BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 89
Držimo nedopustivim prešućivanje, zataškavanje ili pak negiranje
ove pojave uništavanja knjižne građe izvan ratnog djelovanja.
Više puta sam izgovorio tvrdnju da naše elite vlasti ne dozvoljavaju
suočenje sa stvarnošću i kad je stvarnost suočena s nama. To najbolje
potvrđuje odgađanje objave cenzusnih podataka o stanovništvu, čiji
su rezultati pokazali da su neke etničke manjine etničkim čišćenjem
reducirane na jednu trećinu.
Stavom «tko nije s nama, taj je protiv nas», bile su dovedene u
pitanje i povijesne institucije (HAZU, Matica hrvatska i dr.). Prijetilo
se alternativnim. Nacionalna revolucija (čitaj: šovinistička) napala je
sve vrednote i sve institucije. Sintagma «drugi je pakao» razorila je
društvo, opustila sela i gradove. Povijesni zločin stoljeća ne može se
sakriti, zataškati a najmanje negirati. Muk o tome i dalje traje. Da je
toliki broj glodara, ptica, glista ili guja otrovnica nestao u Hrvatskoj
kao Srba, ekolozi bi se bar zapitali u čemu je stvar.
Kulturocid-knjigocid takvih razmjera, nije nastao «uslijed ratnih
sukoba» ili kao kolateralna šteta, nego kao dio strategije etničkog
čišćenja bez ostatka. Autor dokumentarnog filma Udar na sjećanje
Bogdan Žižić, u jednom intervjuu obzirno i preblago tvrdi: «Vlast je
možda katkad i poticala takva zlodjela, a poticala ih je u krajnjoj liniji
već i time što ih nije kažnjavala. Rušenje kulturnopovijesnih spomenika
podrazumijeva kršenje bar tri zakona. No za takve slučajeve,
zakoni nisu vrijedili». Uzurpativno pravo, kao primijenjeno pravo
praktične pravde, ovdje je «vladajuće pravo». Jer, za knjigocid izdani
su «naputci», skoro bezazleni, a primijenjivani snagom zakona, integralnim
nacionalizmom.
Iako «naputci», pa i onaj za NOB nisu bili izričiti za kulturocid,
eufemističke formulacije «prilagođavanje, deideologizacija» i dr.,
npr. «učenje hrvatskoga jezika» kao da su učenici do tada učili na
nehrvatskom, urdu jeziku, stvaralo je sumornu isključivu atmosferu.
Zatim saborske rasprave o jeziku, i na kraju izjava ministra financija
Škegre da će financirati «odstranjivanje knjiga na srpskom jeziku»
dala je maha isključivosti. Napokon, Zakon o knjižnicama, o «zastarjelosti
knjiga», o kriteriju otpisa. Držanje serija predavanja o «nepotrebnim
knjigama» stvorilo je sveukupnu atmosferu drske manipulacije,
samovolju i totalitarnu isključivost. Tako su naši državotvorni