BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

SRPSKI ETNIKUM U HRVATSKOJ 75
sam mu odgovorio: «Možda gospodine, možda! Ali onda morate mijenjati
gramatiku.» A on će bez stida, dakle, ima sve škole: «Za vas,
barbarina, više ne vrijedi gramatika u Hrvatskoj.» Drugi primjer: moj
studijski kolega, danas proglašen «hrvatskom vertikalom», ima čak
institut za izučavanje «lika i djela», održao je tako antologijski šovinistički
govor, s brojnim detaljima stigmatizacije Srba; da su bez gaća,
bez roditelja i da su barbarogeni. Prisilio me da istoga dana odem
u njegov dom, svučem hlače, pokažem gaće, pokažem sliku djeda u
dagerotipiji, sliku porodice, i pružim mu ruku neka istoči svu krv da
pronađe taj antibiološki barbarski gen koji pripisuje Srbima. On se
samo cinično nasmijao i rekao mi da sam «bukvalan», na što sam mu
odgovorio: «Ljude za riječi, volove za rogove!» Užasnula me činjenica
kako je «vertikala» reagirala na ispovijed Bajramovića o pakračkom
pokolju: «Zar je trebalo tako barbarski u mojoj domovini» Dakle, s
pravom ga Boris Buden naziva «rasistom s ljudskim likom». (13)
Intelektualni zločin prethodio je svakom konkretnom zločinu, a
njega ni ne pokušavamo označiti. On je prethodnica čak i kompletnih
tortura azijskog tipa. To se najbolje ogleda u brutalitetu oslobođenih
zločinaca žrtava iz Lore, Karlovca, Pakraca, Osijeka i Zagreba (porodica
Zec).
Pošto je u ovom ratu poginulo više djece nego vojnika, više žena
nego vojnika, a najviše staraca, to sam bio prisiljen da ilustriram jednim
esejom o svekolikim načinima ubijanja staraca. Jer, nema oblika
smrti koji nije iskušan na ubijanju staraca. (14)
Sve je to bilo u funkciji etničkog čišćenja, ali i namirivanju pljačkaških
prohtjeva dobrima žrtava. Kad danas čitamo dramatične sadržaje
s tragičnim posljedicama izgonjenih, deložiranih, hvata vas
jeza. O tome bi na primjer kolega Zoran Pusić, jedan od istaknutijih
boraca za ljudska prava, mogao pokazati građu za horor roman i na
vlastitoj koži posljedice torture. Golema je šteta ako tu građu nekad
ne objavi, da se izvorno vidi kakva su to bila brutalna vremena. Evo
samo nekoliko naslova iz izvještaja HHO: O deložacijama (str. 35),
(13)
Vidjeti Boris Rašeta – Boris Buden: O identitetu mislim sve najgore, Ljetopis
SKD «Prosvjeta», Zagreb, 2002., svezak 7, str. 327-350.
(14)
Vidjeti autorov zapis o starosti u časopisu Erazmus, broj 14, Zagreb, 1996.