BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

90
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
«talibani»u ime državotvorstva nasrnuli na umjetničke i kulturne vrijednosti,
na povijest i ljude i njihova djela.
Notorni zločinci, promovirani su do generalskih činova, do zastupničkih
položaja u Saboru, do sudaca Ustavnog suda. Jedan se u
liku sveučilišnog profesora, izgleda, tvrdnjom da «novac nije imovina»
kvalificirao za predsjednika Ustavnog suda. Drugi je pak mračni
tip, plaćeni falsifikator povijesnih činjenica, osnivač koncentracionih
logora u BiH, osumnjičeni silovatelj Bošnjakinje, izabran za suca toga
istog Ustavnog suda. Imamo sličan slučaj primitivnog i neobuzdanog
šoviniste parlamentarca, inače tajkuna, pljačkaša, kršitelja zakona,
ubojice vezanih zarobljenika s pokličem: «Tako se to radi!» Taj
nasilnik prijeti državi, štiti bjegunce pred Haškim sudom i dr. Iako
je stavljen na listu nepoželjnih u SAD s blokiranim računima i imovinom,
iako ga se odriče vlastita desničarska stranka, on i dalje služi
kao maskota Sabora. Treći je pak, notornom krađom u znanosti, iliti
plagijatom, podigao svoj ugled u Saboru. Ima jedna čudna logika, kad
s pojedincima razgovaraš, svi se slažu da je uništavanje knjižnog fonda
– zločin, a on je bio veoma raširena pojava, ali kad je riječ o iznošenju
tog fenomena u javnosti, onda su to izmišljotine. To je možda
i razumljivo, jer kod nas krunske svjedoke, pa i one zaštićene od Međunarodnog
suda, ubijaju nekažnjeno. Tko će onda svjedočiti
Ovdje moram podvući, u svojoj učestalosti i raširenosti knjigocid
je ovisio o (ne)kulturi, snazi institucija, profesionalnosti službi, a donekle
i o regionalnim karakteristikama integralnosti nacionalizma.
Trendovi «duhovne obnove», «novi poredak», «purifikacija društva»,
«zla kob remetilačkog faktora» činili su podlogu za političko
ideološku histeriju nasrtanja na sve vrijednosti drugog i drugačijeg.
«Drugi je pakao!». No unatoč toga, iako ne znamo koliko je uništeno
knjižnog fonda njegova raširenost je bila očita i moguće ju je sagledati
samo neposrednim istraživanjem. Dosadašnjim istraživanjem utvrdili
smo da su njenu masovnost umanjivali samozatajni i odgovorni
profesionalci, bibliotekari i knjižničari, ali i značajne javne reakcije
uglednih pojedinaca. No, kod nastupa stanja «snađi se državotvorče»
ili sintagme «zna se», sudbina fenomena je samovolja, isključivost,
najgrublja drskost od nasrtaja na život čovjeka, imovinu, do nasrtaja
na sva čovjekova djela. Dakle, što zakonom nije kontrolirano, zabranjeno,
sve je dozvoljeno. A da je vladalo opće bezakonje, koje još uvi-