BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

76
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
O novom valu nasilnog iseljavanja i otimanja imovine (str. 94), O
ponovljenom valu nasilnog iseljavanja kninskih Hrvata (str.138),
morbidna tragedija pod naslovom: O nasilnoj deložaciji u Splitu sa
smrtnim posljedicama (str. 9). Nije bio rijedak slučaj da deložacijama
i miniranjem nisu nestali svi sadržaji, zajedno s porodicama. (15) Sve su
to bile stravične poruke «samo-izgona Srba» kojim se danas licitira da
se ne bi vratio stan ili stanarsko pravo. Navodno bi se «destabilizirala
država». Ponavljam, nema ni jedne države iznad jednog jedinog nevinog
života. Brutalna je ona država koja ne razumije destabilizaciju
100 000 porodica zbog otetih zavičaja, domova, stanova itd. Čak za
stambene fondove porodica i pripadnika JNA procjene variraju od
38 000 do 51 000.
Prihvaćanje tvrdnje da su Srbi «remetilački faktor» i nevolja za sve
hrvatske probleme, povijesni je zločin sam po sebi, jer suprotno tome
Srbi su ove prostore zadužili radom, znojem, krvlju i ljubavlju, i kao
kolektivitet ne mogu biti tako drakonski kažnjeni, izvlašćenjem iz
svih nepokretnosti i pokretnosti, naročito u gradovima.
Mogao bih navesti stotine primjera, pa i tisuće, nastupajućeg zločina
ideologije države u nastajanju. Međutim, navest ću samo neke.
List Slobodni tjednik Marinka Božića, ući će u historiju i anale pogromaškog
novinarstva u Republici Hrvatskoj. Objavljivajući pogromaške
sadržaje s imenima «KOS-ovaca», «policajaca», «četnika», «komunjara»
i to s adresama, slikama i insinuiranim nedjelima, opustio je
mnoge domove, ulice, četvrti nekih gradova. Iza njihovih izjava i napisa
išli su naoružani paravojni, policijski pogromaši, ubojice, pljačkaši
i otimači svega. Ljudi su nestajali, stanovi demolirani, useljavani,
sve je teklo nekažnjeno. A kako i ne bi kad su provokativni napisi
kliktali: «Ubij Srbina!» A novinari tih novina bili su političari, policajci,
činovnici državnoga aparata i svi oni koji su se uskoro namirivali
dobrima ubijenih i prognanih. Po tko zna koji put zaključio sam:
«Ne mrze se etniciteti koliko se vole njihova oteta dobra». Slobodni
tjednik doživio je meteorski uspon tiraža nezabilježen u Hrvatskoj.
Iza njega je stajala država. Međutim, ako ti je ime u njemu bilo objavljeno,
a nisi potražio spasa mogao si samo računati na kraj života.
(15)
Vidjeti citirani HHO Dokumenti 1993. – 2003., Zagreb, 2003., posebno sadržaje
citiranih naslova.