BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

80
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
kao predstavnice Srpskog demokratskog foruma. Kao profesionalni
analitičar potrudila se da analizom sadržaja sistematizira svu normativistiku
iz stanarskog prava. Iz te analize nedvojbeno je vidljivo
da je stanarsko pravo bilo dio socijalne politike društva, da su nosioci
stanarskog prava to pravo dijelili s bračnim drugom, da je stan
mogao uz određene procedure biti zamijenjen s bilo kim u SFRJ, da
se mogao dati u najam, da se u dijelu stana mogla obavljati samostalna
djelatnost privređivanja, da se članovima moglo dati otkaz, da
su uzdržavani članovi imali pravo korištenja, da se stanarina plaćala
«samoupravnoj zajednici», a ne davaocu stanarskog prava, da je bespravno
useljenje u stan bilo kažnjivo (utuživo). Sve u svemu izjednačivo
je s vlasničkim pravom stana. Tim više što su se ti stanovi
gradili iz «samodoprinosa», tj. iz plaća za čiju je visinu umanjivan
dohodak svakog uposlenika. Ekspertizom stranih stručnjaka i arbitražom
kod razdruživanja stanarsko pravo je skoro doslovno izjednačeno
s vlasničkim. To je Padyju Ashdownu kao arbitru u BiH bilo
dovoljno za kompletni povrat stanarskih prava u BiH. (21) Međutim, to
nije ništa značilo za hrvatski iuris prudens da «ex leges» Srbe razvlasti
stanarskog prava, kao «komunističke izmišljotine». Iako su i Hrvati
i Srbi koji su zatečeni u svojim stanovima, dakle u, «komunističkoj
izmišljotini», «ex lege», to iskoristili i stanove otkupili po povoljnim
uvjetima. Međutim, strategija ekspropriracije Srba što se stanarskog
prava tiče «šumom zakona i prašumom bezakonja» dovedeno je do
apsurda i Srbi su ostali bez stanarskog prava. Ponuđeno im je cinično
rješenje, «pravo zbrinjavanja i kupovina po tržišnim okolnostima»,
što je zapravo zahtijevanje od žrtve da «ex nihilo» pojača promet nekretnina,
kupovinom stana. A to je više nego cinični apsurd.
Logikom takvog «prava» oteto je cjelokupno stanarsko pravo i sadržaj
stanova prognanih Srba. Spomenutom analizom na osnovu zakona,
uredbi, službenih listova i brojnih prenovelacija unu-tar stanarskog
prava, autorica navodi sljedeće: «Prema podacima općinskih
sudova od 1991. do 1998. za otkaz stanarskog prava na osnovi članstambenog
zakonodavstva u Republici Hrvatskoj i posljedice primjene na položaj prognanika
i izbjeglica – nositelja stanarskog prava, s prilozima, strana 36.
(21)
Vidjeti dokumentaciju međunarodne arbitraže u Sarajevu, kancelarija Padyja
Ashdowna, o povratku stanarskog prava u BiH, Sarajevo, 2002.