BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
sam u Latinovoj Latinici, kako su valjda Hrvati «kanibali», pa su te još
možda svježe leševe – «popapali»! na opće «zgražanje» prisutnih!)
Nisam nekoliko noći poslije toga mogao normalno spavati, jer druga
je stvar o tome slušati ili čitati, a druga vidjeti na vlastite oči! Zato je
ovaj dokument Svetozara Livade – kao «literarno štivo» – nešto što se
«može podnijeti», ali je realnost strahovitija od pisana svjedočenja!
Ova je Livadina knjiga strukturirana logičkim redom u deset poglavlja,
s karakterističnim podpoglavljima, što zorno potkrepljuju navedeno.
Većina je poglavlja znanstvena interpretacija faktičkog stanja
(i tu na svoj način leži upravo rečeno «ublažavanje» pravih strahota
pri samom čitanju tog materijala!), jer su to opisi ratnog stanja, koje
je «iza nas». Livada naglašava, kako civilno društvo kod nas nije ni u
začetku, o čemu sam i sâm pisao u nekoliko navrata (naročito u knjizi
Nacionalizam ili demokracija).
U knjizi ima tisuće detalja, provjerenih činjenica, galerija likova
zločina s konkretnim imenom i prezimenom, pa iz razgovora s autorom
doznajem da zbog svega iznesenoga očekuje – a i ja sam to
doživljavao! – tužbe, prijetnje i osvete! Jer – što je već notorna činjenica
i prava istina ovog trenutka posebno – ovo se društvo (ja ga
još ne bih – historijski gledano – nazvao «društvom», jer se ono kao
takvo pojavljuje tek iza one prethistorijske «rodovsko – plemenske
običajnosne zajednice», a mi se još uvijek «koprcamo» u tom horizontu
načina života!) napaja, pali, pogoni i «hrani» mržnjom, što se
nameće gotovo nekom «genetički» utemeljenom i produbljivanom
«paklenski nezaobilaznom» sudbinom, koja liči na onu starogrčku,
dramski oblikovanu neumitnost, koja je kao takva zbiljski neutješna,
jer je gotovo neizbježna, pa to još uvijek – u tom tzv. trećemu mileniju
– uvijek iznova potvrđujemo kao jedini naš oblik i smisao života
– bez ikakva smisla! Pa, gdje i kako to mi živimo! Jer, takav je život
totalno ljudski nepodnošljiv, a za iole «normalno ljudsko biće» čini se
kao da smo zbilja svi – pobjegli iz ludnice!
Kad nam danas, u ovoj našoj «slobodnoj, samostalnoj, nezavisnoj
i demokratskoj, najstarijoj zemlji na svijetu – kao Harahvati Šaka iz
neke Azije» – novi poglavar, vođa, poglavnik i apsolutni gospodar
Hrvatske, Franjo Tuđman, u svojim «znanstvenim povjesnicama»
propovijeda genocid kao «korisnu stvar za popravljanje povijesti» i
za «homogenizaciju naroda» (plemena), a Bleiburg postaje «svetište»