BIBLIOTEKA SVJEDOCI VREMENA - Jadovno 1941.

68
ETNIČKO ČIŠĆENJE - OZAKONJENI ZLOČIN STOLJEĆA
Međutim, u ratovima u kojima je izgubljeno svako viteštvo, dakle
gdje «ne pogiba samo Agamemnon, nego biva razorena cijela Troja»,
stanovi su nemilice razarani pa i cijeli gradovi (Hirošima, Nagasaki,
Coventry, Dresden, Vukovar, Sarajevo i na desetine tisuća seoskih
naselja). Naročito danas, kada se to cinično naziva kolateralnom štetom
u odnosu na ciljeve rata. Dakle, «kad pametne bombe padaju na
lude ljudske glave».
Svaki rat je sam po sebi zločin jer je uperen protiv čovjeka i njegovog
stvaralaštva i svih njegovih tvorevina i vrednota. Dakle, protiv
kulture i njegovog življenja. Međutim, od svih ratova ipak najgori su
građanski ratovi. To su još rimski imperatori zapazili. Naš rat 1990.-
1995. imao je sva obilježja građanskog rata, što elite, svjetovne i crkvene,
svim sredstvima onemogućavaju da se problematizira upravo
ta strana, dakle priroda, građanskog rata. Zbog toga za njega kažu da
je bio rat niskog intenziteta, da nije imao ni jednu svetinju, da nije
poštivao ni jedna pravila. Danas imamo apsurd, npr. rata u Iraku,
kolijevki civilizacije, gdje se preko dalekih mora razara cijela jedna civilizacija
i gdje građanska strana rata nemilice razara sve što se može
razoriti, a civilizacija se na to privikava kao da je to zakonitost više
sile.
Rat etničkog čišćenja bez ostatka, kakav je bio naš, napada čovjeka
i sve antropogene sadržaje «drugoga». U tim napadima kuća, dom,
stan i stanarsko pravo bili su i dalje ostaju glavne mete u funkciji etničkog
čišćenja, prije svega jer su pretpostavka življenja ali i poželjna
osnova značajnog materijalnog bogatstva. Kako su oni pretpostavka
življenja, njihovo razaranje, zaposjedanje, ili na drugi način oduzimanje,
lišava vlasnike i korisnike da se vrate u zavičaj, jer cilj etničkog
čišćenja je negacija zavičaja «drugog» i time njegovih svih sadržaja.
Kako je negacija drugog utemeljena na zaposjedanju njegovih vrednota
onda kuće i zemljišni prostori dobivaju posebni značaj. Zbog
tih činjenica etničko čišćenje ne libi se ni jednog zločina, uključujući
i genocidne radnje. Zbog toga je ono po opsegu i sadržaju postalo
povijesni zločin stoljeća.
ma prenominiranog u Gvozd, u otvorenom pismu predsjedniku Republike kaže da
«ove sintagme za nju ne važe» jer ona kao čovjek pita: «Jesu li ostarjeli u Hrvatskoj
ljudi»; vidjeti Hrvatska ljevica, br. 10, 2003.