BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.
Share Embed Flag
Download ePaper

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941. BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

jadovno.com
09.02.2015 Views

96 ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA načela geometrijske apstrakcije, a izvedene u nehrđajućem čeliku postat će Bakićev zaštitni znak. Velika Bakićeva stvaralačka snaga potvrđivala se u narudžbama za spomenike, te u nizu izložbi, samostalnih i grupnih, u zemlji i svijetu. Djela mu se nalaze u istaknutim svjetskim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama, ali monografiju za života nije dočekao». Kao što je vidljivo, Bakić je bio inovator u umjetnosti, obilježio je epohu, ugradio svoje stvaralaštvo u našu kulturu postavši istinskim građaninom svijeta, a hrvatski «talibani» nasrnuli su na njegov goli život poremetivši mu biološki sat, prije svega nasrtanjem na njegovo djelo, samo zato što je Srbin po etničkome podrijetlu, iako pouzdano znam da se po nacionalnosti osjećao skulptorom. Nažalost, nije on samo bio jedina žrtva histerične mržnje, nego i brojni drugi. Npr., akademik Borojević – genetičar, F. Moačanin – etnolog i antropolog, pokazali su mi pisane prijetnje kao građu za horor-roman. Akademik Čalić, osnivač i profesor Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, mrtav došao je nevolje, jer mu je onemogućena komemoracija na dan smrti na fakultetu što me dovelo u očaj, kad se od mene zahtijevalo da to saopćim obitelji: «Komemoracija nije dozvoljena». Slična je sudbina bila tisućama drugih. Sve je to bilo u funkciji snažnih i prijetećih poruka za etničko čišćenja. To je Srbe svelo ispod jedne trećine nekadašnjeg broja. Nekritičnost prema tome sumornom vremenu i antikulturnim i nehumanim činima režima prolongira povijesni zločin i nitko od prognanih ne vraća se u gradove. Čudne li države u nastajanju, protiv svojih veličina nacionalnom revolucijom (čitaj: kontrarevolucijom) i kulturocidom, najavljuje novi poredak. Ako se najproduktivnije razdoblje pregalaštva generacija proglašava mrakom, onda je ovo razdoblje pogrešno upaljeno svjetlo. Kao što su uništavali spomenike, ista je sudbina zadesila neke knjige, neke autore, prevoditelje i izdavače. Skamenio sam se kad sam na ogradi ugledao propucan Daničićev prijevod Biblije, poslasticu svakog bibliofila, ili razorene knjižnice u Lapcu gotovo svih osmogodišnjih i područnih škola. Nisam ni slutio da će ista ili slična sudbina pogoditi 40 bibliotečnih fondova s manjim ili većim knjižnim fondom u Krajini. To me natjeralo da ovom fenomenu posvetim posebnu pažnju. Evo nekih primjera.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 97 Godine 1992. dođe mi u posjetu, kao voditelju postdiplomskog studija iz gerontologije, osoba kojoj sam trebao biti mentor, i pokaže mi sliku gdje djeca okolo igraju a hrpa knjiga zapaljenih u dvorištu gori. Dobro se vide naslovi, fasade kuća i lica djece. Hoću sliku, po onoj kraljevstvo za konja, jer sam zgranut, a darovita doktorica-medikus: «Ne dam život. Ostatak sam, jedva preostali, iz porodice u Drugom svjetskom ratu. Knjige se štampaju, preštampavaju, reprintaju, a život je jedan, neponovljiv. Neću da ga gubim iako je zagubljen ovo gledajući. Ne spominji me, kao da ti nisam nikad ovo svjedočanstvo pokazala». Upućuje me na sličan slučaj u Velikoj Gorici, i susrećem se sa sličnim iskazom, i gotovo istom ispovijedi. Razumio sam strah, jer se u takvim vremenima i takvim sredinama doista samo budala ne boji. Ispričao mi prijatelj ovu istinu. Jedno jutro zatekne pred vratima hrpu knjiga u nekoliko paketa. Prevrćući i listajući nađe jednu dopisnicu u njima. Ode kod adresata s pitanjem: «Je li ti mene provociraš, ili knjige želiš spasiti» «Ovo drugo, prijatelju, ali zaboravi me, moj je otac časnik na liniji.» Dok sam ovo pisao daktilografkinja mi reče, da je domar jedne škole, da ne baci knjige u kontejner, zamolio jednu prosvjetnu radnicu otpuštenu s posla, da pokupi i sakrije knjige. Sličan slučaj doživio sam od prijatelja koji je pobrao s ulice komplete knjiga Nazora, Ribara, Čolakovića i drugih. Kad je bilo čišćenje tavana u Martićevoj ulici, usred Zagreba, pred kućom su bile cijele hrpe knjiga raznolikih naslova. Slikar Murtić u više izjava kazuje kako je svoju «knjižnicu popunio s ulice». Zapaljena biblioteka u Pakracu, vandalski čin poduzeća Kamrad u Slatini s nekoliko kontejnera knjiga na deponiji, spaljivanje knjiga u školi Nikola Hribar u Velikoj Gorici nimalo ne peče našu (ne)kulturnu savjest ni javnost. Zateknem se u kući jednog znanca i slušajući drsku pripovijest kako je došao kraj Branku Radičeviću, Zmaj Jovi Jovanoviću, Ježevoj kućici i drugoj čobanskoj literaturi. I to priča profesorica srednje škole, slavista. Podsjetim je na ulogu glagoljice, bosančice i ćirilice. A ona će meni: «Tome je kraj. Jeste čuli prijedlog u Saboru da će biti izbačeno 30 000 pojmova srbizama» U to vrijeme izlazio je Silićev

