BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

94
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
nom objektu. Meni kao istraživaču poznati su ti «degradirani pejsaži»,
ali za mnoge objekte sam uvjeren da bi namijenjena sredstva za
rušenje skoro bila dovoljna da ih se stavi u funkciju, i «amortizira»
dio povijesnog zločina i prema ljudima, i prema prostoru, i prema
nadgradnji, jer svako dalje rušenje smatram kulturocidom, i pomoću
ruina i otpada na drugom mjestu – degradiranje prostora. O tome
ministar Čačić ima broj i lokacije i program zatiranja tragova.
Kao što se ponosimo svakim činom ljepote lijepe naše, isto bi se
tako morali stidjeti javno svakog čina koji je bestijalan. Po logici klasične
latinske laudamus laudanda – vituperamus vituperanda. Međutim,
svi istraživači i kritičari ovog fenomena tuže se kako je ovo
teško istraživati (zbog nemuštog muka, zbog toga što nalogodavci
ne progone počinitelje). Da navedem samo one istaknute: A. Lešaja,
B. Žižić, I. Lasić, M. Kangrga, Z. Zima i devedeset i dvoje drugih koje
Lešaja spominje.
U građanskom ratu nema i ne može biti heroja i pobjednika. To je
još Cezar spoznao. Međutim, kod nas kad nismo mogli imati heroje
u tom zločinačkom činu, strasno smo rušili monumente narodnog
pamćenja, i veličanstvene spomenike da bi iskazali svoje «herojsko
barbarstvo». (36) Time smo po drugi put ubijene ubijali. Ako je to činjeno
u ime novonastajuće države i državotvorstva na vlastitom tlu,
neshvatljivo je da se danas u miru ne zgražamo i evidentne zločine i
zločince ne progonimo. U svijetu se za ukradenu sliku, oštećenu ikonu,
skulpturu, uzbuđuje cijela javnost, a kod nas nema zbog tisuća razorenih
spomenika, unakaženih trgova, ulica, fasada, spaljenih biblioteka,
muzeja, niti reakcije javnosti primjerene zločinu kulturocida.
Samo direktno pogođeni leleču, nemoćni u svojoj očajnoj rezignaciji.
Oni su bez većeg utjecaja jer izostaju reagiranja nadležnih organa i
službi, posebno u primjeni Kaznenog zakona čl. 222.
Da ilustriram ovu tvrdnju. Neposredno pred smrt posjetim vajara
Vojina Bakića. (37) Prijateljovali smo do zadnjeg njegovog časa, a i profesionalno
se družili. Kao arhivar radio sam podlogu za njegove spo-
(36)
Dok god se ne problematizira građanska strana rata, ne može biti suštinske
spoznaje njegove naravi. O tome vidjeti S. Dvornik Druga strana rata, Arkzin, Zagreb,
1998.
(37)
Vidjeti opširnije o vajaru u Monografiji Vojin Bakić, SKD «Prosvjeta», Zagreb.