<br />
pristup mačevalačkoj vještini koju oni<br />
počinju proučavati i analizirati u želji<br />
da definiraju neke univerzalne principe<br />
borbe. U skladu s duhom vremena,<br />
brojni učitelji mačevanja pišu knjige,<br />
eseje i traktate sa svojim idejama o<br />
usavršavanju vještine. Talijani naravno<br />
prednjače, a najzanimljivije je<br />
izdvojiti Camilla Agrippu koji je definirao<br />
četiri pozicije (prima, sekonda,<br />
terca i kvarta) i Ridolfa Capo Ferru<br />
koji je instalirao tzv. ispad kao primarni<br />
način izvođenja napada.<br />
Najveći obrat u mačevalačkoj<br />
tehnici dogodio se uvođenjem rapira<br />
u 16. stoljeću. Sa svojom dugačkom<br />
oštricom, oblikovan isključivo za bodenje,<br />
rapir je potpuno uzdrmao sve<br />
mačevaoce onoga vremena. Stoljećima<br />
je mač percipiran (i<br />
izrađivan) kao oružje sa<br />
dvije oštrice namijenjeno<br />
za rezanje određenih<br />
dijelova protivnikova<br />
tijela, a sad su odjednom<br />
ljudi zadavali čiste i smrtonosne<br />
ubode jedan drugome.<br />
Treba napomenuti da čudna novotarija<br />
nije baš najbolje sjela etabliranim<br />
mačevaocima. To je uostalom univerzalno<br />
pravilo u športu - bilo kakva izmjena<br />
tehnike ili pravila uglavnom ne<br />
ide na ruku najboljima, budući su oni<br />
već potpuno izverzirani u starom načinu<br />
- inače ne bi bili najbolji. U svakom<br />
slučaju, sukob oko toga koja je metoda<br />
superiorna - rez ili bod - potrajao je<br />
godinama i eskalirao u pravu mržnju.<br />
Vrlo često bi dvoboj započeo na licu<br />
mjesta kada bi se susreli pripadnici<br />
različitih škola. No, već početkom 17.<br />
stoljeća rapir je odnio pobjedu, jer je<br />
jednostavno bio - smrtonosan.<br />
Često se navodi primjer Francuske<br />
gdje je u razdoblju između 1600. i<br />
1780. ubijeno oko 40.000 plemića u<br />
međusobnim dvobojima rapirom! To je<br />
bilo čak više nego što ih je poginulo<br />
u ratovima u tom razdoblju, te je ozbiljno<br />
uzdrmalo cijeli klasni sustav i u<br />
konačnici dovelo do kraljevske zabrane<br />
održavanja dvoboja.<br />
Zanimljivo je objasniti i ulogu<br />
nenaoružane ruke u razvoju mačevanja.<br />
Ona je, čak i u modernom mačevanju<br />
u školskoj varijanti, dignuta pod<br />
pravim kutem otraga iznad glave. Taj<br />
položaj biomehanički nije najpogodniji,<br />
pa ga danas više nitko ne koristi<br />
u pravoj športskoj borbi, ali ima svoju<br />
zanimljivu povijest. U prošlosti, mačevaoci<br />
su tu nenaoružanu ruku koristili<br />
za nošenje malog štita ili pak bodeža.<br />
Uvođenjem rapira odbacuje se štit, a<br />
kako se razvija ideja gentlemanskog<br />
dvoboja, napušta se i bodež. Budući<br />
da su taj napušteni/zabranjeni bodež<br />
neki ipak podmuklo skrivali u nenaoružanoj<br />
ruci (kamufliranoj plaštem na<br />
primjer), postao je običaj da se uzdignutom<br />
rukom pokaže da je ta ruka<br />
zaista nenaoružana.<br />
Tijekom vremena, u Europi su<br />
se iskristalizirala dva različita pristupa<br />
mačevanju -talijanska i francuska<br />
škola. Francuska metoda njegovala<br />
je znanstveni pristup koji se snažno<br />
oslanjao na strategiju borbe, dok su<br />
Talijani preferirali čistu fizičku snagu.<br />
A rivalstvo između ove dvije<br />
škole zadržalo se donekle<br />
sve do danas...<br />
Razdoblje vjerojatno<br />
najvećih<br />
promjena za mačevanje<br />
je 18. stoljeće.<br />
Rapir je skraćen,<br />
stanjena mu je oštrica i<br />
smanjena košarica koja štiti šaku.<br />
Tako reducirano oružje postalo je još<br />
smrtonosnije i još više prilagođeno<br />
isključivo bodenju - rubovi su doduše<br />
i dalje ostali oštri, ali samo zato da<br />
spriječe protivnika u hvatanju oštrice<br />
rukom u pokušaju razoružavanja.<br />
Novo, smanjeno oružje dovelo je do<br />
daljnjih promjena u mačevalačkoj<br />
tehnici. Ranije su teški rapiri uzro-<br />
Olimp 16 Olimp 46 - Ožujak 2013
Change language