BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 99
za to najpogodniji Vrginmost, (40) jer je to najveći toponim u Republici
Hrvatskoj, prenominiran u Gvozd. Prenominaciju je inagurirao opunomoćeni
integrator, nekadašnji profesor fizičke kulture, patološki
tip s dijagnosticiranom patologijom. Slučaj mi se učinio, s pravom,
paradigmatičnim za ovu pojavu.
Vrginmost je imao za provincijalne prostore relativno pristojnu
biblioteku, jer su je stvarali entuzijasti, upućeni. Ona je bila biblioteka
Radio stanice Petrova gora, narodna, sveučilišna, općinska itd.
Poslije Oluje djelomično je demolirana i knjige su razbacane. Po naputku
vršena je selekcija za izdvajanje. I danas selekcionirane knjige
stoje na hrpi, ponekad i služe svojoj svrsi. Tragajući za sjećanjima o
nazivu toponima Vrginmost, jer i danas tamo žive stanovnici koji se
zovu Vrge, na putu za Vrgin mlin, primjetim staricu da u tačkama
vozi knjige. Začuđen upitam: «Otkud i kamo voziš knjige», a ona će:
«S one rpe, na zavoju». Ne mogavši pronaći «rpu», zamolim ratnog
druga da ispita gdje je taj «zavoj i rpa». On pošalje unuka koji je znao
gdje je to i ovaj se ubrzo vrati rekavši: «Upravo su odvezene traktorskom
prikolicom u rudnik». Rudnik je toponim gdje se iskapao
pijesak za Vim. Odem na to odlagalište, kad tamo traktorista, u užasu
smrada, buldožerom zatrpava knjige iz Narodne biblioteke i brojne
pakete udžbenika štampanih za krajinske škole. Kasnije mi je jedan
umirovljeni sudac nekadašnjeg Vrhovnog suda ispričao da je s te
«rpe» popunio svoju biblioteku, koliko je moglo u njegov auto stati.
I reče kako je otišao kod integratora da protestira za ovu sramotu.
Zaključim i to mu kažem: «Dobro je, ti ćeš mi svjedočiti». On će: «Pa
zar ne vidiš da sam već bliže kraju nego početku, a znaš da oni neće
doći po knjige, nego po mene». Razumio sam strah, jer je on vječan i
uvijek se ponavlja kod ovog fenomena u istom obliku. Seljaci su s ove
«rpe», pa i «rudnika», odnosili knjige kući za loženje, pa i za čitanje.
Ista je sudbina bila Shakespearea, Cervantesa, Cesarca, Krleže, Ćopića,
Zmaja Jove, Marxa, Zbornika narodnih heroja i Sjećanja na sestre
(40)
Rat je vođen posvuda po istoj matrici, s naglaskom protiv čovjeka i za pljačku
njegovih dobara. Sažeo sam to u tvrdnji «ne mrze se toliko etniciteti, koliko se vole
njihova oteta dobra». Npr. u Republici Srpskoj, prenominirano je 70 gradskih toponima
i nerijetko opljačkana sva dobra, izmijenjena struktura stanovništva itd.,
dokinuti svi identiteti krajeva. Tako se Foča zove Srbinje.