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 97<br />

Godine 1992. dođe mi u posjetu, kao voditelju postdiplomskog<br />

studija iz gerontologije, osoba kojoj sam trebao biti mentor, i pokaže<br />

mi sliku gdje djeca okolo igraju a hrpa knjiga zapaljenih u dvorištu<br />

gori. Dobro se vide naslovi, fasade kuća i lica djece. Hoću sliku, po<br />

onoj kraljevstvo za konja, jer sam zgranut, a darovita doktorica-medikus:<br />

«Ne dam život. Ostatak sam, jedva preostali, iz porodice u Drugom<br />

svjetskom ratu. Knjige se štampaju, preštampavaju, reprintaju,<br />

a život je jedan, neponovljiv. Neću da ga gubim iako je zagubljen ovo<br />

gledajući. Ne spominji me, kao da ti nisam nikad ovo svjedočanstvo<br />

pokazala». Upućuje me na sličan slučaj u Velikoj Gorici, i susrećem<br />

se sa sličnim iskazom, i gotovo istom ispovijedi. Razumio sam strah,<br />

jer se u takvim vremenima i takvim sredinama doista samo budala<br />

ne boji.<br />

Ispričao mi prijatelj ovu istinu. Jedno jutro zatekne pred vratima<br />

hrpu knjiga u nekoliko paketa. Prevrćući i listajući nađe jednu dopisnicu<br />

u njima. Ode kod adresata s pitanjem: «Je li ti mene provociraš,<br />

ili knjige želiš spasiti» «Ovo drugo, prijatelju, ali zaboravi me, moj je<br />

otac časnik na liniji.»<br />

Dok sam ovo pisao daktilografkinja mi reče, da je domar jedne<br />

škole, da ne baci knjige u kontejner, zamolio jednu prosvjetnu radnicu<br />

otpuštenu s posla, da pokupi i sakrije knjige.<br />

Sličan slučaj doživio sam od prijatelja koji je pobrao s ulice komplete<br />

knjiga Nazora, Ribara, Čolakovića i drugih.<br />

Kad je bilo čišćenje tavana u Martićevoj ulici, usred Zagreba, pred<br />

kućom su bile cijele hrpe knjiga raznolikih naslova.<br />

Slikar Murtić u više izjava kazuje kako je svoju «knjižnicu popunio<br />

s ulice».<br />

Zapaljena biblioteka u Pakracu, vandalski čin poduzeća Kamrad u<br />

Slatini s nekoliko kontejnera knjiga na deponiji, spaljivanje knjiga u<br />

školi Nikola Hribar u Velikoj Gorici nimalo ne peče našu (ne)kulturnu<br />

savjest ni javnost.<br />

Zateknem se u kući jednog znanca i slušajući drsku pripovijest<br />

kako je došao kraj Branku Radičeviću, Zmaj Jovi Jovanoviću, Ježevoj<br />

kućici i drugoj čobanskoj literaturi. I to priča profesorica srednje<br />

škole, slavista. Podsjetim je na ulogu glagoljice, bosančice i ćirilice.<br />

A ona će meni: «Tome je kraj. Jeste čuli prijedlog u Saboru da će biti<br />

izbačeno 30 000 pojmova srbizama» U to vrijeme izlazio je Silićev

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!