BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

74
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
le su tema življenja i promoviranja etničkog čišćenja. Istraživanje crkvenih
objekata na području Zagrebačke eparhije za potrebe arbitra
OUN-a, Mazowieckog, nedvojbeno govori o sistematskom etničkom
čišćenju, jer od 65 crkvenih objekata, 27 su bili načeti, demolirani ili
izloženi propadanju. Zatiranje bibliotečnog fonda napisanog ćirilicom,
zavičajnih muzeja, također potvrđuje organiziranost etničkog
čišćenja. Tada najveći živući slikar, Edo Murtić, više puta je istakao
da se razišao s Tuđmanom kad mu je ovaj saopćio da će provesti redukciju
Srba «kao remetilačkog faktora». Nazvao ga je luđakom. Taj
historijski falsifikat, «remetilački faktor» kasnije je operacionaliziran
za zločin stoljeća u progonu Srba. Ušao je i u sudske dokumente nedavnim
suđenjem u Gospiću, gdje u obrazloženju presude stoji da
su pređi optuženog 500 godina «jahali na hrvatskoj grbači» i nitko
se zbog ovoga rasizma nije pozvao na istinu. Niti je tužilac, sudac
suspendiran, niti je ministrica podnijela ostavku, niti se javnost uzbudila.
Takozvanim Norvalskim programom Tuđmana, bila je dogovorena
lustracija Srba, što je prihvatila pozicija i opozicija tzv. Vladom
nacionalnog jedinstva. Čišćenje policije, sudova, školstva, poslovodstva
u privrednim organizacijama, a kasnije svih uposlenih i to po
Naputku privrednim organizacijama. Jednom sam slušao na radiju
izvještaj u kojem stoji: «U našoj organizaciji više nema Srba». Javlja
se to Privrednoj komori. Histerija mržnje, integralnog nacionalizma,
stavila je Srbe u «corpus separatum». Ni danas nitko pravomoćno
nije osuđen, osim Šakića za zločine iz prošlog, Drugog svjetskog rata
i nekolicina iz Gospića. Ubijaš Srbina – ne odgovaraš, maltretiraš ga
– ne odgovaraš, vrijeđaš ga – ne odgovaraš, progoniš i otimaš dobra,
izgoniš s posla i iz stana, iz javnog života – ne odgovaraš. Za jednog
mog ugroženog rođaka, pokazao mi je liječnik nakon patološkog
pregleda, što je narečena žrtva doživjela, primjer «prepuklog srca od
jada». Ilustrirat ću to vlastitim primjerom. Ponižava me jedan istražitelj,
stalno mi pišući i ime i prezime malim slovom. Pošto ima sve
titule, ali sad je i časnik, priupitam ga: «Gospodine, ja jesam Livada,
ali nisam ni sijeno, ni trava, ni njiva, ni otava, nego je to moje prezime
i nemojte ga pisati malim slovom.» A on će kao iz neba: «Vaše
barbarogensko ni ime ni prezime ne zaslužuje veliko slovo!», na što